osmijeh1

Mom malom osmijehu...

Ništa na svijetu se ne može mjeriti sa ovom ljubavlju koju ovog trenutka osjećam.
Mila, tu sam pokraj tebe! Ja znam, ma koliko udaljena bila, ti me čuješ, osjećaš, vidiš! Srce moje, tu sam!
Hvala ti Bože, na Mom malom osmijehu, mojoj prekrasnoj kćerki, koja je moja snaga, moj život, moj ponos, moje sve.
(Evo, nešto dok se malo odmaraš. Pazi na zdravlje, molim te)

Nagrada je uistinu velika za one koji ustraju, a VELIKA je upravo zato što ustraje samo malen broj ljudi.

Mnogi podlegnu očaju i odustanu, ne shvaćajući da zapravo već posjeduju sve oružje potrebno za ostvarenje cilja.
Mnogi prepreke na putu doživljavaju kao neprijatelje, premda su one, uistinu prijatelji i pomagači.

Prepreke su nužne radi uspjeha, jer u svim važnim poslovima pobjeda dolazi tek nakon borbi i poraza.

Time svaka borba, svaki poraz vježbaju umješnost koja daje snagu, hrabri, čini izdržljivijim i sposobnijim, uvjerenijim i tako te svaka prepreka tjera da postaneš bolji…ili da odustaneš.

Sve što te spriječava,zapravo je mogućnost da kreneš naprijed, jer okreneš li se od prepreka, izbjegneš li ih – odbacio si svoju budućnost. (og mandino)

Voli te tvoja mama, do neba i preko...

31.01.2011. u 21:07 | 3 Komentara | Print | # | ^

Mojim prijama...

Mlada supruga je sjela na fotelju jednog vrelog dana, pijući ledeni čaj u posjeti svojoj majci. Dok su pričale o životu, o braku, o odgovornostima u životu i obavezama zrelih ljudi, majka je zamišljeno prodrmala kockice leda u čaši i onda jasno i trezveno pogledala svoju
kćerku.

''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok su se listići čaja polako smirivali na dnu šalice. "One će ti biti sve važnije, kako budeš postajala starija. Koliko god budeš voljela svog muža, koliko god budeš voljela svoju djecu, one će ti biti potrebne. Sjeti se da povremeno odeš negdje s njima, da radiš nešto s njima. I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje kćeri i ostali tvoji rođaci. Bit će ti potrebne druge žene. Ženama su uvijek potrebne druge žene."

"Kakav blesav savjet ", pomislila je mlada žena. "Zar se nisam upravo vjenčala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova? Za ime Boga, ja sam udana žena, odrasla.
Nisam neka mlada djevojka kojoj su potrebne prijateljice! Moj muž i obitelj koju ćemo mi stvoriti svakako će biti sve što mi je potrebno da moj život učinim smislenim.

Ali ona je poslušala svoju majku; nastavila je održavati kontakt sa svojim prijateljicama i tako sve više svake godine. Kako su godine prolazile jedna za drugom, ona je polako počela shvaćati da je njezina mama, ustvari, znala točno što je pričala. Kako vrijeme i priroda stvaraju promjene i misterije u životu svake žene, prijateljice ostaju oslonac za nju.

Nakon 40-ak godina življenja u ovom svijetu evo što je
naučila:

Vrijeme prolazi.
Život se događa.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umiru..
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali, prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja bile daleko od tebe.
Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti tu kad je potrebna.
Kad budeš morala hodati tim usamljenim putem i kad budeš morala hodati sama, tvoje prijateljice će biti tu sa strane tog puta navijajući za tebe, moleći se za tebe, trudeći se za tebe, intervenirajući u tvoje ime i čekajući te na kraju puta širom otvorenih ruku.
Nekada će one čak i prekršiti pravila i hodati pored tebe. Ili će uletjeti i iznijeti te s puta.
Moje prijateljice blagoslove moj život!
Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih bila ni ja. Kad smo započele ovu avanturu zvanu ženskost, nismo imale pojma o nevjerojatnim radostima i tugama koje su nas čekale. Niti smo znale koliko ćemo biti potrebne jedna drugoj.

Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.
Pusa,
(dobila od moje Edite)

30.01.2011. u 19:45 | 5 Komentara | Print | # | ^

Što je velikodušnost?

To je ljubav koja ima povjerenje.
Davanje koje ti daje život.
Jer živi smo samo onoliko koliko druge oživljujemo.
To je zato jer život teče.
Njegova je bit protočnost.
Onog trenutka kad u ruci sebično stisnemo ono što nam se čini naše – sami sebe upropaštavamo.
Jer mi smo kao i rijeka, koja se tim imenom zove sve dokle svoje obale iz trena u tren obdaruje novom vodom, kad bi iz straha da ne presuši stala da se sačuva, postala bi močvara.

Biti velikodušan znači imati dušu, biti duša od čovjeka.
Pater Luka Rađa

22.01.2011. u 22:23 | 0 Komentara | Print | # | ^

Što je povjerenje?...treći dio

Što je povjerenje?
To je nenaučena mudrost življenja. Ono što smo kao djeca primili, i čega se na žalost vremenom odričemo. Iz straha da ćemo ostati na ulici, da ćemo umrijeti od gladi...očajavamo i posežemo za vlastitim bedastoćama, nazivajući to ponekad mudrošću ili brigom za sebe.

Gasimo svjetlo, a palimo šteriku.. Ali strahu nema kraja. Onaj tko jednom posegne za koncima vlastitiog života zauvijek je osuđen na osjećaj ugroženosti, nikad nije dovoljno siguran, i uvijek mu je svega malo.

Imati povjerenja, znači bez vaganja činiti dobro, umnažati ljubav i ugrađivati se u djela koja ostaju - pouzdavajući se da ću sutra imati još više, onim istim pouzdanjem kojim znam da sunce koje je danas zašlo ujutro će ponovno izaći.

Pater Luka Rađa

06.01.2011. u 19:42 | 3 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	siječanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

osmijeh1

Mom malom osmijehu...

Mojim prijama...

Što je povjerenje?...treći dio

Opis bloga

Linkovi