Macchiato...

09.06.2012., subota

Ako imaš ženu, nemaš godišnji...

Ma govorin ja to uvik, ali svi se prave blesavi. Svi mi govore da nisan u pravu, da bi triba malo pokazat zube ženi, da je njihova uvik zadnja... E jebi ga, i moja je... Ja udren šakon o stol i kažen "Tako je ženo". I tako i bude. Uostalon, to mi je dobra skuža za lupanje po stolu, jer da san udrija šakon o stol, a reka išta drugo, nastala bi pizdarija, pa bi cilo popodne mora slušat čangrizanje.

- Koji kurac lupaš po stolu? Šta misliš da si Roko Feler da moš kupit novi?
- Lupan jer mi te pun klinac više... uostalon, ja san ga kupija, pa ću i lupat...
- Lupaj ti materi svojoj, prolupala dabogda.
- Znaš šta... ako ti ne paše, znaš di su vrata...
- Ako ja oden kroz vrata, uzet ću ih sa sobon, ka i pola ovog stana, tvoje plaće, namještaja i donji dio pidžame na kockice. Pripilat ću i krevet na pola, uzet ću i multipraktik, gratakažu i četku za zahod, baterije za daljinski i mašinu za robu... A uzet ću ti i oni fensi brijaći aparat, da mogu brijat noge i dlake ispod pazuha, pa se ti dragi moj, jebi kako znaš.
- A ne, aparat ne dan...
- Ma šta ne daš? Ko tebe i pita? Sud će mi ga dodilit, ka i one tvoje bokserice na Super Šilju...pa ćeš doslovno gologuz odat naokolo.
- Moš ti, draga moja, bit sritna ako te ne udren nogon u guzicu prije nego izađeš.
- Ti'š me udrit? Zavrnit ću ti kurac ka bičvu i navuć ti ga priko glave, pa ćeš bit jedan veliki hodajući kondom...

I tako, pri samom spomenu genitalija i raznoraznih manipulacija njima, čovika nešto stisne u istima, pa zna da je vrime za povuć se. A s druge strane, još ti kroz glavu ni ne prođe spomenuto, a na vratima ti već zvoni murjak u pratnji socijalnog radnika, jer su, ka ono, načuli neke fraze koje, ka ono, znate, upućuju na obiteljsko nasilje... I aj sad ti potroši uru vrimena, pola kila kave, dobar dil frižidera, pancete, pršuta, sira i vina, da ih uvjeriš kako ti i tvoja žena na malo čudan način iskazujete ljubav, a to šta mali zove plavi telefon, to je samo zato šta je mislija da će tako dobit besplatne karte za utakmicu kad nan bude igrala reprezentacija na Poljudu. A znate kako je... dite ka dite.

Proba san par puta i zube pokazat, kako su me već svitovali, ali ni to se baš nije pokazalo idealno rješenje.

- Šta se keziš? - Upita me moja nenakežena polovica.
- Mogu ti i ja pokazat zube, znaš. Nećeš ti mene više zajebavat.
- Imaš šta i pokazat... Oni komadić ajvara, da svatin ka pritnju ili šta drugo?
- Znaš šta...
- Šta? Moga si bar zube oprat posli obida, ako ništa drugo. I kad ćeš kod zubara? Već tri godine ideš,pa nikako...
Kako ću ja dite naučit nekakvin osnovama higijene i odgovornog ponašanja, kad si ti takav? - Reče ona i ubije mi želju za ikakvin daljnjin pokazivanjen kljova u bilo kojen kontekstu...

I tako ja, pametan kakav već jesan, davno san doša do zaključka da postoje dvi vrste muških... Prvi, koji su papučari, i oni drugi koji još uvik misle da to nisu.
Nekako san skloniji mišljenju kako je bolje neke stvari priznat samome sebi odma u startu, te se tako oslobodit suvišnih tenzija i dvojbi, nego ih zatomljavat godinama, lažući sebi i gurajući se prema raznoraznin emocionalnin krizama, kad jednon spoznaš bolnu istinu.
Naučno je dokazano kako papučari ne pate od krize sridnjih godina, šta je u najmanju ruku utješno. Prije svega triba napomenit da je to zato šta nemaju vrimena za nju, jer dugogodišnje guranje glave u guzicu ženi sa sobon nosi i neke posljedice, pa tako nakon nekog vrimena čovik može postat alkoholičar ili, ne daj bože, radoholičar. Jebi ga... treće nema, ali nema veze, bar nema krize.

Sitin se ja često riči jednog moga starog prike.

- Pazi se... - reka bi on. - Dobro pazi da te ženska ne zajebe na samon startu...
- Ma šta pizdiš Duje - pita san ga ja. - Šta će me zajebat?
- Ne pizdin, brale...Vidit ćeš i sam kad se povampiri.
- Šta se ima vampirit... Valjda je i upoznaš prije nego je oženiš.
- Upoznaš, upoznaš... ali nikad ne otkriješ one male crviće šta stalno čeprkaju po mozgiću i čekaju da postanu pijavice...
- A i ti me sad jebeš sa pizdarijama Duje...
- Ja te jeben? - Duje se štrecne. - Ajde reci mi, kad si tako pametan... Provaj zamislit da si na prvoj bračnoj noći. Legli ste u krevet, i ona te zamoli da ugasiš svitlo u sobi... Šta bi ti učinija?
- Ugasija bi svitlo - kažen ja.
- Ugasija bi svitlo?
- A e, ugasija bi jebeno svitlo...
- I tu bi se zajeba...
- Ne razumin šta oćeš time reć... Kakve veze ima ko gasi svitlo?
- Pa glup si ka kurac, prika moj...
- Šta tu ima glupo, jebemu mater?
- Sve ti je to politika... Ugasiš li svitlo prvu večer, drugu ćeš gasit televiziju, pa ćeš joj nosit ist i pit u krevet, pa ćeš provjeravat prozore, vrata, vodokotlić, gaštapane ispod sudopera da vidiš jesu li lipo pokriveni za spavanje. Nakon sedmicu dana već ćeš joj nosit kavu u krevet i radit marendu, a da ne spominjen kako ćeš za misec dana brisat prašinu, kuvat, prat suđe, robu i zahod, vodit pasa u šetnju i kupit govanca po ulici rukama, jer kesice kojima si ih triba pokupit nisi kupija... i sve to zato jer si ugasija jebeno svitlo. Ko je jebe...neka si ga gasi sama ako joj smeta.

Kad bolje razmislin, dobro je Duje govorija... On je oduvik bija pametan momak i tribalo ga je koju i poslušat, ali, eto, ja nisan... Ja san ugasija svitlo.

I zato sad piturajen.

A otkad san ja počeja pituravat, društveni život moje gospođe je postaja sve intenzivniji. Prvo je došla susida Mare sa prvog kata da vidi to čudo da i ja nešto radin. Njih dvi su malo proćakulale, popile kavu, zapalile cigaret dva, a kad san se ja uželija kave, vrata su se zatvorila...
Taman je Mare otišla, kadli evo Jehovinih svjedoka... Valjda i oni dođoše, kako samo ime kaže, svjedočit mojin mukama. Pogledaše u mene sa nekin čuđenjen i produžiše u kužinu.

- Ma ne obazirite se - reče moja gospođa, - to je samo pitur.

Ali nisu imali pojma kako su naletili na puno većeg pitura od mene. Toliko ih je ispiturala, da ne kažen udavila, da mislin kako godinama nitko od njih neće svratit.

I tako prođoše i poštar, pa city express, city kebab, mali od Jure po dva zrna soli i pola paprike, ciganka sa perjen i cigo s rakijon, prosjak Mate i Anđa sa kata poviše za kraj parade. Doduše, nije bila gay parada, a ni gayeva nije bilo, ali su me svejedno svi nekako čudno gledali ka da san ritka životinja...

- A, ti pituraješ... - reče Anđa mojoj zakonitoj.
- Moran malo - odgovori ona. - Vrime je za malo osvježit stan.
- Klinac ti pituraješ - rečen ja već pomalo izrevoltiran. - Lako je tuđin kurcen po drači mlatit.
- Ti šuti i maži - odgovori ona.
- Možda bi prije ti jezkon opiturala, nego ja valjkon i pinelon.
- O susid... to si ti.- okrene se Anđa. - Nisan znala da si pitur...
- Nisan ni ja do jutros, pa evo...
- Kako to da si se ti uvatija tolikog posla?
- A jebi ga... Nisan triba ugasit svitlo.
- Nisi triba...šta?
- Ma jebat ga, gotovo sad...

Uto me moj dirigent pogleda ispod oka i zna san da je vrime da prigrizen jezik i prionen na posal.

"Pas koji laje, nije dovoljno pečen" - rekli bi Kinezi, pa je bolje umuknit, nego da nekome padne napamet pojačat vatru, jer... tek bi onda pravo najeba.

E, jeben ti svitlo materino...


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>