...u indigo svijetu

Očima ispod mutne površine
Gledam u nebo
U sva njegova prostranstva i tihe radosti
Boje se razlijevaju
Jedna drugu za rukav vuku
I šapuću prirodi
Oj Ljubavi,Ljubavi nam dajte....
Moje tijelo,moja opipljiva stvarnost
Lebdi među kristalima soli i vode
I ne osjeća zebnju što steže oko srca
Jedva dišem,
Naprežem se udahnuti ono malo preostalog,vrelog zraka
Modre i ranjene usne ne pomičem
Previše je uspomena na njima

Govore mi o prevarama,zavadama i lažima
Svakom njihovom mišlju moju dušu ranjavaju
Utihnite, zaboravite da postojim
Napusitite me u mojoj boli
Ne želim prijatelje
Ne želim savjete
Ne želim ozdravljenje
On je moja bolest
A Njega se riješiti ne želim

Ne,ne ne vjerujem..
Odbijam prihvatiti
Okrećem glavu,spuštam kapke
Znam da još nije kraj....pa vidim Ga na obali,čeka me
A zašto zaklapam oči pred zrakama sunca?
Nadzire li se ono što ne želim vidjeti?
Bojim se...

Sada zovem one lijepe slike
One davne i mirisne uspomene
I pristižu pomagači
Naviru u rijekama
Donose olakšanje na rukama
Obavijaju me osjećaji
Omotana poput mumije
Čekam neka druga vremena
Prazna iznutra,mirišljava i balzamirana

Opraštam ti...
Dvije male riječi koje mijenaju svijet
Dopusti mi da ti oprostim...
Dopusti mi...
Da nam promijenim svijet

Žar me dotaknuo
Ali tijelo nije opeknuto
Nešto novo je u meni
Krv teče brže
Boja moja obraze
Lagano
Sasvim spokojno smješak se pojavljuje...
Treperim
Titraji iz moga tijela putuju
Šire se i šalju poruke
Uzburkana površina...
Više i više voda se meškolji
Na valovima trče moje melodije
Usne su napučene,crvene
Glasno se smijem zlim šaptajima
U slavlju se gušim
U vlastitoj sreći
Tonem u dubine oceana

Odlazim u neki novi
Mada dobro poznati svijet
Napuštam površinske dijelove
I sve njegove okove
Zaboravljam sve proklete sumnje
Svu prljavštinu onoga svijeta
Tišina i plavetnilo grle me
Sama sa sobom u vlastitom moru laži...
U punom sjaju moje bolesti
Uživam.....

...ne zaboravite me.....