četvrtak, 20.11.2008.

Sjeme

Sjeme

Zidovi ovi od laži se ruše,
Nestaju polako,
U prašini vremena,
U duši Sjemena,
Što sije ga ruka.

Sije, za neke buduće dane.

I proklijat će Seme,
Vinut se u nebesa,
Cijeli svijet imati na dlanu,
I noću i po danu,
Prekrasan cvijet,
Tad postat će Sjeme.

Sezati će sve do sunca,
Kupati u letargiji se moći,
Uživati, ne, neće biti noći,
Sjeme donijet će svjetlo.

Ali Seme sada teške riječi zbori,
I ne zna gdje bi,
Dok sve se ruši,
svijet mu se konča,
U duši, tih plač se ori,
Sve je nekako ružno,
Sivo, prolazno i tužno.

I ne vjeruje Sjeme,
U stihove što piše,
Ne vjeruje Sjeme cvijetu što bit će,
Sjeme plače,
I Sjeme šuti,
Čudni su mu puti,
Al da postalo bi cvijet,
Sjeme sve dat će.


Orator, -oris, m.

- 22:18 -

Prikaži komentare (0) - Komentiraj - *

    Creative Commons License

srijeda, 19.11.2008.

Obiteljsko srebro (bez sjaja)

Obiteljsko srebro (bez sjaja)

Niz ulicu,
Škripom prostoručno sklepanih kolica,
Lupom dviju, što još ostale su mu, srebrnih žlica,
Bez nekog prevelikog obiteljskog sjaja,
Prolazi čovjek.
Lice mu naborano, kao zemlja tužna,
Pogled tup,
Traži gdje te odmoriti godine.
Lice tužno u ruke spušta,
A suza tiho krene,
Niz hrapave mu ruke,
Prva, a zatim u plač brizne,
Utone u svoje muke.
Sam, ni nebo ne plače s njim,
Tek zvijezda jedna nebom vlada,
Na pogled njegov nestaje.
Sumrak ponosa u tami glavnog grada.

Junak diže se, polako,
Briše suzu,
Skriva ju od ljudi.
A suzno je lice svako.


Orator, -oris, m.

- 17:01 -

Prikaži komentare (0) - Komentiraj - *

    Creative Commons License

nedjelja, 16.11.2008.

Sam

Sam

Sam.
Kao vrba u dolini,
Tužno granje slijeva joj se niz naličje,
Niz lice suze u tišini,
zbog nje.

A ni ne volim ju,
Bar ne tako,
Ne živim za nju,
Sa njom sve je lako,
Polako.

Baš kako treba.

No tuga iz kobnog mraka vreba,
Stalno, čeka me,
Lovi, a ja bježim.
No sada, sada sam tu ležim,
Na ovoj prostirci od jada,
Bez nje.

I znam zašto,
Zna i ona,
Znamo.
Mi.

Ne vjerujem u te sjene hladne noći,
Vjerujem da opet dan će doći,
Naš dan, isti takt,
Isti ritam,
Ja neću biti sam.

Vjerujem,
Jer nije ovo pravda,
Baš sada svijet se ruši,
Varijacije sjete u duši,
Nekako polako,
Rastužuju me,
Lako.

Nemoj otići,
Zajedno letjet ćemo do neba,
Ostvarit će svoje snove,
Tvoja i moja, dvije duše ove.

Uz isti ritam,
Lebdjeti,
U životnoj pirueti.

Nemoj otići.

Molim te.


Orator, -oris, m.

- 23:32 -

Prikaži komentare (3) - Komentiraj - *

    Creative Commons License

utorak, 11.11.2008.

Requiem

Requiem

Jednog dana,
Neka jutro rodi se iz magle,
Iz ničega, polako,
Nek zrake sunca provlače se lako,
U tišini Zagrebačkih ulica.

Neka zasvira glazba,
Nek čuje se gitara,
Nek svira našu pjesmu,
Nek me vara,
Krivo odsvira neki ton.
Kao što ja puno sam puta.

Neka skupe svi se prijatelji moji,
I obitelj, nek bude običan to dan,
Osunčan, ugodan.
Nek budu svi u bijelom,
Nek skupe se nad mojim tijelom.

Neka bace bijele ruže mi na grob,
Nek pamte taj dan, a ne datum, broj,
I kad umrem, prije no zadnja zraka obasja mi lice,
Zauvijek, želim poslijednji poljubac tvoj.

Utopit ću se u ljubavi,
Umrijet ću sretan.

(Bojim se da bit će to skoro.)


Orator, -oris, m.

- 23:46 -

Prikaži komentare (0) - Komentiraj - *

    Creative Commons License

petak, 07.11.2008.

To je (bila) prava ljubav

To je (bila) prava ljubav

Par riječi.
Nevinih.
Slatkih.
Punih ljubavi.
A tako jakih.

"Samo sam tebe voljela od svih."

Može li od toga nastati stih?
Postoji li rima ljepša od tih riječi,
Postoje li ljubavne pjesme,
Soneti, svi vi silni poeti,
Imate l` išta ljepše od toga?

Pa njen pogled bio mi je droga,
Njen osmjeh izvor moje sreće,
Nekad davno, bilo naše je vrijeme.
Sada moja rijeka drugim smjerom teće,
Neko tuđe zaljeva sjeme,
Da procvjeta, u tisuće boja,
Oblika, bez unaprijed određenog kroja,
Samo... blista.

A nek je najljepše na svijetu,
Neće biti kao njeno.

Nisam ni ja.
Ne, nisam nikoga volio poslije tebe,
I mene srce kad se sjetim zazebe.

Volio sam te kao nikoga na svijetu,
I ti voljela si mene,
Kako to obično krene,
Prvo bez veze, kao djeca,
A onda zapravo.
A tek kasnije si shvatila,
Shvatio sam i ja,
Brzo odrekli zemaljskog smo se raja.
Jel on bio bolji od mene,
Jel ona bila bolja od tebe...

Sada pitanja su što nestaju u magli,
Bitni smo mi.

Bili.

Sada samo još naše pjesme sjećamo se,
Sa sjetom.
I znam.
Sve to iluzije su bile,
Sve priče, sve moje "jedine vile",
Sve je laž.

Volim te.
Cijelo vrijeme te volim,
A tek sada znam,
Ja nisam sam,
Ti si uz mene.

A na kraju,
Što nam to vrijedi?
Neće biti isto nikada više,
Jedino kapi kiše,
Sjećat` će nas na greške,
Činile su se lake,
No na javi su teške.

Ni ja nisam nikoga volio poslije tebe.

No nema poante,
Sretnog završetka.
Samo suza umjesto točke na papiru,
Da sjeća me na nas,
Na vječnu ljubav u zlatnom okviru.


Orator, -oris, m.

- 23:45 -

Prikaži komentare (0) - Komentiraj - *

    Creative Commons License

subota, 01.11.2008.

Nije fer

Nije fer

Tužni vjetar na Mirogojskim bregima.
Hladne strune što zebu,
pod ovom toplom jaknom je zima,
a nije zrak baš hladan.

I tako,
Od groba do groba,
Od imena do imena,
Što bila su nekada ljudi.

Smijali su se, plakali,
Pili, igrali i pjevali.
A danas samo par zlatnih su slova na mramoru,
Samo neka lijepa pjesma u crkvenom zboru,
Koji zamišljam,
da sve bude nekako ljepše,
jer ovako ne može biti.

Nema tu pravde.

Bože!
Zar je to fer?
Zar da sada palim svijeće prijateljima,
Generaciji, na grobovima hladnim,
Zar je to tvoj plan?

I ovaj bezdan,
U daljini, dok stojim pred vječnim domom vršnjaka,
Dok gledam u nebo kako prekriva ga tama,
Molim se, za prijatelje, braću.
Pa još prošle godine bio sam s vama!
I palili smo svijeće za heroje,
A danas, samo sjećanja su što sebe se boje.

Suza kada sklizne niz obraz,
Ona nije lažna,
Prijatelji moji,
Osamnaest nam je godina,
No prazna naša je bina.

A ubojice mirno šeću,
Žive svoju sreću,
dok ja plačem nad prokletim mramorom,
Pod ovim crnim borom,
Kao suze kapi rose vise, što dolaze sa zorom,
I hladno je.

Bez vas.

Bože, ne tražim puno,
Kad već uzeo si, vratiti ne možeš,
Al` uslišaj barem jedan uplakani stih:
Ne daj da oni zbog kojih prijatelja mi nema,
šeću slobodno, dok ja sam bez njih.

Svojih prijatelja.


Orator, -oris, m.

- 23:25 -

Prikaži komentare (4) - Komentiraj - *

    Creative Commons License
< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ja sam...

...u biti jedan običan 18-godišnjak, koji iznosi svoje pravo ja i stvara ove pjesme, ne piše za nikoga, iako je većina pjesama posvećena nekome, već pišem za sebe i Vas koji moje pjesme čitate. Hvala Vam...

Ako me iz bilo kojeg razloga želite kontaktirati, moj mail je:
oratio@net.hr

Moje pjesme...

Tada...
Galebe bijeli
Pjesma o prevarenom srcu
Zaboravit se neće
Kap života, sreće...
Budi dobra vila
Sve će bit samo fol
Ja. Ostajem.
Kiši
Potraži me
Samoća
Leptir
Najbolja prijateljica
Ona
Labud
Sve što trebam si ti
Volim te još
Nema te
Okus Mraka
Pjesnik i sunce
Život je laž
Sanjam Ljubav
Srce
oko tebe Ljubav (znaj da te volim)
Finis cum Laude
Odlazim
Dom
Kako bez nje (samoća)
Sat
Slagalica srca
Daleko od ljubavi
Nema je
Savršenstvo
Ispod lada dudova
Zavjesa od snijega
Vino
(Ne)znam
Sutra (počinje škola)
Sretan ti rođendan
Sreća
Poljubac u snu
Klupa (pjesničke laži i jedna istina)
Proljeće
Por siempre
Volim
Povjerenje
Obećaj mi
Ponekad poželim sanjati
14.02.2000.
Ono nešto
C`est la vie (manifest "slobode")
8 stihova herojima
Uno di noi
Onrutcon
Ponoćni tango
Dušo
Pođimo u vječnost
Gospodin je pastir moj
Pjesma nad pjesmama (moj dio)
Izgubljene duše
Moj svijet
U daljini sloboda
Vjerujem u ljubav
Što bude, bit će
Misao o "sutra"
Smrt vuka
Daymare (Jednostavno izvan okvira)
Oda ljubavi
Licentia Poetica
Suza
Moje pjesme, moji snovi
Nomen
Misao ljetne noći
Dreamin` about freedom
Budi ponosan
Ne vjerujem
Pjesma u daljini
Osmjeh na Jelačić platzu
Na rubu
Zagrebe moj
Soba mi se vrti
Jedna riječ
Adieu
Glup narod (Historia est magistra vitae")
Katarza
Rujanfest (prva jesenska depresija)
Taktovi života
Utorak
Muk
Majstor ceremonije
Gubim se
Jesen stiže, suzo...
Kao da sam zaljubljen
In vino veritas
Na pola puta
Nije fer
To je (bila) prava ljubav
Requiem
Sam
Obiteljsko srebro (bez sjaja)
Sjeme

Misija

Nemam misiju. Pišem, pjevam, veseli me svaki vaš komentar, raduje me svaka pohvala, osnažuje svaki šamar. Moje pjesme moja su ispovijed, moje pjesme su... ono što je vama na pladnju, a vi birate ako ih hoćete. Poezija nije nasilna. Ali je jača od svakog nasilja...

Oratio, -onis, f.

Oratio znači govor, a Orator je govornik. Iako je u početku ovaj blog bio bez pjesama, već isključivo moj pogled na svijet daleko od ljudi koje poznajem, počeo sam pisati pjesme i u njima sam se našao. Shvatite ih kao govor jednog govornika svijetu...

Designed by In Obscuro