srijeda, 30.01.2008.
Klupa (pjesničke laži i jedna istina)
Oko mene nevidljive rešetke neke,
i zlato i srebro s druge strane,
i ona mi mahne, odletje, nestane,
ostaše tek miris i misli, usne meke.
Kao ptica u krletki.
...
Dišem tu zatvoren, zid od ničega me drži,
dok ostali plove morima mladenačke sreće,
ja u njenoj sam usidren luci, ništa se ne kreće,
tek pogled lak, ponekad, zraka sunca me prži.
Kao brod u boci.
...
Letim gdje njeni vihori me vode,
sanjam sne koje ona želi, i hoće,
živim u sivilu zlata i samoće,
Pišem pjesme, a sve se na nju svode.
Kao list na vjetru.
...
Imati smo mogli ništa i misliti da je sve,
ovako imamo sve, a u biti,
Kad zanese nas vino i nemamo što kriti,
nemamo ništa, jer tada shvaćamo sve.
Ona je tu,
ja sam kraj nje,
a nikada više nećemo biti,
usne više neće biti skupa,
oči neće suze liti,
tek u prolazu osmjeh će pasti,
Jer još uvijek je tamo naša klupa.
Orator, -oris, m.
- 19:19 -
Prikaži komentare (9) - Komentiraj - *
nedjelja, 27.01.2008.
Poljubac u snu
Došla je u snu.
Jednom glupom, ranojutarnjem snu,
U nedjeljno jutro bez sunčanih zraka,
Dok ulica još budi se iz pijanog mraka.
Poljubio sam ju.
Neznam ni kako, ni zašto,
Dijelovi sna u snenoj se magli izgubiše,
Tema i motiv u prolaznosti izgoriše.
Poljubila me.
Od jednom, kao nekada,
Dok duše naše zajedno su cvale,
Kad usne su poljupce jedne drugima krale.
Zagrlili smo se.
Ne kao danas, kao prijatelji,
Nego kao sve zvijezde kada s neba se spuste,
I ljubav prospu na hladne ljude i ulice puste.
Sanjao sam.
Samo još jedan prekrasan san.
Ne znam kako, ne znam ni zašto više,
No vrijeme kao rijeke ide, tiše, tiše.
Nije mi žao.
Ta, snovi ogledalo su duše.
U snovima, nekih lijepih dana bude se sjene,
No život je sada, dok tuđi osmjeh moje srce prene.
Orator, -oris, m.
- 13:57 -
Prikaži komentare (3) - Komentiraj - *
nedjelja, 20.01.2008.
Sreća
pet slova o kojima priče kruže,
pet slova u kojima cvatu ruže,
pet slova koja se nikada ne tuže,
pet slova od kojih obzori se duže.
Nekima za nju treba puno,
Nekima biserje i srebro je sreća,
U novčaniku hrpa papira što veća,
Prsten sa rubinom i zlatno runo.
Nekima...
Nekima sreća stvari su male,
Izlazak sunca iz luga kraj Save,
Pozdrav neznanca, oči sjajne, plave,
Mig onih što osmjeh za se bi ukrale.
Ali sreća je od svega toga mnogo više,
sreća se zlatnim slovima piše,
Sreću se ljubi, sa srećom se diše,
Jer kad nema sreće, ni nas nema više...
Orator, -oris, m.
- 00:03 -
Prikaži komentare (10) - Komentiraj - *
utorak, 15.01.2008.
Sretan ti rođendan
Danas joj je rođendan.
Da, baš taj veliki dan,
kada sve čini se kao san...
(I zato ovo nije vrijeme,
ovo nije ni mjesto,
da tužnih misli zasadim sjeme)
Jedno lice nasmješeno, slatko,
poput anđela sa oblaka nekog,
Poljupca, kao rane trešnje, mekog,
Svoj pogled poklanja nakratko.
Jedno srce maleno, no veliko,
u vrtlogu sreće i tuge izgubljeno,
u mirisu ledenih ruža zatočeno,
Ni manje, ni više, koliko treba - toliko.
I danas, baš na svečani taj dan,
njeno mjesto ispod sunca tu je,
ne zaklanja moje, grije nas oboje,
I sve što imamo, kao da je san...
Sretan ti rođendan...
(mada ovo nećeš pročitati)
Orator, -oris, m.
- 17:59 -
Prikaži komentare (8) - Komentiraj - *
nedjelja, 13.01.2008.
Sutra (počinje škola)
Sutra.
Još jedan običan dan.
Još jedna suza za neispunjen san.
Još jedan novi početak,
Neka unutarnja renesansa,
U mislima neka nova romansa,
Nova frizura i pogled lak.
Još jedan kiseli osmjeh,
Jedan mig oka plavog po putu,
Jedna duša skrivena u kutu,
U meni ljubav, oko mene grijeh.
Jedan muški stisak ruke,
Jedne prijateljice zagrljaj topao,
Put ljubavi koji je davno propao,
Šapat na uho, jedva čujan od buke.
Još jedna suza za neispunjen san.
Još jedan običan dan.
Sutra...
Orator, -oris, m.
- 22:38 -
Prikaži komentare (7) - Komentiraj - *
nedjelja, 06.01.2008.
(Ne)znam
Kada godine prođu kao sjene,
Samo tiho nestanu u mraku,
Hoće li se sjetiti da imali smo svoje vrijeme,
Ili ću kao dim izgubiti se u zraku?
Neznam…
Hoće li pamtiti me kao bjegunca?
Hoće li pamtiti moje oči?
Hoće li pamtiti naše noći?
Hoće li pamtiti onaj zalazak sunca?
Neznam…
Hoću li biti sjena joj tek?
Hoću li biti jedan od mnogih?
Hoću li biti jedan od onih?
Hoću li biti otrov il lijek?
Neznam…
Hoće li ljubav nestati u magli?
Hoće li sjećanje ostati do zime?
Hoće li godine izbrisati moje ime?
Hoću li biti tek zaljubljenik nagli?
Neznam…
I ako lagale su usne kad šapnule su u noći,
Da zauvijek biti ću onaj prvi i pravi,
U moje srce uvijek smije doći,
Moje rame bit će tu da svoju glavu stavi.
To znam…
Orator, -oris, m.
- 23:17 -
Prikaži komentare (11) - Komentiraj - *
četvrtak, 03.01.2008.
Vino
Tamna je noć.
Posljednje sekunde godine.
Sat otkucava ponoć.
A nitko nije tu da vodi me.
…
I jesam,
Na hladnome zraku,
U košulji, jakni, na čelu kap znoja,
Ovu noć ne živim kao drugu svaku,
Odlazi godina, crna bješe joj boja.
Ne vjerujem.
Jedna sa usana njenih šala,
Jedan osmjeh i boca bijelog vina,
Oči plave kao da od Jadrana je ukrala,
I tek jedan dodir poput zvijezda sa visina.
Ali ne.
Šala njena tuđa lica veseli,
Tek zbog vina osmjeh tu je,
Dodir njen tek hladan snijeg je bijeli,
A oko tuđu ljubav snije.
Vrijeme je.
U vinu utapam neku lažnu tugu,
U srcu plačem, osmjeh kao rijeka buja,
Jer ljubav je kao zima u lugu,
Ljepota i sjaj, no bez pjeva slavuja.
Gotovo.
Počinje neko novo vrijeme,
Sa proljećem cvjetati ljubavi će sjeme,
Sve što je bilo odnijeti će vihori zime,
A tek rijetko u tami šapnuti njeno ću ime…
Orator, -oris, m.
- 00:37 -
Prikaži komentare (10) - Komentiraj - *