TISUĆU NIJANSI SIVE
Ispovjedim li se vjetru
ili
tebi, svejedno je …
Moj vapaj,
sudara se od četiri strane svijeta,
poput prazne limenke.
Zaplačem li pred oblacima ili pred tobom isto je…
Postići ću efekt zrcala,
u međuprostoru koji nas dijeli.
Okrenem li list na kalendaru, naprijed ili unatrag,
svejedno je…
Svaka sadašnjost obojena je istom bojom – s najmanje 1000 nijansi sive.
Pišem li ili brišem,
šutim ili molim,
plačem ili tugu šminkam osmijehom ,
sasvim svejedno je…
i ovaj nesuvisli poredak riječi,
stampedo nelogičnih emocija,
bez uzdaha i suze
u ovaj kasni sat….
svejedno je…
I to što će ovu pjesmu čitati (možda)
oni koji NAS nikad upoznali nisu (nisu imali gdje)…
Što će o njoj raspravljati,
oni koji je nikada nisu ni prepisali…
I to što noćas plešem bez maske,
zaogrnuta paučinom,
u cipelama koje si mi poklonio za prvu godišnjicu,
sve svejedno je…
u ovoj noći,
u ovom osjećaju,
u ovom beznađu,
u ovoj monološkoj raspri…
sve svejedno je,
kad nisi TU…
Kako danas,
podjednako i jučer i sutra,
To je u stvari
jedino što mi nikad neće biti svejedno,
- to što NISI TU
unatoč svemu!
 |
