REZIME
Alkari bi rekli da je to bio pogodak „UNIŠTA“.
Da, sigurna sam da se riječ piše zajedno – onako kako se mi nikada pisali nismo.
Za zajedno je potrebno dvoje.
A ja sam (preveć vremena) sama uvježbavala korake, za čeznuti tango sna.
I konačno je sve jasno.
Kao i bol koja me razdire, sapinje, sablažnjava…
No, istina je uvijek bila dostojanstvena.
Kristalno jasna, poput dobro očišćenog zrcala.
Ne, ne moram se ogledavati u njoj.
I bez zrcala znam
kakvog su oblika moje suze.
U božićnoj tišini
smo se sreli,
u božićnoj neuprisutnjenoj nadi razišli….
Nas dvoje
„dvije skitnice,
dva boema,
koja su se točno prije četiri godine
nepredvidljivo/predvidljivo srela
Ignorirajući planer,
U danu izuzetom od zaborava
U pogledu izuzetom od prolaznosti!“
|
