Index librorum prohibitorum
utorak, 19.01.2010.
Moj prijatelj Rembrandt
|
Upravo sam pročitao izvrsnu knjigu dnevničkih zapisa "Moj prijatelj Rembrandt" liječnika Joannisa van Loona koji je bio Rembrandtov suvremenik i jedan od malobrojnih slikarovih prijatelja. Budući da sam obožavatelj cijelog Rembrandtovog opusa ponešto sam već znao o biografiji slikara, ali ova mi je knjiga pružila uvid u njegovu intimu i rasvjetlila neke detalje o nastanku i sudbini remek-djela koja se danas čuvaju kao relikvije u najpoznatijim svjetskim muzejima. Premda je Rembrandt rođen 1606. u Leidenu, ovdje se govori o njegovim amsterdanskim danima. Knjigu odlikuje zanimljiv stil prepun dijaloških dionica, citata i epistolarnih umetaka koji izuzetno slikovito približavaju život i običaje onoga doba, ne zapadajući pritom u dokumentarističku suhoparnost. Rukopis je 1932. redigirao i priredio povjesničar Hendrik Willem van Loon, izravni potomak liječnika Joannisa u 9. koljenu, pa mi je teško utvrditi u kolikoj je mjeri intervenirao u sam tekst. Zapisi su predstavljeni kronološki od samih početaka poznanstva dvojice prijatelja, s epizodom van Loonovog osmogodišnjeg izbivanja u Americi, pa sve do Rembrandtove smrti. Ne znam je li presudno biografsko pomodarstvo u suvremenoj književnosti, ali pojedini dijelovi dnevnika iz današnje perspektive izgledaju kao odlična proza. Još jedan detalj me naveo na takav zaključak zato što autor odmah na početku koristi "literarni klin" u kojem navješta slikarovu tužnu sudbinu koja je možda mogla biti izbjegnuta da je kojim slučajem bio uz prijatelja kad je to bilo najpotrebnije. Saskia prva Rembrandtova žena bila je iz imućne obitelji zbog čega su svi vjerovali da je tom mlinarovom sinu pala sjekira u med kad ju je oženio. Tu zabludu poput vještog pripovjedača van Loon otkriva tek kad ovrhovoditelji proglase stečaj, a vjerovnici poput strvinara počnu razvlačiti njegovu imovinu. Ispada da je kuću u ulici Breestadt u kojoj su nastala najveća Rembrandtova djela zapravo kupio slikar, ali uz nepovoljno zaduženje koje ga je kasnije koštalo SVJETLA. Rembrandt je bio zanesenjak potpuno zadubljen u svoj rad koji nije mario za materijalno, ali se nerazborito zaduživao na sve strane. Uskogrudna trgovačka protestantska sredina nije imala razumijevanja za njegove sklonosti. Kako se ispostavilo Rembrandt je godinama kupovao bakropise, slike i skulpture zbog čega je njegova kuća u Breestadtu izgledala kao pravi muzej. Tvrdoglavo je odbijao slijediti modu Rubensa i flamanske slikarske škole zbog čega je gubio mnoge poslove. Portrete je slikao ne naslanjajući se na naturalizam renesansne talijanske tradicije koristeći igru sjena za prikaz duševnog stanja lika/teme/slikara što je bila potpuna ekspresionistička inovacija za ono doba. Svjetlost na njegovim slikama nema izvora nego zrači iz boja koje je majstorski koristio, a subjektivno korištenje svjetlosti je potpuno oslobodio u svojim zrelim radovima. Rembrandt nije opsjednut revolucionarnim slikarskim tehnikama kao što je Caravaggiov chiaro-scuro, niti da Vincijev sfumato, nego je prema vlastitim riječima prije svega usredotočen na to da izrazi bit stvari, prikaže svoje viđenje svijeta potpuno svjestan da će njegov rad biti priznat tek za 300-tinjak godina. I to je prepoznao njegov veliki štovatelj, ali prije svega odani prijatelj, Joannis van Loon. Spojila ih je nevolja, bolest Rembrandtove prve žene Saskije s kojom je slikar imao sina Titusa. Tit je bio nježne građe i boležljiv na majku što će se pokazati kobnim. Smrt voljenih osoba je obilježila cijeli slikarov život, a nije imao sreće ni s kućnom pomoćnicom. Autor je valjda iz liječničkog obzira posvetio dosta stranica Geertje, histeričnoj služavki koja je maltretirala cijelu obitelj i obiteljske goste, te je naposljetku završila u ludnici. U knjizi se može doznati tko su bili likovi sa Rembrandtovih slika. Tako je primjerice dr. Nicolaes Tulp, kojeg se prigodno prisjeća lik u uvodnoj rečenici Truliksa, bio veoma utjecajan amsterdamski liječnik na visokom položaju čije se ime izgovaralo s uvažavanjem. Van Loon je tek nakon angažmana u ratnoj mornarici zaslužio titulu liječnika koji su u ono doba imali status "ranara", a na slikare se gledalo kao na zanatlije čiji je zadatak uljepšati zidove kuća uglednika, bolnica ili vijećnica. Remek djelo svjetskog slikarstva Noćna straža Fransa Banninga Cocqa paradoksalno je označilo početak Rembrandtovog pada. Nakon dogovorene cijene svi su vojnici trebali isplatiti slikaru određeni iznos za dovršenje tog djela impresivnih dimenzija koje je na kraju doživljeno skandalozno. Slika je postala javni predmet sprdnje, a Rembrandta su pijani vojnici vrijeđali na ulici tražeći povrat novca zato što su im zasjenjena lica, a platili su istu cijenu. Bilo je, naravno, pritužbi i zbog lika djeteta ili psa koji ništa nisu platili, a nalaze se na slici. Trgovačkom društvu očito nije imalo smisla objašnjavati koja je uloga kompozicije, perspektive ili svjetlosti pa je pravo čudo kako je ta slika uspjela preživjeti javni linč. Nakon smrti Rembrandtove žene brigu o kućanstvu preuzima neurotična Geertje koja je uzrok zašto van Loon sve rjeđe posjećuje slikara. Zanimljivo je liječnikovo poznanstvo sa Spinozom koji mu poput pravog psihijatra daje savjete o ljudskoj prirodi kad van Loon zapadne u ljubavne probleme. O suvremenicima poput Spinoze van Loon govori s divljenjem, pogotovo ako znamo nesretnu sudbinu filozofa kojeg je židovska zajednica ekskomunicirala i naredila vjernicima da se drže četiri lakta dalje od njega. Van Loon se današnjim rječnikom palio na izopćenike. Vrhunski umjetnik i filozof bili su u nemilosti društva koje je svoje blagostanje temeljilo na snažnoj trgovini i mornarici. Mora se priznati da je ondašnje nizozemsko društvo bilo izuzetno tolerantno jer je prihvatilo Židove poslije španjolskog progona, ali svako se gostoprimstvo može izračunati u guldenima. Spinoza i Rembrandt bili su protiv struje. Jedan sa svojim bogohulnim naukom o supstanciji, a drugi sa svojim poimanjem slikarstva što im je priskrbilo sličan kraj. Van Loon je Rembrandta upoznao s osebujnim Jeanom-Louisom, propovjednikom ateizma, matematičarom i Descartesovim prijateljem koji će ga za izbivanja iz Amsterdama izvještavati o van Rijnovim (ne)prilikama. Zanimljiv dio knjige je putovanje van Loona u Novi Amsterdam gdje je za jednu moćnu obitelj trebao istražiti mogućnosti uzgoja žitarica na američkom tlu. Liječnik je istodobno za svoje potrebe istraživao mogućnost primjene biljaka koje Indijanci koriste kao anestetik u medicinske svrhe. Putovanje koje je trebalo trajati dvije godine pretvorilo se u osmogodišnju pustolovinu u kojoj je njegov suputnik zasnovao obitelj s Indijankom i postao poglavica. U ovim zapisima nalazi se još jedna potvrda van Loonove lojalnosti Rembrandtu kad se odluči vratiti kući na molbu prijatelja. Van Loon je zapravo jedan izuzetan tip čije bi se dogodovštine bez problema mogle ekranizirati. Po povratku je izravno uspješno posredovao u sprječavanju napada princa Oranskog na Amsterdam, nakon čega se vratio kući vidjeti svog osmogodišnjeg sina po prvi put. Kroz svaki dnevnički zapis o svojem prijatelju upoznajemo autora kao velikog humanista koji neprestano istražuje primjenu anestetika u operativne svrhe kako bi pacijentima ublažio bol kod kirurških zahvata. Po dolasku svojem prijatelju doznaje kako Rembrandt ima novu pomoćnicu Hendrickje koja se s osobitom pažnjom odnosi prema Titu. Živjeli su u gotovo idiličnoj zajednici gdje je slikar po cijele dane silnu energiju ulagao u izradu bakropisa dok mu je nova služavka vodila kućanstvo. Premda priprostog podrijetla, van Loon je opisuje kao pravu damu koja mu je zbog pomanjkanja modela pozirala na nekim poznatim djelima biblijske tematike. Ali kad je Hedrickje zatrudnjela Rembrandt je još jednom na sebe navukao bijes crkvenjaka koji nije uspjela izbrisati niti njihova ženidba. Hendrickje mu je rodila kćer Cordeliju i tada počinje propast cijele obitelji. Van Loon doznaje kako je u njegovom odsustvu neki odvjetnik prevario Rembrandta nagovorivši ga da prepiše kuću u Berstaadtu na sina kako bi ga osigurao, međutim odmah je reagirao stečajni ovrhovoditelj koji počinje pljenidbu imovine zbog nagomilanih dugova. Rembrandt je svjedočio kako mu otimaju vrijednu umjetničku zbirku, u kući su pronađene mnoge zametnute nenaplaćene mjenice što potvrđuje da je umjetnost jedino što je slikar zaista znao raditi, a da su mu sve zemaljske stvari poput trgovine i vođenja financija bile potpuno strane. Van Loon je poslije financijskog sloma ugostio cijelu Rembrandtovu obitelj u svojoj kući. Ispostavilo se da je Rembrandtov dug tako velik da sve što ubuduće naslika odmah odlazi u ruke vjerovnicima. Jedino što je imao bila je odjeća na njemu i njegova obitelj. Nedostatak svjetlosti i pristojnih uvjeta za rad reflektirao se u kasnijim Rembrandtovim radovima kojima su se zbog skučenosti odjednom smanjili formati. I sam van Loon je iskusio gnjev općinstva koje mu je zapalilo novootvorenu bolnicu, a sve češće su ga javno prozivali zato što koristi kanabis u anestezijske svrhe (čovjek je znao što valja). Angažman u vojnoj mornarici pomogao mu je da koliko-toliko povrati svoj ugled, ali Rembrandt se nikada nije oporavio. Na inicijativu Hendrickje prijatelji skupljaju novac da Hendrickje i Tit otvore trgovinu umjetninama u kojoj bi zaposlili Rembrandta kako bi se mogao nastaviti baviti slikarstvom bez opterećenja vjerovnika. Kupuju mu tijesak za bakropise, pronalaze pristojnu kuću za život, ali... Hendrickje umire, Tit se ženi u 28. godini i umire od tuberkuloze, Cordelia završava u besprizornom braku sa sinom svog skrbnika čime se završava tužno poglavlje obitelji van Rijn. Rembrandt je na samrtnoj postelji zamolio Joannisa van Loona da mu pročita priču o Jakovu iz Knjige postanka. U toj priči Jakov pobjeđuje Boga utjelovljenog u anđelu poslije čega je Bog dao Jakovu novo ime – Izrael. "Boriti se s Bogom i čovjekom i nadjačati" (32,29) to je ujedno i priča Rembrandtova života. |
14:28 / Komentari (16) / Isprintaj / #
|
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Komentari On/Off
Copyright ©
Index librorum prohibitorum since 2006
KONZILIJ
Simo Mraović Simin performance nabijeVasnakurac Die Fuckel markiz Naklada baobaB WSELJENA Blabl Slaverina liječeni katolik prljava Igra SKICOIDI Klitorina Danica Smorović Spametni zub Mostarski uličar Slaninar u čizmama dr. Jastrogen Lajava kuja Firtuela Život je gad Izlešiola Blud Crkotica Skotna Kamov-bič DNO DNA Greatest shits zamjenski Bosanac Fotke ugojenih političara na: abstract(at)yahoo.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
