Index librorum prohibitorum

ponedjeljak, 09.11.2009.

jergović je zamjenski Bosanac

Jučer primih SMS s nepoznatog broja
jergovic kod stankovica u 2..(debilni smajlić)
Odložih izvrsno Fuentesovo štivo i počešah se po trbuhu. Hmm...
Trebam li si pokvariti nedjeljni ručak ili da se ipak upustim u tu avanturu?
Isprva nisam baš shvatio o čemu je riječ, ali sam negdje pred kraj shvatio da je povod tom nesuvislom razgovoru nedolazak Nemanje Kusturice u emisiju.
No nećemo ovdje vježbati mišiće na mišićavom Stankoviću kojeg nema, nego ćemo pokušati dati odgovor na pitanje što učiniti kada ti u studio bane zamjenski Bosanac.
Stanković je inače solidan novinar kad ispred sebe ima šalabahter u koji je vrijedno zapisao informacije, doskočice i šale. Ako u kojem slučaju šalabahter izostane, njegov glas postaje piskutav i tih, kao glas djevojčice koja uzbuđeno govori mami da je dobila prvu menstruaciju, mama nešto mi curi iz pipice, a majka je privija na grudi i mazi joj kosu...
Eto, baš tako je jučer izgledala Alex Stanković dok je ašikovala sa svojim draganom. Dugo nisam vidio veću količinu bezidejnosti i novinarskog uvlakaštva. Jer ne smijemo zaboraviti, jergulja je u studiju bio potpisan kao pisac, a ne kao kolega novinar da bi mogao imati takav povlašteni tretman.
Oni koji dobro prate jerguljino pisanje znaju da je u jučerašnjoj lajfstajl emisiji kod Alex, gost iznio cijeli niz neistina. Zadaća svakog intelektualca je kritika režima, a ne njegova promocija i to je ono čemu je Alex trebala posvetiti pozornost. Jergulja se neuvjerljivo brani, govori da je puno lošeg napisao protiv sanadera, ali to jednostavno nije istina. Ponavljao je floskule o sudruzima koji mu okrenuše leđa, što je objavio u jednoj kolumni, nikako ne zadirući u lik i djelo sumnjivca koji bi štošta imao objasniti hrvatskoj javnosti.
Jergulja je kao ploča koja preskače, štreber koji uvijek ponavlja napamet naučeno gradivo jer svake godine u isto vrijeme jergović napiše članak o Beogradskom sajmu knjiga, nad kojim prije objave masturbira, govoreći kako nigdje nije vidio takav tretman pisaca i da nigdje nije dao toliko intervjua.
Dakle, stvar je jasna – jergulja želi biti zvijezda, on želi zvjezdani tretman i nije mu dovoljno što je obični novinar-komentator u provincijskoj Hrvatskoj, on želi svjetla pozornice, on želi da ga pravo slave. Dok je govorio o Beogradu oči su mu zasjale kao malom djetetu u tvornici čokolade. Sjetio se kako je kao dječak maštao da piše za novine koje će čitati njegov djed. Ali, djeda više nema, a i da je živ svejedno ne bi mogao komentirati članke svog unuka.
Kada ga je Alex pitala zašto je dao svoj glas potpore kandidaturi V. Pusić, jergulja se zajapurio kako čovjek nema nimalo privatnosti i kako je nevjerojatno da takve informacije dospiju u javnost.
Dakle, jergulja kao javna osoba se čudi što je na javnom mjestu, poznatom kao ekstenzija "špice" gdje je leglo novinara, bonvivana i džabalebaroša, uočen kako svojim potpisom podržava predsjedničku kandidaturu Vesne Pusić.
I u nastavku si je zabio autogol odajući da nema pojma o izbornom zakonu kad ga je Alex upozorila da ga njegov glas za kandidaturu V. Pusić ne obvezuje da glasuje za nju. Ali kao i obično, cijelu je tu samouvjerenu pozu prekrila brada.
Jer pažljivi promatrač je mogao vidjeti da se jergović na svako iole neugodnije pitanje, koji se mogu pobrojiti na prste jedne ruke, zacrvenio kao djevojčica. Jedino mi nije jasno kako su mu nanijeli puder na lice. (?)
Kad govori, jergulja sugovornika ne gleda u oči, što je nepristojno, i zavlači s odgovorom kako bi mudrolija ispala što dublja. Ali budući da je u emisiji više puta zabio autogol, mogu misliti na što bi ta smiješna emisija ličila da je morao odgovarati u inkvizicijskom stankovićevskom ritmu kakvom su izloženi svi drugi gosti.
Alex Stanković je propustio jergoviću učiniti ono što je učinio Kusturici – odraditi novinarski posao časno i bez presedana, a ne ostavljati sva neriješena pitanja za odjavu emisije: "nećemo govoriti o Bregoviću, o aferama, o ovom i onom." Čak ga je propustio pitati za tekstove o Srbima koje je objavljivao 90-tih jer mi smo se našli ovdje samo da ubijemo vrijeme poslije kojeg ću dobiti plaću.
Iz toga proizlazi da je Alex galamdžija bez pokrića jer Kusturica je u svojem stavu barem dosljedan i paradoksalno moralan, što se ne bi moglo reći za jergovića koji uvijek mijenja svoje stavove nekako s proljeća.
Stanković se vratio iz Mokre Gore popišanih gaća. Cilj mu je bila afera, samoreklamerstvo i da novine pišu o njemu. Dobro ga je ispratio Kusturica rekavši "Nećeš na meni graditi karijeru!" pa sam u ovom slučaju sklon vjerovati ljudima sa stavom, ma kakav on bio.
HTV-ova smijurija od emisije zaključena je predmetom "Uvod u web 2.0" gdje nam je jergulja demonstrirao svoje poznavanje materije. Totalitarni biser "sve ono što nije autorizirao urednik nije medij" može izjaviti samo netko duboko ukotvljen u prošlosti. Opet je jergulja preskočio kao stara ploča i ponovio da je pisanje i komentiranje na internetu isto što i vrata zahoda. Ta je usporedba iskrena kao i njegovo pisanje - dosada na prelasku 19. u 20. stoljeće. Mudrovanje je zaključio još jednim autogolom, nazvavši svoje kolege i čitatelje govnarima. Takav ignorantski stav o internetu otprilike ima i Igor Mandić, ali njemu ne možemo zamjeriti jer stari vuk još uvijek kucka na pisaćoj mašini i pripada jednom dobu kojem bi jergulja silom želio pripadati.
Usnuo sam neobičan san.
U nekakvom televizijskom studiju sjede analni glicerinski čepić i dlakavi iskeženi hemoroid mojeg psa.
Hemoroid uporno govori čepiću, hajde uđi u mene ako smiješ, a čepić odbija, ne želi ulaziti u problem.
***
Jutros sam opet pročitao SMS s nepoznatog broja u mobitelu koji me odvratio od Fuentesa
"jergovic kod stankovica u 2..(debilni smajlić)"
"Uistinu velik dan za čovječanstvo", uzvratih rezignirano.

10:03 / Komentari (17) / Isprintaj / #

<< Arhiva >>

< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30