četvrtak, 16.02.2006.

Kralj Stormwinda Anduin Wrynn


Prvo što smo ugledali kad smo konačno prošli kroz ogromna vrata Stormwinda bijahu četiri velika kipa najpoznatijih heroja Azerotha.Između njih posebno se isticao kip Sylvanas Windrunner koja je u jednoj ruci držala luk, dok joj je na drugoj ruci, koja je bila ispružena prema nebu, stajala ptica. Dragonseeker i ja odlučili smo se rastati kod Tradea Districta.Mene je čekao prijem kod mladog kralja i trebala sam požuriti.Dok je Annothov topot žustro odjekivao usko popločenim ulicama grada razmišljala sam o novom kralju Stormwinda kojeg je zavjetom nedavno okrunila predstavnica kraljevskog vijeća Lady Prestor.
Razmišljala sam i o sebi,o svojoj budućnosti o neizvjesnosti koju mi je sudbina namjenila.Kad bih samo znala odgovore na sva pitanja što su se rojila u mojoj glavi.Gledala sam sretne i bezbrižne ljude oko sebe i djecu kako se igraju.Osjećala sam se poput sivog duha,utvare koja je ovdje slučajno zalutala...nisam pripadala ovom svijetu.Nisam pripadala,možda iz razloga što sam dosad izgubila svoje najmilije.Svrha zbog koje sam opstajala bila je možda još osveta koja me držala na životu.
Stigla sam do dvorca i sišla s mog vjernog Annotha...Tada mi pristupi stražar,obrativši mi se sa:
-"Gospo Lightbringer čeka vas kralj Anduin Wrynn, molim vas da pođete sa mnom."
Svezala sam Annotha za pojilo i krenula za stražarem.Na ulasku, odmah iz daljine ugledala sam mladog kralja kako zamišljeno sjedi na svom prijestolju.Stražar mi je dao znak da se mogu polako približiti i obratiti kralju.Kad sam konačno stigla do prijestolja blago sam se naklonila i kleknula do njegovih nogu da mu iskažem svo dužno poštovanje kako je nalagao dvorski protokol. Kralj se odjednom trgne iz svojih misli i kaže:
-"Oprostite malo sam se zamislio..."-tada je ustao i svojim odlučnim glasom rekao:"Žao mi je zbog vašeg oca Uthera Lightbringera.Bio je veliki čovjek i svima će nam nedostajati.Molim vas da se uspravite."
Tada me uhvati za ruku i sam podigne.Gledao me svojim prelijepim plavim očima,boje neba.-"drago mi je i čast mi je da sam napokon upoznao njegovu jedinu kćer..."
-"I meni je čast da sam upoznala Vas...donijela sam izvještaj o gubicima."
Predala sam mu papire.Dok je čitao izvješće,polako je i zamišljeno koračao dvoranom.
-"Kuga...užas...Orcovi,mrtvaci,Forsakeni,Demonlordi,izdaja,Lordaeron,Trisifal Glades,sjever,zapad...Ništa se više ne može vratiti.Morat ćemo jedino pojačati granice ljudskog carstva koje su nam preostale.A šta se tiče Arthasa Menethila...kao da je u zemlju propao..."
Odjednom u dvoranu uđe stražar:-"Oprostite na smetnji, Vaša visosti, ali hitno Vas netko treba."
-"Rekao sam da me ne prekidate ni pod koju cijenu!"-odvrati kralj ljutito.
Pored stražara se progurao stariji čovjek i tajanstveno je šapnuo kralju nešto.
-"Hmmm...razmotrit ću to poslije.Sada vas molim da otiđete."
Nepoznati čovjek me pogledao prezirnim pogledom i napustio dvoranu.Nije mi bilo jasno čime sam zaslužila takav pogled.
-"Ispričavam se...imamo malih problema u gradu.Nadam se da bi Vam bilo drago da sada počnete služiti Stormwindu gospo Sylverlyn?Ljudi trebaju Paladina poput Vas.Gube vjeru...teška vremena dolaze a mi ćemo ih spriječiti zajedno."
Nisam ni sama znala šta da mu kažem na to.S jedne strane najradije bih napustila ovaj život,kaos i neizvjesnost od kojeg sam već bila umorna.S druge strane,pritajen plan osvete i uzbuđenje koje donosi takav život u kojem se osjećaš da nešto značajno i korisno radiš,učinili su da me taj poziv privlači ma koliko god opasan bio.Osim toga moj bi otac bio jako razočaran činjenicom da napustim Paladinstvo.Na kraju sam s jedva zamjetnim osmjehom kimnula glavom i potvrdila kralju da pristajem na služenje njemu i njegovom kraljevstvu.Anduin se na to i sam veselo osmjehnuo i rekao:
-"Znao sam da mogu računat na tebe draga Sylverlyn."
Bilo mi je dosta neugodno nakon te rečenice….spomenuo mi je ime i obratio mi se sa "ti"?
-"Ah nadam se da ti ne smeta šta ti se obraćam sa ti...iako sam kralj,ne volim se ni za koplje uzdizati iznad svojih podanika.Dobro...to bi bilo to.Sad te puštam da se odmoriš i uživaš u gradu.Veliki te posao čekao a vidim da si pomalo i blijeda."
-"Dobro mi je...Hvala na zabrinutosti."-rekla sam zbunjeno
-"Dobro onda možeš ići..."
Uzeo mi je ruku i poljubio je.Duboko sam se poklonila.Nije mi više ništa bilo jasno.Šutke sam izašla iz dvorca,sjela na Annotha i krenula prema krčmi,gdje sam se trebala naći s Dragonseekerom.

| 13:48 | Komentari (21) | Isprintaj | #

subota, 04.02.2006.

Goldshire

Image Hosted by ImageShack.us
Ispunjeni svježinom jutarnjeg zraka hodali smo prema Goldshireu.Cijelim putem Dragonseeker i ja nismo progovorili niti jedne jedine riječi.Valjda me nije htio gnjaviti sa pitanjima o tome šta sam radila u dvorištu samostana.A osim toga i sam je bio zadubljen u samo njemu znane misli.Bolje da ništa nije pitao jer ni sama nisam znala što bih mu na to odgovorila.I tako svaki sa svojim mislima,šutke, polako smo se približavali Goldshireu,trgovačkom mjestu u kojem su se okupljali seljaci koji su živjeli na malim farmama raštrkanim po Elwynn Forestu.Tu su se još okupljali putujući trgovci,umorni, zalutali avanturisti i kojekakve vucibatine.Kad smo konačno stigli u Goldshire,razišli smo se svatko na svoju stranu.Trebala sam prvo pokupiti svog dobrog,vjernog konja Annotha.Ušla sam u kovačnicu koja mi je još na prvi pogled ulijevala bezgranično povjerenje.Negdje u dubini čulo se potmulo udaranje o kovano željazo.Zakoračih u polumrak i na moje veliko iznenađenje pojavilo se dobrodušno lice starog kovača Jonsnesa.Staro dobrodušno lice,dalo mi je znak rukom da pričekam ispred konjušnice.Nedaleko od sebe ugledah Dragonseekera kako se cjenka sa trgovcem oko neke meni,naoko beznačajne stvarčice.Bilo mi ga je smiješno gledati.Očito se ljutio jer nije mogao spustiti cijenu,onakvu kakvu može samo on zamisliti.Potiho sam se nasmijala,misleći u sebi kako je uporan i nepokolebljiv a opet poražen na bojnom polju zvanom trgovina.
Bila sam presretna kad je Annoth bio konačno gotov.Izašao je iz konjušnice poput ranojutarnjeg sunca,božanstveno lijep.Annoth mi bijaše sve što mi je ostalo iz mog prijašnjeg života.Dobila sam ga na dar od mog pokojnog oca.Malo sniježno bijelo ždrijebe,sivkastih plemenitih očiju i grive poput razigranog srebra odrastalo je zajedno sa mnom.Proživjeli smo zajedno mnoge zgode i nezgode,stvarajući međusobno snažnu povezanost.
Preuzela sam uzde svojeg konja i Jonsnesu platila 20 srebrnjaka.Usput sam zamijenila stari oklop uništen u mnogobrojnim bitkama za novi,blistavi,zanimljivih rezbarija.Čim je kovač otišao,čvrsto sam zagrlila Annotha i utisnula mu poljubac u čelo.On je zadovoljno zarzao.Osvrnuh se oko sebe tražeći Dragona.Odjednom mi je za oko zapelo gradilište koje se smjestilo nedaleko od Goldshirea na čistini Elwynn Foresta.Popela sam se na konja i krenula prema njemu.Ubrzo sam dojahala do velikog natpisa "Darkmoon Faire svetkovina".Odjednom se iza mene pojavio mali zeleni goblin podbadajući Annotha drvenim štapom:
-"Ej ti miči se odavde!Nismo još gotovi sa radovima!Smetaš!"
-"Je li ovo neki putujući cirkus?"-upitala sam.
-"Da,da još moramo postavit šatore...Ajde,sad se miči imamo još puno posla oko njega.Navrati navečer...Em ti miša...Ej ej!!Ejjjj MAKNITE SE balavci jedni!"
Tada goblin mahnito mlatarajući štapom potrči,grozeći se za grupom seoske djece koja su se penjala na kola puna goblinske pirotehnike.
Tada u sjeni netom razapetog šatora spazih malu crnu spodobu kako me mjerka svojim prodornim očima.S tim pogledom neka je čudnovata nelagoda ušla u mene.Nelagoda koju sam ponijela sa sobom,ne znajući ni sama zašto.
-"Jesi li gotova?"-upita Dragonseeker koji je vidno bio iznerviran zbog cjenkanja sa trgovcem.
-"Aha,jesam čak prije tebe...jesi li vidio ovo?Možda bismo mogli navratit večeras kad bude gotovo."
-"Ne znam da li ću moći.Ajmo u Stormwind mladi kraljević te čeka.Usput,zgodan ti je ovaj novi svečani oklop na tebi,Paladinko moja.Mislim da će mladi kraljević biti zasljepljen njime i onim što skrivaš ispod njega."
Dragonseeker se vragolasto smijuckao i zadirkivao me,no ja mu nisam ostajala dužna zbog njegova cjenkanja s trgovcem,rekavši mu da je bolji na bojnom polju nego u cjenkanju.Nastavili smo veselo putem koji je vodio prema najljepšem gradu...Stormwindu...Dragoseeker,nelagoda i ja...

| 00:53 | Komentari (22) | Isprintaj | #

petak, 27.01.2006.

San u snu

Hosted by Putfile.com
Ležala sam nepomično u krevetu gledajući tupo u strop.Misli su se nizale jedna za drugom postepeno gubeći energiju.Polako ali sigurno tonula sam u ponor,u crni bezdan,nemoćna da više pružim bilo kakav otpor.Zlokobni zvuci su na trenutke prolazili mojim obamrlim sjećanjem.Ah da, sjećanje bijaše bolno poput oštrice mača zarivene u meko tkivo duše.Nisam više bila u samostanu.Bila sam negdje drugdje, na nekom meni nepoznatom,neobičnom mjestu.Vani je još bio mrak a meni se činilo da se budim iz nekog drugog sna.Trnci su mi se uzdizali uz leđa sve do vrata.
Znoj mi se slijevao niz tijelo.Naglo sam iskočila iz kreveta i uzela mač s poda.Njegova hladna drška u mojim rukama ulijevala mi je stanovitu sigurnost.Polako sam otvorila vrata,provirila i zakoračila u neobično dug hodnik.Miris dogorjelih baklji polako se uvlačio u moje nosnice,nije uspio sakriti miris krvi u zraku.Negdje na kraju hodnika kao da je neki dječji glasić dozivao,čuo se i vrisak žene,vrisak koji je netom utihnuo kao da žena nakon njega više nije bila živa.Polako sam koračala hodnikom dugim kao vječnost.Ugledah ogromna,masivna vrata od kovanog željeza.Nisam ih mogla pokrenuti.Natrag više nisam htjela...a s druge strane možda me čekala neka bolja zbilja od ovog ludog psihotičnog sna koji je više ličio na dušu zatočenu u tunelu.Počela me hvatati panika.Učinilo mi se kao da mi se zidovi primiču,čudan klautrofobičan osjećaj pritisnuo je moje tijelo.
U posljednji tren,nekim čudom vrata su se otvorila a ja sam zakoračila u grad...grad čije su kuće lizali dugi plameni jezičci.Na trgu su bila postavljena dva trona na kojem su sjedili pokojni kralj Terenas a pored njega sin Arthas.Nebo se zacrnilo od gustog, neprobojnog dima.Osjetih kako je netko položio ruku na moje rame.To je bio moj otac Uther.Tiho mi je šapnuo na uho: "U tebe polažem moju zadnju nadu,kćeri moja...Nemoj me iznevjeriti!"
Odjednom čujem kako netko doziva moje ime u daljini.Kad sam otvorila oči ošinula me jarka svjetlost sunca.Nalazila sam se u dvorištu samostana ležeći uz neki kip.Pored mene je stajao Dragonseeker zbunjenog i zabrinutog pogleda.

| 22:33 | Komentari (17) | Isprintaj | #

nedjelja, 22.01.2006.

...

Evo jedan kratak filmić u vezi Warcrafta...Nadam se da će vam se svidjeti,a sa pričom nastavljam sljedeći petak.Hvala na komentarima!




| 13:50 | Komentari (7) | Isprintaj | #

subota, 21.01.2006.

Noć u Northshireu

Hosted by Putfile.com
Nikad nisam bila u svom životu tako shrvana od umora.Kad sam napokon došla u Elwynn Forest u Northshire Abbey,nisam mogla ni oka sklopiti.Sjedeći na svojem tvrdom krevetu, premetala sam razne užasne prizore po glavi otkad sam napustila Lordaeron prije mjesec dana.Odjednom sam se digla sa kreveta i prišla prozoru.Vani je bio mrak.Tu i tamo na slabo osvijetljenim dijelovima dvorišta samostana, klizile su nejasne sjene.Čuo se sablastan lepet šišmišovih krila i zlokobno zavijanje gladnih vukova u daljini.Zatvorila sam prozor.Vratila sam se svom krevetu.Odjednom netko pokuca na vrata sobe...Bio je to moj najbolji prijatelj iz djetinjstva Dragonseeker. -"Sylverlyn! Tako mi je drago da si se vratila!Oprosti na smetnji ali htio bi malo popričat s tobom. "
-"Ma ne smetaš…uđi slobodno! "
-"Užasno mi je žao zbog tvog oca Uthera."
-"Najradije ne bih htjela više živjeti.Stvarno mi nije jasno!Sve je bilo tako divno i savršeno!Mislila sam da smo bili na domak pobjede.
Ali…on…kako je to mogao napravit svome narodu?Izdati ga!Ne mogu vjerovati da je ubio kralja Terenasa,svoga oca i da je ubio i mog koji mu je bio učitelj i više brige i pažnje mu poklanjao nego meni, svojoj vlastitoj kćeri!Bio mu je poput sina."
-"Nitko nije znao da će se takvo nešto dogoditi.Bilo je očito da je žudio za tim da postane kraljem i pružila mu se odlična prilika da svrgne svog oca sa prijestolja.Bio je tako čestit Paladin taj Arthas Menethil…Šta mu se dogodilo?Potpuno je poludio.Siguran sam da su ga zavele zle sile tame,pomutivši mu razum!"
-"Red Silver Hand se potpuno raspao.Dragone…ti i ja,smo jedini koji smo preživjeli iz tog reda. "
-"Znam Sylv…gdje je Gedron?Zašto se nije vratio s vama?
-"Ne znam.Ostao je sa redom Argent Downom.Čim sam dobila tvoje pismo,krenula sam sa svojih par vjernih vojnika na put.On nije htio ići s nama.Mladi kralj Strormwinda Anduin Wrynn,misli da bi bilo najbolje da sam tu na sigurnom.Sutra ujutro moram ići pješice u Goldshire po svog konja Annotha pa onda u Stormwind.Moram predat kralju izvještaj o gubitku sjevernog i zapadnog kraja koji su zaraženi kugom".
-"Sylv...nemaš pojma kako mi je drago šta si se vratila.Bio sam jako zabrinut.Idem sad spavati.Mogli bismo ići zajedno ujutro u grad.Ionako moram nešto obavit u Katedrali.laku noć Sylv!
-"Laku noć..."
Kad je Dragon napustio moju sobu ponavljala sam stalno u sebi:Dragon i ja smo jedini preživjeli.... Odjednom mi se pred očima stvorio prizor;Petero ljudi stajalo je u jednoj maloj prostoriji oko groba pokojnog kralja.Ja sam stajala iza zida i gledala Arthasovu mlađu sestru princezu Caliu kako plače nad očevim grobom.Suosjećala sam se s njom.Poslije pokopa više je nisam vidjela.Htjela sam razmijenit s njom nekoliko riječi utjehe ali su je brzo odveli.Odjednom se zadah smrti uvukao u prostoriju kroz hodnike i ugasio svijeće na grobu.Znali smo da ne smijemo ni minutu više biti u Lordaeronu.On više nije bio naš dom, grad ljudi nego polumrtvaca koje su sebe prozvali "Forsaken" na čelu Sylvanas Windrunner,koja je zbog mržnje prema zlobnom princu Arthasu Menethilu(nekadašnjem pripadniku Paladinskog reda"Silver Hand" i sin kralja Terenas Menethila)nakon šta ju je pretvorio u nešto izopačeno i nezemaljsko, izdala i preuzela opustošeni grad.Ispod ruševina je osnovala novi kojeg je prozvala Undercity.Ona je nekoć bila High Elf i branila je Elfgates, vrata svoje domovine Quel'Thalas od napada Arthasove polumrtve vojske.Vojska je pokorila i izbrisala cijeli njezin narod sa njihovog rodnog kraja u kojem su tisuću godina gradili svoju kulturu.Ona je pala osobno od njegovog mača i preobrazio je u njegovu polumrtvu robinju…
Bacila sam zadnji pogled kad smo izašli iz gornjeg dijela grada…suza mi se otkotrljala niz obraz…Morali smo još pokopati mog oca Uthera Lightbringera...
Taj zadnji prizor isčeznuo mi je iz misli. Počela sam promatrat svoj putni ruksak, oružje i oklop koji sam bacila nemarno na pod.
Napokon sam se ispružila na krevetu.U trenutku kad sam sklopila oči,nisam više htjela niti disati, niti da se živa probudim ujutro.

| 14:04 | Komentari (9) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se