srijeda, 07.06.2017.
TEŠKO KULTURNO NASLIJEĐE
|
Pozdrav svima na Lastovu. Evo me sa čovjekom iz zajednice koja nam je donijela struju. Ostrujila nas je. Prosvijetlila ponešto.
Bila je 2009. kada je Giorgio Frassineti postao načelnik općine Predappio, pitoresknog gradića u Emiliji - Romagni. Za nezainteresiranog pojedinca zvuči bezbrižno i razigrano. Međutim, kad pojedinac uključi interes, sjeti se da je tamo rođen Benito Mussolini. Naravno, u ona fašistička doba, čim je gradić rodni, odmah mora i prosperati. Progres je Predapijancima ostavio u baštinu velik broj vrijednih javnih zgrada, fabriku, ali i popularnost. Jest da je predznak koji jest, ali ipak je popularnost. U vrijeme kad se zna čak i za neku tamo Avu Karabatić, stvaran je čas da se dozna i to kakav je obol svjetskoj arhitekturi dao talijanski racionalizam koji je, jebiga, nažalost, kondicirao sa fašizmom. Zato je Predappio član ATRIUM-a, kao i Uble na Lastovu i druga, očito manje bitna mjesta. ATRIUM - Architecture of Totalitarian Regimes of the 20th century in Europe's Urban Memory Na Benita se sručila sva moguća odioznost europskoga svijeta – kao da je bio sam samcat u tom nesretnom fašizmu. Ta se odioznost, očekivano, sručila i na pitoreskni gradić u kojem se zadesilo da ga je mati, gospođa Rosa Mussolini porodila, tj. donijela na svijet. Malo je manje poznato i bilo bi bolje da ne reklamiram, ali mi vrag ne da mira - pošto su ga raščerečili u Milanu, netko ga je ponijeo u rodni grad i tamo ukopao. Dragi načelnik Giorgio, ljevičar, pretrpio je prve nalete pomadora u glavu. Još šporak od šalše, povezao se sa Kućom odgovornosti u Branuau Am Innu, započeo je rad na dokumentacijskom centru – dabome, „u svome mistu“, započeo obnovu važnih zgrada… Jasno, valja raskrstiti prošlost i okoristiti se štogod njenim tekovinama, pozitivnima. To su konkretne stvari, iako se s njima manje hvalio. Više je naglašavao kako je obični administrator za dobrobit ljudi. Tu osobinu je bivši papa, zločesti Ratzinger, lijepo sumirao povodom svoje incijacije u rečenicu: „Umile lavoratore nel vigna del signore.“ Jedino ne bi valjalo da im muzejski dio završi kao onaj o Stalinu > https://blog.dnevnik.hr/otokpiwa/2012/07/1630910127/govedarstvo-i-kupanjac-u-muzejskom-obuhvatu.html Jučer je bio neki likac iz jedne od mnogobrojnih (beskorisnih?) EU organizacija. Likac je držao predavanje pa onda radionicu. Imao je zgodnu tablicu i dijagrame, prateći koje, ispunjavajući ih, ispitanik može naći rješenje nekog komunalnog i sličnog problema. Problem se najprije sažeto definira, a onda testira kroz razne filtere. Filtrirani odgovori kreiraju elemente rješenja. Krećući se prema kraju, odgovor se destilira. Senzacionalni izum Faro konvencije. Giorgio se dobrovoljno javio da proba tablicu i dijagrame. Korak broj jedan - definicija problema. Giorgio: „Novac“. Eeee, da ne može novac, da to nije problem. Takav car je Giorgio - cijelu mu je shemu pokopao jednom riječju. Sjednice ATRIUM-a odvijaju se u Muzeju povijesti Sofije. Muzejski postav je banalni vremenski slijed - najsigurnija vrsta postava. Od prapovijesti do nedavno. Kad smo došli u krilo poslije Franza Ferdinanda, tu smo zatekli odjeću, obuću, antikasti taksimetar, tramvajsku opremu (tu je valjda bio prvi električni tramvaj), gramofon i slične drangulije. Opet Giorgio: „A gdje vam je komunizam?“ Rekla sam mu da bi mi pokojna baba Felicina bila ponosna s kim se družim. Evo, fotkali smo se za obiteljski album. On se pobjedonosno sjetio kako su bili baš 'njegovi' koji su prvi elektrificirali i naš otok i ono kino gdje smo imali projekciju Kino Mediterana. Ima u njemu nešto od carskoga ponosa. Inače, nosim visoke pete, a i bez njih sam viša od njega za dvije glave. Za Giorgia to nipošto nije razlog da me ne pozove na rendes jer sam mu previše simpatična. I da me odluči posjetiti ovo ljeto jer usput zna da kod nas ima velikih brancina. Gdje ćeš boljeg razloga za turizam od prosječne dimenzije brancina. Što reći, s naše strane Jadrana brancini su veći, a najveći su, naravno, u lastovskom arhipelagu. Sada je u maksimalnom mandatu - ne može na iduće izbore. Takav je zakon u Italiji, takva je demokracija. I ne bi ju bilo loše uvesti i kod nas, pa da se riješimo onog Zulima u Segetu. Mislim, ima još Zulima, ali ih se sada ne mogu sjetiti. Predložila sam Giorgiu da se idući put kandidira za papu.  |
utorak, 06.06.2017.
SRBIJA JE ZAPADNO
|
Bit će 20 godina da spavam po hostelima. Evo mi se prvi put dogodilo da mi je nešto nestalo - mobitel. Malo mi je žao što sam baš u Bugarskoj pa se potvrdio stereotip.
Moj sinko, velik je to emocionalni, poslovni, putni i svake druge vrste problem! Ujutro me nije probudio alarm već moj unutarnji sat. Srećom da još fercera. Ne mogu nikome ništa javiti, a radni je dan. Hajde, jedino je zgodno da me neki poludjeli klijenti nisu zvali prije nego sam popila kafu. Krenula na sastanak, da ću uključiti GPS, mahinalno prstom... Morala sam uključiti ganglije. Izgubila se tri puta do Povijesnog muzeja koji je 2 bloka dalje. (Ne)Srećom imam sa sobom laptop. Čim sam se spojila, odmah sto pitanja, između ostalih Samanta pita da joj dam broj nekih tridelaša - momentalno nemam niti jedan. Htjela bih vidjeti koliko mi je novaca ostalo na računu (sinoć sam peglala karticu) - i to je otišlo s Njime. Upoznala sam načelnika općine Predappio, krenula po selfije - nemam niti aparata. Htjela bih mu pokazati i neke slike, ispada da lažem... Ništa ne funkcionira bez mobitela. Popodne sam došla nazad u hostel. Nada umire zadnja. Nizozemka od jučer opet danas ima smjenu. Žena se smrzla kad sam joj rekla za moju bugarsku sudbinu. Kaže da su i njoj ukrali mobitel prije par dana i da će ubiti svoga šefa jer još nije izmijenio sve brave. Ja govorim da najbolje neka idemo na balkon zapaliti jer se sad, pošto nemamo mobitele, možemo socijalizirati. Bilo joj je simpa pa nam je napravila medeni kauč na tom balkonu. Zavalile se i proćaskale. Ona sumnja na toga debelog Bugarina koji je sinoć došao i vrlo rano otišao. Zanimljiva je. Tu je promijenila ime u Gioa (tal. radost), a inače se zove Sabine. Neće da joj se zna identitet, ali eto - posestrimile smo se pa što da mi ne kaže. Njoj je puno gore nego meni. Moj mob ima šifru za SIM karticu, dodatnu šifru za ući na mob i snimljen moj otisak prsta. Njen nema ništa, a ona ima hrpu filmova i slika koje nisu za dijeliti. Nisam pitala kakve su već sam pretpostavila. Mislim si, to nam je emacipacija dala - ne bi trebao biti problem. Njoj jest problem. Kaže da inače vidi budućnost i da je vidjela da će baš nje biti pun internet. Znači, sjedim s budućom zvijezdom. Baš je ljuta na šefa. Ima 60.000 followersa tako da ima smisla da napiše i točnu reklamu za ovo mjesto. S time će zaprijetiti šefu dočim naiđe na recepciju. Nagradno pitanje: čime se bavi Nizozemka u Bugarskoj u slobodno vrijeme?! |
