Moje suplje ogledalo

nedjelja, 03.04.2005.

Mali osvrt.

Tuga i sreca su nesto sto ne postoji izvan svijesti pojedinca. Covjek moze dozivjeti samo svoju vlastitu tugu, a tudju shvatiti na temelju svoje. Isto tako, ne postoji dobro i zlo, vec je ono kao i sreca i tuga, samo stanje ljudskog uma.

Mali misaoni eksperiment. Zamisli da ne postoji Zemlja, ni covjek. Ima li tada srece i tuge, dobra i zla, pravde i nepravde? Ono sto zbilja JEST mi ne mozemo shvatiti i objasniti, vec samo dozivjeti. Nas dozivljaj svijeta ogranicen je nacinom na koji ga percepiramo. Preko 95% informacija dobivamo preko vida i sluha. Nas vid registrira dio elektromagnetskog spektra koji je manji od milijuntog dijela onoga sto smo sposobi tehnoloski izmijeniti. Takodjer cujemo frekvencije od 20Hz do 20 000 Hz. Sto je opet mali dio. I kako onda tvrditi da znamo kakav bi svijet TREBAO BITI, kad ne znamo ni kakav on JEST.

Mala digresija: Cisto fizikalno, precepiranje onog "velikog" je ograniceno brzinom svjetlosti, upravo zato jer informacije koje primamo primamo kroz medij elektromagnetskih valova. Sto je neka zvijezda dalje od nas, mi manje znamo sto se s njom dogadja. Mi ne znamo kakva je ona sad, vec kakva je ona bila prije onoliko vremena koliko je potrebno svjetlosti da doputuje do nas. S druge strane, precepcija "malog" je ogranicena svojstvom prirode koje opisuje Heisenbergova relacija neodredjenosti, koja govori o tome da nacin na koji provodimo eksperiment direktno utjece na njegov ishod, ili, krace, da ne postoji nacin da dobijemo sve informacije koje nam trebaju da bi mogli dovoljno precizno istraziti npr subatomske cestice. Priroda je ustrojena na jedan prilicno zajebantski nacin.

Back to the subject, ljudska bica su ustrojena na takav nacin da stalno traze, mijenjaju se i prilagodjavaju, tako da je onaj koji tezi za onim sto bi "trebalo biti" zapravo nista drugo nego sasvim funkcionalna ljudska jedinka. Takodjer, karakteristika covjeka je konstantno nezadovoljstvo onim sto trenutno jest (ima na ovom svijetu tako malo zadovoljnih ljudi) je takodjer jedan aspekt njegove prirodne potrebe za razvojem.

A kaj se tice svijeta kakav je, on se polako mijenja na bolje, imo, i bit ce jednog dana sve ok, ako se prije toga ne pokoljemo medjusobno. Mislim, bili smo u komunizmu prije nepunih 20 godina, nismo imali slobodu da radimo puno stvari koje mozemo slobodno raditi. Kaj se tice nekog moralnog aspekta i napretka covjecanstva, tu sam optimistican. Kaj se tice ljudske gluposti, ponosa i ostalih stvari koje nas mogu odvesti samounistenju, tu nisam optimistican. Jedno je sigurno, uvijek ce bit dobrih, i onih manje dobrih ljudi. I to ne moze nista promijeniti. Osim mozda genetskog inzinjeringa... No o tom po tom...

U biti samo sam htio objasnit ljudsko ponasanje sa gledista potrebe pojedinca za razvojem i promjenom, i baciti svjetlo na nase neznanje, i nemogucnost spoznaje izvan okvira nase percepcije, na nacin na koji ja to vidim.

U jednoj recenici. Ono sto jest jest, ono sto bi trebalo biti nije.

Ono sto bi "trebalo biti" je samo feeling. Feeling koji treba slijediti.

Buducnost stvaraju svi ljudi, i "dobri" i "losi"

Z A J E D N O

Eto, sugavo pseto je danas relativno dobre volje pa u nedostatku bolje inspiracije posta svoju sliku. Pozdrav.

Dame i gospodo, veliki zedni pas, osobno...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv