Index librorum prohibitorum
četvrtak, 19.11.2009.
(Vucibatina)
|
Maks je isteturao na ulicu. Zrak je bio rezak kao pivo. A pivo je sranje. - Litru zraka molim!, pružao je novčanicu predsjedničkom kandidatu u kelnerskom odijelu. Predsjednički kandidat mu je lukavo namignuo i spremio novčanicu u džep. Maks protrlja oči. - Čekaj ti... Opet dohvati imaginarnu novčanicu i pruži je predsjedničkom kandidatu. Savršeno ispeglano lice bez mane ukočeno je gledalo negdje u daljinu, preko Maksovog ramena. Maks se osvrnu, a kandidat mu istrgne novčanicu iz ruke. Oho, reče Maks. Ispruži pesnicu i raspali budućeg predsjednika po njuški. Auuuu... Ovaj mu namigne. - Huljo! Maks dohvati kandidata za uši i potegne koliko god je mogao. Tako mu ih je nategnuo da je ovaj sad izgledao kao tužni basset. - E, tako. Ali tužne oči sve vide. Izlog s talijanskim cipelama preko puta, tramvajsku stanicu, smeće haustora, slabu uličnu rasvjetu i odraz organa reda u očima predsjedničkog kandidata. Maks uzeo natrag svoje novčanice kad je shvatio da od ovog konobara neće dobiti rundu. Nije dobro podnosio piće. Svaki njegov herojski pohod završavao je s glavom u wc školjki i oblozima koje mu je žena lijepila na čelo dok je mrmljao ovo mi je zadnji put, nikad više. Ali sada nikoga nije bilo doma da mu stavi oblog. Na uglu je zagrlio prometni znak i rotacija ga je usmjerila u desno. Noćni zvukovi su se izobličili. Struganje noćnog tramvaja bilo je kao oštrenje noževa, ulična rasvjeta zujala je kao roj osa, a njegovi koraci odjekivali su kao kamenje koje se odbija o dno duboke jame. U svojoj sjeni vidio je četveronožnu životinju. Zastao je. Koraci još nekoliko puta odjeknu i zaustave se. Treba se pribrati. Doći do zraka. Posegnuo je za cigaretama. Njegova sjena je oživjela, razrogačenih očiju je promatrao kako mu iz Shivinog tijela izranjaju udovi. - Vatre? Pred očimu mu bljesnu plavičasta trakica. Kad je otpuhnuo dim Maks se uspravi i zastane pred zlobnim pogledom policajca. - Osobnu. Zbunjeno je prekopao džepove i pružio mu osobnu. Policajac je bio od one nadrkane vrste. Vrste koja voli uniforme i razmetljivo prinosi voki-toki ustima, zatim ga odmiče negdje u zrak dok sluša odgovor tako da provjera ima što bolji učinak. Maks je promatrao njegov atletski raskorak, pendrek, značku na prsima i ulašteni grb na kapi. Sve je bilo savršeno. Kao da poslije svake smjene čisti čačkalicom svoju odoru od prljavštine ulice. - Zanimanje. - DJ. - Molim? Maks je morao ukratko objasniti ulogu DJ-a u medijskoj revoluciji i da je on zapravo glazbeni urednik, ali to je policajcu izazvalo još veći nered u glavi. - Gdje radite? - Nigdje. - Aaaa...vucibatina. Zanimljiva riječ, pomisli Maks. Poželio je reći policajcu da je s tim pendrekom za pasom on vucibatina, ali bilo mu je dovoljno ponižavajuće što se morao s raširenim nogama i rukama nasloniti na zid. Policajac mu je grubo zavlačio ruke u džepove i izbacivao sadržaj džepova na pločnik. Zatim mu je naredio da pokupi stvari. Maks je puzao dezorijentiran i bespomoćan kao laboratorijski miš. Stisnuo je zube kad mu se zažario bubreg, zatim je osjetio palicu po dužini leđa i još jednom na ruci kojom se pokušao obraniti. Koža mu je bridjela sve do kostiju. Bila je tvrda kao drvo na ulaznim vratima za koja više nije imao ključ. |
12:06 / Komentari (6) / Isprintaj / #
|
|
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Komentari On/Off
Copyright ©
Index librorum prohibitorum since 2006
KONZILIJ
Simo Mraović Simin performance nabijeVasnakurac Die Fuckel markiz Naklada baobaB WSELJENA Blabl Slaverina liječeni katolik prljava Igra SKICOIDI Klitorina Danica Smorović Spametni zub Mostarski uličar Slaninar u čizmama dr. Jastrogen Lajava kuja Firtuela Život je gad Izlešiola Blud Crkotica Skotna Kamov-bič DNO DNA Greatest shits zamjenski Bosanac Fotke ugojenih političara na: abstract(at)yahoo.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
