otprilike

utorak, 10.07.2007.

Jedan komentar na "Posao života"

Predobro je da bi ostalo u komentarima, pa ću to dići ovako!:)
ZaraZna je napisala ovo kao komentar teksta ispod.
Posve se slažem s njom ;)

P.S. Zara, znaš što, zaintrigirao me sad taj tvoj prevoditeljski studij u Dublinu :):):)

QUOTE:

Možda je sva ova slama već i predobro premlaćena, no budući da sam provela dobar dio poslijepodneva čitajući sam članak, komentare na njega, komentare ovdje, te programe i jednog i drugog poslijediplomskog studija (prevoditeljstva i konferencijskog prevođenja) umjesto da sam krenula radit' na posliću od 10K riječi koji me čeka i mazno mi namiguje, ajde da i ja ubacim koji novčić. :)

Kao prvo, samo da napomenem da je moja perspektiva nešto drugačija budući da ne živim u RH, već u Irskoj (gdje, btw, situacija u prevoditeljstvu isto nije najbajnija - o, čega pak tu sve ima! :)) -, no to je sad već jedna druga priča), i nedavno sam okončala obveze na poslijediplomskom studiju prevoditeljstva na jednom ovdašnjem sveučilištu, no prevođenje mi trenutno (nažalost) nije primarna djelatnost.

1. Prevoditeljstvo kao profesija definitivno je potcijenjeno i nepriznato od strane opće javnosti, odnosno prosječnog građanina koji možda donekle natuca engleski ili njemački i misli da bi, da slučajno ima završena dva stupnja tečaja stranog jezika više, i on to mogao raditi. Ovakva percepcija dobrim je dijelom prisutna i među naručiteljima prijevoda, koji će iz tog razloga uglavnom dati prednost nižoj cijeni, ne pitajući za kvalitetu. Razlog tome je taj što nisu svjesni koliko truda, rada i vremena stoji iza dobro napravljenog prijevoda, te vjerojatno drže kako je prevoditelj dobio i više nego što je zaslužio pukim čitanjem teksta na jednom i ispisivanjem istog na drugom jeziku.

2. Obrazovanje ili iskustvo? Oboje, naravno. Po svojoj prirodi prevođenje (bilo pismeno ili usmeno) je djelatnost koja zahtijeva određenu "navudrenost" koja se, istina, i bez formalnog obrazovanja, a uz dovoljnu količinu tesanja zanata na "terenu" može dovesti u izuzetno dobru formu. No, isto je tako istina da će jedna dobra teorijska podloga taj proces višestruko ubrzati, a "šegrtu" puno toga olakšati, ili mu barem dati priliku da dobije nekakvu širinu, a i dubinu, pogleda na to što radi.

3. Razlika između pismenog i usmenog prevođenja definitivno postoji, jer svako od njih zahtijeva različite kompetencije. Ovo, dakako, ne znači da jedna osoba ne može raditi i jedno i drugo, no gotovo je sto posto sigurno da će u jednome od toga biti bolja, a u drugom nešto manje dobra. Zato se teoretičari prevođenja i zalažu za specijalizaciju, i to ne samo u ovom smislu (pismeno ili usmeno), već i u smislu područja djelatnosti u kojima prevoditelj radi (npr. pravo, medicina, tehnologija, itd.), a i u smislu jezika s kojih prevodi. Ovdje sad moram dodati i jednu stvar koja je meni već dugo kamen u cipelici, a to je (teoretičarsko) inzistiranje na tome da se uvijek i isključivo prevodi samo na materinji jezik. Daleko do toga da ne vidim koji je tome razlog i zašto je to – u idealnom svijetu – najbolje rješenje. No, pitam se koliko, recimo, u Irskoj postoji izvornih govornika engleskoga koji bi bili u stanju prevesti nešto s hrvatskoga? Da skratim, sve se ovo svodi na jednu stvar, a to je – preživljavanje. Po mojem mišljenju, s "malim" jezikom kao što je hrvatski dosta je teško specijalizirati se po svim ovim točkama (npr. isključivo pismeno prevoditi isključivo medicinske tekstove isključivo s njemačkoga) i od toga moći normalno živjeti. To je razlog zašto prevoditelji (barem u početku) svaštare, pa se onda eventualno specijaliziraju za neko područje koje im je na ovaj ili onaj način "uletjelo".

4. E, sad, ovi studiji. Kao prvo, mene veseli što su se uopće pojavili kao takvi, pa makar i samo imenom. Jer, istina je da a) kod nas NE POSTOJI specijalizirani diplomski studij prevođenja, i b) ovi poslijediplomski studiji većim dijelom kopiraju program dodiplomskih filoloških studija. Gledala sam malo te programe i mislim da je pohvalno što su uveli hrvatski jezik, korištenje računala u prevođenju, te neke kolegije koji pokrivaju pravne institucije i slično. Čak i kabine za simultano imaju, hej! :) No, u hrvatskim uvjetima, 30 000 kuna za dva semestra redovnog studija – haaaloooo? Još kad bi studij bio nekakva garancija za posao, ajde, ali ovako...

5. Posao u Briselu? Iskreno rečeno, ne znam. Članak je, kao što su mnogi već i primijetili, senzacionalistički usmjeren prije svega na novčani iznos, no što točno taj posao (a uslijed njega i život) zapravo povlači za sobom, baš nešto i nismo saznali. Vjerojatno niti nećemo, osim ako se netko od nas ne okuraži i ne odguli i prođe studij i/ili test EU. Ja sigurno neću, malo mi je to van ruke. :)) A osim toga, iskreno, nakon svih tih godina pretumbavanja riječi s jednog jezika na drugi, i življenja u stranom jeziku, i gubljenja sposobnosti govorenja bilo kojeg, a napose nakon studiranja i razmišljanja o problematici prevođenja u globalu, počinjem sumnjati da sam uopće sposobna za takvo što. Malo kakti počinjem vući na autizam...

Eto, pet lipa, skoro pa za karticu. :))

by ZaraZna

10.07.2007. u 08:20 • 3 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 02.07.2007.

Prilika života!

Današnji članak u Jutarnjem je jako zanimljiv pa vam ga donosim i ovdje.

Ulaskom Hrvatske u Uniju otvorit će se mogućnost građanima da kao prevoditelji u Bruxellesu rade za pet puta veću plaću od prosječnih hrvatskih primanja!!!

Blagajnica za kasom prima prosječnu plaću od dvije tisuće kuna. Tisuću i pol kuna više mjesečno dobiva radnik na gradilištu. Teta u vrtiću u mjesec dana zaradi oko 4 tisuće kuna. Plaće informatičara kreću se između 5 i 8 tisuća kuna, dok prosječna liječnička plaća iznosi nešto više od tisuću eura.

No, uz spašavanje ljudi, odgoj djece ili pak razvijanje novih tehnoloških sustava, Hrvate očekuje posao budućnosti: zanimanje prevoditelja. Ulaskom Hrvatske u EU, sudeći po iskustvima iz zemalja članica, u našoj će zemlji početi utrka u kojoj će natjecatelji biti poznavatelji stranih jezika. Uz uobičajeno poznavanje engleskog, njemačkog, talijanskog ili nekog drugog od svjetskih jezika, Europska će Unija u Bruxelles pokušati privući i one koji govore manje popularne jezike.

Za posao prevoditelja za potrebe EU u Bruxellesu danas plaćaju najmanje 3700 eura. To je pet puta više od prosječne hrvatske plaće, odnosno 13 puta više od onoga koliko mjesečno zaradi blagajnica. Potreba za prevoditeljima, objašnjava Jasmina Novak, načelnica samostalne službe za prevođenje iz područja europskih integracija MVPEI, rast će što je Hrvatska bliže dugoočekivanom ulasku u Uniju, a kroz nekoliko godina Hrvatska će ukupno trebati nešto više od 160 akreditiranih i specijaliziranih prevoditelja.

- Što se tiče usmenih prevoditelja, Hrvatska će u Bruxellesu trebati njih između 80 i 120, a za pismeni dio posla bit će potrebno oko 40 osoba, s obzirom na to da se znanje usmenog i pismenog prevođenja razlikuje te jedni ne mogu raditi drugo. Kod nas trenutačno postoji 15 akreditiranih prevoditelja koji su prošli test organiziran u Ministarstvu i koji, po potrebi, odlaze u Bruxelles kako bi obavili dio posla.

No, jednom kada uđemo u Uniju, 160 prevoditelja trebat će se preseliti u taj grad, za što trenutačno još nemamo kandidata - objašnjava Novak. Natječaj za prevoditelje, dodaje Novak, bit će objavljen godinu i pol dana prije pristupa Uniji, a do tada će Hrvatska obrazovati potreban kadar kojem će se odlazak u stranu zemlju itekako isplatiti.

Osim plaće koja doseže gotovo četiri tisuće eura, svaki prevoditelj koji preseli u Bruxelles mjesečno će dobivati i dodatak u iznosu od 17 posto od ukupne plaće zbog toga što radi i boravi izvan zemlje. Osim toga, mjesečna će primanja rasti ovisno o potrebi za jezikom koji pojedini prevoditelj govori te ovisno o stažu. Najviša plaća, doznajemo, tako ukupno može narasti na vrtoglavih osam tisuća eura.

No, primamljiva primanja, govore iskustva iz susjedne Slovenije, ponekad nisu dovoljna da prevoditelj odluči napustiti svoju domovinu. Iako u glavnom gradu Belgije trenutačno u prevoditeljskom pogonu živi i radi 4500 stručnjaka, malo je slovenskih prevoditelja pristalo napustiti svoju zemlju.

Kakav je slučaj u Hrvatskoj, kaže Jasmina Novak, u MVPEI-u još ne znaju, ali se nadaju da će nekoliko godina koje su pred nama biti dovoljne da se određeni broj akreditiranih prevoditelja odluči upustiti u rizik. Za posao budućnosti Hrvatska se već počela pripremati. Ove će godine specijalistički poslijediplomski studij konferencijskog prevođenja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu tako primiti već drugu generaciju studenata, a ove je godine ispit za jednu ili više jezičnih kombinacija položilo njih šestero.

Voditeljica studija konferencijskog prevođenja doc. dr. Goranka Antunović, i sama konferencijska prevoditeljica, objašnjava da će studij iz godine u godinu primati sve veći broj studenata, ovisno o njihovu interesu, a kaže kako bi bilo idealno kada bi godišnje na tržište “izbacili” 10 do 15 specijaliziranih prevoditelja.

- Hrvatska za sada, koliko je meni poznato, pri Europskoj komisiji ima jednog stalno zaposlenog službenog prevoditelja čiji je radni jezik hrvatski, a kako će ih uskoro svakako trebati više, bilo je potrebno osigurati uvjete pod kojima će se ljudi obrazovati. Naime, nije dovoljno samo završiti studij nekog stranog jezika da bi čovjek mogao otići raditi u Bruxelles, a i inače biti konferencijski prevoditelj. Za potrebe EU Hrvatska mora ponuditi vrsne prevoditelje, u svrhu čega je i organiziran postdiplomski studij - priča Antunović.

U svrhu upoznavanja s radom u EU, nastavila je Antunović, europski parlament uskoro će organizirati i takozvani “staž” za hrvatski jezik. To znači da će odabranih 6 do 7 kandidata na nekoliko tjedana otići u Bruxelles i tamo se upoznati s institucijama Unije te prisustvovati sesijama i seminarima. Nakon toga moći će polagati i akreditacijski test kojim će, ako ga zadovolje, dobiti priliku po potrebi raditi za Uniju.

Taj “honorarni” posao za prevoditelje je također jako isplativ. Naime, za jedan dan prevođenja, doznajemo iz Bruxellesa, akreditirani prevoditelji dobiju honorar od čak 400 eura, a vremenski ne rade više od 5 sati na dan. Uz to, s obzirom na to da su na putovanju, dobiju i dnevnice te dodatne stimulanse.

Osim dva studija konferencijskog prevođenja, pri zagrebačkom je sveučilištu prije nekoliko godina otvoren i specijalistički studij za prevođenje koji je nedavno završila prva generacija prevoditelja, točnije njih 20-ak.

Zanimanje za posao hrvatskog prevoditelja u EU osim u Hrvatskoj postoji i u Nizozemskoj. Naime, u EU se šuška da taj posao žele prevoditelji koji sada rade na Međunarodnom sudu za ratne zločince u Haagu.
- Uskoro kreću upisi i za sljedeće generacije, ali već pri upisu prve vladalo je veliko zanimanje - dodala je Novak. Za zanimanje budućnosti interes raste već danas. Portal moj-posao.net tako u posljednjih godinu dana bilježi porast od 11 posto za prevoditeljskim potrebama. Da su prevoditelji nužni, potvrdili su i u najvećem prevoditeljskom centru Spes koji je lani raspisao natječaj za čak 3100 prevoditelja.

- Potražnja za prevoditeljskim uslugama raste iz minute u minutu. Mi dnevno dobivamo barem dvije do tri prijave, a na raspisanom natječaju nismo uspjeli potrebnu kvotu zadovoljiti ni do pola. Primili smo 1236 prevoditelja, no i s tom smo brojkom bili zadovoljni jer su uvjeti natječaja uistinu bili rigorozni - ispričao je voditelj službe marketinga pri Spesu Ivan Matić.

Zanimanje za posao hrvatskog prevoditelja u EU osim u Hrvatskoj postoji i u Nizozemskoj. Naime, u EU se šuška da taj posao žele prevoditelji koji sada rade na Međunarodnom sudu za ratne zločince u Haagu.

Tamo bi 2008. oni trebali biti gotovi, bez posla, te odmah potom, ako uspiju, prijeći u Bruxelles. Prema nekim saznanjima, za taj se posao zanimaju posebice prevoditelji koji su iz Bosne, Srbije ili Crne Gore, a imaju i hrvatsko državljanstvo.

I koji je vaš komentar drage kolege???

Moj je sljedeći - voljna, spremna napustiti zemlju i ići raditi u Brisel, ali...ne mogu si priuštiti godinu dana na tim specijalističkim studijama, jer poslodavac dozvoljava samo 6 mejseci neplaćenog odsustva. Kad na to dodam i godišnji, dođe nekih 7 mjeseci.
Kako onda završiti taj studij? Jedino da ostavim posao već sad, studiram tu godinu dana...i, zamislite ne prime me za Brisel! Ili ako živiš u ZG ili okolici!
Malo diskriminacijski, ako ćemo pravo!

02.07.2007. u 15:22 • 15 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

<	srpanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Zašto ovaj blog ili o prevođenju

Po zanimanju sam prevoditeljica, već dugi niz godina.
Svaki mi je put zadovoljstvo znati kako sam ja "komunikacijski kanal" i kako se preko mene ostvaruje komunikacija između dvaju svjetova...
A komunikacija je osnova svega-bar su nas tako učili.
No, ponekad dođe do zastoja u tim kanalima. Mudrost je kako ih prevladati i iziskuje znatan trud, često timski. O tome je ovaj blog.

If you need me -I'm here!

Prevođenje iziskuje mnogo više od relativno dobroga vladanja engleskim jezikom u govoru. To je mukotrpno i kompleksno zanimanje, kao i svako drugo, ne može se njime baviti bilo tko.
Krešimir C. Kunej/"Prevoditelj"/78-79/travanj 2003

Preporuka:
Otprilike isto - Iskustva prevođenja
by Umberto Eco

Otprilike isto https://blog.dnevnik.hr/otprilike

utorak, 10.07.2007.

Jedan komentar na "Posao života"

ponedjeljak, 02.07.2007.

Prilika života!

Zašto ovaj blog ili o prevođenju

Kolege i prijatelji bloga

Need help?

Obvezno svratite i ovdje...