petak, 29.02.2008.
C`est la vie (manifest "slobode")
Hladna je noć.
Ona nije tu, mada ju ni neću.
Zamišljam neku ljubav, sreću.
Fake shit...
Moja vrata širom su zatvorena.
U mom stubištu spuštam se prema gore.
U mojoj ulici svjetlo svijetli tamu, sve do zore.
Naopaka ovo su vremena.
Ma naopak je i život.
Stih, što je to?
par slova, životni moto?
Ova pjesma nema redoslijed,
ne poznaje pravopis,
Poslije ove pjesme svijet ne postaje blijed,
Autora ne zove se na bis.
Orator...
Meum propositum in gloria mori est?
Da, ali malo vjerojatno.
Iz srca i duše, bez limita,
pravila iz svijeta, sveta, ili svita,
kako god.
Ovaj stih nema namjenu,
a ovaj počinje malim slovom u mračnome tonu.
Otvaram vrata.
Ne šaljem poruku.
Danas ne postoji sutra.
Reče mjesec i pruži mi ruku.
Dobro jutro...
Ne.
Laku noć...
(...e sogni d`oro.)
Orator, -oris, m.
- 00:08 -
Prikaži komentare (10) - Komentiraj - *
četvrtak, 28.02.2008.
Ono nešto
Osjetim u zraku,
U zrncima prašine što presijavaju se na svjetlu,
Na slici na zidu, prilično loše nacrtanom pijetlu,
Osjetim ono nešto...
U dimu vidim lice njeno,
Nju ni ne znam, budan sanjam u mraku,
Razbija okove, zmaj od papira leti u sunčevu zraku,
Sanjam ono nešto...
Zamišljam da nestajem,
Negdje u ljepoti ovih zvijezda nad gradom,
Zatvaram oči, s neba zagrljaj momku mladom,
Zamišljam ono nešto...
Nekako volim otrov, ovu bol,
Bez nje to nisam ja, kao zvonik bez zvona,
Jer tuga ova nije dim, već čarobna spona.
Spona, kao putokaz za ono nešto...
Orator, -oris, m.
- 23:40 -
Prikaži komentare (1) - Komentiraj - *
četvrtak, 14.02.2008.
14.02.2000.
Da djevojke ljubim, nisam o tome razmišljao tada,
jer možda i premlad sam bio,
miris baklji, u srcu plavetnilo vlada,
za Valentinovo dječak samo jedno je htio.
Mada malen, sve je znao,
tko tuče, a tko zbog ljubavi prima,
sa dresa ko iz srca, netko davno Dinamo je ukrao,
previše godina Maksimirom vladaše zima.
I Bog nije osmislio riječi koje opisale osjećaj bi taj,
jer za moje srce bješe to nešto novo,
Sveto ime se vratilo, borbi bješe kraj,
Bješe to meni najljepše Valentinovo...
Orator, -oris, m.
- 00:36 -
Prikaži komentare (5) - Komentiraj - *
subota, 09.02.2008.
Ponekad poželim sanjati
Ponekad poželim vratiti se kroz vrijeme,
Kao tulipan kad u predvečerje latice sklapa,
Poželim popeti se uzvodno, prijeći preko slapa,
Vratiti se malo u prošlost, ponovno biti sjeme.
Ponekad poželim da nisam učinio neke stvari,
A kamen mi na srcu jer poželi da neke jesam,
Poželim okrenuti rulet u suprotnu stranu, sam,
Da sve se vrati, krene iz početka i više ne kvari.
Ponekad poželim ispiti čašu vina,
Ispiti sve tuge, svoje i tuđe, kao da će nestati,
U prozirnoj čaši kao u magli sve će prestati,
Ali vratit će se jutrom, prazna će ostati bina.
Ponekad poželim album uspomena prelistati,
Nasmijati se uz ozarena lica što su bila,
Zadubiti se u slike, zatvoriti oči i dobiti krila,
Utonuti u san, bez želje za stvarnošću, sanjati…
Orator, -oris, m.
- 23:24 -
Prikaži komentare (5) - Komentiraj - *
petak, 08.02.2008.
Obećaj mi
Obećaj mi još jedan zagrljaj u suton,
da priviješ se uz mene, dok kovrče mrsi ti vjetar topao,
da postanemo jedno, makar cijeli svjet tada propao,
Obećaj, i odlazim...
Obećaj mi još jedan sjaj u očima,
sve oluje i bonace pogleda tog u tišini,
treptaj oka, toplinu i sreću u tmini,
Obećaj, i odlazim...
Obećaj mi još jedan poljubac u obraz,
tebi malen, a meni tako velik, čaroban i sjetan,
da ruka mi zadršće u tvojoj, više da nisam spretan,
Obećaj, i odlazim...
Obećaj mi još samo dvije riječi sa usana,
kao nekada reci mi "Volim te", na klupi pored rijeke,
trajati će zauvijek, stihovi pamtiti usne će meke,
Obećaj, i odlazim...
Obećaj mi još samo jednu večer,
prođi mi prstima kroz kosu i prikloni usne svoje,
da legnemo na travu i okusiš usne moje,
Obećaj, i odlazim...
Obećaj mi srećo vječnost,
suzu u oku, kada sjetiš se da najbolji smo bili,
da pričali su o nama, da ležali smo na klupi ko na svili,
Obećaj, i odlazim...
Zauvijek.
(bilo gdje, bilo kad,
duša neće naći mir,
al tijelo naći novi će grad...)
Orator, -oris, m.
- 00:02 -
Prikaži komentare (3) - Komentiraj - *
četvrtak, 07.02.2008.
Galebe bijeli
Kiša pljušti,
Zvona sudnja zvone,
Moj brod lagano tone.
Moja barka,
Kao varka,
Svim mornarima je poruka.
Voli more,
Voli nebo,
Voli vjetar,
Ali spretan.
Čuvaj sebe, moj Hrvate,
Jer neće ni`ko da pazi na te.
U tom trenu,
Usred bure,
Podno stare crne ure,
Neće nitko da te pazi.
Vjeruj meni.
Mene more, kad zarcni,
zove među svoje grudi.
U toj tmini sam si, svoj,
Galebe bijeli moj...
Orator, -oris, m.
- 23:46 -
Prikaži komentare (0) - Komentiraj - *
Povjerenje
Ne vjerujem.
Ne vjerujem drugima više,
puštam da padaju samo za mene kiše,
samo za moju dušu.
Nekada bio sam kao otvorena knjiga,
prijatelj, svaka nota srca njima bila je svirana,
njima, ne svima, jer prava prijateljstva su birana,
A svaka moja, bila i njihova je briga.
Ali više ne, kao da nestalo je s vremenom,
moje suze na moj jastuk padaju,
moje pjesme drugima se pjevaju,
svi su uz mene, a sam sam sa bremenom.
I duša navikla se na samoću,
jer tijelo nije samo, svi su uz njega,
Dok na licu je sunce, duša puna je snijega,
Svijetom hodam sam, a ne znam što ću.
Ne vjerujem.
Povjerenja u prijatelje nemam, ispovjediti im se nemam volje,
naučio me život da je možda puno bolje,
u tišini, s puno buke, hodati sam...
Orator, -oris, m.
- 22:50 -
Prikaži komentare (1) - Komentiraj - *
utorak, 05.02.2008.
Volim
Volim šetati po kiši,
Koračati i pjevušiti, no od nje biti tiši.
Volim gledati zvijezde,
Diviti im se kako se iznad moga grada gnijezde.
Volim gledati leptire,
U duši poletjeti s njima i zvucima lire.
Volim trčati šumom,
Promatrati njenu tišinu i ne ići drumom.
Volim ležati u travi,
Slušati ptice, gledati pčele, udisati zrak pravi.
Volim špancirati noću,
Slušati laganu melodiju i ne znati što ću.
Volim sjediti uz Savu,
Gledati ju kako se prevrće, teče, kako je u pravu.
Volim mirisati cvijeće,
Prepustiti se prirodi i pustiti ju da se kreće.
Volim živjeti u Zagrebu,
Uživati lica, kulture, čuvati lijepu i odbaciti misao grubu.
Orator, -oris, m.
- 22:31 -
Prikaži komentare (3) - Komentiraj - *
Por siempre
Stojim na prozoru, gledajući u praznu ulicu.
Sat pokazuje da ponoć već je davno prošla.
Grizem donju usnu, padam u vlastitu stupicu.
Budalo, govorim si, neka nova vremena su došla.
Udišem dim cigarete duboko u pluća.
Baš zato što inače ne pušim, pa sada kršim pravilo.
U zavojima dima život se prevrnuo, savio.
Uvlačim opet, a usta mi postaju kruća.
Nije da uživam, ali kao kaznu samome sebi, mučim se.
Ma u biti, kao da pročišćuje me iznutra, u krvi,
Kao da ovaj život uz zvuke valcera mi mrvi.
Ma kakav je život kad zbog njenih riječi rastužim se.
Ne padaju mi na pamet riječi lijepe, učene,
Ni usporedbe ni epiteti, već prsti mi lete,
Okus duhana u ustima misli mi mete,
Por siempre sa olovkom upisujem da krene.
Buncam.
Neke riječi čudne lete mi po glavi,
A glava me boli, boli.
Ona nekog drugog voli, voli.
Kao da me briga, kad misao takva samo me davi.
Gadi mi se.
Iskreno.
Ali neznam što.
Još.
Time to sleep...
...
Orator, -oris, m.
- 00:48 -
Prikaži komentare (3) - Komentiraj - *
ponedjeljak, 04.02.2008.
Proljeće
Nakon dana i noći, čujem cvrkut ptica,
proljeće sletjelo je na prozor, lako,
sunce obasjalo sive je fasade, srce svako,
a topao povjetarac miluje nam lica.
I kroz zahrđale žaluzine, iz nekih vremena boljih,
zrake sunca (proljeća) paraju kolotečinu u kući,
kao da će hladnoću zime sa nje tako svući,
kao da hladnoća bježi iz uglova ovih.
Sunce sija sve jače i jače,
i medalje na zidu zlatnije se čine,
duša kao ptica (proljeće) u visine se vine,
jer zna da noći dolaze kraće.
Jer duša zna da vrijeme dolazi njeno,
i bliži se onaj, svakom čovjeku velik dan,
duša zna, ovo proljeće osamnaesti je rođendan,
nije još, al sad će, polako dolazi, eno!
I znam da neće biti kao svako drugo,
i srce i pamet slažu se s tim,
biti će teže, sa utezima prošlosti svim,
al ove zrake sunca (proljeća) čuvati će me još dugo...
Orator, -oris, m.
- 11:55 -
Prikaži komentare (4) - Komentiraj - *