Index librorum prohibitorum

utorak, 24.11.2009.

Penis Kuljiš

Časopis za književnost Die Fuckel objavio je novi tekst.
Evo vam ga.

Na ruševinama

Mojoj generaciji, od 83. pa nadalje, lik Denisa Kuljiša ostao bi potpuna nepoznanica da se svojedobno nije pojavio trećerazredni dokumentarac Igora Mirkovića o razdoblju ex-jugoslavenskoga novog vala. Naime, u tom je smiješnom oslikovljenju siromašnog valčića, koji je začuđujuće neuvjerljivo pokušao pratiti nešto što je izumrlo još prije četrdesetak godina, a koji je ostao poput romantično-sentimentalnog sjećanja mlađe generacije na nešto drugačije od stege socijalističkog sivila i zoofilske genetike, stanoviti Denis Kuljiš prikazan u nekoliko nezaboravnih scena. Zavaljen u sofu sa cuckom u naručju, ta je moržina vodnjikavih očiju i masne šije sjetno žmirkala prema kameri i poput kakvog super-size Werthera plačljivom reminiscencijom dozivala u sjećanje duhove ispred mrtvačnice zagrebačkog novovalnog novuma- tužnog bircuza koji bi, da se Jugoslaviji nije spremala penetracija ogromne kapitalističke kurčine direktno u debelo crijevo navazelinizirano inflacijom i rušenjem pedesetogodišnjeg sna, vjerojatno bila još samo jedna u nizu od onih birtija koja u svoja nedjeljna jutra prima kvartovske alkose načete malignošću unutarnjih organa.

Na ruševinama starog sistema iznikla je jedna suviše romantična potreba objašnjavanja. Samoprozvane objašnjivače realnosti, kulturološke kritičare, novinare, reportere i goste u nacionalnim prime-time emisijama posvećenim neprekidnom blebetanju o problemima i djelovanju uvijek možete objasniti pozadinom koja gotovo amnestira svaki suvisli odgovor na potrebe "vremena".

Govori li se išta drugo u ovoj dinarskoj postojbini posljednjih dvadesetak godina osim o pomračenim umovima čije bismo grijehe pubertetske nerazboritosti rado strpali u ladicu ili prerasli novoretoričkim pokušajima rađanja u velikom, lepom svetu demokratije i ženskih prava?

Onda smo se jedno jutro ustali i vidjeli kako se donkihotovskom borbom došlo do slobode tiska i reklama za Lidl. Još uvijek u nevjerici, bojažljivo smo sricali davne snove o slobodi, kao nacija, etnički pluralitet, zbroj dobroćudnih Hrvata koji priznaju prava prljavih Roma, Srba, Čeha i Mađara zaostalih još iz doba Franje Josipa. I svijet je opet bio mlad i lijep, klinci su duvali šit, slušali MTV, furali starke, nosili palestinke u duginim bojama, mislili kako je Che borac za legalizaciju kanabisa, razbijali izloge, cipelarili vršnjake, snimali kućne porniće i umrežavali se fejsbukovskom upornoću infantilnih debila. Slušao se brit-rock i čitao chick lit. Gledao se reality i osjećao se veliki napredak uzvišenosti spram svih tih instant zvijezda kojima napokon slobodno možeš izjebati mater bez zakonskih posljedica. Oh da, i Penis Kuljiš se pojavljivao sa sisatim starletama i nosio gaće od tvida.

I to je zapravo sve u cool svijetu liberala. Uporna, sadistička potreba afirmiranja. Masa koja te napokon smije negirati, depresivna gomila neurastenika u stalnoj potrebi objašnjavanja. Retorički bukkake na facu lepog, slobodnog sveta. Život kojemu trčimo ususret raširenim rukama. Penis Kuljiš i literatura koja sablažnjava babe s bubrežnim kamencima!

Sve u svemu, ogromna neurastenična dosada.

10:15 / Komentari (14) / Isprintaj / #

<< Arhiva >>

< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30