OBOŽAVANJE I MOLITVA BOGU

13 ožujak 2016

Image and video hosting by TinyPic
U bilo kojoj religiji moguće je dopustiti određenim vrijednostima da poprime neprikladnu veličinu i određenim činjenicama da zauzmu mjesto istine u čovjekovoj teologiji. Činjenica Isusove smrti na križu postala je samim centrom onoga što se kasnije razvilo u kršćanstvo; ali ona nije centralna istina religije koja izvire iz života i učenja Isusa iz Nazareta.

Prava religija je čin individualne duše pri samosvjesnom odnosu sa Stvoriteljem; organizirana religija je čovjekov pokušaj podruštvljenja obožavanja individualnih vjernika.

Obožavanje – kontemplacija duhovne stvarnosti – se mora smjenjivati sa službom, kontaktom sa materijalnom stvarnošću. Rad se treba smjenjivati sa igrom; religija treba biti balansirana humorom. Najdublja filozofija treba biti razvodnjena ritmičkom poezijom. Teret življenja – vremenski napon ličnosti – treba biti opušten relaksacijom obožavanja. Osjećaj nesigurnosti koji se budi iz straha od izolacije ličnosti od svemira treba biti ublažen vjerom i kontemplacijom Oca, kao i težnjom ka spoznaji Svevišnjeg.

Molitva ima za cilj da pomogne čovjeku da manje misli a više spozna; ona nema za cilj uvećanje znanja, već proširenje uvida.

Obožavanje daje čovjeku nagovještaj boljeg života te mu zatim pomaže da nađe odraz ovih novih tumačenja duhovnih vrijednosti u svojoj sadašnjici.

Molitva je duhovna hrana, dok je obožavanje božanski kreativno. Obožavanje je vještina promatranja Jednog i pronalaženja u Jednom nadahnuća za služenje mnogih.

Obožavanje je mjera koja govori koliko se duša uspjela udaljiti od materijalnog svemira i s kakvom se čvrstinom uspjela usidriti u duhovnim stvarnostima univerzalne tvorevine.

Molitva je samonapomen, blaženo razmišljanje; obožavanje je samozaborav koji nadilazi razmišljanje. Obožavanje je pažnja bez naprezanja, istinski i idealni odmor duše, blaženo naprezanje duše.

Obožavanje je čin identificiranja osobe sa Cijelim; konačnog sa Beskonačnim; sina sa Ocem; vrremena u hvatanju koraka sa stvarnošću. Obožavanje je čin kojim sin stupa u osobni duhovni odnos s božanskim Ocem, kojim ljudska duša-duh prima svježe, bratimske i romantične ideje.

“Molitva je posve osoban i spontan izraz dušinog stava prema duhu: molitva treba biti duhovna zajednica sina i izraz prijateljstva. Kad se izvodi duhom, molitva vodi usklađenju duhovnog napredka. Idealna molitva je oblik duhovnog zajedništva koje vodi inteligentnom obožavanju. Istinska molitva je iskreni stav kojim čovjek poseže prema nebu u cilju ostvarenja svojih ideala.

Iskreno i žudno ponavljanje bilo koje molbe, kad se radi o iskrenoj molitvi Božjeg djeteta izrečenoj u vjeri, kako god ova molitva bila nezgodno izražena i kako god bilo nemoguće na nju izravno odgovoriti, uvijek proširuje kapacitet duše osobe koja moli za duhovnu osjetljivost.

Kad god se molite, ne zaboravite da je sinstvo dar. Niti jedno dijete nikada nije trebalo zaraditi status sina ili kćerke. Zemaljsko dijete dolazi na zemlju voljom svojih roditelja. Štoviše, Božje dijete pronalazi slavu i ostvaruje novi život duha voljom Oca na nebu. Čovjek tako mora primiti nebesko kraljevstvo – božansko sinstvo – kao malo dijete. Čovjek zarađuje ispravnost – progresivni razvoj karaktera – ali prima sinstvo milošću i kroz vjeru.

Molitva je dah duha života usred materijalne civilizacije ljudskih rasa. Obožavanje je spasenje ljudskim naraštajima koji teže materijalnim užicima.

Kako se molitva može usporediti s punjenjem duhovnih baterija duše, tako se obožavanje može usporediti s podešavanjem duše za hvatanje valova kozmičkih prijenosa beskonačnog duha Oca Svih. Molitva je iskreni i žudni pogled djeteta na svog duha-Oca; ona je psihološki proces zamjene ljudske volje božanskom. Molitva je dio božanskog plana za preobrazbu onoga što jeste u ono što treba biti.
Ne trebate strahovati da će Bog kazniti naciju zbog individualnog grijeha; tako ni Otac na nebu neće kazniti ni jednog svog vjernog sina radi grijeha njegove nacije, unatoč tome što pojedinačni pripadnici svake obitelji često moraju patiti od materijalnih posljedica grešaka obitelji kao cjeline i prekršaja naroda kao grupe. Zar ne vidite da jedina nada za bolju naciju – bolji svijet – počiva na temeljima napredka i prosvjetljenja pojedinačne osobe?

Oznake: Molitva

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.