...u indigo svijetu

Ti si taj koji se trudiš biti neshvaćen,bolan
Onaj koji misli da svi problemi nestaju u mojem krevetu.
Uvijek želiš bit sam,a u biti me trebaš...očajnički

I ne smeta mi što nikad neću dobiti taj zagrljaj
Tu lijepu riječ koju trebam.
Što je smajl u esemesu tvoj izraz ljubavi.
Jer me uopće ne poznaješ....

Nekad kad čekam autobus,volim si lagati
Stavim slušalice i govorim stihove nekih ljubavnih pjesmi
Uistinu djeluje stvarno,pa se pojavi i sreća
Ali ona je uvijek kratak gost u mojem domu....

A kad me pitaju za tebe,šutim...
Čekam da bujica prođe.
Na tren i ne dišem,samo osluškujem tvoje ime u zraku..
A kad prođe taj trenutak-godina,progovorim....

Kažem nešto jednostavno,
Lažno se osmjehnem,kao da je nebitno..
Sa smješkom se okrenem i izdahnem....
A s izdahom ispustim i jednu malu bol...

I bojim se tišine,
Jer ako govoriš tiho i pažljivo osluhneš..
Uistinu čuješ tiho pucketanje.
Negdje duboko,duboko u meni....

Nitko ne vidi,ne zna i ne čuje
A htjela bih biti razotkrivena,istinita...
Ali ne smijem,nemam to pravo...
Pa ti umjesto toga dajem svoje tijelo kao kaznu što te volim.