PARTITURE SNA

srijeda, 27.02.2013.



Zvao ju je
„djevojčica sa šibicama“…

Ženu zaodjenutu plaštem proljeća,
što korakom uspavljuje tišine..

Zvao ju je „pupoljkom“,
svjestan, kako ponosno putuje stazom
spletenom od ružinog trnja.

Glasno joj je nijekao godine…
Lahorom čežnje uzgibao zastave njezinih pobjeda …
Upozoravajući je,
kako
postoje neki drugi svjetovi…

Stihom ju je
obezvremenio u prolaznosti…


ŽENU
zaodjenutu plaštem proljeća,
mirisom prkosa.


- 16:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.02.2013.


„napiši mi pjesmu, molio me“

Bahato, uporno…

Kao da se pjesma piše riječima…

Pjesma je poput djeteta.

Prvo se u tebi utjelovi.
zatim odrasta …
Snovi joj otisnu naličje…
Srce joj podari prezime…
Duša je rodi,
suza je krsti…
Čežnja je uziba u misli.

Pjesma se ne piše.

Pjesma,
Ili jesi,
Ili nisi!

- 18:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.02.2013.


Grliš je sonatama.
Dozivaš emocijama.
Budiš stvarnošću…
Konopima realnosti
odvraćaš od uvriježenih bijegova u sne.

Ženu,
koja je život
nazvala njegovim imenom…

- 18:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.02.2013.


Sloj tankoćutnosti, s dozom arogancije.
Sloj neiskrenosti, s dozom straha.
- Uz nekoliko slojeva prošlosti…

Po vrhu, glazura od zabranjenih emocija.

Sve u svemu
gorak zalogaj.

- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.02.2013.


Kažeš „sunce meni, sunce tebi“...

Možemo tako u nedogled…
Dijeliti nebeska tijela, ceste, drvorede…
Poglede, dodire, daljine, blizine…
Riječi, stihove, zareze, uskličnike…

Sve je uzalud.

Jer,
podijeljenosti
nikoga sijedinile nisu.

Stoga predlažem,
da sunce bude tebi…

Mene će
grijati tvoja radost!


- 20:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 12.02.2013.

Bilo je Valentinovo, te davne 1992. godine.


Za čudo Božje toga jutra nije bilo ni jedne uzbune. No, predvečer dok sam se pripremala za počinak, susjedi su usplahireno galamili pred mojim vratima, prepričavajući zadnje vijesti u kojima su građani upozoreni da prenoće u skloništima. Istina, prijedlog mi se nije sviđao, no činjenica da sam stanovala na 12 katu, natjerala me da siđem. Iskreno, bila sam otupjela i na strah i na sirene. Činjenica da je on svakodnevno na prvoj liniji bojišnice, bila mi je strašnija od informacije koju su i dalje prepričavali. Nakon nepunih sat vremena, predsjednik kućnog savjeta ponosno je priopćio da više nismo u opasnosti i da možemo ići. Cijela mi se priča činila izmišljenom, no…
Dok su se ostali žurno trpali u liftove, odlučila sam krenuti stubama. Došavši do stana, začula sam glazbu, a bila sam sigurna da sam pri izlasku sve pogasila. Otvorivši vrata, u mračnom hodniku susrela sam se s njegovim pogledom. Stan je bio prekriven svijećama i ružama… Na stolu večera… Ma koliko željela, ne mogu se sjetiti što se zbivalo između tih 22.30 i 05 sati kada je otišao. Zastalo je i vrijeme, i srce i suze… ni san, ni java više nisu imali pravo glasa…

Nakon njegova odlaska, po stanu sam našla nekoliko u vrpcu uvezanih pjesama, koje mi je napisao na ratištu. Stihovi su bili prepuni ljubavi, odanosti, čežnje… Smijala sam se i plakala nad tim stihovima, zamišljajući kako ih piše potajice, uz plamen svijeće. Nikada nije skrivao svoje osjećaje, al' zato je skrivao svoju plahu ranjivost, koju sam ja tako ponizno i dostojanstveno znala prepoznati, zagrliti i obraniti.

Jer, nas dvoje nismo bili polutke cjeline, mi smo bili jedno. I bez obzira na kasnija događanja i ovo danas, sigurna sam da on nikada nikome neće pripadati. Jer je bio i jest samo sa mnom, u meni.

U nastavku priče opisala sam naš život nakon rata…
Naš boravak u Veneciji, proslavu mog 30-tog rođendana u Parizu, odmor u Egiptu itd. Te predivne dane, u kojima nismo bili svjesni ničega drugog osim naše ljubavi. Uz svaku od tih priča mogla bih priložiti album fotografija. No, ti albumi su opet zasebna priča.
Naime, čisteći stan, jednu sobu - onu gostinjsku, sam u potpunosti zaobišla. Ukratko, ta je soba bila muzej naše ljubavi. U njoj su boravili svi njegovi darovi, slike, čak i njegova odora. Imala sam osjećaj, kada bih ušla u nju, da bi me zauvijek progutala.

No, bila sam sigurna da još uvijek miriše na brilijantin.


- 00:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 08.02.2013.


Kažeš „sunce meni, sunce tebi“...

Možemo tako u nedogled…
Dijeliti nebeska tijela, ceste, drvorede…
Poglede, dodire, daljine, blizine…
Riječi, stihove, zareze, uskličnike…

Sve je uzalud.

Jer,
podijeljenosti
nikoga sjedinile nisu.

Stoga predlažem,
da sunce bude tebi…

Mene će
grijati tvoja radost!


- 23:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.02.2013.

U početku bijaše riječ.
Između stihovi.
A
na kraju ljubav...



- 11:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 06.02.2013.



Oboje smo se igrali.
Ja riječima.
On srcem.


- 18:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #