Mojim prijama...



Mlada supruga je sjela na fotelju jednog vrelog dana, pijući ledeni čaj u posjeti svojoj majci. Dok su pričale o životu, o braku, o odgovornostima u životu i obavezama zrelih ljudi, majka je zamišljeno prodrmala kockice leda u čaši i onda jasno i trezveno pogledala svoju
kćerku.

''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok su se listići čaja polako smirivali na dnu šalice. "One će ti biti sve važnije, kako budeš postajala starija. Koliko god budeš voljela svog muža, koliko god budeš voljela svoju djecu, one će ti biti potrebne. Sjeti se da povremeno odeš negdje s njima, da radiš nešto s njima. I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje kćeri i ostali tvoji rođaci. Bit će ti potrebne druge žene. Ženama su uvijek potrebne druge žene."

"Kakav blesav savjet ", pomislila je mlada žena. "Zar se nisam upravo vjenčala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova? Za ime Boga, ja sam udana žena, odrasla.
Nisam neka mlada djevojka kojoj su potrebne prijateljice! Moj muž i obitelj koju ćemo mi stvoriti svakako će biti sve što mi je potrebno da moj život učinim smislenim.

Ali ona je poslušala svoju majku; nastavila je održavati kontakt sa svojim prijateljicama i tako sve više svake godine. Kako su godine prolazile jedna za drugom, ona je polako počela shvaćati da je njezina mama, ustvari, znala točno što je pričala. Kako vrijeme i priroda stvaraju promjene i misterije u životu svake žene, prijateljice ostaju oslonac za nju.



Nakon 40-ak godina življenja u ovom svijetu evo što je
naučila:

Vrijeme prolazi.
Život se događa.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umiru..
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali, prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja bile daleko od tebe.
Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti tu kad je potrebna.
Kad budeš morala hodati tim usamljenim putem i kad budeš morala hodati sama, tvoje prijateljice će biti tu sa strane tog puta navijajući za tebe, moleći se za tebe, trudeći se za tebe, intervenirajući u tvoje ime i čekajući te na kraju puta širom otvorenih ruku.
Nekada će one čak i prekršiti pravila i hodati pored tebe. Ili će uletjeti i iznijeti te s puta.
Moje prijateljice blagoslove moj život!
Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih bila ni ja. Kad smo započele ovu avanturu zvanu ženskost, nismo imale pojma o nevjerojatnim radostima i tugama koje su nas čekale. Niti smo znale koliko ćemo biti potrebne jedna drugoj.

Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.
Pusa,
(dobila od moje Edite)

30.01.2011. u 19:45 | 5 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Kolovoz 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Ja sam jedan od mnogih. No ja sam samo jedan.
Ne mogu učiniti sve, ali mogu učiniti nešto..
Zbog toga što ne mogu učiniti sve,
neću odbiti učiniti nešto što mogu.
( Edward Everett Hale)


Osmijeh1:

- se smije već 46 godinano
ohohohohooooo.....sad je već 53zujo
- ima ljubav svog životakiss
- i dva života kojima se ponosimwave
od dva ponosa...dobila jedno najdraže: 4 mjeseca
- plavušabelj
malo manje plava....
- voli ljudecerek

nisu ni ljudi šta su bili....cry


U čast jednom anđelu:)...ostavljam e-mail adresu.
Za prijatelje osmijeha: andjel2008@net.hr
andjel2008@net.hr zbog nekorištenja je ugašen.


Nova adresa: seky4@net.hr


Usput uvijek nešto pronađem:

"Molim da samoća ne boli više,
da dođeš u moj svijet
da svaka nada postane stvarnost
da svaki tren sa tobom
bude vječnost" (Vesna Parun)



Velika srca vole, a mala traže da budu voljena.
(R.Tagore)



Volim te, ne znajući kako, ni kada, ni odakle,
volim te iskreno, bez gordosti,
tako te volim, jer neznam voljeti drugačije.
(Pablo Neruda)



Skrivena bol-Dobriša Cesarić

Netko sa svojim bolom ide
Ko sa otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
I neda mu prijeći u suze i riječi.

Radje ga skriva i tvrdo zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrće, zadršće u njoj kadikad,
Ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga use povuče i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bačen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

Ljubav-D.Cesarić

Od naše ljubavi i sreće,
Gle, zvijezde su večeras veće;

A šum što dopire iz grada,
Nije l' ko pjesma vodopada?

O, to je polet u visinu!
Srca nam zamiru i ginu.

U ljubavi bih s tobom, draga,
Nestati htio ja bez traga.



Noć tajanstva - D.Cesarić

Ja ćutim da sam nečim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam čime.
Da l' za mnom, draga, pružaš ruke,
Ili si rekla moje ime?

U meni sada sve je tiho.
Ja čekam znak tvoj da se javi.
Ja čekam budno, čekam žudno;
Ja bdim u jednoj višoj javi.

Marina, to je noć tajanstva;
Čeznuća putuju po tmini,
I ovaj osmjeh na mom licu
Primit ćeš negdje u daljini.


Slutnja-D.Cesarić

Idem u susret nekoj nepoznatoj.
Da li je blizu ili je daleko,
Ja ne znam. Ali da ti oči sjaju,
Dosta je znati da te čeka neko.

U strahu za ljubav ispitujem srce.
Što ima za nju? Ima, ima dosta.
Ja joj se smiješim nekud u daljinu:
Dočekaj spremna svoga gosta.

Suputnik-D.Cesarić

Od ove magle, danas tako guste,
Sve ulice se čine kao puste.
Pa ipak, iza te zavjese sive
Hodaju ljudi,
I ulice žive.

I blizu tebe možda neko ide
Baš istim putem.
Ali s maglom je sliven
Potpuno za te i tebi sakriven.

Enes Kišević


Između dva krika

Covjek sam, i nista neznam.
Mozda bih ti vise mogao reci.
Da sam svjetlo sto se gnjezdi
U ocima tvojim.
Jer da sam i jelen, i jesen u planini,
Zbog tebe bih sisao medju ljude,
Zbog tebe bih pozelio imati ovo tijelo,
Koje sve manje nosim na teret.
Dobro je sto nisam niknuo
U nekom poljupcu prije,
Ili poslije tvoga daha.
Dobro je sto sam se zadesio
U istom svijetu sa tobom.
Ovaj kratki izlet na zemlji
U meni vec prerasta
U jedno sveopce vidjenje s tobom.
Ma gdje bila na svijetu
Dobro je znati da jesi.
Krikom me moja roditeljka
K tebi donijela,
I krikom cu nebo prepoloviti
Kad se budem odkidao od ociju tvojih.


Prisutan kao svjetlost bez glasa-Enes Kišević

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba vise.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini disem.

Samo da tiho uz tebe sutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oci ocima cutim,
kao da cu te izgubiti,
sad,
ovoga casa.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr