Opasni sadašnji trenutak

„Živi u sadašnjem trenutku i bit ćeš sretna,
neopterećena, u miru.
Ako ne misliš na prošle i buduće situacije,
ići ćeš putem Duše, u povjerenju, bez strahova.“
Bez misli? Bez velikih planiranja i kalkuliranja?
Bez raspravljanja i kontroliranja?
Ne, sadašnji trenutak je nepredvidiv,
opasan, van svake kontrole!
Volim razmišljati o svojim željama
i na koji način ih mogu ostvariti.
Točno znam koje mogućnosti su mi pristupačne
i što će mi se realizirati.
Uvijek imam vremena pripremiti se i za dobro i za loše,
sve sam u svojoj glavici lijepo izanalizirala.
Ako se ne dogodi kako sam mislila,
razočarat ću se i moći ću drugima o tome pričati
kako su neke stvari nemoguće,
a neke teško ostvarive,
pa bolje da ni ne pokušavaju
jer ako nisam ja uspjela, neće ni drugi.
O čemu bi pričali da svi žive u sadašnjem trenutku?
Ovako se lijepo družimo, kukamo,
dokazujemo sebi i drugima
da je moguće samo ono što su i naši roditelji znali.
Sadašnji trenutak? O, ne!
To znači krenuti bez znanja o tome
što bi se sve moglo dogoditi na putu.
Lakše je hodati po ledu kad su posipani kamenčići.
Volim taj predvidivi matrix.
Bez kamenčića možeš se poskliznuti
i slomiti nogu, to je jasno kao dan.
Međutim, ako ipak naletim na led,
moram biti skoncentrirana, u grču, bez daha
da slučajno ne bi bila u sadašnjem trenutku
s nekoliko slika u glavi gdje već vidim kola hitne pomoći,
bolnicu, slomljenu nogu.
Da, ta moguća budućnost toliko je realna i zanimljiva.
Ako situacija prođe dobro,
mogu reći kako je prošlo izvrsno,
kako sam bila sposobna,
pričati drugima da to uopće nije teško,
ta divna prošlost, ta završena priča
koja može trajati do sutra.
Sadašnji trenutak kaže potraćeno vrijeme?
Život je prošao u priči?
Kad gledam kroz filter svog ega,
znam što je lijepo, ružno, užasno, izvrsno ili odvratno.
U sadašnjem trenutku toga nema!
Kako ću znati je li nešto dobro ili loše,
jesam li u pravu ili ne?
Zato je taj sadašnji trenutak jako opasan,
ispast ću glupa, tupava, nesposobna.
Ali ipak, unatoč svim opasnostima,
odlučila sam se za taj izazovni sadašnji trenutak,
za to iskustvo bezuvjetnog prihvaćanja
svakog koraka, pogleda, svake riječi,
osobe, tog snijega i sunca, sebe.
Sve što u trenutku doživim,
prosljeđujem Duši bez komentara,
jednostavno onako kako jest,
u bivanju kroz sva osjetila.
Tu nisu potrebne riječi, nikakvi opisi
jer sadašnji trenutak svjesno doživljen
daje mi osjećaj ispunjenosti.
Postala sam promatrač
bez crvene kemijske, bez vlastitog bontona i bejzbol palice.
Promatram i dopuštam s povjerenjem
Duhu života da se realizira kroz mene.

Oznake: sadašnji trenutak, filter ega, promatrač

28.02.2018. u 17:48 | 0 Komentara | Print | # | ^

Moj osobni restoran

Čitam u jelovniku: Mala ili velika porcija ljubavi,
zdravlja, bolesti, problema, radosti, novca, sreće,
putovanja, patnje, rada, druženja, zabave ...
Ajme, sve to mogu naručiti?
A što da izaberem? Nisam sigurna!
Možda da uzmem od svega pomalo? Tako da mi ne bude previše?
Joj, ne znam, teško mi je odlučiti se.
Dođe konobar: „Izvolite?“
„Oprostite, nisam sigurna, možda bih malo ljubavi, pa malo zabave i putovanja,
a i zdravlja ne bi bilo loše i naravno veliku porciju rada, na to sam navikla,
posla nikada dosta, a novaca neka ne bude previše da mi ne naškodi,
da, nije to baš zadravo.“
Konobar sve zapisuje. Stiže narudžba.
Neee, sve pod „možda i nisam sigurna“ nije donio!
Ah, ne smijem se dvoumiti, konobar dvoumljenje ne razumije!
Međutim, sve pod „navikla sam“ došlo je udvostručeno!
Naravno, „Arbeit macht frei“!
A novac? Donio mi je neku siću..čisto da preživim,
više od toga bi mi ionako naškodilo.
Razočarana u konobara jer me nije razumio
i očajna jer ne znam kako mu objasniti što želim,
pojave se odjednom moji roditelji za stolom.
„Draga kćeri, mi ćemo ti reći što je najbolje za tebe
i mi znamo što tebi treba.
Evo, može mala porcija novaca da te ne pokvari,
velika porcija obaveza i volje za rad da budeš uspješna,
mala porcija zabave i druženja, čisto da se malo odmoriš od svega,
malo ljubavi da ne izgubiš pamet, vrijednog partnera,
tako da možemo biti ponosni na svoju kćer i njezin život.“
Neee, Ja ću sama naručiti za sebe!
Ali ne odmah, polako, prvo moram dobro razmisliti što želim
da ne bih pogriješila.
Prođe jedna godina, dvije, tri, ... konobar dolazi i odlazi,
a ja još uvijek neodlučna.
Što ako ovo ili ono ... život prolazi, ja starim ...
E sad je dosta! Ne mogu više ovako životariti!
Želim živjeti punim plućima!
Naručit ću sve što u ovom trenutku želim,
a onda kasnije mogu naručiti još nešto drugo
ako mi bude potrebno,
mogu naručivati kad i koliko god poželim!
„Molim Vas, veliku porciju ljubavi prema sebi
kako bih privukla sve što moja duša poželi,
veliku porciju novaca za sve što si želim dati,
veliku porciju putovanja, zabave i druženja jer volim upoznavati ljude i mjesta,
malu porciju rada da se bavim nečim što me ispunjava
i divnog partnera koji ima iste potrebe i interese kao ja,
a za desert jedno malo iznenađenje po izboru Vašeg kuhara.
Dođe konobar i servira mi sve što sam rekla!
Tako sam sretna što sam napokon naučila pravila naručivanja!
Pitam ga za desert, a on meni daje metlu i kaže da smijem pomesti cijeli restoran.
Aaaa, shvatila sam! Nema iznenađenja! SVE biram JA SAMA!
O mojoj odlučnosti ovisi kojom brzinom će konobar donijeti sve naručeno,
a o ljubavi prema sebi koliko ću znati biti zahvalna
i moći uživati u tome što mi je servirano.

*Inspirirana pričom „Lebensrestaurant“ od njemačkog autora Fabiana Riesa,
nastao je „Moj osobni restoran“.
(Fabian Ries, http://www.fabianries.de/gesetz-der-anziehung)

Oznake: restoran, želje, zakon privlačenja

21.02.2018. u 16:16 | 2 Komentara | Print | # | ^

Supermajka

Obožavam biti majka!
Muškarci su neodgojena djeca kojima treba sve pokazivati i objašnjavati.
Kamo se stavlja prljavi veš? Kako se treba ponašati u kupaonici ili kuhinji?
Čemu služi metla? Kako se drži krpa i u kom smjeru se briše?
Jadni oni, izgubljeni u svijetu čišćenja, pospremanja, slaganja ...
Zakazale mame ili ipak nezainteresiranost za život?
Pa eto, onda uskačem Ja, ja Supermajka koja sve zna,
pa mogu biti bolja od njih, makar u tome.
Ostale sposobnosti su ionako „muške“ pa bolje da se držim onoga što je „žensko“
da ne postanem slučajno „muško“.
Svi preci iz moje loze znali su da je žena za kuću, a muškarac za sve ostalo,
pa moram onda biti dobra u tome da ne ispadnem glupa zbog svojih nesigurnosti
i zato je najsigurnije sakriti se iza metle i krpe, to je moje područje, tu sam doktorirala,
pa mogu o tome pričati i biti jako pametna.
Kamo je nestala moja muška strana?
Ta sigurnost, poduzetnost, zainteresiranost?
Ženska strana ga tuče s metlom, kritizira ga i provocira na svakom koraku.
On je postao nesposoban, glup jer mu nisam dozvolila da bude svoj,
da ispolji svoje talente i svoje sposobnosti.
Moja ženska strana se poistovjetila s krpom, ona zna samo brisati,
to je njezina funkcija i zato muškarac blati kako bi se ona osjećala korisnom.
Ženo, dopusti ženi u sebi da bude bez straha svoja,
a muškarac će odjednom vidjeti i te mrvice koje će znati i počistiti!

Oznake: supermajka, ženska strana, muška strana

10.02.2018. u 10:00 | 8 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< veljača, 2018 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Travanj 2018 (2)
Veljača 2018 (3)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

U prostranstvu svakakvih iskustava doživljaj osjećaja govori više od tisuću riječi.

Linkovi

www.atma.hr
http://www.bebamur.com

sretan

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se