outher space

12.11.2009., četvrtak

khm... kad vidim kolko me nije bilo dođe mi da ne pišem :-)

Čudno kako vrijeme ima običaj iscuriti negdje... ko lova kroz poderani džep. Sve mi se čini da sam ovdje pisala jučer... a ono.... prije skoro pune tri godine. A opet, što se promijenilo osim nekih likova koji su od glavnih poslati sporedni i obratno. Arhitekt gitarist o kojemu govorim u prvoj priči o Danilu Harmsu, čovjek s kojim sam karmički povezana valjda iz prošlog života, postao je (konačno) glavni lik. Mirni pratitelj moga kaosa. Zajedno smo postali bolja i veselija bića. Odjednom se svemir usustavio, posložio i....nasmješio. Zaključili smo da dobiješ ono što te ide, vježbaj nedjelovanje i sve će doći na svoje mjesto (ili kako bi ja patetično rekla: dobiješ ako jako poželiš). A jesam, poželjela sam jako. Čak ni svi prijeđeni kilometri nisu važni. Nimalo. Tihi je i dalje moj najbolji drug. Zato sam se sjetila ovoga bloga. Danas on ima rođendan. Iako ovo neće pročitati: Rođendankoviću sretno! A svi ostali su manjeviše tu, mama Majka, tata Tajo, seka Jagoda, Najbolja.... Osim Miša, čudno, njega ko da nije ni bilo... Nevjerojatno. I da... opet sam studentica. Sa punih 37. Pokušat ću, pa ćemo vidjeti hoće li biti bolje nego prvi put. Ipak su to još samo 4 ispita :-). U međuvremenu sam ostvarila i svoju najveću želju. Kao i svaki muškarac u krizi srednjih godina kupila sam si motor. Konačno. Konačno. Konačno. I sad tako brzo projurim pored kojekakvih depresija, bedova, loših dana i ljudi da me ne stignu ni okrznuti.

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se