|
Plaha,
na momente zbunjena,
zaogrnuta sjećanjem i iščekivanjem…
Ruku prepunih ovlaš započetih rečenica
…idem ti u susret.
Vjetrenjačo mojih snova.
Naslove,
inih životnih poglavlja…
Više se
ni sebi
bez tebe
predstaviti ne mogu!
A kamoli vremenu.
Zatomi korake…
Ušutkaj pustolovne sne …
Sačekaj me,
jer sva moja čekanja
tebe su čekala.
|
