Osrednja poezija bose pjevačice
ponedjeljak, 06.04.2009.
Ako su oko mene svi ludi, mora da niti ja nisam normalna
Ovo je trenutak nakon trzavice,
zamor je to moga mozga
zbog kojeg ne pitam više
niti za logiku niti za osjećaje.
Ponekad bih se voljela
probuditi s potpunim zaboravom,
naći nasred ulice nesvjesna sebe,
okrenuti potpuno novi list života.
Ponekad se pitam
zašto je baš meni toliko teže
i nije li Bog mogao štititi
moje iskonsko, pravo ja.
Ponekad se pitam
koliko nas zaista određuju
genetika, roditelji, okolina,
trauma i sve što nismo učinili.
Možda je nekima od nas
naprosto dano da budu drukčiji,
da budu na granici genijalnosti
koja je tako bliska ludilu.
nedjelja, 05.04.2009.
Mislim da ti nisam rekla...
I ti dolaziš s greškom,
jednostavno grub do boli.
Zapanjeno zaključujem
da to moja podsvjest voli.
Obrisao bi sve prepreke
da si blag i dobar lik,
nepremostive razlike
ne bi štancale ovaj slik.
Naporan si ponekad
kao otac mi i majka,
strašan ponajviše kad si drag,
kad sve se čini kao bajka.
Prokužit te neću valjda nikada.
Da pobjeći treba razum mi kaže,
a ja sam slaba i volim dramu
pa mi je u iščekivanju ovako draže.
