subota, 24.04.2010.

ČETVRTA VAZMENA NEDJELJA

27 Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28 Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. 29 Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. 30 Ja i Otac jedno smo." (Iv 10, 27 -30) Živimo u vremenu najveće univerzalizacije, a istovremeno u vrijeme najveće podijeljenosti (partikularizma). Podjela na rase, klase, nacije, spolove… Svaki dan imamo sve veće iskustvo podijeljenosti i različitosti koje se suprotstavljaju. Kao da se neke jedinice (grupe) organiziraju ne da bi se unutarnje bogatile i usavršile nego da se suprotstave jedne drugima. I to je razlog da su konflikti ono što karakterizira povijest ljudskog roda. Konflikti opečaćuju i Izabrani narod. Danas se pitamo, da li čovječanstvo ide prema ujedinjenju ili ide prema razjedinjenju? Bilo je vremen kad se dobivao dojam da se ide prema ujedinjenju, ali zadnja vremen to demantiraju. I prijašnje jedinstvo izgleda da nije bilo jedinstvo koje je stvarala ljubav nego je to bilo jedinstvo dominacije i prisile. Nije bio pozitivni element koji je sjedinjavao ljude nego je bio element egoizma. A taj element ne može dugo zadržati niti ljude niti narode u zajedništvu. – Zajedništvo je moguće jedino kad izvire iz ljubavi i prijateljstva. To je naše iskustvo: i podvojenost i zajedništvo. Isus Dobri pastir. Bog je dobar, Isus je dobar. Isus iskazuje svoju dobrotu prema svakom ljudskom biću, prema svemu. Počevši od djece do razbojnika. On nije prihvaćao nikakve klase i rangove, jednako tretira bogate i siromašne. Takvog nam objavljuje Boga Isus Krist. Pastir je biblijski izraz koji je prisutan kroz cijelu povijest Božjeg naroda, a njime se hoće izraziti organiziranje i vođenje naroda. Ljubav! Mislim da je ova tema, tema pastira, tema vođe danas nama aktualna. Sad kada se nudi i nameće više 'pastira', sad kad smo pred izborom, vrlo je važno imati zdrav kriterij pri tome izboru. Netko reče da danas imamo više 'svetaca' (vođe koje se tako predstavljaju) nego li crkava. – Eto baš današnje vrijeme i današnje Evanđelje traže od nas zdrave kriterije prosuđivanja i biranju Pastira. Dobri Pastir daje svoj život za svoje stado. On daje prednost narodu i narodnim interesima pred svojim. On ljubi svoj narod, on svoju ljubav svjedoči svojim predanjem. Svoje ljubi više nego li samoga sebe. Dobri Pastir (Vođa) ljubi svoj narod, govori mu razumljivo, ne laže mu, ne želi ga iskoristiti. I njegov narod 'njuši' njegovu dobrotu. Osjeća se da li netko vlada vladalački ili netko vlada služeći. Osjeća narod ljubav svojeg Pastira, ali isto tako narod osjeća i 'pastira' koji bi žrtvovao svoj narod radi svojeg vladanja. Koliko se 'vukova' prikazalo i nudilo narodu kao da su 'pastiri'? Cijela je ljudska povijest upoznata tragičnim završetkom takvih vođa, a nažalost i naroda. Koliko je bilo 'vukova' koji su se obukli u 'janjeće' kože? Nema pravila, nema ustava kojega zli pastir ne može zloupotrijebiti. Zato je nemoguće bilo kakvom 'demokracijom' paralizirali zle. Zato treba pronaći pastira koji ima srce koje je željno ljubiti a ne srce koje je željno vladati. Često se događa – to je tragedija naše povijesti – da baš oni koji nisu za vođe sami se umisle da su najbolji, da su oni bogomdani za vladare. Tako je uvijek bilo. Sjetimo se priče iz Knjige Brojeva: sva plemenita stabla ne žele vladati, ali trn misli da je on baš zato da vlada… Dobrom Pastiru, plemenitom vođi svatko je važan. Nema otpisanih, niti se bilo koga otpisuje. Nikoga se ne može izgubiti, nikoga se ne proglašava neprijateljem. (Ne producirajmo neprijatelje!). Različita mišljenja i gledanja još ne znače neprijateljstvo. Za primitivce je svako razlikovanje neprijateljstvo, ali za ljude duha razilaženje još ne znači neprijateljstvo. Očito da mogu postojati različite opcije upravljanja narodom, ali svima treba biti osnova (dobro) dobrota i ljubav. Zlom se ne može vladati niti se na zlu može budućnost graditi. 'Tko s vragom sadi tikve, o glavu će mu se obiti', kaže narodna poslovica'. Pastir je iz naroda i za narod. Nitko se ne može nametati za gospodara 'glupom narodu' (masi). Tko je god podcijenio narod toga je narod odbacio. Svoj se narod (sve stado) nikada ne podcjenjuje. Pastir i stado jedno su. Koliko god su nam potrebni pastiri stručnjaci isto toliko je važno i da su pravednici. Osjetljivi smo i na imanje ali i na pravednost. Poslije vremena materijalnih kriza potreban je netko tko će povesti prema svjetskoj normali imanja, ali i poslije vremena 'lažnih pastira' potrebni su nam istinski i pravedni pastiri. Gospode, obdari nas Dobrim pastirima… M. Jurčević, OP

- 07:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.