|
Pojaviš se u sumornim tišinama.
Niotkuda.
Dok mi duša nesuvislo hrli, jednoj te istoj postaji bez utjehe.
Razumiješ misao i prije nego je izreknem.
Odgovaraš, prije nego pitanje dorečem.
Stranac si.
Možda više sebi, nego meni…
Kojeg upoznah nekoć u „okrugu sna“
…starijem od nekih razvikanih okruga.
Upoznali smo se…
Zavežljaje, nekoć sakrivenih tajni,
pretočili u neku novu poetsku rijeku…
Svjesni kako nema uvorište.
Prepustili smo joj se bez riječi!
|
