...u indigo svijetu

staklene oči ogledala
dubine oceana
i sva plavetnila postojanja
cijede se u njenom pogledu

kročiti pustinjama
tjelesnih užitaka
odjednom više nije bolno
sada ona je pješčana oluja

na dražbi usne crvene
baršunasti okviri strasti
obronci,zavoji,uvoji
i svi oblici žudnje
na njoj postoje
kreće se poput vrelog daha
tiho se pod kožu uvlači
pumpanje srca
u ušima bubnja
znojna tijela
prljavih li ideja...

zmija pleše u bokovima
mirisno cvijeće na grudima
postepeno ogoljavanje duše
kroz ritam je pratiš
tek obris joj vidiš
mami te,mami
u dubine pohota
u plićak osjećaja
ona je kraljica svih tjelesnih dobara

pod prstima vatra
ona je kao voda
razlijeva se bez oblika
samo crna svila
i nekoliko dodira

pomoći ti nema
piješ ju neumjereno
gledaš tako bahato
u mislima odavno tvoja
obavijena mirisima znoja
po krevetu razbacana
okrunjena tvojim maštarijama

još malo
blizu si
dotičeš ju
tek osjećaš
kožu mekanu
krv struji
dahčeš za vratom
snježna put
zaklapaš oči
mirisi caruju
ugriz,jedan,dva
padaš daleko,daleko
u tamu kroz noć
nema te....
još jedan prokleti vrhunac....