...u indigo svijetu

Od nedavno imam...
Posjedujem,zovem samo mojim.
Lijepo je otvarati oči uz tu sliku..
Nježan miris tijela..
Okus poljupca..

Čekati gola,njegovu kavu
Potpuno nepitku,gorku i prejaku.
Smiješiti se košćatim prstima,
I neposlušnim pramenovima.
Možda i kojem zalutalom otisku od jeftinog ruža.

Krevet je savršen u kaosu
Baš ga takvim želimo.
Ne znamo gdje je balkon..
Tražimo u histeriji moju drugu papuču...

Otvaramo širom prozore i brzo ih zatvaramo,
Ne sviđa nam se novi miris sobe.
Lijeno se razvlači po krevetu,
Mirišući plahte na mjetima gdje ja spavam..
Zagonetno miluje nabore na jastuku.

I znam da me gleda dok hodam sobom..
Da prelazi očima mojim leđima,nogama i kosom...
Prilazi nespretno,drhtavo,a valjda s ljubavlju...
I sve se opet vraća na onu sliku...

Poput bolera,mi se vrtimo u krug.
Sviđa nam se...
Ne pitamo se za sutra,jer ne poznajemo ništa osim danas i eventualno sinoć..
Tako je udobno tijesno u ljubavi..
Ostajemo u sobi do daljneg...

Nema slike da ne pokvari onu zamišljenu.....