Tristo petnaeste, u vrijeme slobode kršćana
Živjeli roditelji kojima je vjera bila strana
Iz Panonije su bili rodom, imali su sina
kojeg danas znamo kao svetog Martina.

Otac mu je viši časnik koji svijetom kruži
Pa i u Italiju s obitelji ode, jer caru služi.
Tamo Martin nove prijatelje upoznaje
Pa su u kršćanstvu rado poučiti daje.

Otac svomu sinu kršćanstvo strogo brani
Al Martin potajno biva na Isusovoj strani
Martin još i bez krštenja hoće Bogu služit
Izbjegava zločeste, s dobrima se želi družit.

U nastojanju da ga od kršćanstva odvrati
U petnaestoj otac će ga u vojnu službu dati.
I tako Martin ode u vojsku, po očevoj želji
A za čestit živt bijaše tu puno pogibelji.

Ipak on ni tamo na molitvu ne zaboravlja
Jer on i dalje Boga na prvo mjesto stavlja.
Dobrih djela i pobožnih štiva on ne propusti
A psovke i nepristojnih riječi Martin ne izusti.

I prosjacim pomaže kojim fali hrana
Al osobito jednog pamti, jednog zimskog dana.
Milostiv pogled na drhtavo tijelo svrati,
Novaca nema, a htio bi mu nešto dati.

Čovjek taj od studeni sav se strese, promrzao,
Kad je vojnik Martin pred njega ponizno stao.
Uze mač iz korica da učini što dobroga
Pa za siromaha odsiječe pola plašta svoga.

Bog mu viđenju nagradi to dobro djelo
te pokaza da ogrnu Spasitelja svoga tijelo.
Još više u vjeri Martina utvrdi taj san
koji mu biva kao dar, milošću Božjom dan.

Martin odlazi iz vojske nakon ovog događaja
Pokrsti se pa traži put do Spasitelja, do raja.
U pustinju ide jer je pokornički živjet htio
za druge je predobar, a za se prestrog je bio.


Spava na krevetu s pokrivačem od kostrijeti
A za uzglavlje će samo jedan kamen uzeti.
Brinuo se za spas duše svojih roditelja
Da se i oni pokrste to mu bi velika želja.

Kad se vrati u svoj zavičaj majka ga sluša,
a i među rođacima mnogo obraćenih duša.
U monaškom životu ipak ne daju mu mira
Jer u njemu građani Toursa vide svog pastira.

Prihvaća tu službu na mnoge molbe puka
al on nije duša kojoj odgovara gradska buka.
Zato se sklanja dva kilometra dalje od grada
samostan tu gradi, da ga vreva ne nadvlada.

Iz samostana ih pohodi, potrebe duša gleda,
i riječju i primjerom pravu vjeru propovjeda.
Mnoge pogane je katoličanstvu obratio
Mnoge grešnike na putu obraćenja pratio.

Uz siromahe i progonjene je uvijek bio
pa se i svećeničkim vlastima zato zamjerio.
Dvadeset i sedam godina kao biskup služi
A služba mu ta i nevolje i progonstva pruži.

Umire u franscuskom gradu Toursu, star,
a smrt je dočekao radosno kao Božji dar.
Sakramente prima i odlazi iz ovog svijeta
a zadnja godina mu bi osamdeset peta.

SVETI MARTINE BOG JE NAGRADIO TVOJE DOBRO DJELO
KAD SI SVOJ PLAŠT PODERAO
DA OGRNEŠ SIROMAŠNO TIJELO.
POMOZI NAM DA BUDEMO U DOBRU SVE BOLJI
DA NA PUTU ŽIVOTA ŽIVIMO PO BOŽJOJ VOLJI.


SVETI MARTINE MOLI ZA SVE NAS
OSOBITO ZA SVE SIROMAHE I PROSJAKE
NEK VJERA U NJIMA BUDE JAKA
JAČA OD NEVOLJE SVAKE.


MOLI ZA NAS U OVOJ SUZNOJ DOLINI
U KOJOJ VREBAJU MRAČNE SJENE
NEK NAS SVE BOŽJA MILOST
KAO PLAŠT ZAODJENE.