Sve tri velike monoteističke religije koje imaju ključni duhovni učinak na zapadni svijet su sa vremenom dobile teološka tumačenja koja su ponekad radikalno izmjenila izvorni osnovni koncept i nauk tih religija. Prethodno je na ovom blogu razmatrana teologija kršćanstva, sad Islamska teologija.
Osnovni pojmovi koje bi svi trebali poznavati:
- Musliman = vjernik
- Islam = vjera u jednog Boga
Ovi pojmovi nisu postojali u predmuhamedovsko doba, oni su uvezeni u arapski jezik nakon pojave proroka Muhameda.
U Kuranu je bitno jedno od ključnih zakjučaka da „u vjeri nema prisile“, što znači da je vjera strogo odvojena od države jer država je aparat prisile.
Ponavljam iz prethodnih postova da u pogledu vjerovanja u Kuranu se ne objavljuje ništa novo i u njemu jasno piše, da je Kuran samo opomena. Grubo procjenjujući, u Kuranu je oko 40% prepričavanja starozavjetnih knjiga Biblije, oko 30% prepričavanje Evanđelja, dok je ostalo namijenjeno uspostavi svojevrsne civilizacije u jednom od najzaostalijih dijelova svijeta. Tu su propisi kako pisati ugovore, tko može svjedočiti na sudu, o razvodu braka i slično. u njemu izričito piše: Kuran je samo opomena ljudima! (81,27)
Veliki civilizacijski i kulturološki problem koji se javlja migracijom milona ljudi a koji su teološki u današnjem Islamu je pokušaj nametanja civilizacijskih vrijednosti Zapadu sa dijelovima Kurana koji su korišteni za uspostavu civilizacije najzaostalijim ljudima na Arapskom poluotoku prije 1400 godina. Tih 30% dijelova Kurana imali su veliku svjetovnu vrijednost u uspostavi civilizacije među Arapima, nisu donosili ništa novo vezano za vjeru, a u moderno doba njihova primjena (šerijatsko pravo) znači regresiju i nazadovanje moderne civilizacije. Ovo je naročito opasno za razvijena demokratska društva.
Zato su migracije pitanje opstanka razvijenih civilizacija - demokratskih društava Europe, one se moraju kontrolirati pod svaku cijenu.
Oznake: civilizacija
