petak, 27.01.2006.

San u snu

Hosted by Putfile.com
Ležala sam nepomično u krevetu gledajući tupo u strop.Misli su se nizale jedna za drugom postepeno gubeći energiju.Polako ali sigurno tonula sam u ponor,u crni bezdan,nemoćna da više pružim bilo kakav otpor.Zlokobni zvuci su na trenutke prolazili mojim obamrlim sjećanjem.Ah da, sjećanje bijaše bolno poput oštrice mača zarivene u meko tkivo duše.Nisam više bila u samostanu.Bila sam negdje drugdje, na nekom meni nepoznatom,neobičnom mjestu.Vani je još bio mrak a meni se činilo da se budim iz nekog drugog sna.Trnci su mi se uzdizali uz leđa sve do vrata.
Znoj mi se slijevao niz tijelo.Naglo sam iskočila iz kreveta i uzela mač s poda.Njegova hladna drška u mojim rukama ulijevala mi je stanovitu sigurnost.Polako sam otvorila vrata,provirila i zakoračila u neobično dug hodnik.Miris dogorjelih baklji polako se uvlačio u moje nosnice,nije uspio sakriti miris krvi u zraku.Negdje na kraju hodnika kao da je neki dječji glasić dozivao,čuo se i vrisak žene,vrisak koji je netom utihnuo kao da žena nakon njega više nije bila živa.Polako sam koračala hodnikom dugim kao vječnost.Ugledah ogromna,masivna vrata od kovanog željeza.Nisam ih mogla pokrenuti.Natrag više nisam htjela...a s druge strane možda me čekala neka bolja zbilja od ovog ludog psihotičnog sna koji je više ličio na dušu zatočenu u tunelu.Počela me hvatati panika.Učinilo mi se kao da mi se zidovi primiču,čudan klautrofobičan osjećaj pritisnuo je moje tijelo.
U posljednji tren,nekim čudom vrata su se otvorila a ja sam zakoračila u grad...grad čije su kuće lizali dugi plameni jezičci.Na trgu su bila postavljena dva trona na kojem su sjedili pokojni kralj Terenas a pored njega sin Arthas.Nebo se zacrnilo od gustog, neprobojnog dima.Osjetih kako je netko položio ruku na moje rame.To je bio moj otac Uther.Tiho mi je šapnuo na uho: "U tebe polažem moju zadnju nadu,kćeri moja...Nemoj me iznevjeriti!"
Odjednom čujem kako netko doziva moje ime u daljini.Kad sam otvorila oči ošinula me jarka svjetlost sunca.Nalazila sam se u dvorištu samostana ležeći uz neki kip.Pored mene je stajao Dragonseeker zbunjenog i zabrinutog pogleda.

| 22:33 | Komentari (17) | Isprintaj | #

nedjelja, 22.01.2006.

...

Evo jedan kratak filmić u vezi Warcrafta...Nadam se da će vam se svidjeti,a sa pričom nastavljam sljedeći petak.Hvala na komentarima!




| 13:50 | Komentari (7) | Isprintaj | #

subota, 21.01.2006.

Noć u Northshireu

Hosted by Putfile.com
Nikad nisam bila u svom životu tako shrvana od umora.Kad sam napokon došla u Elwynn Forest u Northshire Abbey,nisam mogla ni oka sklopiti.Sjedeći na svojem tvrdom krevetu, premetala sam razne užasne prizore po glavi otkad sam napustila Lordaeron prije mjesec dana.Odjednom sam se digla sa kreveta i prišla prozoru.Vani je bio mrak.Tu i tamo na slabo osvijetljenim dijelovima dvorišta samostana, klizile su nejasne sjene.Čuo se sablastan lepet šišmišovih krila i zlokobno zavijanje gladnih vukova u daljini.Zatvorila sam prozor.Vratila sam se svom krevetu.Odjednom netko pokuca na vrata sobe...Bio je to moj najbolji prijatelj iz djetinjstva Dragonseeker. -"Sylverlyn! Tako mi je drago da si se vratila!Oprosti na smetnji ali htio bi malo popričat s tobom. "
-"Ma ne smetaš…uđi slobodno! "
-"Užasno mi je žao zbog tvog oca Uthera."
-"Najradije ne bih htjela više živjeti.Stvarno mi nije jasno!Sve je bilo tako divno i savršeno!Mislila sam da smo bili na domak pobjede.
Ali…on…kako je to mogao napravit svome narodu?Izdati ga!Ne mogu vjerovati da je ubio kralja Terenasa,svoga oca i da je ubio i mog koji mu je bio učitelj i više brige i pažnje mu poklanjao nego meni, svojoj vlastitoj kćeri!Bio mu je poput sina."
-"Nitko nije znao da će se takvo nešto dogoditi.Bilo je očito da je žudio za tim da postane kraljem i pružila mu se odlična prilika da svrgne svog oca sa prijestolja.Bio je tako čestit Paladin taj Arthas Menethil…Šta mu se dogodilo?Potpuno je poludio.Siguran sam da su ga zavele zle sile tame,pomutivši mu razum!"
-"Red Silver Hand se potpuno raspao.Dragone…ti i ja,smo jedini koji smo preživjeli iz tog reda. "
-"Znam Sylv…gdje je Gedron?Zašto se nije vratio s vama?
-"Ne znam.Ostao je sa redom Argent Downom.Čim sam dobila tvoje pismo,krenula sam sa svojih par vjernih vojnika na put.On nije htio ići s nama.Mladi kralj Strormwinda Anduin Wrynn,misli da bi bilo najbolje da sam tu na sigurnom.Sutra ujutro moram ići pješice u Goldshire po svog konja Annotha pa onda u Stormwind.Moram predat kralju izvještaj o gubitku sjevernog i zapadnog kraja koji su zaraženi kugom".
-"Sylv...nemaš pojma kako mi je drago šta si se vratila.Bio sam jako zabrinut.Idem sad spavati.Mogli bismo ići zajedno ujutro u grad.Ionako moram nešto obavit u Katedrali.laku noć Sylv!
-"Laku noć..."
Kad je Dragon napustio moju sobu ponavljala sam stalno u sebi:Dragon i ja smo jedini preživjeli.... Odjednom mi se pred očima stvorio prizor;Petero ljudi stajalo je u jednoj maloj prostoriji oko groba pokojnog kralja.Ja sam stajala iza zida i gledala Arthasovu mlađu sestru princezu Caliu kako plače nad očevim grobom.Suosjećala sam se s njom.Poslije pokopa više je nisam vidjela.Htjela sam razmijenit s njom nekoliko riječi utjehe ali su je brzo odveli.Odjednom se zadah smrti uvukao u prostoriju kroz hodnike i ugasio svijeće na grobu.Znali smo da ne smijemo ni minutu više biti u Lordaeronu.On više nije bio naš dom, grad ljudi nego polumrtvaca koje su sebe prozvali "Forsaken" na čelu Sylvanas Windrunner,koja je zbog mržnje prema zlobnom princu Arthasu Menethilu(nekadašnjem pripadniku Paladinskog reda"Silver Hand" i sin kralja Terenas Menethila)nakon šta ju je pretvorio u nešto izopačeno i nezemaljsko, izdala i preuzela opustošeni grad.Ispod ruševina je osnovala novi kojeg je prozvala Undercity.Ona je nekoć bila High Elf i branila je Elfgates, vrata svoje domovine Quel'Thalas od napada Arthasove polumrtve vojske.Vojska je pokorila i izbrisala cijeli njezin narod sa njihovog rodnog kraja u kojem su tisuću godina gradili svoju kulturu.Ona je pala osobno od njegovog mača i preobrazio je u njegovu polumrtvu robinju…
Bacila sam zadnji pogled kad smo izašli iz gornjeg dijela grada…suza mi se otkotrljala niz obraz…Morali smo još pokopati mog oca Uthera Lightbringera...
Taj zadnji prizor isčeznuo mi je iz misli. Počela sam promatrat svoj putni ruksak, oružje i oklop koji sam bacila nemarno na pod.
Napokon sam se ispružila na krevetu.U trenutku kad sam sklopila oči,nisam više htjela niti disati, niti da se živa probudim ujutro.

| 14:04 | Komentari (9) | Isprintaj | #

Sljedeći mjesec >>