OPSTANAK PLANETA ZEMLJE

ponedjeljak, 08.01.2018.

SEDAM PREBIVALIŠNIH SVJETOVA

Image and video hosting by TinyPic
Finalistički svijet br.1 i njegovih sedam satelita - prebivališnih svijetova

Dok je bio na Zemlji, Isus je govorio o "mnogim stanovima u Očevom svemiru." Svih pedeset šest svjetova koji orkužuju Jeruzem na određeni način omogućuju postojanje prijelazne kulture uzlaznih smrtnika, dok sedam satelita koji okružuju prvi svijet preciznije nose naziv "prebivališni svjetovi."

Prijelazni svijet broj jedan je sam po sebi posvećen isključivo uzlaznim aktivnostima, kako predstavlja glavno središte finalističkog zbora koji je pripojen Sataniji. Ovaj svjet trenutno služi kao glavno središte više od stotinu tisuća finalističkih skupina, dok svaka skupina obuhvaća tisuću proslavljenih bića.

Uprava nad sedam prebivališnih svjetova počiva pod odgovornošću morontija nadglednika i Melkizedeka. Na svakom svijetu djeluje aktivni upravitelj koji neposredno polaže račune jeruzemskim vladarima.

FINALISTIČKI SVJET
Dok na prvom prijelaznom svijetu žive jedino finalisti s određenim grupama spašene djece i njihovih skrbnika, ovaj svijet pruža uvijete za smještaj svih klasa bića duha, prijelaznih smrtnika i studenata koji dolaze kao posjetitelji. Dok mogu naslutiti prisutnost finalista, ova im bića nisu vidljiva. Prema njima se odnose uglavnom onako kako se ljudi odnosite prema anđelima u našem trenutnom fizičkom stanju.

Dok je finalistički svijet obilježen izvanrednom fizičkom ljepotom i nesvakidašnjim morontija ugođajem, predivna kuća duha smještena u centru aktivnosti, hram finalista, nije vidljiva prostim materijalnim i ranim morontijalnim očima. Ali zahvaljujući djelovanju energetskih transformatora, mnoge takve stvarnosti s vremena na vrijeme postaju vidljive uzlaznim bićima, kao recimo prilikom klasnih skupova svih studenata prebivališnih svjetova koji se održavaju na ovom kulturnom planetu.

Dok za cijelog razdoblja koji budete proveli na prebivališnom svijetu na određeni način posjedujete svjesnost prisutnosti svoje proslavljene braće koja su ostvarila postignuće Raja, s vremena na vrijeme možete istinski posvjedočiti njihovo djelovanje na središnjim svjetovima. Nećete biti u stanju spontano ugledati finaliste sve dok ne ostvarite viziju duha.

Na prvom prebivališnom svijetu sve preživjele osobe moraju zadovoljiti uvjete roditeljske uloge svojih rodnih planeta. Svi koji nisu zadovoljili uvjete roditeljskog iskustva moraju zadovoljiti službu u domovima Materijalnih Sinova na Jeruzemu ili djelomično aktivnostima u probnim vrtićima na finalističkom svijetu.

Ali neovisno o roditeljskom iskustvu, roditelji prebivališnih svjetova čija djeca rastu u probnim vrtićima imaju priliku na svaki način surađivati s skrbnicima takve djece u pogledu disciplinarnih i odgojnih aktivnosti. Roditeljima je dopušteno ići u ovakve posjete četiri puta godišnje. I ovo je jedan od najljepših i najdirljivijih prizora cijelog uzlaznog života, kad roditelji prebivališnih svjetova imaju priliku zagrliti svoju materijalnu djecu prilikom svojih povremenih posjeta finalističkom svijetu. Dok bilo jedan ili oba roditelja mogu napustiti prebivališne svjetove prije svoga djeteta, često je slučaj da se ova razdoblja poklope na određeno vrijeme.

Ni jedan materijalni smrtnik ne može izbjeći iskustvo podizanja djece, njihove ili tuđe, bilo na materijalnim svjetovima ili kasnije na finalističkom svjetu Jeruzema. Očevi moraju proći kroz ovo bitno iskustvo jednako kao i majke. Djeci trebaju očevi kao i majke, dok očevima treba ovo roditeljsko iskustvo jednako kao što treba i majkama.

PROBNI VRTIĆI
Satanijske škole koje podižu novorođenčad počivaju na finalističkom svjetu, prvom jeruzemskom svijetu prijelazne kulture. Ove škole za novorođenčad prvenstveno rade na podizanju i odgoju djece vremena, uključujući i djecu koja su umrla na evolucijskim svjetovima prije postignuća individualnog statusa u kozmičkim arhivima. U slučaju opstanka bilo jednog ili oba roditelja ovakvog djeteta, čuvar sudbine daje punomoć svom suradniku iz reda kerubima da djeluje kao čuvar djetetovog potencijalnog identiteta, predajući ovom kerubimu odgovornost izručenja ove nerazvijene duše u ruke Učitelja Prebivališnih Svjetova u probnim vrtićima morontija svjetova.

I upravo ovi napušteni kerubimi koji djeluju u ulozi Učitelja Prebivališnih Svjetova i pod nadzorom Melkizedeka, utemeljuju prostrane obrazovne institucije posvećene naobrazbi probnih finalističkih štićenika. Ovi finalistički štićenici, ova novorođenčad uzlaznih smrtnika, uvijek primaju personifikaciju u izvornom fizičkom statusu u vijeme smrti, jedno bez reproduktivne moći. I buđenje nastupa upravo u času dolaska njihovih roditelja na prvi prebivališni svijet. I ova djeca zatim primaju svaku priliku, u svom novom obličju, izabrati nebeski put jednako kao što bi to bila u stanju učiniti na svjetovima koji su posvjedočili preuranjeni svršetak njihovog života.

Mladež i djeca finalističkog svijeta u dobi od šest do četrnaest godina, jednako odrastaju u petočlanim obiteljima; ove obitelji obuhvaćaju djecu od šest, osam, deset, dvanaest i četrnaest godina. Nakon šesnaeste godine, čim donesu konačnu odluku, djeca prelaze na prvi prebivališni svijet i započinju ići Rajskim putem.

Anđeli čuvari nadgledaju ovu djecu u uvjetnim diječijim vrtićima finalističkog svijeta upravo kao što služe smrtnicima evolucijskih planeta, dok vjerne spornagije služe njihovim fizičkim potrebama. I djeca tako rastu na ovim prijelaznim svjetovima sve dok ne donesu svoju konačnu odluku.

Pri svršetku materijalnog života, ako biće nije donijelo odluku u pogledu uzlaznog života ili ako ova djeca vremena definitivno odbace pustolovno putovanje u smjeru Havone, smrt automatski prekida njihove uvjetne živote. Takvi slučajevi ne zahtijevaju presudu; nema buđenja iz ovakve druge smrti. Oni jednostavno postanu kao da ih nikad nije bilo.

Ali ako izaberu Rajski put savršenstva, istog časa mogu preći na prvi prebivališni svijet i mnogi stižu u pravom času kako bi se pridružili svojim roditeljima pri uzlazu na Havonu. Nakon prolaska kroz Havonu i postignuća Božanstava, ove spašene duše smrtničkog porijekla primaju status permanentnih uzlaznih državljana Raja.

PRVI PREBIVALIŠNI SVIJET
Na prebivališnim svjetovima smrtna bića koja se ovom prilikom podižu iz mrtvih nastavljaju svoje živote upravo tamo gdje ih je zatekla smrt. Dok pri prelasku s Zemlje na prvi prebivališni svijet možete primijetiti bitniju razliku, da ste bili rođeni na normalnijem i naprednijem vremenskom svijetu, teško da bi ste primijetili razliku izuzev što bi imali drugačije tijelo; čovjekov tjelesni hram ostaje na rodnom svijetu.

U samom centru aktivnosti prvog prebivališnog svijeta počiva centar za podizanje mrtvih, ogromni hram posvećen sklapanju ličnosti. Ova ogromna građevina u sebi nosi centralno sastajalište serafskih čuvara sudbine i arhanđela uskrsnuća.
Image and video hosting by TinyPic
Dvorana Uskrsnuća

Iz ovog Hrama Novog Života pruža se sedam radijalnih krila, dvorana za uskrsnuće smrtnih rasa. Svaka građevina je posvećena sklapanju jedne od sedam rasa vremena. U svakom krilu postoji stotinu tisuća osobnih stanica uskrsnuća i krila se u centru završavaju kružnim dvoranama grupne asemblaže koje u svojim stanicama za buđenje mogu ugostiti milijun osoba. Ove dvorane su okružene stanicama posvećenim ličnoj asemblaži miješanih rasa normalnih poslije-adamičkih svjetova. Neovisno o tome koja vještina može biti u upotrebi na individualnim svjetovima vremena vezano uz specijalna ili uskrsnuća sudbenog razdoblja, stvarna i svesna asemblaža istinske i potpune ličnosti se uvijek odvija u uskrsnim dvoranama prvog prebivališnog svijeta. Kroz cijelu vječnost nećete zaboraviti duboka sjećanja na prve događaje ovih jutarnjih uskrsnuća.

Iz dvorana uskrsnuća prelazite u melkizedeški sektor, gdje primate trajno prebivalište. Zatim slijedi deset dana osobne slobode. Slobodno možete istražiti neposreno okružje vašeg novog doma i upoznati se s programom koji vas neposredno očekuje. Pored toga možete zadovoljiti želju da pregledate arhivu i da potražite svoje najdraže kao i druge zemaljske prijatelje koji su prije vas stigli na ove svjetove. Na koncu ovog desetodnevnog slobodnog perioda započinje drugi korak vašeg rajskog putovanja, kako prebivališni svjetovi predstavljaju stvarne obrazovne centre, a ne samo smještajne planete.

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa) možete nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje ste bili prekinuti prilikom smrti. Između časa planetarne smrti i uskrsnuća na prebivališnom svijetu, smrtni čovjek ne prima ništa drugo izuzev spoznaje činjenice da je preživio smrt. Ovdje nastavljate upravo tamo gdje ste prekinuli na zemlji.

Gotovo cijelo iskustvo življenja na prvom prebivališnom svijetu počiva u otklanjanju nedostataka. Preživjela bića prvog smještajnog svijeta u sebi nose tako mnogobrojne i raznolike nedostatke u pogledu karaktera smrtnog bića i mjere ljudskog iskustva, da glavne aktivnosti ovog svijeta počivaju na korekciji i ispravci ovih mnogostrukih nasljeđa tjelesnog života na materijalnim evolutivnim svjetovima vremena i prostora.

Boravak na prvom prebivališnom svijetu u najmanju ruku nastoji proizvesti razvoj smrtnih preživjelih osoba do statusa poslije-adamičkog dijeljenja normalnih evolucijskih svjetova. Studenti prvog prebivališnog svijeta su naravno u duhovnom pogledu daleko napredniji od ovog posve ljudskog stadija postignuća.

Ako se ne trebate zadržati na prvom prebivališnom svijetu, na koncu desetodnevnog odmora ponovo odlazite na počinak i odlazite na drugi svijet, i nakon svakih deset dana nastavljate napredovati dok ne stignete do svog položaja.

U cerntru sedam glavnih krugova administracije prvog prebivališnog svijeta počiva hram Morontija Pratitelja, osobnih vodiča koji prate uzlazne smrtnike. Ovi pratitelji vuku porijeklo od Majčinskog Duha lokalnog svemira i više milijuna ovih bića živi na morontija svjetovima Satanije. Pored onih koji su pripojeni kao grupni pratitelji, dosta ćete kontaktirati s tumačima i prevoditeljima, čuvarima građevina i nadgledateljima ekskurzija. I ovi pratitelji prije svega surađuju s bićima koja rade na razvoju vaše ličnosti i njezinih činitelja uma i duha u okviru vašeg morontija tijela.

Kada počnete put na prvom prebivališnom svijetu, jedan Moronija Pratitelj prilazi tisućučlanoj grupi uzlaznih smrtnika, dok pri usponu kroz sedam prebivališnih svjetova imate priliku sresti sve veći broj ovih bića. Ova predivna i raznolika bića predstavljaju druželjubive suradnike i privlačne vodiče. Oni slobodno prilaze individualnim osobama ili odabranim grupama svakog svijeta prijelazne kulture, uključujući i svjetove njihovih satelita. Oni organiziraju ekskurzije i prate sve uzlazne smrtnike pri njihovim slobodnim aktivnostima. Vrlo često prate grupe preživjelih osoba pri povremenim posjetama Jerusemu i u svakom času svoga boravka možete otići do arhivskog centra glavnog sustavnog središta i tu sresti uzlazne smrtnike sa svih sedam prebivališnih svjetova, kako svi slobodno putuju između svojih rezidencijalnih svjetova i glavnog sustavnog središta.

DRUGI PREBIVALIŠNI SVIJET
Na ovom svijetu podrobnije ulazite u sastav prebivališnog života. Tu se počinju formirati grupacije morontija života; počinju djelovati radne grupe i društvene organizacije, mjesta počinju primati formalne proporcije, dok uzlazni smrtnici uvode nova društvena uređenja i upravne režime.

Kako se budete uspinjali jednim po jednim prebivališnim svijetom, možete susresti sve više morontija aktivnosti uzlaznih preživjelih osoba. Kako budete napredovali, na prebivališnim svjetovima možete opaziti sve više jeruzemskih obilježja. Stakleno more susrećete na drugom prebivališnom svijetu.

Pri svakom napretku s jednog prebivališnog svijeta na drugi, primate novoizgrađeno i prikladno prilagođeno morontijalno tijelo. Nakon što pođete na počinak sa serafskim prijevoznicima, budite se s novim ali nerazvijenim tijelom u dvoranama uskrsnuća, upravo kao što se bili stigli na prvi prebivališni svijet izuzev što Misaoni Isparvljač ostaje uz vas prilikom ovog prijelaznog sna između prebivališnih svjetova. Vaša ličnost ostaje nedirnuta nakon što pređete s evolucijskih svjetova na početne prebivališne svjetove.

Vaša sjećanja ostaju nedirnuta pri cijelom usponu prebivališnim svjetovima. Zajedno s fizičkim mozgom uništene su sve posve animalističke i u cjelosti materijalne menatalne asocijacije, dok sve vrijedne stvari vašeg mentalnog života kao i sve ono što je vrijedno opstanka postaje predmet Ispravljačevog dupliciranja i ulazi u sastav osobnog sjećanja tijekom cijelog uzlaznog puta. Bit ćete svjesni svih vrijednih iskustava kako budete napredovali s jednog prebivališnog svijeta na drugi i s jednog kozmičkog sektora na drugi, čak i do samog Raja.

Premda imate morontija tijela, kroz svih sedam svjetova nastavljate jesti, piti i odmarati se. Ovdje živite na morontija hrani, vrsti živuće energije koja nije poznata na materijalnim svjetovima. Morontija tijela potpuno koriste vodu i hranu; nema otpada. Razmislite o slijedećem: Prvi prebivališni svijet je uveliko materijalan planet koji predstavlja početke morontija režima. Vi ste tu još uvijek ljudsko biće i dok kao takvi niste daleko od ograničenih gledišta smrtničkog života, na svakom se svijetu može vidjeti jasan napredak. Sa svijeta na svijet postajete sve manje materijalni, sve intelektualniji i ponešto više duhovni. Najbitniji duhovni napredak nastupa na posljednja tri od sedam progresivnih svjetova.

Na prvom prebivališnom svijetu bitno se nadoknađuju biološki nedostaci. Ovi nedostaciju u planetarnim iskustvima spolnog života, obiteljskih veza i roditeljske uloge treba bilo korigirati ili planirati njihovu korekciju za budućeg života među obiteljima Materijalnih Sinova na Jerusemu.

Drugi prebivališni svijet prvenstveno pruža uvjete za uklanjanje svih faza intelektualnog sukoba i otklanjanje svih vrsta mentalne neusklađenosti. Ovdje se nastavlja nastojanje na spoznaji značaja morontija mote koje započinje na prvom prebivališnom svijetu.

TREĆI PREBIVALIŠNI SVIJET
Treći prebivališni svijet je glavni centar Učitelja Prebivališnih Svjetova. Premda ovi djeluju na svih sedam prebivališnih svjetova, njihov glavni grupni centar počiva na središtu školskih krugova trećeg svijeta. Na prebivališnim kao i na višim morontija svjetovima živi više milijuna ovih učitelja. Ovi napredni i proslavljeni kerubimi služe u ulozi morontija učitelja od prebivališnih svjetova do posljednjeg svijeta uzlazne obuke lokalnog svemira.

Za vrijeme boravka na prvom prebivališnom svijetu, imate dopuštenje posjetiti prvi prijelazni svijet, glavni finalistički centar i probni vrtići sustava koji postoje u cilju podizanja nepotpuno razvijene evolucijske djece. Kad stignete na drugi prebivališni svijet, dopušteno vam je povremeno posjetiti drugi prijelazni svijet gdje su smješteni morontija nadglednički centri cijele Satanije i obrazovne škole različitih morontija redova. Nakon što stignete na treći prebivališni svijet smjesta smijete otići u posjetu trećem prijelaznoom svijetu, glavnom centru anđeoskih redova na kojem se nalaze i različite sustavne institucije obrazovanja. S ovog svijeta uzlazni smrtnici idu u sve korisnije posjete Jeruzemu koje u njima bude sve veće zanimanje.

Treći prebivališni svjet je obilježen velikim osobnim i društvenim postignućem svih koji nisu uspjeli ostvariti ekvivalentno postignuće kulturnih krugova prethodno oslobođenju iz zemaljskog tijela na rodnim svjetovima. Na ovom svijetu započinje pozitivniji obrazovni rad. Obrazovni program prva dva prebivališna svijeta prevenstveno ima za cilj uklanjanje nedostataka, negativnost, nastojeći dopuniti životno iskustvo u tjelesnom obličju. Na ovom trećem prebivališnom svijetu preživjele osobe uistinu započinju progresivnu morontijalnu kulturu. Glavni cilj ove obuke počiva u produbljenju shvaćanja odnosa između morontija mote i smrtničke logike, koordinaciji morontija mote i smrtničke filozofije. Preživjeli smrtnici ovom prilikom stječu praktični uvid u istinsku metafiziku. Ovo je stvarni uvod u inteligentnu spoznaju kozmičkih značenja i svemirskih međuodnosa.

ČETVRTI PREBIVALIŠNI SVIJET
Nakon što stignete na četvrti prebivališni svijet, uveliko ulazite u morontija životni put; ovdje se imate prilike uveiko udaljiti od svoje početne materijalne egzistencije. Sada primate dopuštenje za posjetu četvrtom prijelaznom svijetu, gdje se možete upoznati s centrima i obrazovnim školama visokih anđela. Zahvaljujući uspješnoj službi ovih visokih anđela četvrtog prijelaznog svijeta, morontija posjetitelji mogu prići vrlo blizu različitim redovima Božjih Sinova za vrijeme periodičnih posjeta Jeruzemu, kako se novi sektori sustavnog središta postpuno otvaraju uzlaznim smrtnicima prilikom njihovih višestrukih posjeta svijetu glavnog središta. Nova se veličanstva neprestano otvaraju pred sve širim umovima ovih uzlaznih bića.

Na četvrtom prebivališnom svijetu individualna uzlazna bića nalaze svoje mjesto u radnim grupama i razrednim aktivnostima morontija života. Uzlazna bića ovdje razvijaju sve veće poštovanje razglasnnog sustava i drugih faza lokalnokozmičke kulture i napretka.

Za vrijeme obuke na četvrtom svijetu uzlazni smrtnici po prvi put istinski upoznaju zahtijeve i radosti istinskog društvenog života morontija stvorenja. I uistinu je ova evolucijska stvorenja nisu navikla sudjelovati u društvenim aktivnostima koje nisu zasnovane na samodopadljivosti i osvajačkom djelovanju egoizma. Ovdje se upoznaju s novim društvenim ustrojstvom koje počiva na susjećajnom razumijevanju uzajamnog poštovanja, nesebičnoj ljubavi prema uzajamnoj službi i snažnoj motivaciji u cilju ostvarenja zajedničke i visoke sudbine, Rajskog cilja obožavanja i božanskog savršenstva. Sva uzlazna bića postaju samosvjesna poznavanja, obznanjenja, traženja i pronalaženja Boga.

PETI PREBIVALIŠNI SVIJET
Prijevoz do petog prebivališnog svijeta predstavlja veličanstven korak naprijed u životu morontija progresivca. Život na ovom svijetu pruža nagovještaj jeruzemskog života. Ovdje počinjete ostvarivati visoku sudbinu odanih evolucijskih svjetova koji mogu posve normalno uznapredovati do ovog stadija za vrijeme prirodnog planetarnog razvoja. Kultura ovog prebivališnog svijeta uopćeno odgovoara ranom dobu stadija svjetla i života na planetima normalnog evolucijskog razvoja. I iz ovog možete zaključiti zašto je visoko kulturnim i progresivnim ljudskim bićima s odgovoarajućih naprednih evolucijskih svjetova nekom prilikom dopušteno propustiti pojedine, a nekom priliko i sve, prebivališne svjetove.

Nakon što ovladate jezikom lokalnog svemira i prije nego što napustite četvrti prebivališni svijet, možete provesti više vremena na usavršavanju uversa jezika kako bi ovladali znanjem oba jezika prije nego dođete na Jeruzem s prebivališnim statusom. Od glavnog sustavnog središta do Havone, svi uzlazni smrtnici govore dva jezika. I zatim je ponovo bitno uvećati supersvemirski riječnik kako trebate ovladati još jednim jezikom radi ostvarenja prebivališta na Raju.

Po dolasku na peti prebivališni svijet, hodočasniku je dopušteno da posjeti peti prijelazni svijet, Sinov glavni centar. Uzlazno biće ovdje postaje osobno upoznato s različitim grupama božanskih sinova. Dok je već čulo o ovim veličanstvenim bićima i dok ih je već imalo prilike upoznati na Jerusemu, ovom ih prilikom istinski upoznaje.

Na petom prebivališnom svijetu imate prilike naučiti o obrazovnim svjetovima zviježđa. Ovdje upoznajete prve učitelje koji vas počinju pripremati za buduće putovanje zviježđem. Ova se priprema nastavlja na šestom i sedmom svijetu, dok se zavšni potezi vuku na sektoru uzlaznih smrtnika na Jerusemu.

Stvarno rođenje kozmičke svijesti nastupa na petom prebivališnom svijetu. Ovdje postajete svjesni svemira. Ovo je uistinu razdoblje za proširenje vidika. Sve otvoreniji umovi uzlaznih smrtnika ovje počinju shvaćati da veličanstvena i slavna, uzvišena i božanska sudbina očekuje sve koji završe progresivni rajski uspon koji su započeli s takvom radošću i tako povoljnim znamenjem. I otprilike u ovom času prosječni smrtnik počinje ispoljavati taj iskreni iskustveni entuzijazam za havonski uzlaz. Studiranje postaje dobrovoljno, nesebična služba prirodna, a obožavanje spontano. Ovdje se rađa stvarni morontija karakter; tu se razvija stvarno morontija stvrenje.

ŠESTI PREBIVALIŠNI SVIJET
Bića koja borave na ovom svijetu primaju dopuštenje da posjete šesti prijelazni svijet gdje imaju prilike više naučiti o visokim nadkozmičkim duhovima, premda još uvijek nisu u stanju vidjeti veći broj ovih bića. Ovdje jednako tako primaju prve lekcije na temu budućeg puta u obličju duha koji neposredno prati diplomiranje s obrazovnih morontija institucija lokalnog svemira.
Pomoćni Vladar Sustava često dolazi u posjetu ovom svijetu i ovdje počinje uvodna obuka u vještini kozmičke administracije. Bića ovdje primaju prve lekcije koje obuhvaćaju pitanja vezana uz poslove cijelog svemira.

Ovo je izvanredno doba u životu uzlaznih smrtnika koje u većini slučajeva svjedoči o savršenom spajanju ljudskog uma i božanskog Duha. Dok se ovaj proces spajanja potencijalno mogao odigrati i ranije, stvarno djelovanje identiteta u većini slučajeva nije postignuto sve do boravka na petom ili čak šestom prebivališnom svijetu.

Sjedinjenje evolucijske besmrtne duše s vječnim i božanskim Duhom rezultira serafskim pozivom upućenim arhanđelima koji nadgledaju uskrsnuće preživjelih osoba kao i arhanđelu iz zapisa koji vodi računa o onima koji idu pred sud trećega dana; i zatim, u prisutnosti takvih morontija suradnika ove osobe koje je preživjela smrt, ovi potvrdni glasnici kazuju: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao." Ova jednostavna ceremonija obilježava ulazak uzlaznog smrtnika na put vječne Rajske službe.

Neposredno nakon potvrde spajanja s Duhom Boga Oca Svih ovo se novo moronija biće po prvi put predstvalja svojim suradnicima po novom imenu, nakon čega prima četrdesetodnevnu umirovljenost od svih rutinskih aktivnosti kako bi se posvetilo duhovnoj meditaciji i izabralo najpovoljniju alternativnu stazu havonskog puta i najpoželjniju metodu rajskog postignuća.

Ali ova veličanstvena bića još uvijek imaju više-manje materijalnu prirodu; oni se nalaze daleko od istinskog obličja duha; s duhovnog gledišta, više nalikuju nadsmrtnicima, dok još uvijek stoje niže od anđela. Ali oni se pretvaraju u istinski izvanredna stvorenja.

Za vrijeme borvka na šestom prebivališnom svijetu, učenici primaju status koji se može usporediti s uzvišenim stadijem koji obilježava evolucijske svjetove koji normalno uznapreduju do stadija koji nadilaze početnu fazu svjetla i života. Ovaj prebivalšni svijet ima višu društvenu organizaciju. Za vrijeme uzlaza s jednog svijeta na drugi, sve više iščezava sjena smrtne prirode. Bića postaju sve privlačnija i prijatnija kako se više udaljavaju od grubih ostataka planetarnog životinjskog porijekla. Zahvaljujući "dolasku iz velikih nevolja," ova proslavljena bića u sebi nose crte iskrene ljubaznosti i razumijevanja, suosjećanja i trpeljivosti.

SEDMI PREBIVALIŠNI SVIJET
Ono što se događa na ovom svijetu predstavlja krunidbeno postignuće neposrednog posmrtnog puta. Za vrijeme boravka na ovom svijetu primate pouke od višebrojnih učitelja, dok vas svi ovi učitelji zajednički nastoje pripremiti za postignuće prebivališnog statusa na Jerusemu. Sve uočljive razlike između smrtnika s izoliranih i retardiranih svjetova na jednoj i smrtnika s naprednijih i prosvjećenijih svjetova na drugoj strani, iščezavaju za vrijeme putovanja na ovom sedmom prebivališnom svijetu. Ovdje gubite sve ostatke svog nesrećnog nasljeđa, nezdravog okružja i neduhovnih planetarnih tendencija. Ovdje se brišu posljednji tragovi "žiga Zvijeri."

Za vrijeme boravka na sedmom prebivališnom svijetu, dobijate dopuštenje da odete u posjetu sedmom prijelaznom svijetu, svijetu Oca Svih. Ovdje započinje novo i duhovnije obožavanje nevidljivog Oca, navika koju ćete sve više prakticirati za vijeme svog dugog uzlaznog puta. Dok na ovom svijetu prijelazne kulture imate priliku otkriti Očev hram, tu nećete vidjeti Oca.

Ovom prilikom započinje formacija odjeljenja u cilju diplomiranja sa Jerusema. Dok ste do ovog časa putovali sa svijeta na svijet individualno, sada se pripremate za odlazak s Jeruzema u grupama, premda u okviru određenih granica uzlazno biće može ostati na sedmom prebivališnom svijetu kako bi pomoglo i ubrzalo napredak sporijih pripadnika njegove zemaljske ili prebivališne radne grupe.

Zahvaljujući staklenom moru osoblje sedmog prebivališnog svijeta ima priliku promatrati dolazak smrtnika na Jeruzem u prebivališnom statusu. Dok ste već mogli posjetiti Jeruzem stotinu tisuća puta, jedino ste bili gost; nikad prije niste imali priliku proći do glavnog središta sustava u pratnji grupe smrtnika koji su se zauvijek opraštali od cjelokupnog života prebivališnog statusa uzlaznih bića. Nedugo zatim trebate doći na prijemno polje glavnog svijeta u statusu Jeruzemskih državljana.

Jako ćete uživati u svom napretku kroz ovih sedam dematerijalizirajućih svjetova; ovo su uistinu svjetovi na kojima se uklanja smrtni status. Na prvom prebivališnom svijetu još uvijek imate uglavnom ljudsku prirodu, ljudski um u morontija obličju--materijalno tijelo morontija svijeta ali ne i smrtničku kuću ljudskog tjelesnog obličja. Dok se istinski opraštate od smrtničkog stanja besmrtnog statusa u času spajanja s Ispravljačem, pri završetku jeruzemskog života primate gotovo pravo morontija obličje.

DRŽAVLJANSTVO NA JERUZEMU
Primitak novog odjeljenja diplomaca s prebivališnih svjetova doznačava cijelom Jeruzemu da se pripremi za zborni izraz dobrodošlice. Čak i spornagije uživaju u dolasku ovih pobjedonosnih uzlaznih bića evolucijskog porijekla, onih koji su završili planetarni proces i napredak prebivališnim svjetovima. Jedino fizički upravitelji i Morontija Nadglednici Moći ne prisustvuju ovim povremenim proslavama.

Ivan u Otkrivenju govori o svojoj viziji dolaska uzlaznih smrtnika sa sedam prebivališnih svjetova na svoje prvo nebo, veličastveni Jeruzem. I on kaže: "Također spazih nešto kao stakleno more pomiješano s vatrom; i pobjednike zvijeri koja je bila u njima i njezina kipa koji se održao kroz prebivališne svjetove i posljednjeg žiga i traga, gdje stoje na staklenom moru s citrama Božjim, pjevajući pjesmu izručenja iz smrtničkog straha i smrti." (Na svim ovim svjetovima vlada usavršena prostorna komunikacija; i ma gdje se nalazili, možete primiti takvu komunikaciju zahvaljujući "citrama Božjim," morontija izumu koji služi korigaciji vaše nesposobnosti za neposredno podešenje svog nezrelog morontija senzornog mehanizma za prijem prostorne komunikacije.)

Pavao je također imao viziju zbora uzlaznih državljana usavršenih smrtnika na Jeruzem, kako je zabilježio: "Naprotiv, pristupili ste k Sionskoj gori, gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu, i k bezbrojnim anđelima, svečanom zboru Mihaela, i k duhovima pravednika koji su učinjeni savršenima."

Nakon što ostvare stalni status na središtu sustava, smrtnici više ne prolaze kroz dolsovna uskrsnuća. Morontija obličje koje primate prilikom odlaska sa svijeta prebivališnog života nosi formu koja ostaje s vama sve do kraja lokalnokozmičkog života. Unatoč povremenim promjenama, ostajete u ovom obličju sve dok se ne oprostite od ovog stadija i dok ne postanete duhovi prvog stadija prethodno prijelazu na supersvemirske svjetove uzlazne kulture i obuke duha.

Smrtnici koji idu cijelim putem prebivališnog života sedam puta imaju priliku proći kroz počinak usklađenja i buđenje uskrsnuća. Ali posljednja dvorana uskrsnuća, završno mjesto buđenja, ostaje za njima na sedmom prebivaličnom svijetu. Promjena obličja nakon ovog časa više ne zahtijeva gubitak svijesti ili prekid kontinuiteta osobnih uspomena.

Smrtnička ličnost koja započinje postojanje na evolucijskim svjetovima usađena u tjelesno obličje, u kojoj živi Tajanstveni Osmatrač i u koju ulazi Duh Istine, nije posve pokrenuta, ostvarena i ujedinjena sve dok ovaj jeruzemski državljanin ne primi oslobođenje od Edentije i dok ne bude proglašen istinskim članom lokalno svemirskog morontija zbora, besmrtna preživjela osoba koja djeluje u zajednici s Ispravljačem, biće koje uzlazi k Raju, ličnost morontija statusa i istinsko djete Svevišnjeg.
Smrtnička smrt predstavlja vještinu bijega iz materijalnog života u tjelesnom obličju; i iskustva prebivališnnog puta življenja na sedam svjetova korektivne obuke i kulturnog obrazovanja predstavljaju proces uvođenja smrtničkih preživjelih osoba na morontija put, prijelazni život koji posreduje između evolucijske materijalne egzistencije i višeg postignuća duha vremenskih uzlaznih bića pred kojima stoji sudbina postignuća portala vječnosti.

Oznake: svijet

- 19:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 06.01.2018.

PLANETARNI ŽIVOT

Image and video hosting by TinyPic

Postoje velike razlike između smrtnika različitih svjetova, čak i među onima koji pripadaju istoj intelektualnoj i fizičkoj vrsti, ali svi smrtnici koji imaju dostojanstvo volje su uspravane životinje i dvonožci.

Postoji šest osnovnih evolucijskih rasa: tri primarne – crvena, žuta i plava; i tri sekundarne – narančasta, zelena i indigo. Većina naseljenih svjetova imaju sve ove rase, ali mnogi od tromoždanih inteligentnih planeta imaju samo tri primarne vrste. Neki lokalni sustavi također imaju samo ove tri rase. Ljudska bića imaju u prosjeku dvanaest posebnih obdarenja fizikalnim osjetilima, iako su posebna osjetila smrtnika sa tri mozga proširena malo izvan onih od jednog i dva mozga; oni mogu vidjeti i čuti znatno više nego rase na Zemlji.

Djeca se obično rađaju pojedinačno, više rođenih je iznimka, a obiteljski život je uglavnom isti na svim tipovima planeta. Ravnopravnosti spolova prevladava na svim naprednim svjetovima; muškarac i žena su jednaki u obdarenju i duhovnom statusu. Ne smatra se da je planet izašao iz barbarstva tako dugo dok jedan spol nastoji gospodariti nad drugim. Ovo obilježje života stvorenih bića uvijek se uveliko poboljšava nakon dolaska Adama i Eve na dotični svijet.

Godišnja doba i varijacije u temperaturi pojavljuju se na svim planetama koje osvjetljuju i griju sunca. Poljoprivreda je univerzalana na svim atmosferskim svjetovima; obrada tla je jedina djelatnost koja je zajednička svim napredujućim rasama svih takvih planeta.

Svi smrtnici u svojim ranim danima prolaze kroz istu opću borbu s mikroskopskim neprijateljima kakvu sada bijemo na zemlji, iako možda ne tako opsežnu. Duljina života razlikuje se na različitim planetama od dvadeset pet godina na primitivnim svjetovima do blizu petsto na naprednijim i starijim sferama.

Sva ljudska bića su društvena, plemenski i rasno. Ovim grupama su svojstvena izdvajanja po njihovom porijeklu i konstituciji. Takve tendencije se mogu mijenjati jedino napredovanjem civilizacije i postupnim produhovljenjem. Društveni, ekonomski i administrativni problemi naseljenih svjetova variraju u skladu sa starošću planeta i stupnju razvoja koji je dostignut pod utjecajem niza božanskih Sinova.

Um je dar Beskonačnog Duha koji funkcionira dosta slično u različitim okruženjima. Um smrtnika je sličan, bez obzira na određene strukturne i kemijske razlike koje obilježavaju fizičke prirode stvorenja koja imaju slobodnu volju u lokalnim sustavima. Bez obzira na osobne ili fizičke planetarne razlike, mentalni život svih tih različitih redova smrtnika je veoma sličan i njihovi životi neposredno nakon smrti su vrlo nalik.

Ali smrtni um bez besmrtnog duha ne može opstati. Čovjekov um je smrtan; samo darovani duh je besmrtan. Preživljavanje ovisi o produhovljavanju djelovanjem Božanskog duha – o rođenju i evoluciji besmrtne duše; ako ništa drugo, važno je da čovjek ne razvije antagonizam prema misiji darovanog Duha koji izaziva duhovnu preobrazbu materijalnog uma.

Na naseljenim planetama svemira žive smrtnici koji su istovremeno svrstani u jednu ili više kategorija za svaku od tih sedam općih klasa evolucijskih stvorenih bića. Na naseljenim svjetovima žive evolucijska smrtna stvorenja, ali postoje i drugi oblici života.

1. Prilagodba na planetarni okoliš. Postoje tri opće skupine naseljenih svjetova sa stajališta usklađenja stvorenih bića na planetarni životni okoliš: grupe normalnog podešenja, grupe radikalne prilagodbe i eksperimentalne grupe.

Normalna prilagođavanja planetarnim uslovima slijede opće fizičke uzorke. Nedišući svjetovi predstavljaju radikalnu ili ekstremnu prilagodbu, ali i druge vrste također su uključene u ovu grupu. Eksperimentalni svjetovi obično su idealno prilagođeni tipičnim oblicima života. Budući da je naš svijet eksperimentalni planet, on se značajno razlikuje od svoje sestrinjske sfere u Sataniji; mnogi oblici života su se pojavili na Zemlji koji se ne nalaze drugdje; isto tako su mnoge uobičajene vrste odsutne na našem svijetu.

U svemiru, svi svjetovi na kojima su sprovedene životne promjene serijski su međusobno povezani i čine posebnu domenu svemirskih poslova kojoj daju pozornost određeni administratori; i sve te eksperimentalne svjetove periodično pregledava korpus direktora svemira.

2. Serije moždanih vrsta. Jedna fizička osobina koja je zajednička svim smrtnicima je mozak i živčani sustav; ipak, postoje tri osnovne organizacije moždanog mehanizma: jednomoždane, dvomoždane i tromoždane vrste. Žitelji Zemlje su dvomoždani red, nešto više maštoviti, avanturistički i filozofski od jednomoždanih smrtnika, ali nešto manje duhovni, etički i obožavateljski od tromoždane vrste. Te razlike u mozgu karakteriziraju čak i predljudska životinjska bića.

Od dvo-hemisferskog tipa moždane kore koja postoji na Zemlji može se po analogiji, donekle razumjeti jednomoždani tip. Treći mozak tromoždane vrste najbolje se može zamisliti kao evolucijski nastavak donjeg ili rudimentarnog dijela mozga, koji je razvijen do točke gdje najvećim dijelom kontrolira tjelesne aktivnosti, ostavljajući dva nadređena mozga slobodna za više aktivnosti: jedan za intelektualne funkcije, a drugi za duhovno-duplicirajuće aktivnosti božanskog duha.

Dok su dostignuća jednomoždanih kopnenih rasa u manjoj mjeri ograničena u usporedbi s rasama sa dva mozga, stariji planeti sa tromoždanom skupinom bića imaju civilizacije koje bi zaprepastitile žitelje Zemlje i koje bi donekle bile nama na sramotu. U mehaničkom razvoju i materijalnoj civilizaciji, čak i u intelektualnom napretku, dvomoždani smrtni svjetovi su uglavnom ravni tromoždanim. Ali u višoj kontroli uma i u razvoju intelektualne i duhovne razmjene, mi smo nešto inferiorniji.

Kako bi bilo kakva usporedna procjena intelektualnog napretka ili duhovnog dostignuća bilo kojeg svijeta ili skupine svjetova bila fer, onda treba uzeti u obzir planetarno doba; puno, jako puno, ovisi o starosti, pomoći bioloških uzvisitelja i o naknadnim misijama različitih redova božanskih Sinova.

Dok su tromoždani narodi sposobni za postignuće nešto višeg planetarnog evolucijskog napretka od bilo jednomoždanih ili dvomoždanih naroda, svi imaju isti tip životne plazme i sprovode planetarne aktivnosti na vrlo sličan način kao i ljudska bića na Zemlji. Ove tri vrste smrtnika su razasute diljem svjetova lokalnih sustava.

Ova tri naroda stoje na ravnopravnoj osnovi u karijeri uzlaza. Svaki mora proći istu intelektualnu ljestvicu razvoja i svaki mora svladati iste duhovne testove napredovanja.

3. Serije prijema duha. Postoje tri grupe moždanog dizajna u odnosu na dodir s poslovima duha. Ova klasifikacija ne odnosi se na jednomoždane, dvomoždane i tromoždane redove smrtnih bića; to se prije svega odnosi na kemijske žlijezde, a naročito na građu određenih žlijezda koje se mogu usporediti sa hipofiznim tijelima. Rase na nekim svjetovima imaju jednu žlijezdu, na drugim dvije kao i žitelji Zemlje, dok na nekim sferama rase imaju tri takve jedinstvene žlijezde. Ove kemijske žlijezde uveliko ispoljavaju utjecaj na maštu i duhovnu osjetljivost.

Šezdeset pet posto bića pripadaju drugoj skupini prijema duha, poput rasa Zemlje. Dvanaest posto pripada prvoj vrsti, koja je po naravi manje osjetljiva, dok su dvadeset tri posto više duhovno skloni tijekom zemaljskog života. No, takve razlike ne prežive prirodnu smrt; sve ove rasne razlike se odnose samo na život u tijelu.

Oznake: planete

- 12:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NASELJENI SVJETOVI SVEMIRA

Image and video hosting by TinyPic

Svi naseljeni svjetovi u osnovi su grupirani u cilju svemirske uprave u lokalne sustave, i svaki od tih lokalnih sustava je ograničen na oko tisuću evolucijskih svjetova.
Svi smrtni naseljeni svjetovi u svemiru su evolucijski u porijeklu i prirodi. Te su sfere mrijestilišta, evolucijske kolijevke, smrtnih rasa vremena i prostora. Svaka planeta uzlaznog života je prava platforma za trening, škola obuke za fazu postojanja koja je neposredno pred inteligentnim bićima slobodne volje.
Naš lokalni sustav, Satanija je jedan nedovršeni sustav koji sadrži samo 619 naseljenih svjetova. Takve planete su numerirane serijski u skladu s njihovom registracijom kao naseljeni svjetovi, kao svjetovi naseljeni bićima slobodne volje. Tako je Zemlji dodjeljen broj 606 Satanije, što znači da je ona 606-i svijet u ovom lokalnom sustavu na kojem je dugi evolucijski životni proces kulminirao u pojavi ljudi.

U Sataniji postoji trideset šest nenaseljenih planeta koji se približavaju fazi životnog obdarenja. Postoji gotovo dvjesto evoluirajućih sfera koje će biti spremne za implantaciju života u narednih nekoliko milijuna godina. Nisu svi planeti prikladni kao luke smrtnog života. Male planete imaju visoku stopu aksijalne rotacije i u potpunosti su neprikladne kao životna staništa. U nekoliko fizičkih sustava Satanije planete koje se okreću oko središnjeg sunca prevelike su za stanovanje, kako njihova velika masa tlači velikom gravitacijom. Mnoge od ovih ogromnih sfera imaju satelite, ponekad šest ili više, a ti su mjeseci često u veličini vrlo blizu Zemlje, tako da su gotovo idealni za stanovanje.

Najstariji naseljeni svijet Satanije, svijet broj jedan, je Anova, jedan od četrdeset četiri satelita koji se okreću oko ogromnog tamnog planeta, ali koji je izložen diferencijalnom svjetlu triju susjednih sunaca. Anova je u naprednoj fazi progresivne civilizacije.
Svemiri vremena i prostora postupno se razvijaju; napredni razvoj života – zemaljskog i višeg svemirskog – nije ni proizvoljan niti čaroban. Svemirska evolucija ne mora uvijek biti razumljiva (predvidiva), ali taj proces definitivno nije nasumičan.
Svi svjetovi lokalnog sustava ukazuju na nesumnjivu fizičku srodnost; ipak, svaka planeta ima svoju skalu života, i ne postoje dva svijeta koja su ista u biljnom i životinjskom obdarenju.

Evolucija je pravilo ljudskog razvoja, ali sam proces se uveliko razlikuje na različitim svjetovima. Na atmosferskim svjetovima život obično ima morsko podrijetlo, ali ne uvijek; puno ovisi o fizičkom stanju planeta. U razvoju planetarnog života, biljni oblik uvijek prethodi životinjskom i uglavnom je u potpunosti razvijen prije nego se od njega odcijepe razni životinjski uzorci života. Sve životinjske vrste su razvijene od osnovnih uzoraka dizajna prethodno postojećeg biljnog svijeta živih stvari; one nisu posebno organizirane. U ranim fazama života, evolucija nije posve u skladu s našim današnjim pregledima. Smrtni čovjek nije evolucijska slučajnost. Tu je precizan sustav, univerzalni zakon, koji određuje razvijanje planetarnog životnog plana u domenama prostora. Brzina i proizvodnja velikog broja pripadnika pojedine vrste nisu presudni utjecaji. Miševi se reproduciraju mnogo brže nego slonovi, ipak slonovi evoluiraju brže od miševa.

Proces planetarne evolucije je uredan i pod kontrolom. Razvoj viših organizama iz niže skupine života nije slučajan. Ponekad evolucijski napredak bude privremeno odgođen uništenjem određenih povoljnih linija životnih plazmi u odabranim vrstama. To često zahtijeva stoljeće za stoljećem da se nadoknadi šteta prouzrokovana gubitkom neke superiorne loze ljudskog nasljeđa. Ove odabrane i vrhunske loze životne protoplazme trebate ljubomorno i inteligentno čuvati kad se jednom pojave.

Na većini naseljenih planeta žive disajuće vrste inteligentnih bića. No, tu se nalaze i smrtnici koji su u stanju da žive na svjetovima s malo ili ni malo zraka. U svim Satanijskim sustavima postoji samo devet takvih svjetova.
U Sataniji postoji toliko malo nedišućih tipova naseljenih svjetova jer taj skorije organizirani dio još uvijek obiluje meteorskim svemirskim tijelima; a svjetovi bez zaštitne atmosfere koja umanjuje trenje neprekidno su izloženi bombardiraju ovim lutalicama.
Milijuni i milijuni meteora svakodnevno ulaze u Zemljinu atmosferu brzinom od gotovo osam stotina kilometara u sekundi. Na nedišućim svjetovima napredne rase sebe moraju zaštititi od meteorskog oštećenja izgradnjom električnih instalacija koje djeluju kao štitovi ili uništavaju meteore.
U velikoj su opasnosti kada su prisiljeni raditi izvan tih zaštićenih područja. Ti svjetovi također podliježu katastrofalnim električnim olujama koje nisu poznate na Zemlji. Tijekom takvih doba ogromne energetske fluktuacije, stanovnici moraju potražiti utočište u svojim posebnim zaštitnim građevinama.
Život na nedišućim svjetovima je radikalno drugačiji od života na Zemlji. Nedišuća bića ne jedu hranu niti piju vodu kao što to čine ljudi na Zemlji. Reakcije živčanog sustava, regulacija topline i metabolizam ovih specijaliziranih naroda su radikalno drugačiji od ovih funkcija u smrtnika na Zemlji. Gotovo svaki čin života, osim reprodukcije, razlikuje se, pa čak i metode rađanja su nešto drugačije.

Na nedišućim svjetovima životinjske vrste se radikalno razlikuju od onih na atmosferskim planetama. Nedišući plan života razlikuje se od tehnike postojanja na atmosferskim svjetovima. No ipak, ta bića uživaju u životu i sprovode iste aktivnosti s istim relativnim kušnjama i radostima kroz koje prolaze smrtnici koji žive na atmosferskim svjetovima. Um i karakter nedišućih bića ne razlikuju se od ostalih smrtnih vrsta.

Ljudi bi bili više nego zainteresirani za planetarni život ove vrste smrtnika, jer takva rasa bića nastanjuje planetu u blizini Zemlje.

Oznake: svemir

- 00:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 03.01.2018.

UBRZANJE ZEMLJE

Image and video hosting by TinyPic
Zemljina Schumannova rezonancija ubrzava

Frekvenciju od 7,83 Hz drevni su indijski rišiji zvali frekvencijom OM. Ona je uz to i prirodni ritam otkucaja srca Majke Zemlje, poznat kao Schumannova rezonancija. Wikipedia kaže: „Schumannove rezonancije su globalne elektromagnetske rezonancije koje pobuđuju izboji munja u šupljini koju tvore površina Zemlje i ionosfera.“ Dugi niz godina frekvencija te rezonancije stabilno se održavala na 7,83Hz, uz neznatna odstupanja. U lipnju 2014. to se, čini se, promijenilo. Ekrani Ruskog sustava za promatranje svemira zabilježili su iznenadan nagao porast aktivnosti do razine od 8,5 Hz. Od tada je bilo dana kada je Schumannova rezonancija znala ubrzati i do 16,5 Hz. Isprva se mislilo da je problem u uređajima, ali kasnije je utvrđeno da su podaci ispravni. Svi su se pitali što je to što dovodi do tako naglih isprekidanih porasta?

Budući da se smatra da je Schumannova frekvencija „usklađena“ s alfa i theta stanjima ljudskog mozga, to ubrzanje moglo bi objasniti zašto se često čini da se vrijeme ubrzalo, a događaji i promjene u našem životu događaju se većom brzinom. Te nove rezonancije u prirodnoj su korelaciji s aktivnošću ljudskih moždanih valova. To dakle znači da se mijenjamo. To ubrzanje frekvencije govore o promjeni u ljudskoj evoluciji. Frekvencija od 7,83 Hz je alfa/theta stanje. Riječ je o opuštenom stanju-svojevrsnom neutralnom stanju neaktivnosti kada se čeka da se nešto dogodi.

Frekvencija između 8,5 i 16,5 Hz pomiče nas iz theta spektra u smirenije alfa stanje, pri čemu se pojavljuju brže i živahnije beta frekvencije. (To korelira s polaganim kognitivnim buđenjem). Budući da je Schumannova rezonancija pokazivala nagle poraste vrijednosti između 12 i 16,5 Hz, to znači ubrzanje. U neurofeedbacku vrijednosti između 12 i 15 Hz nazivaju se frekvencijom senzorno-motornog ritma (SMR). Riječ je o idealnom stanju „probuđene mirnoće“. Naši su misaoni procesi bistriji i usredotočeniji, ali smo još uvijek istovremeno „očaravajuće obuzeti onim što radimo“ i u „stanju budnosti“. Drugim riječima, Majka Zemlja mijenja frekvenciju vibracije, a to i mi činimo. To bi mogao biti jedan od mnogih znakova da se BUDIMO.

Naša svijest se uzdiže prema većoj istini
Znanstvenici ističu da Zemljino magnetsko polje, koje može djelovati na Schumannovu rezonanciju, polagano slabi posljednjih 2000 godina, što je još izraženije zadnjih nekoliko godina. Nitko ustvari ne zna zašto se to događa. Jedan stari indijski mudrac rekao mi je da su Zemljino magnetsko polje postavili drevni ljudi kako bi blokirali naša praiskonska sjećanja o našem stvarnom nasljeđu, a da bi duše mogle učiti iz iskustva slobodne volje te da ih pritom ne ometaju sjećanja na prošlost. On je tvrdio da promjene koje se događaju u magnetskom polju polagano otklanjaju prepreke prema tom sjećanju te se naša svijest uzdiže prema većoj istini.

To ubrzanje dovodi ljude do osjećaja umora, iscrpljenosti, vrtoglavice, potištenosti i nekih neobičnih stanja budući da svoje frekvencije „usklađujete s frekvencijama Nove Zemlje. Prilagodba nije uvijek lagan proces, ali imajte na umu da je sve to sastavni dio vašeg jedinstvenog BUĐENJA.

Da bi Svemir evoluirao, važno je da Zemlja evoluira. Duše koje su došle na ovaj planet postale su, u svojim fizičkim tijelima, neodgovorne. Ovo je postao planet želje. Duše koje se ovdje nalaze ponašaju se kao da su u živom pijesku i kao da se koprcaju i nestaju u toj želji. Važno je da ljudi evoluiraju, jer bez evolucije ovog planeta, ni drugi planeti u Svemiru ne mogu ići naprijed. On je zaustavio rast Svemira. Važno je da se podigne razina svijesti ovog planeta. Upravo ljubav s ovog planeta je ono što stvara energiju koja hrani Boga. A ovaj je planet zaustavio rast dijela Svemira, umjesto da evoluira onako kako treba, da postane jedno s Božanskim. Mnoge od ovih duša koje ovdje žive, kad umru, zarobljene su u atmosferi ovog planeta, a onda se stalno iznova rađaju u istom svijetu i čini se da nikud ne idu. Ovaj je planet prvotno stvoren da poduči ravnoteži između duhovnog i fizičkog svijeta. Ali, u tom fizičkom svijetu one su upale u materijalizam, i stoga ta bića nikad ne evoluiraju izvan pojasa ovog planeta. Njihove se želje još uvijek nalaze u njihovim mislima i osjećajima, a njihove ih želje drže prikovanima za ovaj planet i stoga se događa umnožavanje koje će se nastaviti dok ovaj planet ne potone.

Energija koja nas okružuje stvara vir iz kojeg isijava, a koji može podići svijest ovog planeta. Ljudi, koji su odabrali ovu situaciju, su se spremno posvetili povratku na ovu gustu, tešku Zemlju. Ljudi poput vas koji čitate ovaj tekst, mnogo su se puta reinkarnirali na ovom planetu, često ne zbog toga što je to bilo neophodno, već zato što ste trebali shvatiti i početi osjećati ovaj planet, da bi podigli razinu njegove svijesti. Tom se energijom stvara vir ljubavi, mira i sklada, a drugi će težiti prema vama, tako da im možete objasniti kako da vam pomognu u podizanju razine svijesti. Svakome je potrebna energetska osnovica. Ono što je bilo isplanirano za planet Zemlju, nije se dogodilo. Premda je otkriveno da od svih planeta u Svemiru ona ima najviše ljepote, najveću raznolikost promjene, otkriveno je da oni koji žive na planetu Zemlji imaju veliko fizičko svojstvo, kakvo ne postoji na drugim planetima.

Tu priljepljenost uzrokuje gravitacijska gustoća i privid da je ona stvarna. Priljepljenost je osjećajna: ona potiče od nesposobnosti da se tijelo ukloni iz sebe u gravitacijskoj gustoći. Kad uklonite tijelo iz sebe, ono se deblokira, tako da se može ublažiti osjećajna gravitacijska gustoća i ugledati prava stvarnost. Ovaj je planet stvoren da bi bio raj i da bi Zemlja imala svu svoju raznolikost bilo je neophodno stvoriti je gravitacijski gustom.

Ono što je važno je dovesti sebe u ravnotežu. Upravo je spajanje fizičkog s duhovnim ono što je očigledna svrha čovječanstva. Ali, čovječanstvo je sebe zbunilo ostajanjem u svojoj gustoći, ne shvaćajući ispravno narav svog duhovnog tijela.

Neki religiozni vođe, koji pokušavaju kontrolirati čovječanstvo, to pogrešno tumače i zavode vas na krivi put - a religije koje bi željele zanijekati fizičko nisu u ravnoteži, a također se u ravnoteži ne nalaze ni oni ljudi fizičkog koji žele zanijekati duhovno. Za neke duše, njihov izbor da budu rođene u ovo vrijeme nije služio evolutivnom procesu njihovog rasta, već je bio u službi ovog planeta, da bi istaknule važnost shvaćanja Zemljinog mjesta u Svemiru i ljudskih bića na njoj. Postoje mnogi koji su u ovo vrijeme došli na Zemlju, koji su izabrali doći ovdje zbog potreba Svemira, da bi pomogli.

Kad ljudi prihvate, kad u cjelosti shvatite, s potpunim povjerenjem i vjerom u sebe, svoju povezanost sa Svemirom, onda postižu ravnotežu i više se ne nalaze u zarobljeništvu. Kroz mentalni proces uma. Ako razdvojite um od onoga za što se on drži, on će biti slobodan. Ovo razdvajanje može se odvijati u fazama, tako da možete razviti povjerenje i vjeru u svoju sposobnost održavanja vaše unutarnje povezanosti sa Svemirom. Onda ćete biti slobodni, Kad čovječanstvo dostigne kritičnu masu, kad se dovoljno duša počne oslobađati, onda će svemirsko vozilo Zemlja krenuti prema svojem evolutivnom ispunjenju.

Znajte da će, s ubrzanjem koje nastaje uključenošću svakog pojedinog ljudskog bića, to doći vrlo brzo i neće rezultirati uništenjem, što bi se dogodilo kad bi to ubrzanje došlo samo po sebi, silom okolnosti, bez uključenosti ljudi. Kad postoji promjena koja dolazi na Zemlju i kad počne oslobađanje iz zatočeništva, onda ono što zarobljava očajnički pokušava još jače zatočiti. Važno je da ljudi shvate da nisu sami i da unutar sebe nose šifru pomoću koje planet Zemlja može evoluirati i postići svoju pravu svrhu. Zapamtite ovo: oni koji pokušavaju vladati visoko su iznad društva i vode ljude u smjeru koji im pomaže da izbjegnu vlastitu odgovornost. Ali, imajte na umu da je ubrzanje sada apsolutno važno. Došli smo do početka ubrzanja evolucijskog napredovanja planeta Zemlje.

Prihvatite činjenicu da LJUDI moraju obaviti svoj dio posla u postizanju ispunjenja Zemlje. Ljudi nemaju ograničenja. Ljudska ograničenja i granice stvaraju jedino njihovi strahovi. To ne znači da se trebate uspeti na planinu od tisuću metara i onda s nje skočiti. To znači da morate posjedovati istinsku, praktičnu primjenu razumijevanja sebe. To znači da morate početi proširivati sposobnosti vašeg uma i vaših misli. Vaša fizička tijela imaju ograničenja na ovom fizičkom planetu, ali vaši umovi i misli mogu se širiti i rasti, dodirnuti sve kutove Svemira. A kad vaše tijelo shvati istinu o sebi, ono može zbaciti teret ovog fizičkog svijeta koji ga je držao u zarobljeništvu. Ljudska bića su kaleidoskop, i katkad izgledaju zbunjeni - ipak, jednim okretom, ljudi mogu postati elementi ljepote i čistoće, a to je nešto s čime možete putovati svemirskim sferama.

- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.01.2018.

RAJ

Image and video hosting by TinyPic
Raj je vječno središte svemira nad svemirima i prebivalište Oca Svih, Vječnog Sina, Beskonačnog Duha i njihovih božanskih suradnika i ravnopravnih bića. Ovaj središnji Otok je najveće gigantsko organizirano tijelo kozmičke stvarnosti u cijelom glavnom svemiru. Raj je materijalni planet i duhovno prebivalište. Sva inteligentna stvorena bića Oca Svih žive na materijalnim prebivalištima; stoga i apsolutno kontrolno središte također mora biti materijalno, doslovno. Opet treba ponoviti da su stvari duha i duhovna bića stvarni.

Materijalna ljepota Raja počiva u veličanstvenosti njegova fizičkog savršenstva; veličanstvenost Božjeg Otoka se otkriva u vrhunskim intelektualnim postignućima i umnom razvoju njegovih stanovnika; slava središnjeg otoka se iskazuje u beskrajnom obdarenju božanske ličnosti duha – svjetlu života. Ali dubine duhovne ljepote i čuda ove veličanstvene cjeline potpuno su izvan shvaćanja konačnog uma materijalnih stvorenih bića. Slava i duhovni sjaj božanskog prebivališta nadilaze smrtno razumijevanje. Raj postoji od vječnosti.

Raj služi u mnoge svrhe u administraciji svemirskih područja, ali sa stanovišta stvorenih bića postoji prvenstveno kao mjesto prebivanja Božanstva. Osobna prisutnost Oca Svih prebiva u samom središtu gornje površine ovog kružnog, ali ne posve okruglog, prebivališta Božanstava. Ova je prisutnost Oca Svih na Raju neposredno obavijena osobnom prisutnosti Vječnog Sina, dok su obojica obavijeni neizrecivom slavom Beskonačnog Duha.

Bog prebiva, oduvijek je prebivao i zauvijek će prebivati u samom ovom središnjem i vječnom prebivalištu. Tu ćemo ga uvijek nalaziti. Otac Svih je kozmički usredotočen, duhovno personaliziran i geografski nastanjen u ovom središtu svemira nad svemirima.

Mi nismo u stanju shvatiti puno toga u vezi božanskog prebivališta zbog svoje udaljenosti i neizmjernosti međuprostora, ali oni koji su u mogućnosti shvatiti značenje tih ogromnih udaljenosti poznaju mjesto i lokaciju Božjeg stanovanja jednako sigurno i doslovno kao što mi poznajemo lokaciju New Yorka, Londona, Rima ili Singapura, gradova koji su doslovce i zemljopisno smješteni na Zemlji. Svaki inteligentni navigator opremljen brodom, kartama i kompasom, lako može pronaći te gradove. Isto tako, da imate vremena i putničkih sredstava, da ste duhovno osposobljeni i da imate prikladnog vodiča, mogli bi ste putovati kroz svemir za svemirom i krug za krugom zvjezdanim carstvima prema unutrašnjosti svemira, sve dok konačno ne budete stigli do središnjeg sjaja duhovne slave Oca Svih. Uz sve što je potrebno za putovanje, mogli bi ste pronaći osobnu prisutnost Boga u središtu cijelog stvaranja, jednako kao što bi ste mogli pronaći udaljene gradove na našem planetu. To što niste posjetili ta mjesta ni na koji način ne osporava njihovu stvarnost ili doslovno postojanje. To što je samo mali broj stvorenih bića svemira pronašao Boga na Raju ni na koji način ne osporava ni stvarnost njegova postojanja niti aktualnost njegove duhovne osobe u središtu svega.

Otac se uvijek nalazi na ovom središnjem mjestu. Kad bi ga napustio, nastao bi opći poremećaj, jer u njegov prebivališni centar konvergiraju kozmičke linije gravitacije od najudaljenijih granica stvaranja. Bilo da pratimo krug ličnosti putujući kroz svemire ili da slijedimo uzlazne ličnosti na njihovu putovanju prema Ocu; bilo da slijedimo linije materijalne gravitacije koje se ulijevaju u niži Raj ili uviranje ciklusa kozmičke sile; bilo da slijedimo linije duhovne gravitacije Vječnog Sina ili da pratimo slijed Rajskih Sinova Boga od nižih prema višima; bilo da pratimo krugove uma ili da slijedimo trilijune za trilijuna nebeskih bića koja proizlaze iz Beskonačnog Duha – bilo kojim od tih gledišta da pođemo, sva vode izravno natrag do nazočnosti Oca, do njegova središnjeg prebivališta. Ovdje je Bog osobno, doslovno i stvarno prisutan. I iz njegova beskonačnog bića izviru struje života, energije i ličnosti u svim svemirima.

Budući da već počinjemo uviđati golemu veličinu materijalnog svemira koji se može raspoznati čak i s našeg astronomskog položaja, naše prostorne pozicije u zvjezdanim sustavima, trebalo bi postati jasno da takav ogromni materijalni svemir mora imati dovoljan i vrijedan glavni centar, sjedište u skladu s dostojanstvom i beskonačnosti sveopćeg Vladara svega ovoga ogromnog i prostranog stvaranja materijalnih područja i živih bića.

Vječni se otok sastoji od jednog jedinog oblika materijalizacije – stacionarnih sustava stvarnosti. Ova je doslovna supstancija Raja homogena organizacija prostorne potencijalnosti koja se ne može naći bilo gdje drugdje u cijelom prostranom svemiru nad svemirima.

Čini nam se da je Bog koncentrirao sve apsolutne potencijale za kozmičku stvarnost u Raju kao dio tehnike samooslobođenja od ograničenja beskonačnosti, kao sredstvo koje omogućuje podbeskonačna, čak vremensko-prostorna stvaranja. Ali iz toga ne slijedi da je Raj vremenski-prostorno ograničen samo zato što je to slučaj sa svemirom nad svemirima. Raj postoji izvan vremena i nema poziciju u svemiru.

Grubo rečeno: prostor naizgled izvire neposredno ispod donjeg Raja; vrijeme izvire neposredno iznad gornjeg Raja. Vrijeme, kako ga mi shvaćamo, nije značajka egzistencije Raja, iako su građani središnjeg Otoka potpuno svjesni nevremenog slijeda događaja. Kretanje nije svojstveno Raju; ono je stvar slobodne volje. Ali pojam udaljenosti, čak i apsolutne udaljenosti, ima bitno značenje jer se može primijeniti na relativne lokacije na Raju. Raj je bezprostoran; stoga su njegova područja apsolutna i mogu se koristiti na mnogo načina izvan shvaćanja smrtnog uma.

Neizbježivo privlačno djelovanje gravitacije učinkovito zahvaća sve svjetove svih svemira sveukupnog prostora. Gravitacija je svemoćno privlačno djelovanje fizičke prisutnosti Raja. Gravitacija je svemoguća nit na koju su nanizane blistave zvijezde, užarena sunca i rotirajući planeti koji su svemirski fizički ukrasi vječnog Boga koji je sve, koji ispunjava sve i u kojemu je sve sadržano. Središte i fokus apsolutne materijalne gravitacije je Rajski Otok.

Prostor ne reagira na gravitaciju, već djeluje kao ravnoteža gravitaciji. Bez prostornog štita, eksplozivna akcija bi zahvatila obližnja svemirska tijela. Prožeti prostor također ispoljava protugravitacijski utjecaj na fizičku ili linearnu gravitaciju; prostor može neutralizirati takvu gravitacijsku akciju iako je ne može osujetiti. Rajska gravitacija je apsolutna. Lokalna ili linearna gravitacija se odnosi na električni stupanj energije ili tvari; ona djeluje unutar središnjeg svemira, supersvemira i spoljašnjih svemira, gdje god je došlo do prikladne materijalizacije.

Raj je jedinstven u tome što je područje izvornog porijekla i konačni cilj sudbine svih ličnosti duha. Iako je istina da sva niža bića duha iz lokalnih svemira trenutno nisu neposredno predodređena za Raj, Raj je i dalje najpoželjniji cilj postignuća svih nadmaterijalnih ličnosti.

Raj je geografsko središte beskonačnosti; to nije dio svemirskog stvaranja, ni pravi dio vječnog svemira Havone. Obično govorimo o središnjem Otoku kao da pripada božanskom svemiru, ali to doista nije slučaj. Raj je vječno i eskluzivno postojanje.

Raj je univerzalno sjedište svih aktivnosti ličnosti i izvorno središte svih ispoljenja prostorne sile i energetskih manifestacija. Sve što je bilo, sada jeste ili će tek biti, došlo je, sada dolazi ili će doći iz ovog središnjeg boravišta vječnih Bogova. Raj je središte svega stvorenja, izvor svih energija i mjesto izvornog porijekla svih ličnosti.

Uostalom, najvažnije pitanje smrtnim ljudima vezano za vječni Raj je činjenica da je to savršeno prebivalište Oca Svih stvarna i daleka sudbina besmrtnih duša smrtnih i materijalnih sinova Boga, uzlaznih bića evolucijskih svjetova vremena i prostora. Svaki smrtnik koji poznaje Boga, koji je prihvatio karijeru obavljanja Očeve volje, već je krenuo na dugi, dugi put prema Raju koji se sastoji u ostvarenju božanskih težnji i postignuću savršenstva. I kada se takvo biće životinjskog porijekla bude našlo, kao što se njih bezbroj sada nalazi, pred Bogovima na Raju, nakon što se bude uspelo iz niskih sfera prostora, takvo postignuće predstavlja stvarnost duhovne transformacije koja dodiruje granice vrhovnosti.

- 22:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SMRTNI PRIJELAZ

Image and video hosting by TinyPic
Nakon smrti na evolucijskom planetu, pa tako i na Zemlji čovjekova duša (ličnost) se nakon suda dovodi na prvi prebivališni svijet na ponovnu asemblažu u Dvoranama Uskrsnuća.

Image and video hosting by TinyPic
Prvi prebivališni svijet

Iz Dvorane Uskrsnuća pruža se sedam radijalnih krila, dvorana za uskrsnuće smrtnih rasa. Svaka građevina je posvećena sklapanju jedne od sedam rasa vremena. U svakom krilu postoji stotinu tisuća osobnih stanica uskrsnuća i krila se u centru završavaju kružnim dvoranama grupne asemblaže koje u svojim stanicama za buđenje mogu ugostiti milijun osoba. Ove dvorane su okružene stanicama posvećenim ličnoj asemblaži miješanih rasa normalnih poslije-adamičkih svjetova. Neovisno o tome koja vještina može biti u upotrebi na individualnim svjetovima vremena vezano uz specijalna ili uskrsnuća sudbenog razdoblja, stvarna i svesna asemblaža istinske i potpune ličnosti se uvijek odvija u uskrsnim dvoranama prvog prebivališnog svijeta.

Image and video hosting by TinyPic
Dvorana Uskrsnuća

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa) možete nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje ste bili prekinuti prilikom smrti. Između časa planetarne smrti i uskrsnuća na prebivališnom svijetu, smrtni čovjek ne prima ništa drugo izuzev spoznaje činjenice da je preživio smrt. Ovdje nastavljate upravo tamo gdje ste prekinuli na zemlji.

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa) možete nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje ste bili prekinuti prilikom smrti. Između časa planetarne smrti i uskrsnuća na prebivališnom svijetu, smrtni čovjek ne prima ništa drugo izuzev spoznaje činjenice da je preživio smrt. Ovdje nastavljate upravo tamo gdje ste prekinuli na zemlji.

Gotovo cijelo iskustvo življenja na prvom prebivališnom svijetu počiva u otklanjanju nedostataka. Preživjela bića prvog smještajnog svijeta u sebi nose tako mnogobrojne i raznolike nedostatke u pogledu karaktera smrtnog bića i mjere ljudskog iskustva, da glavne aktivnosti ovog svijeta počivaju na korekciji i ispravci ovih mnogostrukih nasljeđa tjelesnog života na materijalnim evolutivnim svjetovima vremena i prostora. To je svijet poznat u Crkvi kao “čistilište”. Tu traje jako dugotrajan proces stvaranja bolje i više ličnosti. Ovo nije evolucijski svijet, ovdije nema brzog napretka kaon a Zemlji, ispravljanje nedostataka traje tisućama godina.

Boravak na prvom prebivališnom svijetu u najmanju ruku nastoji proizvesti razvoj smrtnih preživjelih osoba do statusa poslije-adamičkog dijeljenja normalnih evolucijskih svjetova. Studenti prvog prebivališnog svijeta su naravno u duhovnom pogledu daleko napredniji od ovog posve ljudskog stadija postignuća.

- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

RELIGIJA UMA I RELIGIJA DUHA

Image and video hosting by TinyPic
PONOVO SAM MORAO OBNOVITI POST O RELIGIJI UMA I RELIGIJI DUHA. TO TRAŽI VELIKI ZNAČAJ KOJI OVA TEMA IMA ZA SVAKOG POJEDINCA.

Stupanj u kojem sebi privlačimo tražitelje istine predstavlja mjerilo našeg obdarenja istinom, naše ispravnosti. Mjera u kojoj moramo nositi svoju poruku ljudima, na neki način predstavlja mjeru našeg neuspjeha da živimo život ispravnosti, usklađenja s istinom.

Istinska religija je osmišljena kako bi se umanjio pritisak postojanja; ona oslobađa vjeru i hrabrost za svakodnevni život i nesebično služenje. Vjera potiče duhovnu vitalnost i učinkovitost ispravnosti.
Isus je više puta učio svoje apostole da ni jedna civilizacija ne može dugo preživjeti gubitak onog najboljeg u svojoj religiji. I nikad nije posustao ističući dvanaestorici veliku opasnost od prihvaćanja religioznih simbola i ceremonija na mjesto religioznog iskustva. Cijeli je njegov život na zemlji dosljedno bio posvećen misiji odmrzavanja zamrznutih obličja religije u protočne slobode prosvijećenog sinovstva.

Dok religije svijeta imaju dvostruko porijeklo – prirodno i obznanjeno – u bilo koje doba i u bilo kojoj skupini ljudi, mogu se naći tri različita oblika religiozne odanosti. Ovo su ta tri ispoljenja religioznog nagona:

1. Primitivna religija. Poluprirodni i instinktivni poriv koji čovjeka navodi na strah od tajanstvenih energija i na obožavanje nadmoćnih sila, što je uglavnom religija fizičke prirode, religija straha.

2. Religija civilizacije. Napredujući religiozni koncepti i prakse svih civiliziranijih rasa – religija uma – intelektualna teologija autoriteta utemeljene religiozne tradicije.

3. Istinska religija – religije otkrivenja. Otkrivenje nadnaravnih vrijednosti, djelomičan uvid u vječne stvarnosti, letimični pogled dobrote i ljepote beskonačnog karaktera Oca na nebu – religija duha ispoljena u ljudskom iskustvu.

Isus je objašnjavao da se velika razlika između religije uma i religije duha sastoji u tome da se religija uma temelji na autoritetu crkve, dok se religija duha u potpunosti temelji na ljudskom iskustvu. Sve dok ljudske rase ne postanu inteligentnije i potpunije civilizirane i dalje će ustrajati mnogi od tih djetinjastih i praznovjernih obreda koji su tipični evolucijskim praksama primitivnih i zaostalih naroda. Sve dok ljudski rod ne uznapreduje na razinu višeg i općenitijeg priznavanja stvarnosti duhovnog iskustva, mnogi muškarci i žene nastavljaju pokazivati osobnu sklonost prema tim religijama autoriteta koje zahtijevaju samo intelektualni pristanak, za razliku od religije duha koja podrazumijeva aktivno sudjelovanje uma i duše u pustolovini vjere koja se hvata u koštac s rigoroznim stvarnostima progresivnog ljudskog iskustva.

Prihvaćanje tradicionalnih religija autoriteta predstavlja tehniku izbjegavanja stvarnosti u traženju zadovoljenja čežnji duhovne prirode. Okoštale, kristalizirane i fiksirane religije autoriteta pružaju sigurno utočište čovjekovoj zbrkanoj i izbezumljenoj duši od napadaja straha i muka neizvjesnosti. Takva religija zahtijeva od svojih poklonika, kao cijenu za ova zadovoljstva i uvjerenja, samo pasivni i čisto intelektualni pristanak.

Na Zemlji će dugo živjeti ti bojažljivi, uplašeni i neodlučni pojedinci koji prije svega traže ovaj način osiguranja duhovne utjehe, iako kroz svoju povezanost s religijama autoriteta kompromitiraju suverenitet svojih ličnosti, unizuju dostojanstvo vlastitog samopoštovanja i u potpunosti predaju svako pravo na sudjelovanje u tom najuzbudljivijem i najinspirativnijem od svih ljudskih iskustava: osobnoj potrazi za istinom, uzbuđenju suočavanja s opasnostima intelektualnog otkrića, ustrajnom istraživanju stvarnosti osobnog religioznog iskustva, vrhovnom zadovoljstvu doživljavanja osobnog trijumfa stvarnog ostvarenja pobjede duhovne vjere nad intelektualnom sumnjom koja se časno ostvaruje u najvišoj pustolovini cjelokupnog ljudskog postojanja – čovjekovoj potrazi za Bogom i njegovom pronalaženju Boga, za sebe i od sebe.

Religija duha znači napor, borbu, sukob, vjeru, odlučnost, ljubav, odanost i napredak. Religija uma – teologija autoriteta – zahtijeva od svojih formalnih vjernika malo ili ni malo napora. Tradicija je sigurno utočište i lagodan put za one bojažljive i neodlučne duše koje se instinktivno klone borbe duha i mentalne nesigurnosti povezane s ovim putovanjem vjere koje vodi u smionu avanturu na otvorenim pučinama neistražene istine u potrazi za dalekim obalama duhovnih stvarnosti koje otkriva progresivni ljudski um i doživljava ljudska duša u svojoj evoluciji.

U Rimu su religiozne vođe formulirale različite doktrine koje su koncipirali njihovi prvi učitelji i stari proroci, od kojih su ovi formirali sustav intelektualnih uvjerenja, religiju autoriteta. Sve takve religije apeliraju samo na ljudski um. A tadašnja Crkva umjesto da krene Isusovim putem i počne hrabro naviještanje nove religije – religije koja nije religija u današnjem smislu te riječi, religije koja prije svega apelira na božanski duh Boga Oca koji boravi u umu čovjeka; religija koja izvodi autoritet iz plodova prihvaćanja onoga šte se tako sigurno javlja u osobnom iskustvu svih koji istinski i iskreno postanu vjernici u istine ovog višeg duhovnog zajedništva.

Svima koji učine napor na duhovnom razvoju mijenja se religija od pukog intelektualnog vjerovanja u tradicionalni autoritet u stvarno iskustvo te žive vjere koja je u stanju shvatiti stvarnost Boga i svega što se odnosi na božanski duh Oca. Religija uma nas beznadežno veže za prošlost; religija duha se sastoji u progresivnom otkrivenju i uvijek nas mami prema višim i svetijim dostignućima u duhovnim idealima i vječnim stvarnostima.

Religija autoriteta može pružiti trenutni osjećaj utemeljene sigurnosti, ali za to prolazno zadovoljstvo plaćate gubitkom svoje duhove slobode i religiozne ovlasti. Bog Otac ne zahtijeva kao cijenu ulaska u kraljevstvo nebesko da sebe prisilite na vjerovanje u stvari koje su vam duhovno odbojne, nesvete i neiskrene. Od vas se ne traži da izgubite svoj vlastiti osjećaj milosti, pravde i istine pokoravanjem nekom zastarjelom sustavu religijskih formi i ceremonija. Religija duha vam zauvijek daje slobodu da slijedite istinu gdje god vas upravi usmjerenje duha.

Neka je sram svih lažnih vjerskih učitelj koji bi povukli gladne duše natrag u mračnu i dalju prošlosti i tamo ih ostavili. I tako su ti nesretni ljudi osuđeni na strah od svakog novog otkrića, dok su zbrkani svakim novim otkrivenjem istine.
stine.

Svaka ljudska rasa ima svoje jedinstveno gledište ljudske egzistencije; stoga religija uma uvijek mora odražavati ove različite rasne stavove. Religije autoriteta nikada ne mogu postići ujedinjenje. Ljudsko jedinstvo i smrtno bratstvo se mogu postići samo visokim obdarenjem religije duha. Ljudi različitih rasa mogu imati različite umove, ali u cijelom ljudskom rodu prebiva jedan te isti božanski i vječni duh. Nada ljudskog bratstva jedino može biti ostvarena samo kada i kako različite umne religije autoriteta postanu nadahnute i nadsvođene ujedinjujućom i oplemenjujućom religijom duha – religijom osobnog duhovnog iskustva.

Religije autoriteta jedino mogu podijeliti ljude i navesti ih da savjesno zauzmu protivne pozicije; religija postupno privlači ljude u zajednicu i navodi ih da jedni drugima pokažu suosjećajno razumijevanje. Religije autoriteta zahtijevaju od ljudi ujednačenost uvjerenja, ali to je nemoguće ostvariti s obzirom na današnje okolnosti u svijetu. Religija duha zahtijeva jedino jedinstvo iskustva – ujednačenost sudbine – potpuno dopuštajući raznolikost uvjerenja. Religija duha traži samo ujednačenost uvida, a ne ujednačenost gledišta i perspektive. Religija duha ne traži jednolikost intelektualnih pogleda, već samo jedinstvo osjećaja duha. Religije autoriteta se kristaliziraju u beživotna kreda; religija duha prerasta u sve veću radost i slobodu oplemenjujućih djela suosjećajne službe i milostivog posluživanja.

Oznake: ISTINA

- 19:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PROBLEMI TEOLOGIJE I MODERNE CIVILIZACIJE

Image and video hosting by TinyPic
Sve tri velike monoteističke religije koje imaju ključni duhovni učinak na zapadni svijet su sa vremenom dobile teološka tumačenja koja su ponekad radikalno izmjenila izvorni osnovni koncept i nauk tih religija. Prethodno je na ovom blogu razmatrana teologija kršćanstva, sad Islamska teologija.
Osnovni pojmovi koje bi svi trebali poznavati:

- Musliman = vjernik
- Islam = vjera u jednog Boga

Ovi pojmovi nisu postojali u predmuhamedovsko doba, oni su uvezeni u arapski jezik nakon pojave proroka Muhameda.

U Kuranu je bitno jedno od ključnih zakjučaka da „u vjeri nema prisile“, što znači da je vjera strogo odvojena od države jer država je aparat prisile.

Ponavljam iz prethodnih postova da u pogledu vjerovanja u Kuranu se ne objavljuje ništa novo i u njemu jasno piše, da je Kuran samo opomena. Grubo procjenjujući, u Kuranu je oko 40% prepričavanja starozavjetnih knjiga Biblije, oko 30% prepričavanje Evanđelja, dok je ostalo namijenjeno uspostavi svojevrsne civilizacije u jednom od najzaostalijih dijelova svijeta. Tu su propisi kako pisati ugovore, tko može svjedočiti na sudu, o razvodu braka i slično. u njemu izričito piše: Kuran je samo opomena ljudima! (81,27)

Veliki civilizacijski i kulturološki problem koji se javlja migracijom milona ljudi a koji su teološki u današnjem Islamu je pokušaj nametanja civilizacijskih vrijednosti Zapadu sa dijelovima Kurana koji su korišteni za uspostavu civilizacije najzaostalijim ljudima na Arapskom poluotoku prije 1400 godina. Tih 30% dijelova Kurana imali su veliku svjetovnu vrijednost u uspostavi civilizacije među Arapima, nisu donosili ništa novo vezano za vjeru, a u moderno doba njihova primjena (šerijatsko pravo) znači regresiju i nazadovanje moderne civilizacije. Ovo je naročito opasno za razvijena demokratska društva.

Zato su migracije pitanje opstanka razvijenih civilizacija - demokratskih društava Europe, one se moraju kontrolirati pod svaku cijenu.

Oznake: civilizacija

- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

RAJSKO TROJSTVO

Image and video hosting by TinyPic
Bog, kao Prvi Izvor i Središte, je prvotan u odnosu na cjelokupnu stvarnost – bezuvjetno. Prvi Izvor i Središte je beskonačan kao i vječan i stoga ograničen ili uvjetovan jedino vlastitom voljom.

Prvi Izvor i Središte je, dakle, prvotan u svim domenama: obožanstvljenim ili neobožanstvljenim, ličnim ili neličnim, aktualnim ili potencijalnim, konačnim ili beskonačnim. Nema stvari ili bića, relativnosti ili konačnosti, koje postoje osim u izravnom ili neizravnom odnosu i ovisnosti o prvotnosti Prvog Izvora i Središta.

U ovoj je izvornoj transakciji teoretski JA JESAM postigao ostvarenje ličnosti tako što je postao Vječni Otac koji je otac Izvornog Sina i istodobno Vječni Izvor koji je izvor Otoka Raja. Supostojeći s diferencijacijom Sina od Oca i u prisutnosti Raja, pojavila se osoba Beskonačnog Duha i središnji svemir Havona. S pojavom supostojećeg osobnog Božanstva, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha, Otac je, kao ličnost, izbjegao inače neizbježnu difuziju u potencijalu Ukupnog Božanstva. Otada na dalje, samo u povezanosti u okvirima Trojstva sa svoja dva ravnopravna Božanstva, Otac ispunjava sve potencijale božanstva, dok se sve iskustvenije Božanstvo aktualizira na razinama božanstvenosti Vrhovnosti, Krajnosti i Apsolutnosti.

Rajsko Trojstvo vječnih Božanstava omogućuje Očevo oslobođenje od apsolutizma ličnosti. Trojstvo savršeno povezuje bezgranični izražaj Božje beskonačne osobne volje s apsolutnosti Božanstva.

Image and video hosting by TinyPic
Amblen Rajskog Trojstva

Trojstvo je jedinstvo Božanstva, a to jedinstvo počiva vječno na apsolutnim temeljima božanskog jedinstva triju izvornih, ravnopravnih i supostojećih ličnosti, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha.

Iz sadašnjeg stanja u krugu vječnosti, gledajući unatrag u beskrajnu prošlost, postoji samo jedna neizbježna neminovnost u kozmičkim poslovima, a to je Rajsko Trojstvo. Trojstvo je bilo neizbježno. Ovaj je veliki svemir, gledan unatrag ili unaprijed, nezamisliv je bez Trojstva. Pošavši od Rajskog Trojstva, možemo pretpostaviti alternativne ili čak višestruke načina djelovanja, no bez Trojstva koje obuhvaća Oca, Sina i Duha, ne možemo zamisliti kako Beskrajni može postići trostruku i istorednu personalizaciju unatoč apsolutnom jedinstvu Božanstva. Niti jedan drugi koncept stvaranja nije usporediv sa standardima Trojstva u potpunosti apsolutnosti jedinstva Božanstva i prepunosti dobrovoljnog oslobođenja sadržanog u trostrukoj personalizaciji Božanstva.

Bog Otac Svih se uvijek lišava svakog dijela sebe koji se može podariti bilo kojem drugom Stvoritelju ili stvorenom biću.
Tehnikom potrojstvljenja Otac sebe lišava te bezuvjetne ličnosti duha koja je Sin, te na taj način sebe čini Ocem ovog Sina, tako dajući samom sebi neograničenu sposobnost da postane božanski Otac svih inteligentnih bića s voljom koja će naknadno biti stvorena, dovedena u postojanje ili na druge načine personalizirana. Kao apsolutna i bezuvjetna ličnost Otac može djelovati samo kao Sin i sa Sinom, ali kao osobni Otac, on nastavlja darivati ličnost raznim skupinama različitih razina inteligentnih bića s voljom, uvijek održavajući osobne odnose ljubavi i povezanosti sa svojom velikom obitelji svemirske djece.

Nakon što Bog daruje puninu samoga sebe ličnosti svoga Sina i nakon što je ovaj čin samodarivanja potpun i savršen, od beskonačne moći i naravi koja sada počiva u uniji Oca i Sina, vječni partneri dogovorno daruju svojstva i atribute koji čine jedno novo biće poput njih samih; i ta objedinjena ličnost, Beskonačni Duh, upotpunjuje egzistencijalnu personalizaciju Božanstva.

Izvorno i vječno Rajsko Trojstvo je egzistencijalno i bilo je neizbježno. To Trojstvo koje nema početka, je svojstveno činjenici diferencijacije Očevom slobodnom voljom onoga što je lično od onoga što je nelično i pojavilo se je u času kad je njegova osobna volja koordinirala te dualne stvarnosti uz pomoć uma.

Na Zemlji vlada opća zbrka u pogledu pojmova Rajskog Trojstva, pomješani su pojmovi u pogledu Trojstva ko na primjer Izvornog i Vječnog Sina koji je zamjenjen za Sina Stvoritelja našeg Lokalnog svemira Isusa Krista, nadalje zamjenjen je pojam Beskonačnog Duha iz Trojstva i na njegovo mjesto dodat Sveti Duh ili Majčinski Duh našeg lokalnog svemira koji je potomak Beskonačnog Duha i prvi suradnik našeg Sina Stvoritelja - Isusa Krista. Ovo je važno znati jer mi živimo u vremensko-prostornom dualnom svemiru dok su raj i središnji svemir trostruka kreacija.

Oznake: trojstvo

- 10:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 31.12.2017.

TRI MONOTEISTIČKE RELIGIJE

Image and video hosting by TinyPic
Svete knjige tri monoteističke religije:

Tora

Biblija

Kuran

Između tri temeljne sv. knjige nema uzajamno osporavajućih sadržaja. Dapače: Isus u cijelosti prihvaća Pismo i proroke, a Kur'an prihvaća knjige Starog i Novog zavjeta. Na žalost, od samih se početaka javljaju različita tumačenja njihova sadržaja te se odvajaju posebne sljedbe unutar iste religijske zajednice, kao i česti čak i ratni sukobi među njima. U takvim okolnostima ne iznenađuju ni suvremeni sukobi između sljedbenika pojedinih sv. knjiga.

Podvrgavanje religijske duhovnosti suživljavanju sa državnom političkom vlašću, jedan je od temeljnih neprijatelja očekivanoj duhovnosti religija. Od toga je patio judaizam od samih početaka, kršćanstvo se počelo dijeliti na različite sljedbe nakon čudnih starih općih sabora od početka trećeg stoljeća, Islam se na čisto dinastičkoj osnovi podijelio odmah nakon smrti poslanika Muhameda. Dok su jedni željeli da Muhameda naslijedi njegov najbliži suradnik, drugi su željeli osnivanje dinastije izborom Muhamedova zeta Alija. To su Šiiti i Suniti, koji i danas često uzajamno krvavo ratuju, a u međuvremenu je nastao i niz novih sljedbi. Međutim, tri temeljne sv. knjige ostaju nepromijenjene.

Kao što su u prošlosti europske države svoje ratove često opravdavale “religijski”, tako to čine i islamske, pa večina zapadnih laika misli: “Kur'anu su svi ne-muslimani ustvari nevjernici pa stoga osuđeni na vječno prokletstvo. U toj perspektivi čini se da im je mnogo bliži džihad negoli međureligijski dijalog.” – što je potpuna neistina, a politikom zavedeni znaju da u Kur'anu ne postoji el džihad u smislu svetog rata, kojim opravdavaju i najveći zločini “protiv nevjernika”. U kontekstu svih odgovarajućih kuranskih tekstova, el. džihad znači: Nastojanje na Božjem putu molitvom, dobrim djelima, imovinom, pa i životima ako je to nužno.

Umjesto riječi “nastojanje”, može se u istom značenju staviti i riječ “borba”, ali su političari islamskih država vrlo brzo riječ “borba” zamijenili riječju “rat” i tako je nastao pojam “sveti rat”, u ime kojega se vrše i najveći zločini.

Muslimani u različitim dijelovima svijeta se razlikuju. Arapi su uglavnom veliki formalisti, dok su u ljudskom pogledu najbolji muslimani počevši od hrvatskih i bosanskih pa do tračanskih u evropskom dijelu Turske. Nekadašnji dominantni bosanski međureligijski pojam “dobrog komšije” gotovo da se izjednačuje sa drugom zapovijedi u Evanđelju o odnosu među ljudima.

Na žalost, zahvaljujući prljavim politikama u ovom minulom ratu mnogo toga je poremećeno, a dolazak i ostanak pripadnika vehabijske sljedbe, koja je izrazito netolerantna prema svima ostalima, otežava smirivanje. I sad se pojavljuju razni svećenici, koji svojom djelovanjem dolijevaju ulje na vatru.

Istina je da se sve od događaja nakon prvog svjetskog rata, kada su Englezi i Francuzi prevarili Arape, ne ispunjavajući ratna obećanja, Islam sve više pretvara u političku religiju, sve više postavljajući geostrateške uvjete kao da su vjerski. Spomenut ću samo njihove radikalne ideološke zahtjeve za Istočnim Jeruzalemom, na koji, osim čisto mitološkog, nemaju nikakvo povijesno pravo, a religijsko pravo prisustva im nitko ne osporava.

Iz arapskih zemalja, a posebno iz Irana, pristižu, rekao bih znanstveno fantastična tumačenja o Kuranu i poslaniku Muhamedu.

Oznake: knjige

- 18:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ISUSOVO ROĐENJE

Image and video hosting by TinyPic
Točno u podne 21. kolovoza 7. godine prije nove ere, uz pomoć i ljubaznu službu drugih žena koje su bile na putu, Marija je rodila dječaka. I tako je Isus iz Nazareta rođen u svijetu, i majka Marija je umotala djetešce u odjeću koju je donijela da joj se nađu na putu i položila ga u obližnje jasle.
Obećano dijete je došlo na svijet na isti nači na koji se rađaju sva druga djeca prije i poslije toga dana; obrezan je osmoga dana, prema židovskom običaju, i formalno nazvan Jošua (Isus).

Drugi dan nakon Isusova rođenja, Marija je poslala riječ Elizabeti o djetetovu rođenju, nakon čega je Josip primio poziv od Zakarija da dođe u Jeruzalem da rasprave svoje planove za budućnost. Josip je sljedeći tjedan otišao u Jeruzalem da se posavjetuje sa Zakarijem. Zakarije i Elizabeta su bili obuzeti iskrenim uvjerenjem da je Isus trebao postati židovski izručitelj, Mesija, i da je njihov sin Ivan trebao biti njegov glavni pomoćnik, desna ruka ovog čovjeka sudbine. A budući da je Marija dijelila ova uvjerenja, nije bilo teško nagovoriti Josipa da ostane u Betlehemu, Gradu Davidovu, gdje je Isus mogao odrasti da postane Davidov nasljednik na prijestolju Izraela. I tako su ostali u Betlehemu više od godinu dana, i Josip je u međuvremenu najvećim dijelom radio kao tesar.

U podne na dan Isusova rođenja, anđeli serafini Zemlje okupljeni pod svojim upraviteljima, su doista pjevali himne slave nad betlehemskim jaslicama, ali ove se himne nisu mogle čuti ljudskim uhom. Ni pastiri niti bilo koje drugo ljudsko biće nije došlo iskazati poštovanje betlehemskom novorođenčetu, sve do dolaska određenih svećenika iz Ura, koje je Zakarije poslao iz Jeruzalema.

Oznake: rođenje isusa

- 18:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.11.2017.

SVEMIRSKI UM

Image and video hosting by TinyPic
Činjenica kozmičkog uma objašnjava srodstvo različitih vrsta ljudskih i nadljudskih umova. Ne samo da srodni duhovi jedni druge privlače, nego su i srodni umovi također vrlo bratski i skloni suradnji jedni s drugima. Ponekad opažamo kako ljudski umovi teku u kanalima zapanjujuće sličnosti i neobjašnjivog slaganja. U svim asocijacijama ličnosti kozmičkog uma postoji kakvoća koja se može nazvati "reakcija na stvarnost." To univerzalno kozmičko obdarenje bića slobodne volju je ono što ih spašava da ne postanu bespomoćne žrtve podrazumijevanih a priori pretpostavki znanosti, filozofije i religije. Ta osjetljivost kozmičkog uma naspram stvarnosti reagira na određene faze stvarnosti baš onako kako energija-materija reagira na gravitaciju. Još je ispravnije reći da ove nadmaterijalne stvarnosti tako odgovaraju na um svemira.
Kozmički um nepogrešivo reagira (prepoznaje odgovor) na tri razine svemirske stvarnosti. Ti su odgovori očiti samo umovima jasnog i dubokog razmišljanja. Ove razine stvarnosti su:

1. Uzročnost – domena stvarnosti fizičkih osjetila, znanstveno područje logičke uniformnosti, diferencijacija činjeničnog od nečinjeničnog, reflektirajući zaključci zasnovani na kozmičkom odgovoru. To je matematički oblik kozmičkog raspoznavanja.

2. Dužnost – domena stvarnosti morala u filozofskom području, arena razuma, prepoznavanje relativno pravog i krivog. To je prosudbeni oblik kozmičkog raspoznavanja.

3. Obožavanje – duhovno područje stvarnosti religioznog iskustva, osobna realizacija božanske zajednice, priznanje vrijednosti duha, osiguranje vječnog preživljavanja, uspon od statusa Božjih sluga u radost i slobodu sinova Boga. Ovo je najviši uvid kozmičkog uma, štovalački i obožavalački oblik kozmičkog raspoznavanja.

Ti znanstveni, moralni i duhovni uvidi, ta kozmička reagiranja, urođena su kozmičkom umu koji obdaruje sva bića slobodne volje. Iskustvo življenja uvijek razvija ove tri kozmičke intuicije; one su konstitutivne u samosvijesti reflektivnog razmišljanja. Ali tužno je zabilježiti da tako mali broj ljudi na uživa u njegovanju tih osobina hrabrog i neovisnog kozmičkog razmišljanja.

U lokalno svemirskom obdarenju uma, ta tri uvida kozmičkog uma čine a priori pretpostavke koje omogućuju čovjeku da funkcionira kao racionalna i samosvjesna ličnost u područjima znanosti, filozofije i religije. Drugim riječima, prepoznavanje stvarnosti ovih triju manifestacija Beskonačnog je kozmička tehnika samo-otkrivenja. Matematička logika osjetila prepoznaje materiju-energiju; um-razum intuitivno poznaje svoju moralnu dužnost; duh-vjera (obožavanje) je religija stvarnosti duhovnog iskustva. Ta tri osnovna čimbenika u reflektivnom razmišljanju mogu biti ujedinjena i koordinirana u razvoju ličnosti, ili mogu postati nerazmjerna i praktički nepovezana u svojim pojedinačnim funkcijama. Ali kada postanu ujedinjeni, oni stvaraju snažan karakter koji se sastoji u korelaciji činjenične znanosti, moralne filozofije i istinskog religioznog iskustva. A te tri kozmičke intuicije daju objektivnu valjanost, stvarnost, čovjekovom iskustvu u stvarima, značenjima i vrijednostima, i sa istim.
Svrha je obrazovanja kako razviti i izoštriti ove urođene darove ljudskog uma; svrha je civilizacije kako ih izraziti; svrha je životnog iskustva kako ih ostvariti; svrha je religije kako ih oplemeniti; i svrha je ličnosti kako ih ujediniti.

Oznake: um

- 23:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 29.08.2017.

ŽIVOT NAKON SMRTI FIZIČKOG TIJELA - VIŠI SVIJETOVI

Image and video hosting by TinyPic


Najvažnija spoznaja koja se mora usaditi u ljudska bića je da život ne prestaje nakon smrti fizičkog tijela, tako da ne možemo pobjeći od posljedica onoga što smo učinili. To je najvažnije.

Ovaj post je namjenjen ljudima koji misle da su istinski pobožni ali većina njih nije istinski pobožna, jer ne shvaćaju istinu. Oni su, zapravo, fanatici, oni sumnjaju. Ovo što iznosim se tiče znanja i mudrosti jer među njima postoji razlika. Mudrost se ne može prenijeti, jer u mnogo prilika mudrost zvuči poput budalaštine, jer ne postoje riječi za prenošenje mudrosti - ona je upućenost.

Kakva bi to magija mogla biti u smrti, prirodnom raspadu materijalnog tijela, da bi takav jednostavan korak smjesta transformirao smrtni i materijalni um u besmrtni i usavršeni duh? Takva uvjerenja nisu ništa drugo nego ugodna bajanja koja proizlaze iz neznanja i praznovjerja. Na dugom, dugom rajskom putu preživjelo ljudsko biće prelazi sa fizičkog evolucijskog svijeta na također fizičke arhitetonske svijetove i kako napreduje na planetama na kojima živi su sve manje materijalne.
Uvijek ovakav prijelaz posreduje između smrtnog statusa i kasnijeg statusa duha preživjelih ljudskih bića.

Ova područja su lokalno-svemirske sfere koje povezuju materijalne i duhovne razine egzistencije stvorenih bića. Svi ovi svjetovi su arhitektonske sfere i oni imaju dvostruko više elemenata od evolcijskih planeta. Takvi svjetovi koji su napravljeni po narudžbi, ne samo da obiluju teškim metalima i kristalima načinjenim od sto fizičkih elemenata, nego isto tako imaju točno sto oblika jedinstvene energetske organizacije koja nosi naziv morontija materijal. Rani život preživjelih smrtnika u lokalnim sustavima je vrlo sličan životu na našem sadašnjem materijalnom svijetu, a postaje sve manje fizički i više doista morontijalan na studijskim svjetovima zviježđa.

Kada se napreduje kroz život na višim razinama sukcesivno će vam se pružiti 570 novih tijela u svakoj fazi vaše progresivne transformacije. Od vremena odlaska sa materijalnih svjetova dok ne budete konstituirani kao prvi stupanj duha, proći ćete kroz 570 odvojenih i progresivnih promjena. Osam njih javljaju se u sustavu, 71 u zviježđu, a 491 za vrijeme boravka na planetama koji okružuje glavni svijet lokalnog svemira.

Tijekom ranog života na prvim prebivališnim svijetovima morat ćete često pribjegavati upotrebi tumača i prevoditelja. Oni znaju i govore sve jezike lokalnog svemira; oni su lingvisti svemirskih domena.
Nećete učiti nove jezike automatski; naučit ćete jezik tamo onako kako ga učite i ovdje, a ova briljantna bića će biti vaši nastavnici jezika. Prvi predmet studija na prebivališnim svjetovima bit će jezik Sustava, a zatim jezik Lokalnog svemira. I dok budete ovladavali novim jezicima, Morontija Pratitelji će vam biti učinkoviti tumači i strpljivi prevoditelji. Vi nikada neće naići na bilo kojeg posjetitelja ovih svjetova, a da se neki Morontija Pratitelj ne ponudi da posluži kao prevoditelj.

Svako biće koje dođe na ove svjetove ima svoj dom, mjesto boravka i odmora. Većina prebivališnih svjetova su strukture bez krova, veličanstveno izgrađene zidine s finim ukrasima. Zbog klimatskih i drugih fizičkih uvjeta koji prevladavaju na arhitektonskim svjetovima, krovovi su u potpunosti nepotrebni.
.

VIDLJIVI FIZIČKI SVEMIR
Plinovito, tekuće i kruto stanja su pitanja atomskih i molekularnih odnosa, ali gustoća je odnos prostora i mase. Gustoća ovisi izravno s količinom mase u prostoru i obrnuto s količinom prostora u masi, prostor između središnje jezgre materije i čestice koje kovitlaju oko tih centara, kao i prostor unutar takvog materijala čestica.

Naša Zemlja je linija ogromne energije, mali planet u krugu ogromne mase, najgušći naseljeni planet u Svemiru, gdje se zbog toga fizičko iskustvo ispoljava najviše od svih naseljenih planeta. Bića na drugim planetama imaju isto fizičko iskustvo ali ne tako jako, njihovi planeti imaju daleko manju gustoću.

Naš lokalni sustav se sastoji od preko 7.000 astronomskih grupa, ili fizičkih sustava, neki od kojih su podrijetla slična onim u našem solarnom sustavu. Astronomski centar je ogroman tamni otok prostora koji se sa popratnim područjem nalazi nedaleko od sjedišta sustavne vlasti. U našem sustavu se trenutno nalazi 619 naseljeni planet a 200 ih je još u pripremi. Naša planeta Zemlja ima broj 606.

Postoje više od dvije tisuće sunaca koja izlijevaju dalje svjetlo i energije u Sustavu, a naše sunce je prosječna plamena kugla. Od trideset sunca najbližih našem, samo tri su svjetlija. Visoke Ciilizacije su pokrenule specijalizirane energije struje koje dijeluju između pojedinih zvijezda i njihovih sustava. Te solarne peći, zajedno s tamnim divovima prostora, služe središtima moći i fizičkim kontrolorima kao dio stanica za učinkovitu koncentraciju i direktionizaciju energije krugova materijalne kreacije.

Zemlja je relativno izolirana na rubu našeg Lokalnog Sustava, naš solarni sustav, sa jednim izuzetkom, kao najudaljeniji postavljen od centralnog planeta lokalnog sustava -Jerusema, dok je sam naš Sustav najudaljeniji sustav našeg Zviježđa koje ima oko tisuću sustava, i to zviježđe je sada poprijeko vanjskog ruba našeg Lokalnog Svemira. Mi smo doista među najmanjim od svega stvorenoga a nakon Isusovog darivanja povišen je naš planet na položaj i čast velikog svemirskog interesa. Ponekad posljednji je prvi, a uistinu najmanje postaje najveće.

NEVIDLJIVI FIZIČKI SVEMIR NAŠEG LOKALNOG SUSTAVA
Drugi, za naše materijalne oči nevidljivi također materijalni planeti egzistiraju na frkvenciji ili brzinskim ovojnicama višim od brzine svjetla naše stvarnosti. One planete se nalaze u različitoj frekvenciji stvarnosti. Zbog brzina.

Administrativno središte Sustava se sastoji od nakupina arhitektonskih sfera, njih pedeset sedam – sam Jerusem, sedam velikih satelita, i četrdeset devet subsatelita. Jerusem, glavna sfera sustava (u Bibliji spominjan kao Nebeski Jeruzalem), gotovo je sto puta veći od Zemlje, iako je njegova gravitacija malo manja. Jerusemovi glavni sateliti su sedam tranzicijskih svjetova, koji su oko deset puta veći od Zemlje, dok je sedam subsatelita tih prijelaznih područja veličine Zemlje. Takve sfere nisu evolucijske kao naša planeta, oni su stvoreni i kao takvi i funkcioniraju.

Image and video hosting by TinyPic
Naš lokalni sustav Satania sa upravnim planetom Jerusemom, sedam svjetova prijelazne kulture koji svaki ima sedam satelita. ukupno 56 svjetova satanijskog sustava.

Energija na Jerusemu je vrhunski kontrolirana i cirkulira oko sfere u zoni kanala, koji su izravno hranjeni iz energetske točke prostora i njom se stručno upravlja (Visoka Civilizacija koja posjeduje dosegnuto savršenstvo, potpunu poslušnost prema Bogu). Prirodnu otpornost na prolaz te energije kroz fizičke kanale vođenja donose topline potrebne za proizvodnju ujednačene temperature Jerusema. Puno svjetlo i temperaturu održava na oko 21 stupnjeva celzijusa, dok je tijekom razdoblja svjetlosne recesije pada na nešto manje od 10 stupnjeva.

Rasvjeta sustava Jerusema ne bi trebalo biti tako teška shvatljiva. Nema dana i noći, ni sezone topline i hladnoće. Energetski transformatori održavaju 100.000 centara od kojih se razrijeđene energije projiciraju prema gore kroz planetarnu atmosferu, prolazi kroz određene promjene, dok ne dođe električna klima na strop sfere, a zatim se te energije reflektiraju natrag i dolje kao blago prosijavanje, pa čak i svjetlost oko intenziteta Zemljinog sunca kad sija iznad glave u deset ujutro.

Pod takvim uvjetima osvjetljenja, svjetlosne zrake se ne čine da dolaze iz jednog mjesta, one se prosijaju iz neba, proizlaze podjednako iz svih smjerova prostora. To svjetlo je vrlo slično prirodnom sunčevom svjetlu, osim da ono sadrži puno manje topline. Tako će se priznati da su takva sjedišta svjetova nisu svjetlosni u prostoru, i ako bi Jerusem bio vrlo blizu Zemlji, ne bi bio vidljiv.

Ova rasvjeta sfere se ravnomjerno održava u sedamdeset pet posto Jerusemskog dana, a onda se postupno smanjuje do, u vrijeme minimalnog osvjetljenja, svjetlost je tada kao kod našeg punog mjeseca na vedroj noći. To je miran sat za sve na Jerusemu. Emitiranje primaju samo stanice u pogonu tijekom ovog razdoblja odmora i rehabilitacije.

Jerusem prima blijedo svjetlo iz nekoliko obližnjih sunca - vrsta sjajane svjetlosti zvijezda - ali ne ovisi o njima, svjetovi kao Jerusem ne podliježu hirovima poremećaja sunca, niti su suočeni s problemom hlađenje ili umiranja sunca.

Sedam tranzicijskih svjetova i njihovih četrdeset devet satelita su grijani, osvijetljeni, opskrbljeni energijom, i navodnjavani Jerusemskom tehnikom.

FIZIČKE OSOBINE JERUSEMA

Na Jerusemu nema gorskih raspona Zemlje i drugih evolucijskih svjetova jer ne postoje ni potresi ni kiša, ali ćetmo uživati u lijepim visoravnima i drugim jedinstvenim varijacijama topografije i krajolika. Ogromna područja Jerusema sačuvana su u "prirodnom stanju", a raskoš tih dijelova je sasvim izvan snage ljudske imaginacije. Postoje tisuće i tisuće malih jezera, ali ne i razbiješnjenih rijeka ni ekspanzivnih oceana. Nema kiše, ni oluje ni snježne oluje, na bilo kojem od arhitektonskih svjetova, ali postoje dnevne oborine od kondenzacije vlage za vrijeme najnižih temperatura koje se događaju za vrijeme svjetlosne recesije. (Rosišta je veće na tri plinska svijeta nego na dvije plinske planet poput Zemlje.) Fizičke biljke života i svijet živih bića zahtijeva vlagu, ali to uglavnom dobivaju od podzemnih sustava cirkulacije koji se proteže na cijelom području, čak i do samih vrhova gorja. Ovaj vodeni sustav nije u potpunosti podzemni, jer postoji mnogo kanala međusobno povezanih pjenušavih jezerima Jerusema. Atmosfera Jerusema ima tri plinske smjese. Ovaj zrak je vrlo slična onom na Zemlji uz dodatak plina prilagođenog za disanja tog poretka života. Ovaj treći plina ni na koji način ne onesposobljava zrak za disanje životinja ili biljaka materijalnih vrsta.

Prijevozni sustav je u savezu sa cirkulacijom kretanja potoka energija, to je glavna struja energije koji se nalazi na intervalima od 18 kilometara. Do podešavanja fizikalnih mehanizama materijalna bića na planetu mogu nastaviti kretanje različitim tempom četri do osamsto kilometara na sat. Prijevozne ptice lete na oko sto osamdeset kilometara na sat zrakom. Mehanizmi Materijalnih Civilizacija putuju oko petsto kilometara na sat. Materijalni i početna domaća bića moraju koristiti ova mehanička prijevozna sredstva, ali duhovne ličnosti nastavljaju uz vezu vrhunske snage i duhovnih izvora energije.

Jerusem i pridruženi svjetovi su obdareni sa deset standardnih podjela fizičkog života karakterističnih za arhitektonske sfere Lokalnog Svemira. A budući da nema organske evolucije na Jerusemu, nema sukobljenih oblika života, bez borbe za opstanak, ne opstaju najjači. Umjesto toga postoji kreativna adaptacija koja nagovješćuje ljepotu, sklad i savršenstvo vječnog svijeta središnjeg i božanskog svemira. I u sve to kreativno savršenstvo je većina nevjerojatno miješanje fizičkog i morontia života, umjetnički kontrast od nebeskih obrtnika i naših bližnjih.

Jerusem je doista predznak rajske skale slave i veličanstvenosti. Ali nikada se ne možemo nadati da ćemo dobiti adekvatnu ideju ovih slavnih arhitektonskih svjetova u pokušaju opisa. Tu je tako malo toga da se može usporediti sa ičim na svijetu, a čak i tada stvari na Jerusemu tako nadilaze stvari Zemlje da je usporedba gotovo groteskna. Dok ne stignete na Jerusem, teško možete zamisliti sve kao pravi koncept nebeskog svijeta, ali to nije tako dugo vremena u budućnosti kada dolazi iskustvo na sustavnom kapitelu u usporedbi s nekim vremenom dolazka na više udaljene trening sfere svemira i Havone. Proizvodnja ili laboratorijski sektor Jerusema je veliko područje, onaj koji če zemaljski ljudi teško prepoznati jer nema pušenja dimnjaka, ipak, tu je zamršeno materijalno gospodarstvo povezano sa tim posebnim svjetovima, a tu je savršenstvo mehaničkih tehnika i fizičkih postignuća koja će zapanjiti, pa čak i izazvati strahopoštovanje naših najiskusnijih kemičara i izumitelja. Zaustavljanje je uzeto u obzir za ovom prvom svijetu pritvora u Rajskom putovanju koji je daleko više materijalan nego duhovan. Tijekom svog boravka na Jerusemu i tranzicijiskim svjetovima ste daleko bliži našem zemaljskom životu materijalnih stvari nego kasnije u životu unapređenja duhovnog postojanja.

Dok je bio na Zemlji, Isus je govorio o "mnogim stanovima u Očevom svemiru." Svih pedeset šest svjetova koji orkužuju Jeruzem na određeni način omogućuju postojanje prijelazne kulture uzlaznih smrtnika, dok sedam satelita koji okružuju prvi svijet preciznije nose naziv "prebivališni svjetovi."

Prijelazni svijet broj jedan je sam po sebi posvećen isključivo uzlaznim aktivnostima, kako predstavlja glavni centar finalističkog zbora koji je pripojen našem lokalnom Sustavu. Ovaj svjet trenutno služi kao glavno središte više od stotinu tisuća finalističkih skupina, dok svaka skupina obuhvaća tisuću proslavljenih bića. Nakon što određeni sustav ostvari status svjetla i života i kako prebivališni svjetovi jedan za drugim prestanu služiti kao stanice posvećene smrtničkoj obuci, rastući broj finalista preuzima ove starije i usavršenije sustave.
Uprava nad sedam prebivališnih svjetova počiva pod odgovornošću odgovarajućeg nadglednika i Melkizedeka. Na svakom svijetu djeluje aktivni upravitelj koji neposredno polaže račune jeruzemskim vladarima.

Na prvom prebivališnom svijetu sve preživjele osobe moraju zadovoljiti uvjete roditeljske uloge svojih rodnih planeta. Ni jedan materijalni smrtnik ne može izbjeći iskustvo podizanja djece, njihove ili tuđe, bilo na materijalnim svjetovima ili kasnije na finalističkim svjetovima Jeruzema. Očevi moraju proći kroz ovo bitno iskustvo jednako kao i majke. Vrlo je žalosno i pogrešno što suvremeni narodi na Zemlji smatraju da podizanje djece predstavlja prvenstveno majčinsku dužnost. Djeci trebaju očevi kao i majke, dok očevima treba ovo roditeljsko iskustvo jednako kao što treba i majkama. Škole koje podižu novorođenčad počivaju na prvom jeruzemskom svijetu prijelazne kulture. Ove škole za novorođenčad prvenstveno rade na podizanju i odgoju djece vremena, uključujući i djecu koja su umrla na evolutivnim svjetovima prije postignuća individualnog statusa u svemirskim arhivima. U slučaju opstanka bilo jednog ili oba roditelja ovakvog djeteta, čuvar sudbine daje punomoć svom suradniku iz reda kerubima da djeluje kao čuvar djetetovog potencijalnog identiteta, predajući ovom kerubimu odgovornost izručenja ove nerazvijene duše u ruke Učitelja Prebivališnih Svjetova u probnim vrtićima ovih svjetova.

Ovi štićenici, ova novorođenčad uzlaznih smrtnika, uvijek primaju personifikaciju u izvornom fizičkom statusu u vijeme smrti, jedno bez reproduktivne moći. I buđenje nastupa upravo u času dolaska njihovih roditelja na prvi prebivališni svijet. I ova djeca zatim primaju svaku priliku, u svom novom obličju, izabrati nebeski put jednako kao što bi to bila u stanju učiniti na svjetovima koji su posvjedočili preuranjeni svršetak njihovog života.

Na dječjem svijetu, uvjetna bića se djele u grupe ovisno o tome da li imaju Fragmente Boga-Tajanstvenog Osmatrača, jer oni dolaze u umove ove materijalne djece jednako kao što to čine na svjetovima prostora. Djeca koja nisu dostigla dob primitka Osmatrača žive u petočlanim obiteljima i mogu biti bilo mlađa ili staria od godinu dana, sve do otprilike pet godina ili sve do Osmatračevog dolaska.

Sva djeca evolucijskih svjetova koja imaju Tajanstvene Osmatrače ali koja prije smrti nisu donijela odluku u pogledu Rajskog puta, jednako tako primaju personifikaciju na tom svijetu sustava, gdje jednako tako rastu u obiteljima Materijalnih Civilizacija i njihovih kao i djeca koja su pristigla bez Osmatrača, a koja s vremenom primaju Tajanstvene Promatrače nakon što dostignu dob koja predstavlja uvjet donošenju moralnih odluka.
Mladež i djeca finalističkog svijeta koja imaju Osmatrače (Izvorni fragment Boga), u dobi od šest do četrnaest godina, jednako odrastaju u petočlanim obiteljima; ove obitelji obuhvaćaju djecu od šest, osam, deset, dvanaest i četrnaest godina. Nakon šesnaeste godine, čim donesu konačnu odluku, djeca prelaze na prvi prebivališni svijet i započinju ići Rajskim putem. Dok postoje djeca u nekim slučajevima donesu odluku prije šesnaeste godine smjesta prelazeći na uzlazne svjetove, prema standardima Urantije vrlo mali broj djece ispod šesnaeste godine pristiže na prebivališne svjetove.

PRIJELAZ SA ZEMLJE NA PRVI SVIJET

Na prebivališnim svjetovima smrtna bića koja se ovom prilikom podižu iz mrtvih nastavljaju svoje živote upravo tako gdje ih je zatekla smrt. Dok pri prelasku sa Zemlje na prvi prebivališni svijet mogli bi primijetiti bitniju razliku, da smo bili rođeni na normalnijem i naprednijem vremenskom svijetu, teško da bi primijetili razliku izuzev što bi imali drugačije tijelo; čovjekov tjelesni hram ostaje na rodnom svijetu.

U samom centru aktivnosti prvog prebivališnog svijeta počiva centar za podizanje mrtvih, ogromni hram posvećen sklapanju ličnosti.

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa) možete nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje ste bili prekinuti prilikom smrti. Između časa planetarne smrti i uskrsnuća na prebivališnom svijetu, smrtni čovjek ne prima ništa drugo izuzev spoznaje činjenice da je preživio smrt. Ovdje nastavljate upravo tamo gdje ste prekinuli na Zemlji.

Gotovo cijelo iskustvo življenja na prvom prebivališnom svijetu počiva u otklanjanju nedostataka. Preživjela bića prvog smještajnog svijeta u sebi nose tako mnogobrojne i raznolike nedostatke u pogledu karaktera smrtnog bića i mjere ljudskog iskustva, da glavne aktivnosti ovog svijeta počivaju na korekciji i ispravci ovih mnogostrukih nasljeđa tjelesnog života na materijalnim evolucijskim svjetovima vremena i prostora.

Ako se ne trabate zadržati na prvom prebivališnom svijetu, na koncu desetodnevnog odmora ponovo odlazite na počinak i odlazite na drugi svijet, i nakon svakih deset dana nastavljate napredovati dok ne stignete do svog položaja.
Pri svakom napretku s jednog prebivališnog svijeta na drugi, primate novoizgrađeno i prikladno prilagođeno tijelo. Nakon što pođete na počinak sa serafskim prijevoznicima, budite se s novim ali nerazvijenim tijelom u dvoranama uskrsnuća, upravo kao što se bili stigli na prvi prebivališni svijet izuzev što Fragment Boga (Duša) ostaje uz vas prilikom ovog prijelaznog sna između prebivališnih svjetova. Vaša ličnost ostaje nedirnuta nakon što pređete s evolucijskog svjeta (Zemlje) na početne prebivališne svjetove.

Premda imate nova tijela, kroz svih sedam svjetova nastavljate jesti, piti i odmarati se. Ovdje živite na novoj hrani, vrsti živuće energije koja nije poznata na materijalnim svjetovima. Ta tijela potpuno koriste vodu i hranu; nema otpada. Razmislite o slijedećem: Prvi prebivališni svijet je uveliko materijalan planet koji predstavlja početke novog režima. Vi ste tu još uvijek ljudsko biće i dok kao takvi niste daleko od ograničenih gledišta smrtničkog života, na svakom se svijetu može vidjeti jasan napredak. Sa svijeta na svijet postajete sve manje materijalni, sve intelektualniji i ponešto više duhovni. Najbitniji duhovni napredak nastupa na posljednja tri od sedam progresivnih svjetova.

PROBLEMI SA PRIJELAZOM NAKON SMRTI
Međutim, duše koje su došle na ovaj naš planet Zemlju postale su, u svojim fizičkim tijelima, neodgovorne. Ovo je postao planet želje. Duše koje se ovdje nalaze ponašaju se kao da su u živom pijesku i kao da se koprcaju i nestaju u toj želji. Važno je da mi evoluiramo, jer bez evolucije ovog planeta, ni drugi planeti u Svemiru ne mogu ići naprijed. On je zaustavio rast Svemira. Važno je da se podigne razina svijesti našeg planeta. Upravo ljubav s ovog planeta je ono što stvara energiju koja hrani Boga. A naš je planet zaustavio rast dijela Svemira, umjesto da evoluira onako kako treba, da postane jedno s Božanskim. Mnoge od ovih duša koje ovdje žive, kad umru, zarobljene su u atmosferi ovog planeta, a onda se stalno iznova rađaju u istom svijetu i čini se da nikud ne idu. Naš je planet prvotno stvoren da poduči ravnoteži između duhovnog i fizičkog svijeta. Ali, u tom fizičkom svijetu duše su upale u materijalizam, i stoga ta bića nikad ne evoluiraju izvan pojasa ovog planeta. Njihove se želje još uvijek nalaze u njihovim mislima i osjećajima, a njihove ih želje drže prikovanima za ovaj planet i stoga se događa umnožavanje koje će se nastaviti dok ovaj planet ne potone.

Ono što je bilo isplanirano za planet Zemlju, nije se dogodilo. Premda je otkriveno da od svih planeta u Svemiru ona ima najviše ljepote, najveću raznolikost promjene, otkriveno je da oni koji žive na planetu Zemlji imaju veliko fizičko svojstvo, kakvo ne postoji na drugim planetima. Duše su se prilijepile na planet Zemlju.

Tu priljepljenost uzrokuje gravitacijska gustoća i privid da je ona stvarna. Priljepljenost je osjećajna, ona potiče od nesposobnosti da se tijelo ukloni iz sebe u gravitacijskoj gustoći. Kad uklonite tijelo iz sebe, ono se deblokira, tako da se može ublažiti osjećajna gravitacijska gustoća i ugledati prava stvarnost. Ovaj je planet stvoren da bi bio raj i da bi Zemlja imala svu svoju raznolikost bilo je neophodno stvoriti je gravitacijski gustom.

Za neke duše, njihov izbor da budu rođene u ovo vrijeme nije služio evolucijskom procesu njihovog rasta, već je bio u službi ovog planeta, da bi istaknule važnost shvaćanja Zemljinog mjesta u Svemiru i ljudskih bića na njoj. Postoje mnogi koji su u ovo vrijeme došli na Zemlju, koji su izabrali doći ovdje zbog potreba Svemira, da bi pomogli.

Baš kao što je Stvoritelj sveznajući, i svaka pojedina duša je sveznajuća i postoje različiti putevi kojima svaka pojedina duša može krenuti. U vrijeme dolaska na planet Zemlju, duše izrade svoju kartu, one se ograniče u svom izboru, ali sa sobom donesu kartu, tako da imaju izbor oko toga slijediti tu kartu ili ne. Zbog toga što Stvoritelj zna sve, to ne znači da postoji miješanje u živote ljudskih bića.

To je ujedno jedan od ključnih problema opstanka ovog našeg planeta koji je postao usko grlo napretka za duše i velika prijetnja populacijskog prenapučavanja i ekološkog urušavanja.

Oznake: religija

- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 09.08.2017.

Isus i Muhamed - slabo poznato porijeklo islama

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Seyyid Lokman (1583) - Isusa Krista nose dva anđela s minareta u Damasku / Topkapi Palace Museum, Istanbul /

Suvremeno zapadno mišljenje o islamu hranjeno je pretpostavkom o nespojivim razlikama između islama i kršćanstva koje se dokazuju dugom poviješću njihova rivalstva. Suprotno tome, novija istraživanja pokazuju kako su počeci islama usko povezani s kršćanskom tradicijom, pa je i sam Isus, neovisno o kasnijem, politički motiviranom potiskivanju, u Kuranu zauzimao važno mjesto.

Nije lako baviti se pitanjem islama i njegova porijekla i pri tom izbjeći aktualnosti i teme koje se ponavljaju i nameću, poput neizostavnog “džihada”. Multidisciplinarna studija Kurana – dakle ono što nije samo teološki komentar – znanost je u nastajanju. Sveta knjiga muslimana često se predstavlja kao “tekst bez konteksta”, zbog svoje kompleksne literarne strukture i nemogućnosti da se odredi vrijeme nastanka sura (poglavlja), ili čak da se odredi cjelokupni kronološki redoslijed njihove objave. Ulog je velik jer bolje poznavanje historijskog i društvenog konteksta u kojem se pojavila posljednja od tri velike monoteističke religije bi moglo pomoći da se prevladaju suvremeni političko-religijski izazovi.

U pogledu vjerovanja u Kur'anu se ne objavljuje ništa novo i u njemu jasno piše, da je Kur'an samo opomena. Grubo procjenjujući, u Kuranu je oko 40% prepričavanja starozavjetnih knjiga Biblije, oko 30% prepričavanje Evanđelja, dok je ostalo namijenjeno uspostavi svojevrsne civilizacije u jednom od najzaostalijih dijelova svijeta. Tu su propisi kako pisati ugovore, tko može svjedočiti na sudu, o razvodu braka i slično. u njemu izričito piše: Kuran je samo opomena ljudima! (81,27)

Dijalogu između kršćana i muslimana, baš kao i odvajanju svjetovnog od duhovnog, može samo koristiti ovakav podsjetnik na izvornu bliskost između križa i polumjeseca. Kako govore brojni istraživači različitih nacionalnosti i horizonata, za islam je Isus jednako bitna ličnost kao Adam, prvi čovjek. Isa, sin Merjemin, dakle Isus sin Marijin, jest onaj koji dolazi na kraju vremena ubiti Antikrista. No iako znaju da onaj kojeg nazivaju mesih, drukčije rečeno “mesija”, zaista jest jedan od “njihovih” proroka, veliki broj muslimana nije svjestan temeljnog i jedinstvenog mjesta koje on zauzima u Kuranu.
Naime, predstavljen je kao “duh”, “dah” i “riječ” Božja. To je prekrasan i izniman čovjek, sposoban činiti čuda. S druge strane, sveta knjiga o Muhamedu govori više lakonski: običan čovjek (ne čini čuda), “samo” poslanik (resul) Alaha, i jedan prorok (nabi) među mnogima. Bliskost između dvije religije ilustrirana je također važnošću koja se pripisuje Mariji koja je u Kuranu jedina žena označena imenom i spomenuta u više navrata, čak joj je posvećena sura 19.

Dok se rječnik koji stvara podjele konsolidira – mislim naročito na vraćanje termina “križari” koji radikalni islamisti koriste za kršćane, ili konfuziju između islama i političkog islamizma kod velikog broja Zapadnjaka – isticanje ovog srodstva moglo bi doprinijeti smirivanju napetih odnosa. Isto tako, u društvu obilježenom rastućim nepoznavanjem religije, ono diskreditira uobičajeni mišljenje o drukčijem islamu u odnosu prema judeokršćanstvu. Naravno, može se prigovoriti da su teološke razlike značajne. Tako Kuran odriče božansku narav Isusu, iako zadržava – i brani – bezgrešno začeće. Isto tako, tvrdi da Isus nije umro razapet gdje su mu posvećuje dva ajeta (157. i 158.) sure IV. gdje je naročito rečeno da su oni koji vjeruju da su vidjeli mesiju na križu žrtve iluzije: “[To raspeće] im se pričinilo”. Štoviše, islam je vrlo nepopustljiv u odnosu na kršćanstvo, koje optužuje da je raskinulo sa strogim monoteizmom (širk) dodajući Bogu Isusa i Duha Svetog.

Razlike nisu bezazlene jer izazivaju mnogobrojne polemike i sukobe. Tako sa treba pokazati da islam nije rođen u opoziciji s kršćanstvom, nego se na izvjesni način na njega nastavlja, dakle nastaje kao pokušaj reforme. Ustvari, islamska religija nastavlja ili preformulira kršćanske doktrine kakve su postojale u VII. stoljeću. To je slučaj s doketizmom, herezom s početaka kršćanstva koja je Kristovu smrt na križu smatrala nemogućom. A mjesto Marije u Kuranu rasvjetljuje se čitanjem nekih apokrifnih tekstova, dakle onih koji se suprotstavljaju “kanonskim”, koje Crkva ne priznaje i u kojima se ona uopće ne spominje.
Na historijskom planu islam u nastajanju uopće nije stran teološkim debatama svojeg doba. Na neki način on zatvara beskrajne prijepore o naravi Krista. Istaknuto mjesto Isusa u Kuranu daje naslutiti da se Muhamed obraća i kršćanima, ne samo politeistima Meke i arapskog poluotoka, kako bi ih pridobio za svoju stvar. To je uostalom jedan od razloga – nipošto jedini – munjevite brzine kojom kršćansko stanovništvo Levanta usvaja ovu novu religiju.

Je li islam izniknuo kao presađena reznica kršćanstva? Sasvim sigurno da odgovor izveden iz znanstvenih i historijskih argumenata nije moguć. No jasno je da postoji odnos “intertekstualnosti” između islama u nastajanju i kršćanstva kakvo je postojalo u VII. stoljeću.
U muslimanskom svijetu raširen je judeofobni osjećaj koji se raspiruje sudbinom Palestinaca, ali koji se također oslanja na određeno čitanje Kurana. Zbog toga treba uzeti u obzir kontekst u kojem su se pojavili određeni ajeti. Kad optužuje Židove da su zahtijevali Kristovu smrt, Kuran i ondje preuzima kršćanske ideje vrlo raširene u VII. stoljeću, ideje koje će još dugo i žilavo opstajati. Trebat će sačekati 1963. kako bi papa Ivan XXIII. izgovorio molitvu: “Oprosti nam za prokletstvo koje smo nepravedno nanijeli Židovima. Oprosti nam jer smo te svojim grijehom, razapeli po drugi put.”

Isto tako, veliki broj stručnjaka podsjeća da je sukob između Muhameda i dvaju židovskih plemena iz Medine – grada u kojem je pronašao utočište nakon bijega iz Meke (Hidžra, 622., dakle dvanaest godina od početka objave) – bio političkog, ali i teološkog karaktera. Na historijskom planu poslanik je, nastavljajući Mojsija i Isusa i smatrajući da reformira judaizam i kršćanstvo koji se u Kuranu smatraju alteracijama u odnosu na izvornu religiju, vjerojatno došao u sukob s rabinima. To ove specijaliste navodi na tvrdnje da knjiga nije antižidovska, nego antirabinska.

Jedno stoljeće nakon nastanka, islam – sada u punoj teritorijalnoj ekspanziji – oslobodit će se malo po malo zaštitničke figure Isusa i dati istaknuto mjesto Muhamedu. Razlike u odnosu na kršćanstvo produbit će se tijekom stoljeća. Ali jasno je da je potrebno novo čitanje Kurana koje uzima u obzir historijski i socijalni kontekst u kojem je nastao. To je neophodna etapa koja bi mogla obnoviti islamsku misao. Zaustavljen još od XI. stoljeća, ovaj idžtihad, ili drukčije rečeno interpretacija tekstova, koja je bila bogata tijekom nekoliko stoljeća nakon smrti proroka 632., danas je tek duga iterativna petlja u kojoj se slijede isti komentari komentara svete knjige.

U ovoj nužnoj reviziji mogu nam pomoći još neke znanosti: lingvistika – za detaljnu studiju kuranskog arapskog i njegovih brojnih pozajmica u drugim jezicima, naročito sirjačkom, semitskom jeziku izvedenom iz aramejskog – kao i antropologija, dragocjena su oruđa. Uz to i arheologija, čija će otkrića omogućiti da se bolje shvati historijski kontekst objave – pod uvjetom da, naravno, Saudijska Arabija dozvoli veći broj istraživanja na svojem tlu. Potom će trebati popularizirati poruke koje donose reinterpretacije kuranskog teksta. No možemo pretpostaviti da se to neće dogoditi bez poteškoća.

Oznake: isus i muhamed

- 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.06.2017.

ALLAH

Image and video hosting by TinyPic
Povjest riječi Allah dolazi od najstarije pisane riječi za Boga, El, koja je korištena još u starozavjetnim spisima. Daljnjni razvoj riječi je išao: El- Eloah(- Elohim pl.)- Elloah- Ellah- Allah. U prastara vremena (10 000 godina prije nove ere) El je bila najčasnija riječ.
Mnogi muslimani koji su nepoznavatelji svoje religije smatraju da Allah znači i doslovni termin za riječ: Bog. No, to nije točno. Učeni muslimani znaju da je Allah osobno ime Boga. Poznata izjava među muslimanima "nema Boga osim Allaha" na arapski se čita: La illah illa allah.
U rečenici riječ "illah" je riječ koja znači "bog", a Allah je osobno ime tog boga. Riječ (La) illah je dakle općeniti termin za Boga. Muslimani u nekim prijevodima Kur'ana na hrvatski/bosanski prevode iz izvornika "U ime Allaha" kao "U ime Boga". U Kur'anu - u izvorniku ne piše u ime "illah" (boga, općeniti termin), nego u ime Allaha (osobno ime). Takav prijevod Kur'ana je plod želje nearapskih muslimana da se Allah prihvati kao općenita riječ za Boga. Svi anđeli u islamu imaju nastavak "El", umjesto "Ah", ili "Allah" (Gabrij-El, umjesto Gabri-Allah) i Kur'an tu ima za anđele preuzete nazive Starog zavjeta koji je sadržavao Božje ime u sebi: ime ("El") i ne svjedoče za isto islamsko ime Boga i isti izvor koji je arapskog jezika kao riječ: Allah. O izvoru tog osobnog imena riječi Allah više će reći ovaj prevedeni tekst o predislamskoj poganskoj Meki. Jedan od razloga zašto je glavni moto Muhameda "nema Boga osim jednoga" je upravo i mnogobrojno pogansko stanovništvo sa raznim poganskim bogovima, kao svakodnevnica tadašnjih arapskih prostora.
Allah je ime jedinoga Boga u Islamu. Ime ''Allah'' je predislamska složenica arapske riječi ''La-ilah'' koja znači Bog, s članom ''il'' i izvedenica je od (la) illah (božanstvo). Arapsko ime za Boga je riječ ''La-ilah''. To je općeniti pojam za bilo kojeg boga koji se smatrao najvišim bogom. Različita arapska plemena su upotrebljavala riječ ''Allah'' u odnosu da bi izrazili svoga osobnog najvišeg boga. Allah je bio štovan u Kabi, odnosno u Meki od poganskih Arapa puno prije vremena nego se pojavio Muhamed. Isto tako to je bilo ime glavnoga boga među brojnim idolima (360) u Kabi, tj. Meki prije nego ih je Muhamed okrenuo u monoteiste. Povjesničari su dokazali da za boga mjeseca imenom ''Hubal'' kojemu su se arapi molili u Kabi, koristili riječ Allah za vrijeme molitve.
Danas, musliman je onaj koji se podređuje volji Boga - Allaha.
Islam znači podređenje/podložnost (Allahu), ali izvorno značenje jest snaga koja je karakterizirala pustinjskog ratnika koji se je suočen s nemogućim okolnostima, borio do smrti za svoje pleme.

Mnogi vjeruju da je riječ ''Allah'' izvedenica od srednjoistočne riječi ''el'' koja u Ugaritskom, Kananskom i Hebrjeskom može značiti bilo istinskog, bilo lažnog Boga. Međutim izgleda da ovdje slučaj nije takav, jer "izvor imena Allah datira u vrijeme prije muslimana. Allah nije uobičajeno ime koje znači ''Bog'' pisano velikim, ili ''bog'' pisano malim početnim slovom." (Encyclopedia of Religion and Ethics (ed. Hastings), I:326.)
Prema Enciklopediji Religija, Allah se podudara s babilonskim bogom Baalom kojeg su Arapi poznavali puno prije nego ga je Muhamed počeo štovati kao vrhovnog Boga. Prije Islama, Arapi su priznavali puno bogova i božica, a svako je pleme imalo svoje osobno božanstvo. Isto tako su postojala prirodna božanstva. Allah je bio bog lokalnog plemena Quarish, koje je bilo Muhamedovo pleme prije nego je utemeljio Islam i odveo svoje ljude van politeizma. Allah je tada bio poznat kao ''Bog Mjeseca'', koji je imao tri kćeri koje su bile posrednice ljudima do Allaha. Njihova imena su bila Al-at, Al-uzza i Al-Manat, i bile su tri božice. Prve dvije Allahove kćeri imale su imena, tj ženski oblik imena Allah. Hubal je bio glavni bog Kabe među 360 božanstava. Hubal je bio kip naličjem na čovjeka čije je tijelo bilo izrađeno od crvenih dragih kamenja, a ruke su bile izrađene od zlata. (Referenca Islam George Braswell Jr.)
Zbog knjige "Sotonski stihovi" koja je govorila o stihovima Kur'ana i stihovima hadisa koji ukazuju kako je Muhamed priznao Allahove kćeri kao poganske božice koje su i tada bile smatrane Allahovim kćerima (Muhamed je to učinio prije nego je imao vlast nad tim poganima), taj autor je dobio fetvu na smrt 1989. od ajatolaha Homeinija).
"Povjesničari kao Vaqqidi su smatrali da je Allah u biti vrhovni od tih 360 bogova koji su bili štovani u Arabiji kad je već Muhamed postao nadmoćan. Tako Ibn Al-Kalbi daje 27 imena predislamskim bogovima. Zanimljiva činjenica jest da je malo muslimana htjelo prihvatiti da je Allah već bio štovan u Kabi u Meki od arapskih pogana prije dolaska Muhameda. Čak neki muslimani bi se razbijesnili kada bi se susreli s ovom činjenicom. Ali nažalost, povijest nije na njihovoj strani, jer pre islamska literatura govori o ovome. " (G. J. O. Moshay, Who Is This Allah? (Dorchester House, Bucks, UK, 1994), pg. 138).

Povijest je pokazala da su Meka i sveti kamen Kaba, bila svetišta za predislamske pogane Arape. Štoviše, bivše ime za Kabu bilo je Beit-Allah, što znaći Kuća Allahova. Rečeno je da je to prvo što je izgrađeno u raju. Ovo je kontradistinkciji s onim što je Mojsije naredio da se sagradi. Dakle to je nešto što muslimani namjerno izostavljaju u svom čitanju Biblije.
Kur'an nam kaže da je Muhamed izbacio druge idole van i učinio jednoga boga vrhovnim i sebe stavio za glasnika. Zadržao je Kabu kao sveto mjesto i potvrdio da crni kamen ima moć oprati grijehe. Zadužio je svakog vjernika da napravi hodočašće crnom kamenu makar jednom u životu. (Sura 22:26-37). Nijedan svetac Staroga zavjeta nikada nije napravio hodočašće prema Kabi i poljubio crni kamen, unatoč pričama kako su Abraham i Išmael obnovili to svetište.
Muhamed je upotrijebio ime Allah, koje je prije bilo ime određenog idola bez da ga je ikad razlučio od idola koje su ljudi Meke u to vrijeme već štovali. To je bila modifikacija prijašnjeg štovanja poganskih arapa bez ikakve potpune promjene. Nikada nije ukazano ljudima da prestanu štovati lažnog od pravog Allaha.

Al-lat u kojem je T na kraju imena Allah, bilo je predstavljeno u obliku četvrtastog kamena čije je glavno svetište bio grad Taif. U svetištu je bio crni kamen u gradu imenom Qudayd između Meke i Medine. Bila je božica sudbine, odnosno ženski duplikat Allaha. Al-uzza je bila božica istoka Meke. Izvori govore da je bilo čak žrtvovanja ljudi njoj u čast i islamska tradicija govori priču o Muhamedovu djedu koji je zamalo žrtvovao svoga sina, tj Muhamedovog oca toj božici. Ono što je spriječilo da se to dogodi bilo je traženje savjeta od jedne proročice koja mu je rekla da napravi zamjenu, tj da svoga sina zamjeni za stotinu deva. Muslimani ovo vide kao volju Allaha da bi se mogao roditi Muhamed. (Referenca Muhammad husain haykal, Hayat mohammed)
"Ime Allah, kao što je Kur'an sam svjedok tome, bilo je dobro poznato u preislamskoj Arabiji. Doista, oboje, kao i njegova ženska forma, Allat, su pronađeni nerijetko među deriviranim Božjim imenima u natpisima iz Sjeverne Afrike." (Arthur Jeffrey, ed., Islam: Muhammad and His Religion (1958), p. 85.).

Doslovno ime Muhamedova oca u arapskom je Abd Allah. Ime njegova ujaka je Obred Allah. Ova imena pokazuju odanost Muhamedovih obitelji poganskim korijenima, a isto tako dokazuju da je Allah bio dio politeističkog sistema štovanja prije nego je izabran za vrhovnog i jedinog boga naspram ostalih bogova. Ovo bi trebao biti dokaz za pre islamske korijene imena Allah za muslimane. Treba imati na umu da su oni bili pogani kada su koristili ovo ime. Obiteljsko ime je držao iznad svih ostalih imena. Muhamed je imao dobre namjere da izbavi svoj narod od politeističkog štovanja, ali nije išao dovoljno daleko s reformom.

Meka je bila mjesto gdje je idol Allah lociran, tako da bi se ljudi mogli okrenuti u tom smjeru za vrijeme molitve. Isto tako, prije Islama ljudi bi molili 5 puta na dan okrenuti prema Meki (The Encyclopedia of Islam p.303). Prije početka Islama, svako arapsko pleme koristilo je ime Allah za vlastitoga velikog boga. Ovo je razlog zašto je Hubal, bog mjeseca (znan i po drugim imenima, te se Hubal po nekim povjesničarima izgovarao kao Hu-baal), bio središnji fokus molitve u Kabi, i ljudi kada bi se molili Hubalu, koristili su riječ Allah. Nadalje, polumjesec bio je simbol boga mjeseca Allaha (Hubal) i dalje je simbol Islama dan danas (iako su mu muslimani promijenili značenje - od Meke do mjeseca Islam će se proširiti). Danas teško da će se naći musliman koju poznaje svoje drevne korijene. Povijest ga bilježi kao drevni poganski simbol plodnosti koji se može naći kroz cijeli bliski istok. Dakle, Muhamed je razvalio idole koji su vodili ljude u idolatriju, ali je zadržao crni kamen koji muslimani dan danas štuju poljupcem. Stoga ovo je još jedna praksa koja potječe prije vremena nego li se pojavio Muhamed.

Muhamed je učinio Allaha jednim bićem koje, za razliku od Biblijskog Boga koji se naziva ocem, nema sina. Zbog ovakvog prikazivanja, nepostoji ljubav ili prijateljstvo između božanstva prije nego je Bog stvorio čovjeka. Stoga su stvaranje i čovjek postali nužnost da Bog izrazi svoje atribute ili karakteristike. Ovaj Bog nikada nije otkrio samoga sebe čovjeku, nego jedino kroz svoju volju. Ovaj Bog je razdvojen od čovjeka da ga je nemoguće spoznati na osoban način, jer se jedino obraća čovjeku kroz svoj zakon i volju. To je religija poslušnosti bez razlike od bilo koje ostale slične religije.

Muslimanima je Bog striktno singularan, sve videći, sve čujući, svemogući, on je prvi i posljednji. Ali ono u čemu se razlikuje jest da on nema Sina i ne može ga se zvati Ocem koji je u odnosu sa svojim Sinom na jedinstveni način. Od 99 imena za ime Božje u Islamu, ni jedno nije ''Otac'' ili da čak ima osobne konotacije. Ta razlika se ne smije prijeći. Biblijski Bog je osoban i želi prijateljstvo s svakim. Islam prikazuje Boga kao onoga koji očekuje da izvršavamo religijske dužnosti, ili će se u protivnom naljutiti. Postoje pravila za poslušnost i pojedinac može udovoljiti ali nikada ga osobno upoznati. Nikada ni jedan musliman se nije našao koji bi smatrao da bi mogao imati osobni odnos s njime, pričajući Mu i ljubeći Ga. Isus je nasuprot tome naučio kršćane moliti. ''Oče naš koji jesi na nebesima''. (Mt 6,9). Kroz cijeli Stari zavjet, Bog je bio realan prorocima kojima se osobno obraćao i oni Njemu isto tako. ''Nemamo li svi jednoga Oca? Nije li nas jedan Bog sve stvorio? (Mal 2,10)

U Islamu neki tvrde ukoliko pojedinac zapamti 99 imena koja se pridaju Allahu i nauči ih, ući će u raj jer ona daju vjerniku moć, čineći ga svjesnim Boga. Ali niti Kur'an niti hadisi ne govore o tim imenima na takav način. U Kur'anu sure počinju s ''U ime Allaha, mlostivog, samilosnog''. Ipak u islamskoj praksi bog je prikazan kao neumoljiv, grub, imajući milosti samo onima koji ispravno djeluju, a veoma tvrdo postupajući s ostalima.

Za muslimana Bog Biblije koji je opisan kao trojstven, je uvredljiv i poganski, podsjećajući ga na idole koje je Muhamed uništio. To je zabilježeno u Kur'anu, i to se interpretira kao 3 različita boga ujedinjena u jednome. ''Nevjernici su oni koji kažu Bog je jedan od trojice. Nema Boga doli jednoga Boga''. I dok muslimani priznaju Isusovo bezgrešno začeće, niječu Mu preegzistenciju koja bi implicirala da je Bog. Nazivati proroka Bogom bi bilo bogohulno. ''Zaista Allah neće oprostiti da mu se neko drugi smatra ravnim...''.

Oznake: allah

- 22:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.06.2017.

ZNAČAJ DUHOVA

Image and video hosting by TinyPic
Na dan 04.lipnja 2017 katolička crkva obilježava dan duhova. Evo što to znači

Isus je živio na Zemlji i učio evanđelje koje je otkupilo čovjeka od praznovjerja da je dijete đavla i povisilo ga na dostojanstvo sina Božjeg po vjeri. Ova je poruka, koju je Isus propovijedao i živio u svoje doba, učinkovito ublažavala čovjekove duhovne teškoće u vrijeme svoje objave. A nakon što je osobno napustio ovaj svijet, Isus je na svoje mjesto poslao svoj Duh Istine koji je osmišljen kao utjecaj koji će živjeti u ljudima i koji će iz generacije u generaciju nuditi novu i svježu formulaciju Isusove poruke, tako da svaka nova skupina smrtnika koja se pojavi na Zemlji može primiti novu i aktuelnu verziju evanđelja, upravo takvo osobno prosvjetljenje i grupno vodstvo koje učinkovito ublažava čovjekove nove i višestruke duhovne poteškoće.

Prva misija ovog duha je, naravno, potaknuti i personalizirati istinu, jer je razumijevanje istine najviši oblik ljudske slobode. Ovaj duh pored toga nastoji uništiti vjernikov osjećaj sirotanstva. Nakon što je Isus živio među ljudima, svi vjernici bi doživjeli osjećaj usamljenosti da Duh Istine nije došao živjeti u ljudskim srcima.

Ovo darivanje Sinova duha je učinkovito pripremilo sve mentalno zdrave ljude za univerzalno darivanje Očeva duha cijelom čovječanstvu. U određenom smislu, ovaj Duh Istine je duh Oca Svih kao i duh Sina Stvoritelja.

Nemojte napraviti grešku očekujući da postanete duboko intelektualno svjesni izlivenog Duha Istine. Duh nikada ne stvara svijest o samom sebi, već jedino svijest o Isusu. Isus je od samog početka tvrdio kako duh neće govoriti o sebi. Stoga dokaz odnosa s Duhom Istine ne počiva u vašoj svijesti tog duha, nego u vašem doživljaju sve dubljeg prijateljstva s Isusom.

Duh je došao da pomogne ljudima da se sjete Učiteljevih riječi i da ih bolje razumiju, te da osvjetli i nanovo protumači njegov zemaljski život.

Pored toga, Duh Istine je došao pomoći vjernicima da posvjedoče stvarnosti Isusovih učenja i njegova života u ljudskom obličju, koji on nanovo i iznova živi u individualnim vjernicima svake nove generacije Božjih sinova koji su ispunjeni duhom.

Tako izgleda da je Duh Istine došao da povede sve vjernike u svu istinu, u rastuće poznavanje iskustva življenja i porasta duhovne svijesti stvarnosti vječnog i sve naprednijeg statusa Božjeg sina.

Isus je živio život otkrivenja čovjekovog pokoravanja Božjoj volji, a ne primjer koji ljudi doslovce trebaju pokušali slijediti. Taj zemaljski život, smrt na križu i prateće uskrsnuće, su s vremenom postali novo evanđelje o cijeni otkupnine koju su ljudi morali platiti za iskupljenje od kobnog stiska zla – od osude uvrijeđenog Boga. Ipak, iako je to evanđelje postalo jako iskrivljeno, ostaje činjenica da je ova nova poruka o Isusu u sebi nosila mnoge temeljne istine i učenja njegovog ranijeg evanđelja kraljevstva. I ove se skrivene istine o Božjem očinstvu i bratstvu ljudi prije ili kasnije moraju podići i djelotvorno preobraziti civilizaciju cijelog čovječanstva.

Ali ove greške intelekta ni na koji način nisu stale ne put velikom napretku vjernika u njihovom rastu u duhu. U nešto manje od mjesec dana nakon darivanja Duha Istine, apostoli su ostvarili veći osobni duhovni napredak nego tijekom gotovo četiri godine osobnog i prisnog odnosa s Učiteljem. A to što je ova činjenica Isusovog uskrsnuća postavljena na mjesto istine evanđelja koja kaže da je čovjek sin Boga, ni na koji način nije omelo brzo širenje njegovih učenja; naprotiv, čini se da je naglašavanje ovog novog učenja o Isusovoj osobi i smrti nauštrb njegove poruke značajno olakšalo širenje i prihvaćanje radosne vijesti.

Izraz "krštenje duhom" koji je u ovo doba ušao u takvu opću upotrebu, samo govori o svjesnom prihvaćanju tog darovanog Duha Istine i osobnom priznanju ove nove duhovne snage kao pozitivnog dodatka svim drugim duhovnim utjecajima već dobro poznatim u iskustvu ljudskih duša koje poznaju Boga

Na određeni način, čovječanstvo se nalazi pod dvostrukim dodirom sedmostrukog djelovanja kozmičkih utjecaja duha.

I tako je darivanje Duha Istine donijelo svijetu i njegovim narodima posljednje obdarenje duha osmišljeno da pomogne čovjeku u njegovoj uzlaznoj potrazi za Bogom.

Mnogi događaji ljudskog života se teško mogu objasniti i pomiriti s idejom da živimo u svemiru u kojem prevladava istina i pobjeđuje ispravnost. Tu tako često prevladavaju kleveta, laži, neiskrenost i neispravnost –jednom riječju, grijeh. Može li vjera, naposljetku, pobijediti zlo, grijeh i nepravdu? Može. A Isusov život i smrt zauvijek svjedoče o neminovnom trijumfu istine dobrote i vjere stvorenog bića koje slijedi usmjerivački utjecaj duha. Isusa su vrijeđali i ismijavali na križu, govoreći, "Da vidimo hoće li Bog doći da ga oslobodi." Na svijet se spustila tama na dan raspeća, ali sutradan je osvanulo jutro u punom sjaju; a dan Duhova je bio još vedriji. Religije pesimističkog očaja traže oslobođenje od životnih tereta; one traže prestanak postojanja u vidu vječnog sna i odmora. To su religije primitivnog straha i bojazni. Isusova religija je novo evanđelje vjere koje je proglašeno napaćenom čovječanstvu. Ova nova religija počiva na temeljima vjere, nade i ljubavi.

Smrtni život je Isusu zadao najteže, najokrutnije i najžešće udarce; a taj je čovjek dočekao sve ove udarce očaja u vjeri, hrabrosti i nepokolebljivoj odlučnosti da nastavi činiti Očevu volju. Isus je upoznao život u punini njegove užasne stvarnosti i svladao ga – čak i samu smrt. On nije koristio religiju kao utočište od života. Isusova religija ne pokušava pobjeći od života i tražiti utočište u blaženstvu neke buduće egzistencije. Isusova religija donosi radost i mir jedne nove i duhovne egzistencije i koristi ih za obogaćenje i oplemenjenje čovjekovog današnjeg života u tijelu.

Ako je religija doista "opijum za narod," to nije Isusova religija. Viseći na križu, Isus je odbio narkozu i njegov duh koji je izliven na sve ljude nudi moćan svjetski utjecaj koji usmjerava čovjeka naprijed i naviše. Duhovni poriv koji čovjeka nagoni naprijed je najmoćniji pokretački utjecaj na ovom svijetu; vjernik koji uči istinu je jedna progresivna i agresivna duša na zemlji.

Na dan Duhova, Isusova religija je ukinula sve nacionalne podjele i rasne okove. Zauvijek je istina, "Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda." Na ovaj dan, Duh Istine je postao Učiteljev osobni dar svakom smrtniku. Ovaj duh je darovan kako bi dao moć vjernicima da propovijedaju evanđelje kraljevstva, dok su oni greškom protumačili iskustvo primanja ovog duha kao dio novog evanđelja koje su upravo nesvjesno formulirali.

Nemojte previdjeti činjenicu da je Duh Istine darovan svim iskrenim vjernicima; taj dar duha nije došao samo apostolima. Svih sto dvadeset muškaraca i žena koji su se okupili u gornjim odajama je primilo ovog novog učitelja, kao i svi časni ljudi širom cijelog svijeta. Ovaj novi učitelj je došao kao dar cijelom čovječanstvu i svaka duša je primila ovaj dar u skladu sa svojom ljubavi prema istini i sposobnosti shvaćanja i razumijevanja duhovnih stvarnosti. Naposljetku, istinska religija nalazi slobodu od svećenika i svetih klasa i postiže svoju pravu manifestaciju u individualnim ljudskim dušama.

Isusova religija potiče razvoj najvišeg oblika ljudske civilizacije tako što stvara najviši oblik duhovne ličnosti i proglašava njezinu svetost.

Zahvaljujući dolasku Duha Istine na dan Duhova, religija nije postala ni radikalna ni konzervativna; ona nije postala ni stara ni nova; njom ne dominiraju ni mladi ni stari. Činjenica Isusovog zemaljskog života daje fiksno uporište za sidro vremena, dok darivanje Duha Istine omogućuje vječno širenje i beskrajan rast religije koju je Isus živio i evanđelja koje je proglašavao. Duh vodi u svu istinu; on je učitelj šireće i rastuće religije beskrajnog napretka i božanskog razvoja. Iz dana u dan ovaj učitelj obznanjuje svakom vjerniku i tragatelju za istinom sve ono što je tako božanstveno obuhvaćeno u osobi i naravi Sina Čovječjeg.
Manifestacije povezane s darivanjem "novog učitelja" i činjenica da su pripadnici različitih rasa i nacija koji su se okupili u Jeruzalemu prihvatili apostolske propovijedi svjedoče o univerzalnosti Isusove religije. Evanđelje kraljevstva se ne može poistovijetiti s bilo kojom pojedinom rasom, kulturom ili jezikom. Ovaj dan Duhova svjedoči o velikom trudu duha da oslobodi Isusovu religiju od naslijeđenih židovskih okova. Čak i nakon ove demonstracije izlijevanja duha na sve ljude, apostoli su isprva nastojali nametnuti židovske zahtjeve na svoje nove obraćenike. Čak je i Pavao imao problema sa svojom braćom u Jeruzalemu jer se protivio nametanju ovih židovskih običaja na nežidove. Ni jedna obznanjena religija se ne može proširiti po cijelom svijetu ako učini ozbiljnu grešku dopuštajući sebi da postane prožeta nekom pojedinom nacionalnom kulturom ili povezana s nekim utemeljenim rasnim, društvenim ili ekonomskim običajima.

Darivanje Duha Istine je bilo neovisno o svim formalnostima, ceremonijama, svetim mjestima i posebnim postupcima u ponašanju onih koji su primili njegovu punu manifestaciju. Kad se duh nadvio nad okupljenima u gornjim odajama, oni su jednostavno sjedili duboko zaokupljeni tihom molitvom. Duh je izliven na sela kao i na gradove. Od apostola se nije tražilo da provedu više godina u samotnoj meditaciji da prime duh. Za sva vremena, Duhovi razdvajaju ideju duhovnog iskustva od nekih posebno povoljnih uvjeta.

Duhovi, s duhovnim darovima koje ljudi primaju ovom prilikom, su osmišljeni da zauvijek oslobode Učiteljevu religiju od ovisnosti o bilo kakvoj fizičkoj sili; učitelji ove nove religije su bili naoružani duhovnim oružjem. Išli su u osvajanje svijeta metodama neumoljivog oprosta, neusopredive dobre volje i neiscrpne ljubavi. Bili su spremni nadvaladati zlo dobrim, uništiti mržnju ljubavlju i suzbiti strah hrabrom i živućom vjerom u istinu. Isus je već pokazao svojim sljedbenicima da njegova religija nije bila pasivna; njegovi su učenici uvijek bili aktivni i pozitivni u svojoj službi milosti i u svojim ispoljenjima ljubavi. Oni više nisu gledali Jahvu kao "Gospodina vojski." Počeli su promatrati vječno Božanstvo kao "Boga i Oca Gospodina Isusa Krista." Ako ništa drugo, uznapredovali su u ovom pogledu, čak i ako su u nekoj mjeri u potpunosti podbacili u shvaćanju istine da je Bog također duhovi Otac svakog pojedinca.

Duhovi su svakom smrtniku dali moć da oprosti osobne povede koje su mu nanesene, da ostane dobar pred najtežom nepravdom, da ne izgubi glavu pred najozbiljnijim opasnostima i da odgovori na zla mržnje i bijesa neustrašivim djelima ljubavi i strpljenja. Zemlja je u svojoj povijesti prošla kroz pustošenja stravičnih i razornih ratova. Svi sudionici tih užasnih borbi su doživjeli poraz. Bio je samo jedan pobjednik; samo jedan čovjek je izišao iz ovih ogorčenih borbi s većim ugledom – Isus iz Nazareta i njegovo evanđelje o trijumfu dobra nad zlom. Tajna izgradnje bolje civilizacije počiva u Učiteljevom nauku o bratstvu ljudi, o dobroj volji ljubavi i uzajamnom povjerenju.

Do Duhova, religija je otkrila samo čovjeka koji traži Boga; od Duhova, čovjek još uvijek traga za Bogom, ali nad svijetom sada sjaji prizor Boga u potrazi za čovjekom, Boga koji šalje svoj duh da nađe čovjeka i da u njemu živi.

Prije Isusovih učenja koja su kulminirala u Duhovima, žene su imale vrlo malo ili ni malo duhovnog statusa u doktrinama starijih religija. Nakon Duhova, žene su stajale pred Bogom u bratstvu kraljevstva ravnopravno s muškarcima. Među sto dvadeset osoba koje su primile ovaj specijalni dar duha bilo je mnogo žena, učenica koje su jednako dijelile ove blažene darove s muškarcima. Muškarci više nisu mogli monopolizirati religioznu službu. Farizej je mogao zahvaljivati Bogu što nije rođen kao "žene, gubavci ili pogani," ali među Isusovim sljedbenicima žene su zauvijek oslobođene svakog oblika religiozne diskriminacije na temelju spola. Duhovi su izbrisali svaku religioznu diskriminaciju utemeljenu na rasnim i kulturnim razlikama, društvenom staležu ili spolnim predrasudama. Nije čudo što su ti vjernici nove religije glasno govorili, "Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda."

Isusova majka i brat su bili prisutni među sto dvadeset vjernika i primili su izliveni duh jednako kao i svi drugi okupljeni učenici. Oni nisu primili ništa više ovog dobrog dara nego drugi ljudi. Isusova zemaljska obitelj nije primila nikakvih posebnih darova. Duhovi obilježavaju kraj bilo kakvog specijalnog svećenstva i vjerovanja u svete obitelji.

Oznake: duhovi

- 20:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.04.2017.

PONOVLJENI POST O USKRSU iz 2016

Image and video hosting by TinyPic
Pogrešne pretpostavke da je Božja pravednost nepomirljiva s nesebičnom ljubavi nebeskog Oca, pretpostavljaju odsustvo jedinstva u prirodi Božanstva i izravno vode doktrini iskupljenja putem muke i smrti Isusove, koja je filozofski napad ne samo na jedinstvo već i na slobodnu volju Boga.

Nježni nebeski Otac, čiji duh živi u njegovoj zemaljskoj djeci, nije podijeljena ličnost – jedna ličnost pravde a druga milosti – niti je potrebno tražiti posrednika da osigura Očevu naklonost i oprost. Božanska ispravnost nije pod dominacijom neke krutne osvetničke pravde; Bog kao otac nadilazi Boga kao suca.

Bog nikada nije bijesan, osvetoljubiv ili ljut. Istina da mudrost često obuzdava njegovu ljubav, dok pravda uvjetuje odbačenu milost. Njegova ljubav prema pravednosti ne može biti ispoljena kao jednaka mržnja prema grijehu. Otac nije nedosljedna ličnost; božansko jedinstvo je savršeno. U Rajskom Trojstvu postoji apsolutno jedinstvo, unatoč vječnom identitetu osoba koje su ravnopravne Bogu.

Došlo je vrijeme da vidimo figurativno uskrsnuće Isusa-čovjeka iz njegove grobnice teoloških tradicija i religioznih dogmi dvadesetog stoljeća. Isus iz Nazareta više ne smije biti žrtvovan čak ni veličanstvenom konceptu proslavljenog Krista. Koja će to biti uzvišena usluga ako kroz ovo otkrivenje Sin Čovječji bude podignut iz grobnice tradicionalne teologije i predstavljen kao živući Isus crkvi koja nosi njegovo ime, kao i svim drugim religijama! Kršćansko zajedništvo vjernika sigurno neće oklijevati da poduzme takve prilagodbe vjere i običaja življenja, koje će mu omogućiti da "slijedi" Učitelja u očitovanju njegovog stvarnog života religiozne odanosti vršenju volje njegova Oca i predanosti nesebičnom služenju ljudima. Da li se takozvani kršćani boje izvrgnuti samodostatno i neposvećeno zajedništvo društvene uvažavnosti i sebičnih ekonomskih neprilagođenja? Da li se institucionalizirano kršćanstvo boji moguće opasnosti od narušavanja ili čak svrgavanja tradicionalnog crkvenog autoriteta ako Isus iz Galileje ponovo postane ideal osobnog religioznog življenja u umovima i dušama smrtnih ljudi? Doista će doći do društvenih prilagodbi, ekonomskih transformacija, moralnaih buđenja i religiozne revizije kršćanske civilizacije ako Isusova živuća religija iznenenada zauzme mjesto teološke religije o Isusu.

"Slijediti Isusa" znači osobno podijeliti njegovu religioznu vjeru i ući u duh Učiteljevog života nesebičnog služenja ljudima. Jedna od najvažnijih stvari u ljudskom životu je naći ono što je Isus vjerovao, otkriti njegove ideale i težiti postignuću njegovog uzvišenog životnog nauma. Od sveg ljudskog znanja, to što je od najvećeg značaja je znati vjerski život Isusa i kako ga je on živio.

Obični ljudi su rado slušali Isusa i oni će opet rado odgovoriti na predstavu njegovog iskrenog ljudskog života posvećenog religioznoj motivaciji ako takve istine ponovo budu proglašene svijetu.

Ljudi su ga rado slušali jer je bio jedan od njih, nepretenciozan laik; najveći svjetski religiozni učitelj je doista bio laik.

Vjernici kraljevstva ne trebaju imati za cilj doslovno oponašanje Isusovog spoljašnjeg života u tijelu, nego trebaju nastojati da podijele njegovu vjeru – da se uzdaju u Boga onako kako se Isus u njega uzdao i da vjeruju u ljude onako kako je Isus u njih vjerovao. Isus nikada nije raspravljao bilo Božje očinstvo ili bratstvo ljudi; bio je živa ilustracija prvog i uvjerljivo očitovanje drugog.

Upravo kao što čovjek mora uznapredovati od ljudske svijesti do spoznaje božanskog, tako je Isus uzašao od prirode čovjeka do svijesti o prirodi Boga.

Jednog dana reformacija kršćanske crkve mora zaći dovoljno duboko da rezultira povratkom izvornim i neiskrivljenim religioznim učenjima Isusa, autora i dovršitelja naše vjere. Možete propovijedati religiju o Isusu, ali morate živjeti Isusovu religiju. U oduševljenju koje je pratilo Duhove, Petar je nehotice uveo novu religiju, religiju uskrslog i proslavljenog Krista. Apostol Pavao je kasnije preinačio ovo novo evanđelje u kršćanstvo, religiju koja utjelovljuje njegova vlastita teološka gledišta i prikazuje njegovo osobno iskustvo s Isusom na putu za Damask. Evanđelje kraljevstva počiva na temeljima osobnog religioznog iskustva Isusa iz Galileje; kršćanstvo se gotovo isključivo temelji na osobnom religioznom iskustvu apostola Pavla. Gotovo cijeli Novi zavjet je posvećen, ne prikazu Isusovog znamenitog i inspirativnog religioznog života, nego raspravi Pavlova religioznog iskustva i prikazu njegovih osobnih religioznih uvjerenja. Izuzev određenih dijelova Evanđelja po Mateju, Marku i Luki, jedine značajne iznimke ovoj tvrdnji su Poslanica Hebrejima i Jakovljeva poslanica. Čak se i Petar, u svom zapisu, samo jednom pozvao na osobni religiozni život svoga Učitelja. Novi zavjet je veličanstven kršćanski dokument, ali se teško može smatrati Isusovskim.

Oznake: uskrs 2017

- 12:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 15.04.2017.

POSLJEDNJA VEČERA

Kad su Isusu donijeli treći kalež vina, “kalež blagoslova,” ustao je i blagoslovio vino koje je uzeo u ruke, govoreći: “Neka svaki od vas uzme ovaj kalež i pije iz njega. To će biti kalež sjećanja na mene. To je kalež blagoslova novog davanja milosti i istine. To će biti simbol darivanja i službe božanskog Duha Istine. A neću piti iz ovog kaleža s vama dok ne budem u novom obliku s vama u Očevom vječnom kraljevstvu.”
Image and video hosting by TinyPic
Apostoli su osjetili da prisustvuju jednom neobičnom događaju dok su pili iz ovog kaleža blagoslova u dubokom poštovanju i savršenoj tišini. Stara Pasha obilježava izlazak njihovih otaca iz zemlje rasnog ropstva u individualnu slobodu; Isus je ovom prilikom ustanovio novu večeru sjećanja kao simbol novog darivanja kojim se potlačena individua oslobađa okova ceremonijalizma i sebičnosti i ulazi u duhovnu radost bratstva i zajedništva oslobođenih sinova vjere živućeg Boga.

Kada su ispili ovaj novi kalež sjećanja, Isus je uzeo kruh, zahvalio se i razdijelio komade apostolima govoreći: “Uzmite ovaj kruh sjećanja i pojedite ga. Rekao sam vam da sam kruh života. A ovaj kruh života je združeni život Oca i Sina u jednom darivanju. Očeva riječ, koja je obznanjena u Sinu, je doista kruh života.” Kad su blagovali kruh sjećanja, simbol živuće riječi istine utjelovljene u obličju smrtnog tijela, sjeli su svaki na svoje mjesto.

Ustanovljujući ovu večeru sjećanja, Isus se prema svom ranijem običaju služio prispodobama i simbolima. Koristio je simbole jer je htio učiti određene velike duhovne istine na takav način da njegovi budući nasljednici teško mogu pridati precizno tumačenje i strogo definirano značenje njegovim riječima. Na taj način Isus je pokušao spriječiti buduće generacije u kristaliziranju njegovih učenja i okivanju njegovih duhovnih poruka mrtvim lancima tradicije i dogme. U osnivanju ove ceremonije ili sakramenta vezanog s njegovom cijelom životnom misijom, Isus je pažljivo nastojao sugerirati značenja umjesto što će dati precizne definicije. Nije želio uništiti individualni koncept božanskog zajedništva utemeljenjem precizne forme; nije želio formalno sputati i na tan način ograničiti duhovnu imaginaciju vjernika. Tražio je načina da oslobodi čovjekovu novorođenu dušu i da joj podari vesela krila nove i živuće duhovne slobode.

Bez obzira na Isusovo nastojanje da utemelji ovaj novi sakrament sjećanja, njegovi sljedbenici su tijekom mnogih stoljeća učinkovito osujetili ovu njegovu izričitu želju kad su sveli jednostavnu duhovnu simboliku ove posljednje večere na precizna tumačenja i gotovo matematičku preciznost krutih formula. Od svih Isusovih učenja, niti jedno nije postalo tako tradicionalizirano i standardizirano.

Simbolika ove večere sjećanja, kada je blaguju oni koji vjeruju u Sina i poznaju Boga, ne mora biti vezana s bilo kakvim čovjekovim djetinjastim i pogrešnim tumačenjima značenja božanske prisutnosti, jer je u svim takvim prilikama Isus doista prisutan. Večera sjećanja je vjernikov simbolični susret s Isusom. Kada na taj način postanete svjesni duha, Sin je stvarno prisutan i njegov se duh bratimi s fragmentom njegovog Oca koji živi u čovjeku.


Nakon što su se nakratko prepustili meditaciji, Isus je nastavio govoriti: “Kada to činite, sjetite se života koji sam živio na svijetu među vama i radujte se što ću tu s vama i dalje živjeti i služiti kroz vas. Kao individue, ne borite se među sobom tko će biti najveći. Budite kao braća. A kada kraljevstvo naraste i obuhvati velike skupine vjernika, čuvajte se rivalstva oko veličine i ne dajite prednosti ni jednoj grupi.”

I ovaj se bitni događaj odigrao na gornjem katu kuće njihovih prijatelja. Nije bilo ništa sveto u izvedbi ili ceremonijalnom posvećenju bilo večere ili kuće. Večera sjećanja je utemeljena bez institucionalnog odobrenja.

Kada je Isus tako utemeljio večeru sjećanja, rekao je jedanaestorici: “I koliko god često to činili, činite to meni na spomen. A kada se mene sjetite, prvo se osvrnite na moj život u tijelu i sjetite se da sam bio s vama, a onda po vjeri spoznajte da ćete jednom svi objedovati sa mnom u Očevu vječnom kraljevstvu.

- 19:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ISTINA

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic

Kada čovijek spozna veličinu ovog svemira zamisli se o veličini i energiji Tvorca.
I zatim «Sretan je onaj tko se vratio samome sebi i probudio se, i blažen onaj tko je otvorio oči slijepima...»
Traganje za istinom je traganje za Tvorcem cijele tvorevine i put prema njemu.

U ovom postu razmatram najvažnije koncepte istine sa njihovim posljedicama sa ciljem da prerastemo koncept mehanističkog svijeta nauke i religijskih dogmi povezanih sa totalnim materijalističkim svjetonazorom i kapitalističkim društvenim uređenjem (POHLEPA JE POKRETAČ I GLAVNI MOTOR RAZVOJA KAPITALISTIČKOG SVIJETA) u koncept holističkog svijeta nauke i religije gdje je svakodnevni svijet utemeljen na duhovnom svijetu. U najrazličitijim fenomenima (od rasta biljaka i povijesnih događaja do ljudskog života prije rođenja i poslije smrti) odvija se suradnja fizičkog i duhovnog svijeta. (OVAJ KONCEPT JE POTPUNA SUPROTNOST MATERIJALISTIČKO KAPITALISTIČKOG SVIJETA)

Evo kako se ljudi mogu prevariti.

Ugledni istraživači iz cijelog svijeta i iz različitih znanstvenih disciplina već desetljećima izvode dobro osmišljene pokuse čiji rezultati opovrgavaju priznatu biologiju i fiziku. Sva ta istraživanja u svojoj cjelini pružaju nam obilje podataka o središnjoj organizacionoj sili koja upravlja našim tijelima i ostatkom svemira.

Njihova otkrića su uistinu zapanjujuća. Na našoj najelementarnijoj razini čovjek nije kemijska reakcija, nego energetski naboj. Čovjek, kao i svaka živa tvar, skup je energije u polju energije povezan sa svim drugim stvarima u svijetu. To pulsirajuće energetsko polje središnji je pokretač našeg bića i naše svijesti, alfa i omega našega postojanja.

Naše tijelo u odnosu prema svemiru ne poznaje dvojnosti - «ja» i «ne-ja» - jer ih povezuje u jedno bazično energetsko polje. Polje utječe na najviše funkcije našeg uma i izvor je informacija koje određuju rast naših tijela. Ono je naš mozak, naše srce i naše pamćenje, ono je nacrt svijeta za sva vremena.
Pričvršćeni smo i vezani za naš svijet, i nedjeljivi od njega, naša jedina temeljna istina jest naš odnos s njim.

Biologija i fizika sve do danas bile su sluškinje pogleda koje je zagovarao Isaac Newton, otac suvremene fizike. Sve naše predodžbe o svijetu i našem mjestu u njemu potječu od zamisli koje su se oblikovale još u sedamnaestom stoljeću, no koje još uvijek tvore jezgru suvremene znanosti - teorije po kojima su svi elementi u svemiru izolirani jedan od drugoga, odjeljivi i potpuno samodostatni.

Ustvari su te teorije stvorile predodžbu o odvojenosti, a iz nje se stvorilo stanje međusobne odvojenosti običnih ljudi, onda nacija i država a sve radi krađe energije malobrojnih osoba iz takozvane elite, koje se danas grčevito bore da zadrže i povećaju akumulaciju svoje moći a time i raspoložive energije za sebe. Sva mudrost politike “demokracije” i ekonomije ide samo u tom pravcu, zadržati i povećati moć i energiju malobrojnih pojedinaca na vrhu.

Zato se nova znanost teško ili nikako ne probija u svijest mase ljudi jer njezino usvajanje ruši jedan od glavnih temelja današnjeg ustrojstva čitave “zapadne “civilizacije, svugdije na Zemlji.

U čitavoj poznatoj povijesti znate li tko je prvi progovorio o tome? Melkisedek prije 4500 godina, Buda prije 2600 godina i Isus prije 2000 godina. Na različite načine pokušali su ljudima donijeti svijetlo istine i razumjevanja. Uspostavljeni sustav religije pažljivo je uklonio ključna znanja i istine koju su oni donijeli na svijet, a promovirao je dogmu i ritual, u svim religijama i crkvama bez izuzetaka. Danas to isto rade sve vlade i državni aparati svugdije na svijetu.

Gledajući danas Isusovo naučavanje od prije 2000 godina i njegovu istinu koju su u ovo doba potvrdili pioniri kvantne fizike kad su stekli uvid u samo srce materije, bili su zapanjeni nad onim što su vidjeli. Najsitniji djelići materije uopće nisu bili materija kakvu poznajemo, te nisu bili nešto određeno, nego ponekad jedna stvar, a ponekad sasvim druga. Još čudnije je to da su često istovremeno bili više mogućih stvari. A najznačajnije otkriće je da te subatomske čestice nemaju značenja same za sebe, u izolaciji, nego isključivo u odnosu sa svim ostalim. Materiju na njenoj najosnovnijoj razini nije moguće rascijepiti na samodostatne malene jedinice, nego je ona potpuno nedjeljiva.
Svemir je moguće razumjeti isključivo kao dinamičku mrežu međusobne povezanosti. Jednom povezane stvari uvijek ostaju povezane, i u vremenu i u prostoru. Pokazalo se da su i prostor i vrijeme samo arbitrarne tvorevine koje više nisu primjenjive na ovoj razini svijeta. Vrijeme i prostor - kakve ih poznajemo - ustvari uopće ne postoje.

Kako to objasniti i urisnuti u svijest običnih ljudi, jer kada to oni počnu prihvaćati početi će i njihovo ozdravljenje a sa njima i ovog našeg planeta Zemlje, koji bez toga ide u sigurnu propast.

Još je stari grčki filozof Sokrat učio je svoje učenike da se u potragu za istinom može krenuti samo onda kad se dovede u pitanje i analizira svako vjerovanje kojeg smo se do tada čvrsto držali. Ako određeno vjerovanje prođe sve testove evidencije, dedukcije i logike onda ono može biti zadržano. A ako ne, onda se ono mora odbaciti a mislilac se mora zapitati zašto je on do tada vjerovao tako, kao i tko ili što ga je i zašto navelo na to.

Nimalo ne iznenađuje što se ovakav način učenja nimalo nije svidjeo vladajućoj eliti Grčke države. Mnogi politički lideri oduvijek su pokušavali da zavaravaju narodne mase iz raznoraznih “dobrih” i “loših” razloga. Sokratu se sudilo za subverziju i korupciju omladine. Nakon toga natjerali su ga da popije čašu otrova i tako si oduzme život.

Nikada nije bilo lako onima koji su nezavisno razmišljali! Danas, naš zapadnjački vladajući kompleks vlade i medija ne ubija one koji tragaju za istinom (doduše, još uvijek ne). Oni ih jednostavno etiketiraju ekstremistima ili paranoicima, a usput im unište kako karijeru, tako i reputaciju. Za mnoge je jedna takva sudbina gora nego popiti čašu otrova.

Traganje za istinom o NLO-ima je jedno takvo područije, jer je ujedno i traganje o mnogim pitanjima vezanim za život ovdije na Zemlji a povezano sa pitanjima izvanzemaljskih civilizacija koje su posjećivale i još posijećuju našu planetu, a opet vezano sa događajima i sudbinom opstanka ovog planeta.

Traganje je isto što i pitanje, samo po sebi još ne sadrži nikakvu definiciju odnosa onoga koji traži prema onome što traži. Tko pita ne mora vjerovati u postojanje onoga što pita. On prije svega želi potvrdu ili pobijanje.

Za pravo istraživanje potrebna je objektivnost, a nje nema bez duhovne elastičnosti, jer nitko nije po prirodi objektivan. Svi mi imamo stavove čiji su korijeni široko razgranati i često nedohvatljivi. Naše je pravo i dužnost da imamo vlastito mišljenje. Čim se ono ne može uskladiti s rezultatima istraživanja, naša je intelektualna dužnost da ga izmijenimo. Takvo stanje znači zapravo izazov kojem ne možemo umaći, pa stoga znači i dilemu koja je kamen kušnje naše objektivnosti i duhovne zrelosti.

Rezultati traganja nisu za svakoga jednako značajni i uvjerljivi. U odgovarajućoj mjeri variraju i dimenzije osobnih konflikata. O težini takvih konflikata ovisi žestina polemike. Svjesna uloga objektivnosti ublažuje dileme i pretvara polemike u diskusiju, razgovor.

Oznake: ISTINA

- 12:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PONOVO O "DRUGOJ STVARNOSTI"

Image and video hosting by TinyPic

"...Postoji samo jedan svijet, ali mnogo je načina na koji ga možemo gledati i doživljavati..."
Naš odnos i percepcija materjalne stvarnosti kakvu vidimo i osjećamo uvelike se razlikuje od onoga što jest.


Istine znanosti, filozofije i duhovnog iskustva, kao i ljepote fizičke tvorevine, privlačnosti intelektualne umjetnosti i veličanstvenosti istinskog karaktera postojanja natjerale su me da napišem ovu knjigu. Ovaj kratki tekst možda može dati samo naznaku onoga što bih htio reći.
Za iznijeti cijelu ideju realiteta bilo bi potrebno ispisati više stotina stranica teksta.

Tijekom svojeg postojanja čovjek ne može dostići vrijedniji cilj nego da se dođe do razumijevanja života onoliko koliko je moguće u današnjim uvijetima velike i olakšane dostupnosti informacija o fizičkoj stvarnosti življenja na Zemlji. Naše viđenje realnosti, naizgled moderno i sofisticirano, ispunjeno je starim, na mitovima baziranim nesporazumima. Odrastajući kroz djetinjstvo, naučili smo taj pristup od kulturnog okruženja, školovanja i kroz religiju. Upili smo ta pogrešna uvjerenja i neprirodne pretpostavke prezentirane kao činjenice. Učili su nas da prihvaćamo uvjerenja koja podučavaju o realnosti, a zapravo iskrivljuju našu percepciju. Naučivši te lekcije dobro, unijeli smo u sebe unutarnji sukob, sumnju u sebe, strahove i bol svojstvenu starim načinima razmišljanja. U osnovi, ne namjeravam definirati, nego opisivati drugu stvarnost. Ne predlažem ovdje neku novu filozofsku ili naučnu strukturu s argumentima i dokazima koji ih potvrđuju, te što mi riječi jasnije dozvoljavaju da prenesem svoje misli, opisujem kako funkcionira alterlativna stvarnost kada je viđen jasno - bez filozofske strukture koja se upliće i iskrivljuje tumačenja. Drugim riječima, ne želim izgrađivati nova uvjerenja, nego porušiti stara tako da se druga stvarnost može vidjeti jasnije.
Iza pojave svijeta objekata i sila, nova stvarnost funkcionira kao kohezivno, među djelujuće Jedinstvo.

U realnosti koju susrećemo dnevno, koja se odvija u našem iskustvu, uvijek je Sada. Sjećanja koja donose slike prošlosti, zamišljanja koja opisuju potencijalnu budućnost, sve postoji u umu, Sada. U stvari, neopoziva bit nas i našeg postojanja je u ovom sadašnjem, uvijek mijenjajućem trenutku. Zbilja ako se krene od sebe, ove planete na kojoj živimo, našeg sunčevog sustava, naše i ostalih galaksija, što imamo, što vidimo ili znamo? Samo u našoj galaksiji (Mlječna staza) imamo oko 200 milijardi zvijezda od kojih mnoge imaju planetarne sustave, a po procijeni znanstvenika imamo oko 150 milijardi galaksija. Nezamislivo veliki broj zvijezda, više zvijezda u svemiru nego zrnca pijeska na cijeloj planeti Zemlji ( a koliko zrnca pjeska ima samo u pustinji Sahari)
Ako pretpostavimo da je cijeli svemir organiziran u devet metagalaksija (jedna metagalaksija bi bila nakupina 10-15 milijardi galaksija) time bih bar okvirno mogao predstaviti fizički dio realnosti, nešto što je najlakše shvatiti, vidi se. Ovo govorim jer u stvarnosti je svemir beskonačan. Ogromna većina ljudi ne shvaća beskonačnost cijelokupne tvorevine. Ono što je puno teže shvatiti je nevidljivi dio realnosti, prazan međuzvijezdani prostor za koga nova fizika tvrdi da je kotao kipuće energije. A što je sa Dušom, mislima i umom te iste duše za koju također nova fizika dokazuje da je ljudska misao sposobna upravljati energijom-materijom, doduše u ograničenom obimu i snazi ali može.
Kakvu percepciju realnosti većina ljudi na Zemlji ima i zbog čega je to tako?

Rekao bih prevladava materijalistička percepcija ograničena sa naših pet čula, tj. ono što vidim, čujem, opipam, namirišem i okusim to je istina. Istina je i eksperimentalni dokaz, analitičko udubljivanje postalo je prevladavajući način otkrivanja realiteta. Analitički i cjelovit uvid su dvije suprotnosti, dva načina razmišljanja, dvije vrste doživljaja. Do problema dolazi kada je jedna od njih suviše izražen, a danas analitički pol prevladava. Grubo rečeno „od drveća ne vidimo šumu“.
Ljudi imaju još jedno ograničenje, a to je gustoća planete Zemlje na kojoj žive, najgušće planete u svemiru do sada otkrivenih. Naš najbliži planet Mars ima 1/3 gustoće Zemlje. Što to nači? Ljudi umom označavaju prisutnost-djelovanje žive osobe koja je povezana s različitim energetskim sistemima, i ovo važi na svim razinama inteligencije. U ličnosti, um uvijek posreduje između duha i materije, realitet je stoga osvjetljen s tri vrste svjetla: materijalnim svjetlom, intelektualnim uvidom i luminiscencijom duha. Ali zbog gustoće ovog planeta Zemlje ljudi žive u potpunoj tami, ne vide stvarnost onakva kakva je, tj. materijalno prevladava.
Danas ljudi nisu skloni holističkom načinu razmišljanja, holizam je 'istina uvijek samo u cjelini (grčki 'holon')', istinitost pojedinačnih iskaza proizlazi iz cjeline. Cjelina se ne može svesti na sastavne dijelove. S druge strane, imamo stajalište koje se naziva atomističkim. cjelina je tek skup pojedinačnih 'nedjeljivih' činjenica ili cjelina je zbroj svojih dijelova, koje po mom mišljenju danas prevladavajući stav većine ljudi, a rezultat toga je u nerazumjevanju realiteta što pogubno dijeluje na sve ljude čime se stvara domino efekt na samu egzistenciju i opstanak ljudi i ovog planeta. Ljudi ne vide kuda vodi ovaj pretežno materijalistički put, ne vide opsanost u bliskoj budućnosti za sebe, svoju djecu i širu društvenu zajednicu pa i cijeli planet. U pitanju je goli opstanak. Većina ljudi zaboravlja da i poslije fizičke smrti svakog od nas ne prestaje odgovornost za učinjeno ili neučinjeno.

Zemlja trenutno podrhtava na krnjem rubu jedne od najčudnovatijih i najčarobnijih epoha društvenog preusklađenja, moralnog preporoda i duhovnog prosvjetljenja.
Suvremeno će doba odbiti religiju koja se bude kosila s činjenicama i koja ne bude dosljedna najvišim konceptima istine, ljepote i dobrote. Bliži se čas novog otkrića istine i izvornih temelja kršćanstva koje danas postoji u izboličenom i kompromitiranom obliku, bliži se otkriće Isusovog stvarnog života i učenja. Isusovi predstavnici su tu, na zemlji u obliku visokih civilizacija, bića sa beskrajnom inteligencijom, dobrotom i mudrošću.

Suvremeni inteligentni muškarci i žene izbjegavaju Isusov nauk jer se boje što će im učiniti, i što će od njih načiniti. Isusov nauk uistinu upravlja svojim vjernicima i izaziva njihovu preobrazbu, zahtijevajući da ljudi posvete svoje živote nastojanju da upoznaju volju Oca na nebu i da posvete svoje energije nesebičnoj službi bratstvu ljudi.

Sebični muškarci i žene jednostavno ne žele platiti takvu cijenu čak ni radi najvećeg duhovnog blaga koje se ikad može ponuditi smrtnom čovjeku. Tek nakon što bude dovoljno otriježnjen bolnim razočaranjima koja slijede nepromišljene i varljive rezultate sebičnosti i tek nakon što otkrije jalovost formalizirane religije, čovjek može biti voljan svesrdno se okrenuti evanđelju kraljevstva, nauku Isusa iz Nazareta.

Kršćanstvo se usudilo uniziti svoje ideale pred iskušenjem ljudske pohlepe, ratoborstva i žudnje za vlašću, ali Isusov je nauk i dalje neokaljan i transcendentan duhovni poziv onome što je najbolje u čovjeku, koji ga zove da se uzdigne iznad svih ovih ostavština životinjske evolucije i da uz Božju pomoć postigne moralne visine istinske ljudske sudbine.

Kršćanstvu prijeti postupna smrt od formalizacije, birokracije, intelektualizma i drugih neduhovnih tendencija. Suvremena kršćanska crkva više nije bratstvo dinamičnih duhovnih vjernika koje je Isus pozvao na neumoran rad na postignuću duhovnog preobražaja svih novih generacija.

Takozvano kršćanstvo je postalo društveni i kulturni pokret, kao i religiozno vjerovanje i ritual. Rijeka suvremenog kršćanstva u sebi nosi mnoge prastare ustajale vode poganstva kao i brojne barbarske močvare, mnoga se zastarjela kulturna razvođa ulijevaju ne samo u ovu suvremnu kulturnu rijeku, već i u Galilejske visoravni koje navodno predstavljaju njezin isključivi izvor.

Dok je kršćanstvo uistinu učinilo veliku uslugu svijetu, danas prije svega trebamo Isusa. Svijet ponovo treba ugledati Isusov zemaljski život u iskustvu smrtnika rođenih u duhu koji će Učitelja uspješno obznaniti svim ljudima. Uzalud je govoriti o preporodu primitivnog kršćanstva, moramo poći naprijed gdje god danas bili. Suvremena kultura mora biti duhovno krštena novim otkrivenjem Isusovog života i osvijetljena novim razumijevanjem njegovog evanđelja vječnog spasenja. I nakon što ovako uzdigne Isusa, on će k sebi privući sve ljude.

Uvijek imati na umu, Bog treba čovjeka i čovjek treba Boga. Oba su potrebna radi punog i konačnog postignuća vječnog iskustva ličnosti u božanskoj sudbini kozmičkog puta uzdizanja preko mnogih viših i visokih civilizacija nastanjenih u cijelom velikom svemiru.

"Božje kraljevstvo je u čovjeku," najvjerojatnije predstavlja najveće Isusove riječi, pored izjave da je njegov Otac živući duh ljubavi.

Ni jedan društveni sustav ili politički režim koji ne priznaje stvarnost Boga ne može voditi k unaprijeđenju ljudske civilizacije na bilo koji konstruktivan i trajan način. Ali kršćanstvo, u svom današnjem segmentiranom i sekulariziranom obliku, predstavlja najveću pojedinačnu zapreku daljem društvenom napretku, ovo je naročito istina kad se radi o Istoku.

Mnoge iskrene osobe koje bi rado posvetile svoju odanost Kristu koji je proglasio evanđelje, nisu u stanju svesrdno prihvatiti crkvu koja ispoljava tako malo duha njegovog života i učenja, a za koju im je greškom rečeno da predstavlja njegovu tvorevinu. Isus nije utemeljio takozvanu kršćansku crkvu ali joj jeste pružio podršku na svaki način koji je bio dosljedan njegovoj prirodi, kako ova crkva predstavlja najbolji postojeći izdanak njegovog zemaljskog života.

Kršćanstvo je zapalo u vrlo težak položaj jer je u umovima ljudi Hrvatske i cijelog svijeta postalo identificirano kao dio društvenog sustava, industrijskog života i moralnih standarda Zapadne civilizacije, i kršćanstvo je pružilo podršku društvu koje pati od negativnih posljedica znanosti bez idealizma, politike bez principa, bogatstva bez rada, užitka bez samokontrole, znanja bez karaktera, moći bez savjesti i industrije bez moralnosti.
Ovaj naš planet proždire sebe, narodi na našem planetu proždiru ga iscrpljujući njegove resurse. Današnja sredstva i metode korištenja energije su usko povezane sa uništenjem okoliša, bez tehnologija za sigurno čuvanje i pročišćavanje otpada, i to je velika prijetnja planetu, zbog profita, vlasti nad drugim ljudima, nebrige za potomstvo i buduća pokoljenja ljudi, zbog negiranja druge stvarnosti, negiranje živućeg Boga.

Ova knjiga je skroman pokušaj da se predstavi ta druga stvarnost. Biblija je bila početno i jedno od glavnih uporišta istraživanja te druge stvarnosti. Poglavlje Biblije u Novom zavjetu-Otkrivenje dalo nam početni pravac istraživanja. Opis Božijeg prijestolja kaže da je na prijestolju sjedio Netko, a „oko prijestolja još dvadeset i četri prijestolja na kojima su sjedili dvadeset i četri Starca obučena u bijele haljine sa zlatnim krunama na glavi. Ti starci su najviše fizičke civilizacije u Svemiru. Za neke od tih civilizacija znamo imena a također za neke od njihovih civilizacija pomoćnica. Huva, Altea, Aragon, Ašan, Elarthin, Zenil, Mireksa su imena nekih od ovih dvadeset i četri civilizacija koje su u Bibliji opisani kao Starci. Znamo i neka imena civilizacija pomoćnica kao, Alidi, Spektra, Ankora, Zimed, Zenthorp, Mora-Triomne...

Svaka je od njih totalna kolektivna svijest koja vrši nadzor, a iz tih civilizacija utjelovljuju se fizička bića na našem planetu Zemlji i to ljudi i dupini, a one katkad, kad je to potrebno, interveniraju onda mi pričamo o NLO-ima. Svaka se od ovih fizičkih civilizacija, njih Dvadeset i četiri, nalazi u svojoj vlastitoj dimenziji, i one su potpune i cjelovite jedinice jedne kolektivne svijesti koje u toj kolektivnoj svijesti pristaju boraviti. One su se razvile do takvog oblika djelovanja koji im omogućuje da nadgledaju, prenose vrlo važne informacije i pomažu drugim fizičkim civilizacijama u njihovom evolutivnom procesu.

Oznake: zemlja

- 12:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 15.03.2017.

ODNOS BOGA PREMA INDIVIDUI

Image and video hosting by TinyPic
Ako konačni um čovjeka nije u stanju shvatiti kako se tako velik i tako veličanstven Bog kao što je Otac Svih može spustiti iz svog vječnog prebivališta u beskonačnom savršenstvu kako bi uspostavio odnos s individualnim ljudskim bićem, onda taj konačani intelekt mora naći svoje uvjerenje u božansko zajedništvo u istini činjenice da stvarni fragment živog Boga prebiva u intelektu svakog čovjeka na Zemlji koji ima normalan um i moralnu svijest. Unutarnji Misaoni Ispravljači su dio vječnog Božanstva Rajskog Oca. Čovjek ne mora ići dalje od svog vlastitog unutarnjeg iskustva dušine kontemplacije ove duhovno-stvarnosne prisutnosti da nađe Boga i da pokuša stupiti u duhovno zajedništvo s njim.
Bog je razdijelio beskonačnost svoje vječne prirode kroz egzistencijalne stvarnosti svojih šest apsolutnih istorednika, ali on može, u bilo koje vrijeme, uspostaviti izravan osobni kontakt s bilo kojim dijelom ili fazom ili vrstom stvaranja posredstvom svojih predličnih fragmenata. Vječni Bog je također sebi rezervirao povlasticu darivanja ličnosti božanskim Stvoriteljima i stvorenim živim bićima svemira nad svemirima, te nastavlja rezervirati povlasticu održavanja izravnog i roditeljskog kontakta sa svim ovim osobnim bićima putem kruga ličnosti.

Nesposobnost konačnog bića da pristupi beskonačnom Ocu nije svojstvena Očevoj distanciranosti, već je rezultat konačnosti i materijalnih ograničenja stvorenih bića. Nezamisliva je veličina duhovne razlike između najviše ličnosti kozmičke egzistencije i nižih skupina stvorenih inteligencija. Da je moguće transportirati bića nižih redova inteligencije u samu prisutnost Oca, ona ne bi znala da se tu nalaze. Ona ne bi bila ništa više svjesna prisutnosti Oca Svih nego što su toga svjesna tamo gdje se trenutno nalaze. Smrtni čovjek mora preći dugi, dugi put prije nego dosljedno i unutar područja mogućnosti bude mogao tražiti sigurno uvođenje u prisutnost Oca Svih na Raju. Duhovno, čovjek mora biti preveden mnogo puta prije nego što postigne čak i razinu koja će mu dati duhovnu viziju da može vidjeti čak i jednog od Sedam Glavnih Duhova.
Naš Otac se ne skriva; on nije u proizvoljnoj osami. On je mobilizirao resurse božanske mudrosti u beskrajnom nastojanju da se otkrije djeci svojih svemirskih domena. Postoji beskonačna raskoš i neizreciva velikodušnost u veličanstvu njegove ljubavi koja ga navodi da žudi za vezivanjem sa svakim stvorenim bićem koje ga može razumjeti i voljeti i prići mu; to su, dakle, ograničenja koja postoje u ljudima, koja su neodvojiva od ljudske konačne ličnosti i materijalne egzistencije, koja određuju mjesto i vrijeme i okolnosti u kojima se može postići cilj putovanja smrtnog uzašašća i stajati u prisutnosti Oca u središtu svega.

Iako pristup Očevoj prisutnosti na Raju mora čekati na vaše postizanje najviših konačnih razina napredovanja duha, trebate se radovati prepoznavanju sveprisutne mogućnosti stupanja u neposredno duhovno zajedništvo s duhom koji je dar Oca, tako intimno povezan s vašom unutarnjom dušom i vašim sve duhovnijim ‘ja.’

Ljudi ma Zemlji se mogu razlikovati u svojim intelektualnim, društvenim, ekonomskim, pa čak i moralnim prilikama i obdarenjima, ali ne treba zaboraviti da je njihovo duhovno obdarenje jednoliko i jedinstveno. Oni svi uživaju istu božansku prisutnost koju primaju na dar od Oca i svima se jednako pruža privilegija osobne intimne duhovne zajednice s ovim unutarnjim duhom božanskog porijekla, dok svi jednako mogu odlučiti prihvatiti jednoliko duhovno vodstvo ovih Tajnovitih Nadglednika.
Ako je smrtni čovjek od srca duhovno motiviran, bezrezervno posvećen činjenju Očeve volje, onda, s obzirom da je tako sigurno i djelotvorno duhovno obdaren unutarnjim i božanskim Ispravljačem, on ne može ne uspjeti da razvije u svom osobnom iskustvu uzvišenu svijest poznavanja Boga i blaženo jamstvo u sigurnost osobnog preživljavanja u svrhu pronalaženja Boga progresivnim iskustvom postajanja sve više i više poput njega.

Oznake: bog

- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.03.2017.

GRAVITACIJA DUHA

Image and video hosting by TinyPic
Krug gravitacije duha je osnovni kanal kroz koji se iskrene molitve vjerničkog ljudskog srca prenose od razine ljudske svijesti do istinske svijesti Božanstva. Ono što predstavlja istinsku duhovnu vrijednost u vašim molitvama putuje univerzalnim krugom gravitacije duha i odmah i istovremeno se odašilja svim božanskim ličnostima kojih se ta pitanja tiču. Svaka će se zanimati za ono što je u njenoj osobnoj domeni.
Razlučivanje u djelovanju kruga gravitacije duha možemo usporediti s djelovanjem nervnih krugova materijalnog ljudskog tijela: Osjećaji putuju prema središtu neuronskim putovima; neki se zadržavaju i na njih odgovaraju niži automatski centri kralježnice; drugi stižu do manje automatskih centara donjeg mozga kojima vladaju navike, dok one najvažnije i odlučujuće dolazne poruke prolaze mimo tih podređenih centara i odmah se registriraju na najvišim razinama ljudske svijesti.

No, koliko je savršenija ova veličanstvena tehnika duhovnog svijeta! Ako se u vašoj svijesti začne bilo što od visoke duhovne vrijednosti, nakon što tome date izražaja, nema te sile u svemiru koja može spriječiti da taj sadržaj smjesta stigne do Apsolutne Ličnosti Duha cijelog stvaranja.

S druge strane, ako su vaše molitve isključivo materijalne i potpuno sebične, ne postoji plan kojim takve beskorisne molitve mogu stići do kruga duha Vječnog Sina. Sadržaj bilo koje molitve koji nije "duhom zapisan" ne može naći svoje mjesto u univerzalnom duhovnom krugu; takvi sasvim sebični i materijalni zahtijevi su posve beživotni; oni se ne mogu uspeti krugovima istinskih vrijednosti duha. Takve su riječi poput "mjedi što ječi i cimbala što zveči."

Motivirajuća misao, duhovni sadržaj, je to što potvrđuje valjanost bilo koje molitve. Riječi su bezvrijedne.

Oznake: Molitva

- 20:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 06.03.2017.

NOVI ZAVJET I ISUS

Image and video hosting by TinyPic
Došlo je vrijeme da vidimo figurativno uskrsnuće Isusa-čovjeka iz njegove grobnice teoloških tradicija i religioznih dogmi dvadesetog stoljeća. Isus iz Nazareta više ne smije biti žrtvovan čak ni veličanstvenom konceptu proslavljenog Krista. Koja će to biti uzvišena usluga ako kroz ovo otkrivenje Sin Čovječji bude podignut iz grobnice tradicionalne teologije i predstavljen kao živući Isus crkvi koja nosi njegovo ime, kao i svim drugim religijama! Kršćansko zajedništvo vjernika sigurno neće oklijevati da poduzme takve prilagodbe vjere i običaja življenja, koje će mu omogućiti da "slijedi" Isusa u očitovanju njegovog stvarnog života religiozne odanosti vršenju volje njegova Oca i predanosti nesebičnom služenju ljudima. Da li se takozvani kršćani boje izvrgnuti samodostatno i neposvećeno zajedništvo društvene uvažavnosti i sebičnih ekonomskih neprilagođenja? Da li se institucionalizirano kršćanstvo boji moguće opasnosti od narušavanja ili čak svrgavanja tradicionalnog crkvenog autoriteta ako Isus iz Galileje ponovo postane ideal osobnog religioznog življenja u umovima i dušama smrtnih ljudi? Doista će doći do društvenih prilagodbi, ekonomskih transformacija, moralnaih buđenja i religiozne revizije kršćanske civilizacije ako Isusova živuća religija iznenenada zauzme mjesto teološke religije o Isusu.

"Slijediti Isusa" znači osobno podijeliti njegovu religioznu vjeru i ući u duh njegovog života nesebičnog služenja ljudima. Jedna od najvažnijih stvari u ljudskom životu je naći ono što je Isus vjerovao, otkriti njegove ideale i težiti postignuću njegovog uzvišenog životnog nauma. Od sveg ljudskog znanja, to što je od najvećeg značaja je znati vjerski život Isusa i kako ga je on živio.

Obični ljudi su rado slušali Isusa i oni će opet rado odgovoriti na predstavu njegovog iskrenog ljudskog života posvećenog religioznoj motivaciji ako takve istine ponovo budu proglašene svijetu.
Ljudi su ga rado slušali jer je bio jedan od njih, nepretenciozan laik; najveći svjetski religiozni učitelj je doista bio laik.

Vjernici kraljevstva ne trebaju imati za cilj doslovno oponašanje Isusovog spoljašnjeg života u tijelu, nego trebaju nastojati da podijele njegovu vjeru – da se uzdaju u Boga onako kako se Isus u njega uzdao i da vjeruju u ljude onako kako je Isus u njih vjerovao. Isus nikada nije raspravljao bilo Božje očinstvo ili bratstvo ljudi; bio je živa ilustracija prvog i uvjerljivo očitovanje drugog.

Upravo kao što čovjek mora uznapredovati od ljudske svijesti do spoznaje božanskog, tako je Isus uzašao od prirode čovjeka do svijesti o prirodi Boga. On je učinio ovaj veliki uspon od ljudskog do božanskog spojenim djelovanjem vjere svog smrtnog intelekta i svog unutarnjeg Duha. Činjenica ostvarenja postignute sveukupnosti božanstvenosti (dok je bio potpuno svjestan stvarnosti svog ljudskog statusa) je rezultat uspona kroz sedam stadija svijesti vjere svog sve većeg obožanstvljenja.

Jednog dana reformacija kršćanske crkve mora zaći dovoljno duboko da rezultira povratkom izvornim i neiskrivljenim religioznim učenjima Isusa, autora i dovršitelja naše vjere. Možete propovijedati religiju o Isusu, ali morate živjeti Isusovu religiju. U oduševljenju koje je pratilo Duhove, Petar je nehotice uveo novu religiju, religiju uskrslog i proslavljenog Krista. Apostol Pavao je kasnije preinačio ovo novo evanđelje u kršćanstvo, religiju koja utjelovljuje njegova vlastita teološka gledišta i prikazuje njegovo osobno iskustvo s Isusom na putu za Damask. Evanđelje kraljevstva počiva na temeljima osobnog religioznog iskustva Isusa iz Galileje; kršćanstvo se gotovo isključivo temelji na osobnom religioznom iskustvu apostola Pavla. Gotovo cijeli Novi zavjet je posvećen, ne prikazu Isusovog znamenitog i inspirativnog religioznog života, nego raspravi Pavlova religioznog iskustva i prikazu njegovih osobnih religioznih uvjerenja. Izuzev određenih dijelova Evanđelja po Mateju, Marku i Luki, jedine značajne iznimke ovoj tvrdnji su Poslanica Hebrejima i Jakovljeva poslanica. Čak se i Petar, u svom zapisu, samo jednom pozvao na osobni religiozni život svoga Učitelja. Novi zavjet je veličanstven kršćanski dokument, ali se teško može smatrati Isusovskim.

Oznake: uskrs2017

- 21:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se