....zjeh
zjeeeeeeeeeeeeeeeeeeh
a kako počet kad bi hotijo rijet samo ovo: vratijo sam se doma :)))))))
al redom: prvo sam ujutro ušesto zagrebački brlog, ondar sam pozvo druga na objed u esce da se najedemo do besvjesti i učinimo despet ministarstvu koje na ixicu stavlja toliko solada da normalan čovjek ne može izjest u jedan mjesecokret.
i fino sam se najio: lignjuni, šporki makaruli, njekakovo meso su patatami. ni slatkega bome ni falilo.
e slatkega...
ondar smo ošli na tršnjevački trg, tamo drug ugleda njeku pečenjarnicu i pogleda mene, opet pogleda pečenjarnicu i provali: a neš valjda... dašta, i ne bi da ovi tovar ni reko da neima teorije da pojedem još i ovo, meni je škočijo nerav, i baš sam gusto jedne velike ćevape...
su kapulom i kajmakom, naravski
ondar se pozdravismo, a ja odoh put centra vratit štivo u knjižnicu
12ica
ne gusta me taj tramvaj, ali ajde, ovaj put barem bijaše interesantno. tuj ti njeka dva đaka:
bajdvej, zadaća iz latinskog ti je kriva
bajdvej, kako znaš
gledel sem ju prek odmora
pa kej?
pa navibus si prevel v jednine, i da, ne razmeš najbolše uloge reči
a meni već u glavi kuha: sinko, đete, barataš s njekojim pojmovima ko su čučom a ja hi još ne razumijem
uto eto ti nas na trgu. izađoh i da ću na vrata od knjižnice, kad nu, 'zatvoreno do tri' jerbo imade njeki nadripjesnik prezentaciju... kjuzo, ma kome? i eto đusto sam mislijo su onijem knjigami zatuć prvu babu, a posljedice su mogle bit kudikamo teže od krešenja mortaliteta kon ljudi 60+, jerbo bi me zakasnina došla šezdesetak kuna i nikolica bi osto bez zeljanice.
eee, ma neće, bogami neće
na vrata je došla V., e ona s nikolinoga bloga, đusto ona, i bome sredila da ne ukasnim...
eto glava i čovjek, glava i čovjek
...put kolodvora, a onđe, gospemoja, momenat milosti: u njekoga našijenca pod rukom hrga umotana u tvrdon karti, paspartuju jelte. od prisutnijeh niko ništa, al kume, prijateju nemoš mene privarit, znam ja pršut ka ga vidim pa makar ga ti tri puta bolje zapakovo.
srce mi je davalo far fačende...
ondar je trijebalo učinit svakove gluposti za uć u avijon, pa sam hi i učinijo. tuj sam se srejo s jednim znancem i tako smo kratili vrijeme. avijon je poletijo i sletijo. onđe su mi dali oni bombon. jedan.
stari je došo po me, a što se kasnije sučedavalo neka njeko drugi reče:
luta duša luta
hrbat
duše
lutaju mačaka duše
i crne vijesti
poneki prepadne se pas
udari zelenaca označe
podne ponoć
prapovijesni plutoni topova
lažne i zlobne glasnie
potresaju
možda s djevojaštvom duša
bježi
vraća se dramatično
tumači druga mjesta i spoznaje
nakon zadnjeg mimohoda
duša slavi maleni svijet
kapljice na krhotini
osamljeni grad, josip škerlj
