nedjelja, 03.08.2008.

NIZOVI RIJEČI

Pišem, eto, tek tako.

Prije svega, da se uvjerim da još uvijek znam sa istom djetinjastom strasti povlačiti crte po papiru i magično ih povezivati u riječi kojima, tek pošto su otjelovljene preda mnom, dajem smisao.

Riječi s naknadnim smislom - paradoksalno, zapravo smiješno.

U svakom novom odnosu gubimo sebe i pretačemo stavove, misli, nade i planove u zamišljenu simbiozu kojoj život, vrlo, vrlo vjerojatno, udahnjujemo samo mi.

Vidiš, mali moj...zato se tako puno bojim skakati. Zato što, as I grow older, ponor preda mnom zjapi sve više. Svaki put kada se odlučimo dati, dati bespoštedno, ma makar i djelomično, treba zakoračiti u taj ponor. A ja sam već u fazi da se bojim gledati put dolje, baš kao netko tko se boji visine i pogled dolje mu znači - smrt. Ili skamenjenje.

Što se u tom pretpostavljenom ponoru nalazi?

Kako to saznati?

Vjerojetno samo kakav duh, kakav mali, beznačajni demon. Al' ja mu se bojim pogledati u oči, u istinu stvari.

| 16:32 | Komentari (8) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se