|
|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ja sam daša, a ona je šnicla. :))) ja i moja seka imamo tako šašave nadimke... hihihihihi
kuc-kuc!
- tko je??
- neću ti reći!
- a daaaaaaaaaaaaaj...
- no dobro.
- ja sam... puza.
- o, ne oće me puza, oće me puza!
- ma neću ti ništa! samo želim imati prijatelja!
- a kako se zoveš??
- zovem se Bubašvaba.
- hm... čudno ime, tko ti ga je nadjenuo?
- moja mama, Muhašvaba!
- aaaaa... dobro onda.. a zašto si došla??
- pa... nedostaju mi prijatelji, a svi me se boje i žele me ubiti...
- ( u tom trenu sam ja sramežljivo sakrila lopaticu za muhe iza leđa i rekla: )
- ja te neću ubiti!
- zašto onda držiš tu lopaticu u ruci?
- pa.... to je ukras! :)
- aha... ( Bubašvaba u sebi misli: pa nisam glupa da neznam da me želi ubiti...)
- khm... ja ti sad moram ići malena djevojko...
- a zaštoooooo??
- pa... MORAM BJEŽAT OD TEBE!
- ( u tom trenu počelo je ganjanje mene za puzom)
- ttttttttttttttttttrrttrrttrrttttrrtt... ( tako zvuči moje trčanje po kući)
- bbbbbzzzzzzzzzzzzuuuuuuuuzzz ( a tako puzino letenje)
- pljus!
-bbbzzzuuu...z..z...zzz...bleee...
- i puza je ranjeno pala na tepih.
- ( ne, nisam ju ja ubila, ak to mislite)
- naime, puza je jurila i jurila i okrenula se da vidi gdje sam iiiii.... zabila se u zid... a jaaaadnaa... šmrrc.
- uzela sam ju, i nježno spustila u travu da tamo spokojno počiva moja najbolja prijateljica Bubašvaba.
- ( nemojte mislit da sam neka puzo-ubojica, jer je ovo bilo samo jednom i nikad više... obećajem... )
evo ovo su vam moji dragi prijatelji koji su me nagovorili na ovo:
Bubašvaba
čupka (ovca)
medvjedić Lino
a ovo... u ovoj kutijici je moj stari blog... pa pogledajte... idi pa vidi
hipnoza.
zbunjenost.
katete jednog trokuta.
tuckanje olovke po klupi.
tik, tak.
fix me.
LJubaV.
my stars shine for you.
ovaj naslov je prilično tužan jer govori o prijateljstvu koje je samo tako puklo napola. i ne, ne želim ukrašavati ovaj post niti išta podebljavati jer postaje previše besmisleno, kad shvatiš, da je to samo još jedan tekst. zašto mi je onda tako žao? i dosta mi je ispričavati se, jer riječ oprosti zbilja postaje previše izlizana. oprosti. oprosti! oprosti? in my mind are ridiculous thoughts, like, " we can be friends again" or " we can get trough all that". ali ne. previše besmislenosti. malo me uplašio taj poziv. telefon nije zvonio kao i obično, zvonio je nekako tužno, nekako... strašno. s rukom sam krenula prema telefonu, ali nešto u meni me zaustavilo, i reklo " nećeš uspjeti". dosta mi je tog glasa. moram sama odlučiti. izbaciti strah iz glave. i javila sam se. i bio je tu zastrašujuć glas koji je šapnuo "nećeš uspjeti". molim? pitala sam. osoba preko puta je počela pričati ali ja nisam bila tu. i samo sam čula riječi više nikad , i naše prijateljstvo. počela sam pričati, a da toga nisam bila ni svjesna. moje usne su se pomicale, a nisam znala što govorim. kad sam prestala pričati, osoba preko puta mi je rekla ajde bok. ali rekla sam NE. ne opet. svi s kojima želim NE biti razdvojena jednostavno odu, ili mi poklope. " nije mogla zvati, jer joj mama i tata nisu dali" rekla mi je osoba preko puta za drugu osobu. aha. vidim da joj naše takozvano "prijateljstvo" jako znači. ali što mama i tata kažu, tako mora biti jel? i spremna sam učiniti prvi korak i prva reći oprosti. spremna sam se poniziti i reći da mi je žao i početi plakati. iskreno, nije me briga. nije me briga više. i ne, neću se javiti na telefon zato što zvoni, javit ću se kad prestane. zato što tako hoću. i zato. dobila sam za rođendan šalicu na kojoj piše friends forever, hmda. zaista? ili je to još jedna izlizana riječ, tj. dvije. prijatelji i zauvijek. i ne razumijem zašto je nekim ljudima teško nazvati i razgovarati. previše bi se osramotili. 10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1... ništa. zar ste se nadali da će se nešto desiti nakon što pročitate te brojeve? nešto uzbudljivo? pa, i je uzbudljivo. tako uzbudljivo da je postalo dosadno. you now i'm such a fool for you? i jesam , budala sam. budala sam jer se trudim oko jedne jednostavne osobe. to je samo još jedna osoba. od puno osoba u mome životu. osoba. zbog te osobe želim biti sretna, i jesam, ali nekako... jadno. na klupama su nas čekale čokoladice, sjele smo zajedno i bile sretne. još dvije osobe koje su sretne u ovome svijetu. mmmmm, da. a čokoladica, koja nije niš valjala, bila je tako fina. tako fina da sam se smijala od tog groznog okusa. mmmmmm, bila je tako fina. zapravo je sve to ironnično, onaj osjećaj kad misliš da ćete biti prijatelji zauvjek, a nastane puk! pa-pa. i ne želim stavljati nikakvu sliku, jer nijedna slika ne može opisati kako se sad osjećam.
