utorak, 12.06.2007.

Gledati sebe, u čudu

Iskreno, ne razumijem kako se ta preobrazba, to novo samo-nazivanje dogodilo.

Vjerujem da se čak i one, starije i sivije od mene, barem povremeno, ako ne baš svo vrijeme, pitaju:

kad im je točno glas počeo zvučat autoritativno kao kod teta u vrtiću ili maminih prijateljica,
u kom je momentu odluka da je vrijeme za djecu, za brak, za mir bila donešena,
kada su (i kako tako lako?) prihvatile da su njihovi lični dječji rođendani iskoračili i ustupili časno mjesto Centralnih Događaja rođendanima njihove djece, tuđe djece, zar je važno čije djece...?

Uhvatila sam taj moment, prije neki dan.

Usred razgovora, usred rečenice koju sam imala izgovorit, kome - nije ni važno, a kao i obično u takvim momentima - ni ne sjećam se tog jadnog, drugog aktera.

Znate ono kad se gledate u ogledalo, a vidite nekog drugog? I znate da će od tada sve biti drukčije, sigurno i nepovratno drukčije?



(...)

| 09:28 | Komentari (19) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se