utorak, 02.10.2007.

Preskupa hrana i piće, nadzorne kamere gdje se god okreneš. ali slonovske procije čipsa čine Englesku 'a lovely-jubbly place to be'!

'Ajmo prvo malo o paranoji.

Kad smo se iskrcali iz easyjet-ovog narančastog aviončeka na Gatwick aerodromu (kojeg je jedan moj splitski znanac upravo megalomanski proglasio 'malešnim', duboko zanemarivši činjenicu da su najveći aerodromi koje sam u životu vidjela Pleso i Berlinski Schoenenfeld - oba veličine prosječnog supermarketa), prvo što sam, nakon što sam se u maniri krumpira dokotrljala kroz bezbrojne gate-ove do prvog Bootsa i Marks & Spencera, uočila bilo je da nigdje, ali ama baš nigdje, na čitavoj stanici, nema kante za smeće.

E, da vas nekolicinu neinformiranih ne bih ostavila u neznanju, smjestimo prvu cijelu situaciju u kontekst. U vrijeme našeg dolaska u London, svi su još (razumljivo) bili pod dojmom auto-bombe.

Iako mene, balavu kakva već jesam, ni ta situacija nije spriječila da se sa poznanikom Ircem pošteno isprdam na račun aktualne paranoje: 'Oh, da, sad su sve riješili, pa kako se toga prije nisu sjetili! Sad, pošto je otkrio da na nijednoj stanici nema kante za smeće, gospodin ekstremist je nazvao Bin Ladena na tajni mobitel, govoreći, pokoleban: 'Šefe, šefe, plan nam je propao! Nigdje nema kante za smeće!', na što je Osama odvratio: 'Ok, odustanimo od čitave stvari, sve je jasno: nema kanti za smeće - nema bombi. Zaboravimo na cijelu stvar i 'ajmo fino doma ženi i djeci.'

Prvi je 'tramak' - Gatwick Expressom do Victoria Station prošao bezbolno. U Gatwick Expressu, primijetili smo, rade isključivo Indijci. Koji engleski znaju znatno manje nego moja baba, u što sam se imala nesretnu priliku osvjedočiti. Al' dobro. Simpatični su.

Ni na Victoriji nigdje kante za smeće. Razmijenila sam 20 USD i zauzvrat dobila nategnutih 5 funti. Tako mi i treba kad umjesto 'rvackom čov'ku vjerujem Englezima.

U Eustonu su, 'ajmo reć', nastali problemi. Kao prvo, uletili smo u rush hour i kao drugo, bili smo izblesirani 'rvati koji blage veze nisu imali o politici koju vodi Virgin i, for that matter, bilo koja željeznička kompanija u Engleskoj. Pitajte Xiolu za više detalja o toj delikatnoj temi. Ja ću vam samo natuknuti da se radilo o kompliciranoj kombinaciji 'ne zna se ko pije a ko plaća' pristupa, o doslovce praznom prvom razredu koji je bar tri puta veći od ostalih tj. preostalih razreda, o mjestima koja se rezerviraju po ključu neshvatljivom pukim smrtnicima te o smiješno malom prostoru za prtljagu - dimenzija metar puta metar, sa svega tri police - na vagon za 30 ljudi.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
London Euston - stanica za sjever. Bilo je podne krajem srpnja, iako se tako na prvi pogled ne čini.

Iskrcali smo se u Lancasteru, gdje smo se neviđeno smrzli i pokisnuli u samo pet minuta, da bi zatim vlakom produžili preko malih mjesta opskurnih naziva kao što su npr. Grange-Over-Sands, Arnside i Carnforth, odakle je pucao očaravajući pogled na pješčane dine iznikle iz Irskog mora, sve do naše destinacije - Ulverstona.

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
to je bilo naše susjedstvo cijelih 18 dana provedenih u Engleskoj

...nastavit će se...

| 09:57 | Komentari (7) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se