SIVA DJECA BUDUĆNOSTI
Gdje nestaje djetinjstvo?
Gdje nestaje ona razigrana nevinost?
Tko nam je ukrao one bezbrižne sate igara?
Vrijeme je odlučilo nametnuti nam odgovornost
tako rano, na početku života
navelo nas na razmišljanje
o poslanstvu pojedinaca,
oduzelo nam lutku
nametnulo nam brigu društva
očupalo nam medu iz naručja
i bacilo nas u ralje ove pohlepne civilizacije.
Iz dana u dan samo nove laži
nova noć donosi još jednu tragediju
nemilosrdno oduzima živote
i djeca se onda pitaju
gdje je smisao života?
Dok odrasli samo jure za novcem
traže osvetu jedni za druge
tako vrijeme prolazi
ne vide odrastanje djece vlastite.
Gdje je novac tu je sreća
kupuje li ''MasterCard'' dječju ljubav?
Nije bilo vremena za djetinjstvo
prerano su osjetili okrutnost
lijepe riječi su umrle
konop, nož ili samo visina odlučuju o životima
jedino je pitanje: danas ili sutra?
Postoji li onda budućnost
uz novac bez ljubavi?
Nova nam generacija dolazi
siva djeca bez emocija
ohladit će toplinu bliskosti
povijest uništiti nemilosrdno
budućnost neće stvarati
roditelje u tamnicu zatvoriti
na kraju…
sami sebe pokopati
…za ovu pjesmu posebno me inspiriralo predbožićno vrijeme. Gledam sve one silne reklame kojima nas bombardiraju televizije, samo novac, novac, novac… Žalosno je što je smisao blagdana postao materijalizam…
… u zadnje vrijeme totalno gubim inspiraciju za pisanje pa se motiviram svakodnevnim životom… nekako sam izašla iz svog stila, ne znam kaj mi je…
… valjda će mi doć od nekud opet inspiracija (?)
ostavi trag… (8) | printaj. | x | ^
Crvena Ruža
Njena boja krvi opija i najkrutije. Te crvene latice oživljavaju i najmrtvije. U njenoj blizini hladnoća nestaje, toplina se rađa i novi život nudi; a ona sama, ruža, lagano klone u san. Svojom ljepotom inspiracija je brojnim životima, utjeha je nebrojenim ljubavima. Nju svi koriste a nitko joj ne pruži ni zrno ljubavi, ni trun hvale ne pokloni za podarenu ljubav. Sada ju griju jedino ove zažarene iskrice u hladnim noćima. Duše joj više ne daruju biserne suze kojima bi se hranila, kojima bi utjehu drugima davala. Latice joj sve više venu, glava joj počinje klonuti. U toj okrutnosti jedino se rađaju novi trnovi. Zeleni trnovi patnje obavijaju njeno tijelo. Nemilosrdno preplavljuju to krhko biće usnulo u samoći. Sve dok će zvjezdice plamtjeti, ona će moći živjeti; kada se i posljednji plam umiri, crvena će ruža života, nježno biće ljubavi usnuti dubokim snom.
P.S. HAPPY BIRTHDAY VILLE VALO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ostavi trag… (3) | printaj. | x | ^
ŠTO SKRIVA ŠUMA U NOĆI?
Otišla je duboko u šumu.
Prolazi pored visokih stoljetnih stabala.
Dok hoda između njih, osjeća se tako sitna i krhka u njihovoj blizini.
Cijelim putem prati je pjev noćnih ptica i šumovi šumskih životinja.
Njena sigurnost, svakim novim korakom, sve je više ugroženija.
Unatoč tome, ona ne odustaje.
Odlučno maršira u sve dublju tamu.
Sa sobom nosi dugovječne uspomene.
Još iz najranijeg djetinjstva pa do danas.
Često žali za prošlim vremenima.
Razmišlja što bi sada napravila drugačije.
Što je starija, to je nesretnija svojim životom.
Sada bi drugačije ali vrijeme se ne može vratiti.
Došao je čas da nauči živjeti sa svojim postupcima.
Vrijeme je da prihvati svoj put takav kakav si je sama stvorila.
Na svojim greškama uči i jako dobro pazi da ih ne ponavlja, oprezna je u svojim postupcima ovaj put.
Oslanja se na mudru prošlost i svjetlost zvijezda i mjeseca u noći dok putuje prema zori.
Kako vrijeme prolazi, priroda se mijenja, što je bliže danu, lišće se budi, drveće više nije tako zastrašujuće.
Sunce joj govori da je sada jedna od njih.
Postala je dio prirode, član šume u tami i svjetlu.
Sada zna svaku tajnu ovih bića u noći i danu…
Strahovi se mogu definirati na tisuću i jedan način.
Iako stvarno uživa u noćnoj hladnoj pustoši dok razmišlja u miru o svemu i dalje se boji samoće.
Teško je objasniti takav osjećaj kada ju samoća usrećuje i oslobađa a u drugom smislu tako se jako boji biti ostavljena.
Obožava osamu kada može samo u vjetar pružiti svoje misli.
Neka ju samo vjetar sluša.
Ne voli samoću kada shvati da bi joj tišina mogla postati jedini drug.
Zna da dolazi do velikih promjena i nitko se neće potruditi da bi njoj bilo dobro i počela se lagano miriti s tom činjenicom...
Sada je shvatila čega se najviše boji: Biti ostavljena u svjetlu i tami, u danu i noći, u sreći i tuzi, u dobru i zlu...
Budućnosti se boji. Što li je čeka sutra?
ostavi trag… (5) | printaj. | x | ^
Molim te, oprosti mi...
gusta magla me sakrila
sakrila svojom srebrinom
od njihovih pogleda
noć mi poklonila tišinu
mir i spokoj ove samoće
plovim prema tebi
sakrivam se u hladnoći
od svjetla tvoga plamena
tama mi je dovoljna
molitva izgara u plamu požude
posljednji put govorim
nježno i najiskrenije -
oprosti
zlatni suton mi te dovede
na krilima sjećanja
kristalna rosa mi te uze
žarko sunce mi te sakrije
u snovima ćeš mi oprostiti
čekam ponovno da dan sklopi oči
i opet ćeš biti moj u noći
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
