ordinarylove

Iskreno, ne razumijem kako se ta preobrazba, to novo samo-nazivanje dogodilo.

Vjerujem da se čak i one, starije i sivije od mene, barem povremeno, ako ne baš svo vrijeme, pitaju:

kad im je točno glas počeo zvučat autoritativno kao kod teta u vrtiću ili maminih prijateljica,
u kom je momentu odluka da je vrijeme za djecu, za brak, za mir bila donešena,
kada su (i kako tako lako?) prihvatile da su njihovi lični dječji rođendani iskoračili i ustupili časno mjesto Centralnih Događaja rođendanima njihove djece, tuđe djece, zar je važno čije djece...?

Uhvatila sam taj moment, prije neki dan.

Usred razgovora, usred rečenice koju sam imala izgovorit, kome - nije ni važno, a kao i obično u takvim momentima - ni ne sjećam se tog jadnog, drugog aktera.

Znate ono kad se gledate u ogledalo, a vidite nekog drugog? I znate da će od tada sve biti drukčije, sigurno i nepovratno drukčije?



(...)