Macchiato...

30.09.2013., ponedjeljak

Guslanje u prazno

E lipo li je opet sist na kavu posli svih ovih vrućina. Nema više nervožih konobara, masnih i znojnih turista šta ti se rastapaju u kavu dok prolaze, ni njihove dice šta ti zalipe šećernu vunu za kosu, a ni smrdljivih pazuha šta ti defiliraju prid noson taman kad pokušavaš srknit oni zadnji, najslađi guc kave šta je osta...
Odoše, fala Bogu i ostaviše nan lipi jesensko-dalmatinski mir i naš vlastiti vonj. Nije da išta lipše vonja, al naš je, pa je samin time nekako i podnošljiviji... Na njega smo se valjda navikli.
I ostadosmo sami tako ja, Prika, novine i kava. Dobro, aj, i Pere je tu, ali ka da i nije. Već po ure nije ni riči reka, samo vrti španjulet u ruci i gleda negdi put Šolte.

- Šta je Pere - upita ga Prika. - Od tebe danas čovik do riči ne more doć.
- A jbg,,, - promrmlja Pere.
- Šta te muči? Slobodno reci, pa prijatelji smo. Probat ćemo ti pomoć, a ako i ne uspijemo, bar te uvik možemo zajebavat.
- Razvodin se prika, razvodin se.
- A jebate, velike stvari... - ubacin se ja. - Ka da je jedina. Naćeš drugu, šta, pa nije život sta.
- Ma to me i muči...
- Šta te to ima mučit, jebate? Možda potrefiš i na koju mlađu. Mlad si, pametan, ne izgledaš loše... Di ćeš bolje...
- Još gore, prika moj, još gore...
- Ma di može bit gore? Ti si skroz popizdija.
- Znaš, šta mlađu nađen, to ću se više morat seksat, je li...
- I?
- Ma znaš, već san u godinama kad mi je nekako milije zaspat, nego skakat po nekome...
- E, dragi, ti si totalno u klincu.
- Ma nisan, nego će mi samo falit oni moj bioritam...
- Kakvi bioritam?
- Znaš ono... zaželiš laku noć, okreneš se na bok, dvaput prneš i zaspeš. A kad nađeš mlađu, od lake noći nema ništa. Moraš prvi dio noći skakat oko nje, onda skakat po njoj drugi dio noći, a posli svega još i skidat zvizde sa neba... To mi je prika nekako previše fizikale... Da niti ne spominjen kako ne smiš ni prnit.
- A šta se sa ženon nisi seksa?
- Normalno da jesan koji put, al to je bilo nekako pitomije.
- Kako pitomije?
- Ma nekako mirnije, intimnije... U stilu:

- E Pere, jesi zaspa?
- Kako ću zaspat kad mi ne daš?
- Bi li malo, a?
- Šta ja znan... ako bi tila možemo
- Ne moramo ako ti se ne da.
- Ma aj sad kad si me probudila. Skini se
- Evo jesan... Ajde...
- Sad ću...evo me...jesan
- A osjetin...osjetin.
- Jel ti lipo?
- Joj Pere bodeš me botunima...Moga si bar mudante skinit, jeben te lina.
- Aj sad ću...
- Ma ne triba, ja ću se drukčije namistit... E sad je dobro... A lipo li je... Ma šta si sta?
- Čekaj, čekaj, daj guzicu doli, ne vidin televiziju... vijesti su...
- Jebale te vijesti...
- Stani ne čujen... benzin će pojeftinit...
- Ja skoro gotova, a on o benzinu...
- Skužaj, skužaj... sad ćemo
- Aaah
- Čin tako stenješ, znači da ti je lipo...
- Ma digla mi se kiselina
- Šta ovo vonja po pomidorima i kukumarima? Osjetiš li?
- Ma to san ja samo rutnila. Sad mi je lakše... Aj upri sad! Nećeš valjda cilu noć guslit...
- Evo, evo... još malo...
- To...to...
- Jesi li? Jesi li? Čujen da uzdišeš... Jesi gotova?
- Ma nisan još... Nego gledan plafon... Pari mi se da bi ga tribalo opiturat.


<< Arhiva >>