OPSTANAK PLANETA ZEMLJE

ponedjeljak, 02.04.2018.

TUMAČENJE ISUSOVOG USKRSNUĆA

Image and video hosting by TinyPic

Iako Isus nije umro na križu kako bi iskupio grijehe smrtnih ljudi ili kako bi stvorio određeni djelotvoran pristup inače ljutom i okrutnom Bogu, iako Sin Čovječji nije položio život kako bi ublažio Božji gnjev i otvorio put spasenja grešnom čovjeku; bez obzira na sve ove neispravne ideje o iskupljenju i umilostivljenju, postoje određeni bitni aspekti Isusove smrti na križu koji se ne smiju previdjeti.

Isus je želio živjeti punim smrtnim životom u tijelu na Zemlji. Smrt je, pod normalnim uvjetima, dio života. Smrt je posljednji čin u smrtnoj drami. Pri svojim dobronamjernim nastojanjima da izbjegnete praznovjerne pogreške krivog tumačenja smrti na križu morate paziti da ne počinite još veću pogrešku u tome što eventualno nećete spoznati istinski značaj i pravi smisao isusove smrti.

Smrtni čovjek nikada nije bio u posjedu drevnih prevaranata. Isus nije umro kako bi ljude izbavio iz okrutnih pandži izdajničkih vladara i palih kneževa svijetova. Otac na nebu nikada nije smislio tako veliku nepravdu kao što je ideja prokletstva smrtne duše zbog zlih djela njezinih predaka. Tako ni Isusova smrt na križu nije bila nastojanje da se čovječanstvo iskupi od bilo kakvih dugova Bogu.

Prije Isusovog života na zemlji, čovjek je eventualno mogao biti opravdan u svom vjerovanju u takvog Boga, ali to više nije slučaj nakon Isusova života i smrti među njegovim bližnjima. Mojsije je poučavao dostojanstvo i pravednost Boga Stvoritelja; ali Isus je predočio ljubav i milost nebeskog Oca.

Životinjska priroda – sklonost prema činjenju zla – može biti nasljedna, ali grijeh se ne prenosi s roditelja na dijete. Grijeh je čin svjesne i namjerne pobune protiv Očeve volje i zakona njegovih Sinova od strane individualnog bića koje ima obdarenje volje.

Isus je živio i umro za cijeli svemir, a ne samo za ljudske rase ovog jednog svijeta. Smrtnici su primali spasenje i prije Isusovog života i smrti na Zemlji, ali ipak je činjenica da je njegovo utjelovljenje na ovom svijetu uveliko prosvijetlilo put spasenja; njegova je smrt zauvijek dokazala sigurnost spasenja nakon smrti u tijelu.

Premda nije ispravno o Isusu govoriti kao o žrtvi, otkupitelju ili izbavitelju, u potpunosti je točno govoriti o njemu kao spasitelju. On je zauvijek učinio put spasenja (preživljavanje) jasnim i izvjesnim; on je bolje i uvjerljivije pokazao put spasenja svim smrtnicima svih svjetova u svemiru.

Nakon što jednom spoznate ideju Boga kao istinskog i brižnog Oca, što je jedina koncepcija Oca koju je Isus učio, radi dosljednosti morate potpuno odbaciti sve druge primitivne ideje o Bogu kao uvrijeđenom monarhu, strogom i svemoćnom vladaru čije najveće zadovoljstvo počiva u tome što će uhvatiti svoje podanike u zlom djelu i pobrinuti se da budu adekvatno kažnjeni, osim ako se neko biće koje je gotovo ravnog statusa s Božjim ne zauzme za njih, ne preuzme njihove muke i ne doživi njihovu smrt umjesto njih. Cijela ideja otkupljenja i pomirenja je nespojiva s koncepcijom Boga koju je učio i koju je svojim primjerom pokazao Isus iz Nazareta. Beskonačna ljubav je Božja prva i najistaknutija osobina.

A cijela je ta ideja iskupljenja i žrtvenog spasenja ukorijenjena i utemeljena na sebičnosti. Isus je učio da je služenje bližnjima najviša koncepcija bratstva onih koji vjeruju u duhu. Oni koji vjeruju da je Bog otac svih ljudi uzimaju svoje spasenje zdravo za gotovo. Vjernik ne smije biti zaokupljen sebičnim teženjem osobnom spasenju, već nesebičnim porivom da voli i da sukladno tome služi svojim bližnjima, onako kako je Isus volio i služio smrtnicima.

Niti se istinski vjernici trebaju toliko zanimati pitanjem buduće kazne za grijehe. Pravi vjernik je samo zabrinut zbog sadašnje odvojenosti od Boga. Istina, mudri roditelji ponekad kazne svoju djecu, ali to čine u ljubavi i u korektivne svrhe. Oni ne kažnjavaju u ljutnji i ne nanose bol u cilju odmazde.

Čak i da je Bog uistinu strogi i zakonodavni vladar svemira u kojem dominira pravda, on sigurno ne bi bio zadovoljan s djetinjastom idejom kažnjavanja neke nevine žrtve umjesto pravog prijestupnika.

Jedan bitan aspekt Isusove smrti, u pogledu obogaćivanja ljudskog iskustva i proširenja puta spasenja, nije toliko činjenica njegove smrti, koliko je to veličanstveni i neusporedivi duh s kojim je susreo smrt.

Cijela ta ideja o otkupljenju prevodi spasenje u domenu nestvarnosti; takva koncepcija je čisto filozofska. Ljudsko spasenje je stvarno; ono počiva na dvije stvarnosti koje se mogu spoznati vjerom i koje na taj način postaju dijelom individualnog ljudskog iskustva: činjenici da je Bog otac svih ljudi i istini koja proizlazi iz te činjenice, da su svi ljudi braća. Točno je, naposljetku, da će vam se “otpustiti duzi vaši, kako i vi otpuštate dužnicima vašim.”

Isusova smrt na križu ukazuje na punu mjeru neograničene odanosti pravog pastira prema svim, pa i nevrijednim ovcama njegova stada. Ovaj događaj zauvijek postavlja sve odnose između Boga i čovjeka na obiteljskoj osnovi. Bog je Otac; čovjek je njegov sin. Ljubav – ljubav oca prema svom sinu – postaje središnjom istinom svih kozmičkih odnosa između Stvoritelja i stvorenog bića – a ne pravda kralja koji nalazi zadovoljstvo u patnjama i kažnjavanju svojih zlih podanika.

Križ zauvijek pokazuje da Isusov stav prema grešnicima nikad nije počivao na bilo osudi ili oproštenju, nego na vječnom spasenju ljubavi. Isus je uistinu spasitelj u tom smislu da njegov život i njegova smrt istinski privode sve ljude dobroti i pravednom spasenju. Isus toliko voli ljude da njegova ljubav proizvodi reakciju ljubavi u ljudskim srcima. Ljubav je istinski zarazna i vječno kreativna. Isusova smrt na križu je primjer ljubavi koja je dovoljno jaka i božanska da oprosti grijeh i izbriše svako zlo. Isus je ovom svijetu predočio kvalitetu pravednosti koja je viša od pravde – tehničkog shvaćanja pravog i krivog. Božanska ljubav ne samo što oprašta grijehe; ona ih zapravo upija i istinski uništava. Oprost ljubavi posve nadilazi oprost milosti. Milost stavlja zločinačku krivnju na jednu stranu; ali ljubav zauvijek uništava grijeh i sve slabosti koje proizlaze iz njega. Isus je ljudima pokazao novu metodu življenja. On nas je učio da se ne trebamo oduprijeti zlu, već da kroz njega trebamo naći dobrotu koja djelotvorno uništava zlo. Isusovo oproštenje nije odobravanje zla; ono je spasenje od osude. Spasenje ne umanjuje zlo; ono ga pretvara u dobro. Istinska ljubav se ne pogađa s mržnjom, niti opravdava mržnju; ona uništava mržnju. Isusova se ljubav ne može zadovoljiti s pukim oproštenjem. Učiteljeva ljubav podrazumijeva obnovu, vječni život. Posve je ispravno govoriti o spasenju kao iskupljenju, ako govorimo o ovoj vječnoj obnovi.

Isus se, snagom svoje osobne ljubavi prema ljudima, uspio osloboditi zla i grijeha. On je time omogućio čovjeku da slobodno odabere bolji način življenja. Isus je predočio oslobođenje od prošlosti koje samo po sebi obećava trijumf za budućnost. Opraštanje na taj način donosi spasenje. Ljepota božanske ljubavi, nakon što je čovjek u potpunosti pusti u svoje srce, zauvijek uništava svaku privlačnost grijeha i moć zla.

Isusove patnje nisu bile ograničene na raspeće. Isus iz Nazareta je ustvari proveo više od dvadeset pet godina na križu stvarne i intenzivne smrtne egzistencije. Stvarna vrijednost križa sastoji se u činjenici da je to bio vrhovni i konačni izraz njegove ljubavi, upotpunjeno otkrivenje njegove milosti.

Na svjetu, mnogo ljudi koji su se našli u iskušenju da dignu ruke od moralne borbe i da odustanu od blaženog boja vjere, bacili su još jedan pogled na raspetog Isusa i našli snage da idu dalje, nadanuti prizorom Boga koji polaže svoj utjelovljeni život u ime nesebičnog služenja čovjeku.

Pobjeda smrti na križu je sažeta u duhu Isusovog stava prema onima koji su ga napadali. On je učinio križ vječnim simbolom trijumfa ljubavi nad mržnjom, pobjede istine nad zlom, kada je molio: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine

Križ zauvijek apeluje na ono što je najbolje u čovjeku, zato što pruža svjedočanstvo o onome koji je bio voljan položiti svoj život u služenju svojim bližnjima. Veće ljubavi nitko ne može imati od toga: da bi bio spreman položiti vlastiti život za svoje prijatelje – a Isus je imao takvu ljubav da je bio voljan položiti svoj život za svoje neprijatelje, što je najveća ljubav ikad viđena na zemlji.

Križ ostaje simbolom svete službe, odanosti nečijeg života za dobrobit i spasenje njegovih bližnjih. Križ nije simbol žrtve nevinog Sina Božjega umjesto stvarnih grešnika, u cilju ublaženja bijesa uvrijeđenog Boga, ali on zauvijek ostaje kako na zemlji tako i širom prostranog svemira, sveti simbol dobrih bića koja sebe daruju zlima i koja ih spašavaju odanošću svoje ljubavi. Križ je uistinu simbol najvišeg oblika nesebične službe, vrhunske odanosti punog darivanja pravednog života u svesrdnoj službi, čak i u smrti, smrti na križu. I sam prizor ovog velikog simbola Isusovog darovanog života uistinu pruža nadahnuće svima nama koji želimo slijediti njegov primjer.

Kad razboriti muškarci i žene gledaju kako Isus umire na križu, teško da će ikada dopustiti sami sebi da se žale čak i na najteže životne poteškoće, a kamoli na sitne probleme i brojne čisto fiktivne pritužbe. Njegov je život bio tako veličanstven i njegova smrt tako pobjednička da nas njegov primjer navodi da podjelimo oboje. Istinski privlačna moć prožima cijelo Isusovo darivanje, od njegove najranije mladosti do ovog neodoljivog spektakla njegove smrti na križu.

Pazite, dakle, da kad promatrate križ kao otkrivenje Boga, ne gledate očima primitivnog čovjeka ili sa stajališta kasnijih barbara, koji su Boga smatrali neumoljivim Vladarom surove pravde i krute sprovedbe zakona. Umjesto toga, smatrajte križ najvišom manifestacijom Isusove ljubavi i odanosti u njegovoj životnoj misiji darivanja svim smrtnim rasama njegovog prostranog svemira. U smrti Sina Čovječjeg trebate vidjeti vrhunac očitovanja Očeve božanske ljubavi prema njegovim sinovima smrtnih planeta. Križ stoga predstavlja odanost dobrovoljne ljubavi i darivanje dobrovoljnog spasenja onima koji su spremni primiti ove darove i ovu odanost. Otac nije tražio Isusovu smrt na križu – on je samo tražio ono što je Isus dragovoljno dao i što je odbio izbjeći.

Ako čovjek nije u stanju cijeniti Isusa i razumjeti značenje njegovog darovanog života, onda barem može shvatiti prijateljsku naklonost njegove smrtne patnje. Niti jedan čovjek se nikada ne mora bojati da Stvoritelj ne poznaje prirodu i opseg njegovih privremenih zemaljskih patnji.

Znamo da smrt na križu nije imala za cilj da postigne pomirenje čovjeka s Bogom, već da oživi čovjekovu spoznaju Očeve vječne ljubavi i Sinove beskrajne milosti i da emitira ove univerzalne istine cijelom svemiru.

Oznake: uskrsnuće

- 16:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.03.2018.

SVEMIRSKI MEHANIZMI

Image and video hosting by TinyPic
U procjeni i prepoznavanju uma treba imati na umu da svemir nije ni mehanički ni čaroban; on je prozvod svijesti i mehanizam pravosuđa. No, dok u praktičnoj primjeni, zakoni prirode djeluju u okvirima koji mogu djelovati kao dvojne oblasti fizičkog i duhovnog, u stvarnosti oni su jedno. Prvi Izvor i Središte je prvobitni uzrok svih materijalizacija i u isto vrijeme prvi i konačni Otac svih duhova. Rajski Otac pojavljuje se osobno u van-Havonskim svemirima samo kao čista energija i čisti duh – kao Tajanstveni Osmatrač u ljudskom umu.

Mehanizmi ne dominiraju apsolutno u sveukupnoj tvorevini; svemir nad svemirima u totalu je isplaniran pomoću uma, načinjen pomoću uma i administrativno upravljan pomoću uma. Ali božanski mehanizam svemira nad svemirima je suviše savršen za znanstvene metode konačnog uma čovjeka koji ne raspoznaje ni traga dominacije beskonačnog uma. Kad je riječ o ovom stvaranju, upravljanju i održavanju, um nije ni materijalni um ni um stvorenja; to je duh-um koji funkcionira na i od stvoriteljskih razina božanske stvarnosti.

Sposobnost prepoznavanja i otkrivanja uma u kozmičkim mehanizmima u cijelosti ovisi o sposobnosti, opsegu i kapacitetu uma istraživača koji se bavi takvim zadatkom promatranja. Vremensko-prostorni umovi, organizirani iz energija vremena i prostora, podliježu mehanizmima vremena i prostora.

Kretanja i svemirska gravitacija su blizanci-aspekti bezličnog vremensko-prostornog mehanizma svemira nad svemirima. Razine gravitacijskog reagiranja duha, uma i materije su prilično neovisne o vremenu, ali samo istinski nivoi stvarnosti su neovisni od prostora (neprostorni). Više razine uma svemira – razine duha-uma – mogu također biti neprostorne, ali razine materijalnog uma, kao što je ljudski um, odgovaraju na interakcije kozmičke gravitacije i gube tu gravitacijsku osjetljivost samo ovisno u mjeri svoje identifikacije s duhom. Razine stvarnosti duha se mogu prepoznati po njihovom sadržaju duha i duhovnosti u vremenu i prostoru te se mjeri obrnuto proporcionalno sa linearno-gravitacijskom reaktivnošću.

Linearno-gravitacijska osjetljivost je kvantitativna mjera neduhovne energije. Sva masa – organizirana energija – podliježe ovom privlačnom djelovanju osim kad gibanje i um djeluju na nju. Linearna gravitacija je kratko dometna kohezivna sila makrokosmosa, nešto kao što su sile unutar atomske kohezije kratko dometne sile mikrokosmosa. Fizička materijalizirana energija, organizirana kao takozvana materija, ne može putovati prostorom a da ne izazove reakciju linearne gravitacije. Iako je takva gravitacijska osjetljivost izravno proporcionalna masi, tako je modificirana međuprostorom da je konačni rezultat jedino gruba aproksimiran u obrnutoj proporciji s kvadratom udaljenosti. Prostor na kraju pobjeđuje linearnu gravitaciju zbog toga što su u njemu prisutni antigravitacijski utjecaji brojnih nadmaterijalnih sila koje neutraliziraju djelovanje gravitacije i svih odgovora na nju.

Izuzetno složeni i jako automatski-djelujući kozmički mehanizmi uvijek imaju tendenciju da prikriju prisutnost stvaralačkog ili kreativnog unutarnjeg uma od bilo koje i od svih inteligencija koje su daleko ispod kozmičkih razina prirode i kapaciteta samog mehanizma. Stoga je neizbježno da viši svemirski mehanizmi moraju djelovati bezumno nižim redovima stvorenja. Jedina moguća iznimka takvom zaključku bi bila implikacija umnosti u čudesnom fenomenu prividno samo-održavajućeg svemira – ali to je stvar filozofije, a ne stvarnog iskustva.

Budući da um koordinira svemirom, svemirski mehanizmi ne mogu biti fiksni. Fenomen progresivne evolucije povezan s kozmičkim samo-održavanjem je univerzalan. Evolucijski kapacitet svemira je neiscrpan u beskrajnosti svoje spontanosti. Napredak u skladnu cjelinu, sve veća iskustvena sinteza superimponirana nad sve većom složenosti odnosa, može se izvesti samo iz svrsishodnog i dominantnog uma.

Što je viši svemirski um povezan sa bilo kojom kozmičkom pojavom, to je teže nižim vrstama uma da ga otkriju. A budući da je um svemirskog mehanizma kreativni duh-um (čak i sama umnost Beskonačnog), njega nikada ne mogu otkriti ili razaznati umovi nižih razina svemira, a još manje najniži um, ljudski. Evolucijski životinjski um, dok prirodno traži Boga, nije sam po sebi svojstveno bogoznajući.

Zajednički, vrijeme i prostor tvore mehanizam glavnog svemira. Oni su sredstva kojima konačna stvorena bića mogu postojati u kozmosu istodobno s Beskonačnim. Vrijeme i prostor djelotvorno izliraju konačna bića od apsolutnih razina. No ova izolirajuća sredstva bez kojih smrtnici ne bi mogli postojati, izravno graniče raspon konačnog djelovanja. Premda bez njih, stvorena bića ne bi bila u stanju djelovati, ona značajno oragničavaju djela svakog stvorenog bića.

Mehanizmi koje proizvode viši umovi oslobađaju njihove stvaralačke izvore, dok do izvjesnog stupnja neminovno ograničavaju djelovanje svih podređenih inteligencija. Kozmičkim stvorenjima, ova ograničenja postaju jasno uočljiva u vidu mehanizama koji vladaju u svemirima. Čovjekova volja nije posve slobodna; izvjesna ograničenja sužavaju raspon njegovog odabira, premda je u okviru ovog odabira čovjekova volja relativno suverena.

Životni mehanizam smrtničke ličnosti--ljudsko tijelo--predstavlja proizvod nadsmrtničke stvaralačke zamisli; sam čovjek ga stoga nikad neće moći u cjelosti kontrolirati. Jedino kada uspinjući čovjek, nakon što bude spojen s Ispravljačem, sam stvori mehanizam kojim će postići izražaj ličnosti, on će postići savršenu kontrolu ovog mehanizma.

Veliki svemir predstavlja mehanizam kao i organizam--kako je i mehanički i živ--živi mehanizam kojeg pokreće Vrhovni Um, koji se usklađuje s Vrhovnim Duhom i koji postiže izražaj na najvišim razinama ujedinjenja moći i ličnosti u vidu Vrhovnog Bića. Zanijekati postojanje mehanizma konačne tvorevine znači zanijekati činjenicu i potcijeniti stvarnost.

Mehanizmi su proizvod uma, oni su stvaralački um koji djeluje kako u sastavu tako i iznad kozmičkih potencijala. Mehanizmi predstavljaju utvrđene kristalizacije misli Stvoritelja i uvijek djeluju u skladu s konceptom slobodne volje od koje su potekli. No svrsishodnost izvjesnog mehanizma počiva u njegovom porijeklu a ne u njegovom djelovanju.

Nemojte misliti da ovi mehanizmi graniče djelovanje Božanstva; prije je istina da upravo zahvaljujući njima, Božanstvo može postići jednu fazu vječnog izražaja. Osnovni kozmički mehanizmi nastaju kao odgovor na apsolutnu volju Prvog Izvora i Središta i stoga moraju vječno djelovati u savršenom skladu s planom Beskonačnog; oni zaista predstavljaju uzorke samog tog plana koji nisu voljne naravi.

Do izvjesne mjere razumijemo metodu usklađenja Rajskog mehanizma s ličnosti Vječnog Sina; ona proizlazi iz djelovanja ZdruženogČinitelja. Isto tako, teoretski nagađamo način djelovanja Univerzalnog Apsoluta u odnosu na teoretske mehanizme Bezuvjetnog i potencijalnu osobu Apsolutnog Božanstva. No u evoluirajućim Božanstvima Vrhovnog i Krajnjeg, opažamo da se izvesne bezlične faze stvarno ujedinjuju s njihovim voljnim protuparovima, čime evoluira novi odnos između uzorka i osobe.

Vrhovni Bog predstavlja personifikaciju cjelokupnog kozmičkog iskustva, usredotočenje sve konačne evolucije, maksimalno uvećanje sve stvarnosti stvorenog bića, dovršenje kozmičke mudrosti, utjelovljenje skladnih ljepota vremenskih galaksija, istinu kozmičkih značenja uma i dobrotu vrhovnih vrijednosti duha. I u vječnoj budućnosti, Vrhovni Bog treba ujediniti i povezati ove mnogostruke konačne različitosti u jednu smislenu iskustvenu cjelinu, upravo kao što ovog časa na apsolutnim razinama egzistencijalno ujedinjene u Rajskom Trojstvu.
Postoji sedam različitih poimanja prostora uvjetovanog vremenom. Prostor treba biti mjeren vremenom, a ne vrijeme prostorom. Znanstveni metež proizlazi iz neuspjelog opažanja stvarnosti prostora. Prostor nije samo intelektualni pojam varijacije u povezanosti kozmičkih predmeta. Prostor nije prazan, a um je jedini čovjeku poznati mehanizam koji barem djelomično nadilazi prostor. Um može djelovati neovisno o pojmu vremenske povezanosti materijalnih premeta. Prostor je relativno i komparativno konačan svim bićima koja imaju status stvorenih bića. Što više svijest poima sedam kozmičkih dimenzija, to više koncept potencijalnog prostora postiže krajnost. Ali prostorni potencijal je istinski krajan samo na apsolutnoj razini.

Mora biti jasno da univerzalna kozmička stvarnost ima šireće i stalno relativno značenje na uzlaznim i sve savršenijim razinama kozmosa. Na koncu, preživjeli smrtnici postižu identitet u sedmodimenzijskom svemiru.

Vremensko-prostorna koncepcija uma materijalnog porijekla s vremenom mora podići slijed proširenja kako svjesna i spoznajna ličnost uzlazi kozmičkim razinama. Kad čovjek postigne um koji je u stanju posredovati između materijalne i duhovne razine egzistencije, njegove će vremensko-prostorne ideje umnogome uznapredovati u spoznajnoj kvaliteti kao i iskustvenom kvantitetu. Rastuće kozmičke koncepcije napredujuće ličnosti duha su rezultat poboljšanja kako dubine uvida tako i raspona svijesti. I dok ličnost uzlazi naviše i napreduje prema svojoj unutrašnjosti, prema trenscendentnim razinama nalikovanja Božanstvu, njezina vremensko-prostorna koncepcija sve više prilazi koncepcijama bezvremenosti i bezprostornosti Apsoluta. Relativno i sukladno transcendentnom postignuću, djeca krajne sudbine razvijaju viziju ovih koncepcija apsolutne razine.
Reći da se um "pojavio" iz materije ne objašnjava ništa. Da svemir nije ništa drugo nego mehanizam i da um nije odvojen od materije, nikad ne bi mogla postojati dva različita tumačenja bilo koje pojave. Pojmovi istine, ljepote i dobrote ne ulaze u sastav bilo fizike ili kemije. Stroj ne može znati, a pogotovu ne može znati istinu, težiti za ispravnošću i njegovati dobrotu.

Znanost može biti fizička disciplina, ali um znanstvenika koji raspoznaje istinu odmah postaje nadmaterijalan. Materija ne zna istinu, ne može voljeti milost i ne može uživati u duhovnim stvarnostima. Moralna uvjerenja utemeljena na duhovnom prosvjetljenju i ukorijenjena u ljudskom iskustvu, jednako su stvarna i sigurna kao matematički zaključci utemeljeni na fizičkim opažanjima, samo na drugoj i višoj razini.
Da čovjek nije ništa više nego stroj, ljudi bi reagirali manje ili više jednako na materijalni svemir. Ne bi bilo individualnosti, a još manje ličnosti.

Činjenica apsolutnog mehanizma Raja u središtu svemira nad svemirima, u prisutnosti bezuvjetne volje Drugog Izvora i Centra, zauvijek onemogućuje da kozmički zakoni postanu isključivi deterministički faktori. Materijalizam postoji, ali nije isključiv; mehanizam postoji, ali nije bezuvjetan; determinizam postoji, ali nije jedini.

Konačni svemir materije bi s vremenom postao jednolik i deterministički da nije spojene prisutnosti uma i duha. Utjecaj kozmičkog uma neprestano unosi spontanost čak i u materijalne svjetove.

Sloboda ili inicijativa u bilo kojoj domeni egzistencije izravno je proporcionalna stupnju duhovnog utjecaja i kontrole kozmičkog uma; u ljudskom iskustvu, to znači stupnju aktualnosti činjenja "Očeve volje." I tako, kada jednom krenete u potragu za Bogom, to je uvjerljiv dokaz da je Bog već pronašao vas.

Iskrena potraga za dobrotom, ljepotom i istinom, vodi do Boga. A svako znanstveno otkriće potvrđuje da u svemiru istodobno postoje sloboda i jednolikost. Osoba koja učini otkriće prvo mora imati slobodu otkrića. Kad predmet opservacije ne bi bio stvaran i naizgled jednolik, on ne bi mogao postati poznat kao predmet.

RANJIVOST MATERIJALIZMA
Kako je glupo kad čovjek- materijalista dopusti da ga tako ranjive teorije kao što su ideje mehanističkog svemira liše bogatih duhovnih resursa osobnog iskustva istinske religije. Činjenice se nikad ne protive stvarnoj duhovnoj vjeri; no, to može biti slučaj s teorijama. Znanost se prije treba posvetiti uništenju praznovjerja, nego nastojanju da opovrgne religioznu vjeru – čovjekovo vjerovanje u duhovne stvarnosti i božanske vrijednosti.

Znanost čovjeku treba biti materijalno na usluzi onako kako mu religija treba biti duhovno na usluzi: proširiti njegove životne vidike i uvećati njegovu ličnost. Istinska znanost ne može održati dulji spor s istinskom religijom. "Znanstveni metod" nije ništa drugo nego intelektualno mjerilo materijalnih pustolovina i fizičkih postignuća. Ali kako je u svojoj prirodi materijalna i posve intelektalna, znanost je doslovce beskorisna u procjeni duhovnih stvarnosti i religioznih iskustava.

Tu počiva nedosljednost suvremenog mehaniste: Da je ovo posve materijalan svemir i da čovjek nije ništa drugo nego stroj, ne samo što takav čovjek ne bi bio u stanju sebe prepoznati kao stroj, već takav ljudski stroj ne bi bio svjestan činjenice postojanja takvog materijalnog svemira. Materijalistička zbrka i očaj mehanističke znanosti nisu uspjeli prepoznati prisutnost duha u umu znanstvenika koji formira tako pogrešne i samokontradiktorne pojmove materijalističnog svemira.

Rajske vrijednosti vječnosti i beskonačnosti, kao i istine, ljepote i dobrote, počivaju u činjenicama fenomena vremensko-prostornih svemira. No, samo oko vjere smrtnika koji je rođen od duha može otkriti i raspoznati ove duhovne vrijednosti.

Stvarnosti i vrijednosti duhovnog napretka nisu "psihološka projekcija" – uzvišeno sanjarenje materijalnog uma. Takve stvari su duhovni nagovještaji predličnog Fragmenta Boga koji živi u umu, Božjeg duha u umu čovjeka. Ne dopustite svojim diletantskim idejama maglovitih spoznaja "relativiteta" da ometu vašu spoznaju Božje vječnosti i beskonačnosti. U svom pokušaju postignuća samoizražaja, ne zaboravite ostaviti prostora izražaju Božijeg Fragmenta, manifestaciji vašeg stvarnog i boljeg "ja."

Da materijalni čovjek stvarno živi u posve materijalnom svemiru, on nikada ne bi bio u stanju stvoriti ideju o mehanističkom karakteru takve isključivo materijalne egzistencije. Ovaj mehanistički koncept svemira je sam po sebi nematerijala umna pojava – a sav um ima nematerijalno porijeklo – unatoč tome što se čini da njime upravljaju materijalni uvjeti i mehanistička kontrola.

Djelomično razvijen mentalni mehanizam smrtnog čovjeka nije obdaren značajnijom dosljednošću i mudrošću. Čovjekova uobraženost često nadilazi njegov razum i izmiče njegovoj logici.

Pesimizam najpesimističnijeg materijaliste je sam po sebi dovoljan dokaz da svemir tog pesimiste nije posve materijalan. Optimizam i pesimizam su konceptualne reakcije u umu koji je svjestan vrijednosti kao i činjenica. Da je svemir doista ono za što ga materijalista drži, čovjek kao ljudski stroj ne bi mogao svjesno spoznati tu činjenicu. Da um koji je rođen od duha nema svijesti o konceptu vrijednosti, taj čovjek ne bi mogao prepoznati bilo činjenicu kozmičkog materijalizma ili mehanističke fenomene kozmičkog djelovanja. Niti jedan stroj ne može biti svjestan prirode ili vrijednosti drugog stroja. Mehanistička filozofija života i svemira ne može biti znanstvena, jer znanost prepoznaje i priznaje samo materijalne predmete i činjenice. Filozofija neminovno nadilazi znanost. Čovjek je materijalna činjenica prirode, ali njegov život kao fenomen nadilazi materijalne razine prirode tako što ispoljava kontrolna obilježja uma kao i stvaralačke osobine duha.

Čovjekovo iskreno nastojanje da postane mehanist predstavlja tragičan dokaz njegovog uzaludnog nastojanja da počini intelektualno i moralno samoubojstvo. Ali on to ne može učiniti.

Da je svemir posve materijalan i da je čovjek samo stroj, ne bi bilo znanosti koja znanstveniku daje hrabrosti da postulira ovu mehanizaciju svemira. Strojevi ne mogu mjeriti, klasificirati niti ocijeniti sami sebe. Takvo znanstveno djelo jedino može proizvesti entitet koji nadilazi status stroja.

Da kozmička stvarnost nije ništa više nego jedan veliki stroj, čovjek bi morao biti vanjski i zaseban dio svemira da bude u stanju prepoznati takvu činjenicu i postati svjestan vlastitog uvida u takvu procjenu.

Da je čovjek samo stroj, kakvom bi vještinom došao do uvjerenja ili tvrdnje da zna da je samo stroj? Iskustvo samosvjesne procjene vrijednosti svoga “ja” nikada nije osobina pukog stroja. Samosvjestni i javno priznati odanik mehanizma je najbolji mogući odgovor na mehanizam. Ako je mehanizam činjenica, ne može postojati samosvjesni odanik mehanizma. Također je istina da čovjek prvo mora biti moralna osoba da može počiniti nemoralna djela.

Sama obrana materijalizma podrazumijeva nadmaterijalnu svijest uma koji se usuđuje založiti za takve dogme. Stroj može nazadovati, ali ne i napredovati. Strojevi ne mogu misliti, stvarati, sanjati, težiti, idealizirati, gladnjeti za istinom ili žednjeti za ispravnosti. Oni ne mogu nadahnuti svoje živote težnjom da služe drugim strojevima i ne mogu odabrati za cilj svog vječnog napretka vrhovni cilj pronalaženja Boga i nastojanja da budu poput njega. Strojevi ne mogu biti intelektualni, emocionalni, estetski, etički, moralni ili duhovni.

Umjetnost dokazuje da čovjek nije nalik stroju, ali ne dokazuje njegovu duhovnu besmrtnost. Umjetnost je smrtna morontija, posrednička domena između materijalnog čovjeka i duhovnog čovjeka. Poezija je čovjekovo nastojanje da pređe s materijalnih stvarnosti na duhovne vrijednosti.

U visokoj civilizaciji, umjetnost humanizira znanost, dok nju samu produhovljuje istinska religija – uvid u duhovne i vječne stvarnosti. Umjetnost predstavlja ljudsku i vremensko-prostornu procjenu stvarnosti. Religija je božansko prihvaćanje kozmičkih vrijednosti i podrazumijeva vječni napredak u duhovnom usponu i ekspanziji. Vremenska umjetnost je opasna samo ako postane slijepa pred standardima duha božanskih uzoraka koji su odražaj vječnosti u stvarnosnim sjenama vremena. Istinska umjetnost je djelotvorna manipulacija materijalnih predmeta života; religija je oplemenjujuća preobrazba materijalnih činjenica života koja naprestano teži duhovnoj procjeni umjetnosti.

Kako je glupo pretpostaviti da čovjek-automat može biti u stanju spoznati filozofiju automatizma i kako se smiješno usuditi formirati takve koncepcije o svojim bližnjim kolegama kao automatima!

Ni jedno znanstveno tumačenje materijalnog svemira nema vrijednosti, osim ako pruža dužno priznanje znanstveniku. Ni jedna ocjena umjetnosti nije autentična ako ne poklanja vrijedno priznanje umjetniku. Nikakva procjena morala nije vrijedna ako ne uključuje moralistu. Nikakvo priznanje filozofije ne može biti poučno ako zatvori oči pred filozofom, a religija ne može postojati bez stvarnog iskustva religioniste koji u sastavu i u procesu ovog iskustva nastoji pronaći i upoznati Boga. Ni sam svemir nad svemirima nema vrijednosti bez JA JESAM, beskonačnog Boga koji je njegov stvoritelj i upravitelj.

Odanici mehanizma – humanisti – imaju tendenciju da se besciljno predaju materijalnim strujama. Idealisti i odanici spiritizma se usuđuju inteligentno i energično koristiti svoja vesla da izmijene naočigled čisto materijalni pravac energetskih struja. Znanost postoji zahvaljujući matematici uma; glazba izražava tempo emocija. Religija je duhovni ritam duše u vremensko-prostornom skladu s višim i vječnim melodijskim mjerilima Beskonačnosti. Religiozno iskustvo je nešto u ljudskom životu što uistinu nadilazi matematiku.

U jeziku, abeceda predstavlja mehanizam materijalizma, dok riječi izražavaju značenje tisuću misli, velikih ideja i plemenitih ideala – ljubavi i mržnje, kukavičluka i hrabrosti – predstavljajući umne izvedbe koje podliježu okvirima materijalnog kao i duhovnog zakona, a kojima upravlja snaga volje određene ličnosti, u granicama postojećeg obdarenja okolnosti.

Svemir ne nalikuje zakonima, mehanizmima i jednolikostima koje su predmet znanstvenog otkrića i koje znanstvenici smatraju znanošću, nego nalikuje znatiželjnom, misaonom, kreativnom, asocijativnom, odabirnom znanstveniku koji na taj način promatra kozmičke pojave i klasificira matematičke činjenice koje su svojstvene matematičkim fazama materijalne strane tvorevine. Svemir također ne nalikuje umjetnikovoj umjetnosti, nego poletnom, zanesenom, aspirativnom i progresivnom umjetniku koji želi transcendentirati svijet materijalih predmeta u nastojanju da postigne duhovni cilj.

Znanstvenik, a ne znanost, spoznaje stvarnost evolucijskog i progresivnog svemira energije i materije. Umjetnik, a ne umjetnost, demonstrira postojanje prolaznog morontija svijeta koji posreduje između materijalne egzistencije i duhovne slobode. Religionist, a ne religija, pruža dokaza postojanju stvarnosti duha i božanskih vrijednosti koje se susreću u procesu vječnog napretka.

Oznake: mehanizmi

- 20:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.02.2018.

Heinrich Warburg DOBIO NOBELOVU NAGRADU za otkriće karcinoma

Image and video hosting by TinyPic
Čovjek koji je otkrio rak dao je i jednostavan recept za njegovo izlječenje
Još 1923. otkriven je uzročnik raka, no od tada sve je postalo još gore, jer ljudi teško prihvaćaju da jedu hranu koja ga uzrokuje
Lijek za rak naime postoji, a za to otkriće još je 1931. godine njemački znanstvenik Otto Heinrich Warburg dobio Nobelovu nagradu.
Ono što navodi i dr. Warburg, a što je važno za napomenuti je to da oboljenje od raka ne dolazi ni od kuda već je za izazivanje te bolesti potreban cijeli niz okolnosti koje su se poklopile. Rak dolazi u područje oslabljenog imunološkog sustava, u toksičan organizam i u organizam u kojemu se očituje velika kiselost te mala količina hranjivih vrijednosti. Uzrok takve raširenosti ove naizgled neizlječive bolesti je u tome što je čovječanstvo danas bombardirano hranom koja to zapravo nije, i koja u organizmu stvara veliku kiselost. Za pobjedu ove bolesti prema dr. Warburgu potrebne su dvije stvari. Prva je vjera u apsolutnu pobjedu te bolesti, a druga je stvaranje lužnatog organizma hranom koja potiče na lužnatost. U nastavku je popis namirnica koje su kisele i koje bi oboljeli od raka trebali potpuno eliminirati kako se rak ne bi imao iz čega hraniti, ali i popis lužnatih namirnica koje u organizmu stvaraju lužnato ozračje u kojem rak ne može preživjeti. Dr. Warburg dobio je Nobelovu nagradu jer je otkrio da se u ‘lužnatom’ organizmu rak ne može hraniti – on može opstati samo u kiselom organizmu koji ga hrani!

Hrana uz koju rak ne funkcionira
-Svo svježe voće
-Sve svježe zelene salate
-Sve klice
-Svo povrće(sirovo ili kuhano)
-Bademove ili suncokretove sjemenke(Namočene)
-Jabučni ocat
-Kukuruz na klipu
-Datulje
-Suho voće (bez sumpora)
-Svježe bobičasto voće
-Svježe osušeno začinsko bilje
-Sokovi od svježeg sirovog voća
-Sokovi od svježeg sirovog povrća
-Sirutka od kozjeg mlijeka
-Zelena hrana (alge, spirulina, chlorella)
-Biljni čajevi (bez kofeina)
-Med
-Limun
-Bob
-Češnjak
-Organski javorov sirup
-Lubenice i dinje
-Proso
-Sirova prešana ulja od: avokada, kokosa, lana, grožđa, maslina, šafrana i suncokreta
-Quinoa
-Krumpiri
-Grožđice
-Kiseli kupus (bez soli)
-Morsko povrće (dobro isprano)
-Juha od povrća

Hrana uz koju rak raste
ALKOHOL!!!
Ječam
Crni ili bijeli papar
Kruh
Kolači
Konzervirano voće ili povrće (ili iz mikrovalne)
Gazirana pića
Sve žitne pahuljice
Čokolada
Kava ili kofein
Mliječni proizvodi
Jaja
Hrana kuhana sa uljem
Žitarice (osim quinoa i proso)
Meso, riba, perad, školjke
Nikotin
Zobena kaša
Tjestenine
Kokice
Konzervansi
Prerađena hrana + sol (uključujući morsku, keltsku i himalajsku)
Kupovni sokovi
Soja, tofu, tempeh
Bijeli i prerađeni šećer
Umjetni zaslađivači
Čajevi sa kofeinom
Ocat (osim jabučnog)
Sve vrste žitarica

LIMUN LIJEK PROTIV RAKA

Dr. Sladoljev Srećko :"Poveznicu mi je proslijedio nekadašnji direktor jugoslavenskog Patentnog zavoda. Sam je provjerio. Tvari u limunovoj kori imaju čak 10.000 puta jači antitimorski učinak nego citostatik adriamycin (doxorubicin). Diplomski rad "Sinergijski učinak adriamicina i zračenja na izolirane molekule DNK" izradio sam u Središnjem institutu za tumore u Zagrebu 1976-1978.
Provjerite. Ne košta, a može pomoći. U Hrvatskoj godišnje od tumora obolijeva 22,000 ljudi. Prosječno gotovo najviše u EU. Srbija prati Hrvatsku "u stopu". Ovo "pristupno poglavlje" su "riješili".
"Is Lemon A Cancer Killer That is 10,000 Times Stronger Than Chemotherapy?
http://www.hoax-slayer.com/lemon-cancer-cells.shtml

SVEUČILIŠTE STANFORD: Smrznuti limun je puno moćniji od kemoterapije. Smrznuti limuni su puno više moćniji od kemoterapije u borbi protiv raka, prema novom istraživanju Sveučilišta Stanford koje se očajnički skriva od strane Farmaceutskih kompanija . . .
Studija je pokazala da snažni nutrijenti u kori limuna mogu uništiti stanice raka kod 12 vrsta raka, uključujući i neke od najsmrtonosnijih – prostate, debelog crijeva, gušterače i pluća. Objašnjavajući da je najpotentniji način konzumirati limun da ga se zamrzne, a zatim ga konzumirati zajedno sa svojom korom, istraživači navode da strašno griješimo kada je u pitanju limunova kora koje je zapravo mnogo više zdravstveno korisna nego ostatak ovog voća, a mi ju bacamo u smeće. Kako najbolje iskoristiti moćne hranjive tvari u kori ovog čudesnog voća?
Prvo isperite limun temeljito, a zatim ga bacite u zip-lock vrećicu i stavite ih u zamrzivač. Pričekajte dok se potpuno ne zamrzne i naribajte cijeli limun uz pomoć običnog ribeža. Sada možete dodati ovaj ribani limun na bilo koje jelo koje želite, pospite ga na svoj sladoled ili salatu ili ga dodajte u svoj prirodni zeleni sok i promućkajte.
Naribani limun će omogućiti da sve ima bolji okus, te će pojačati prehrambeni profil hrane isto tako. Ispada da limunova kora sadrži do 10 puta više vitamina nego limunovo meso i sok, pa ju zdravstveni stručnjaci diljem svijeta preporučuju. Ako počnete pratiti ovo pravilo kod konzumiranja limuna, zamrzavajući ga za jelo zajedno sa korom, dobit ćete daleko veće zdravstvene koristi nego da samo iscijedite dok iz limuna. Svi vitamini i druge hranjive tvari koje se nalaze u kori limuna osvježit će svaku stanicu i tkivo u vašem tijelu i pomoći u detoksifikaciji. Zdravstveni stručnjaci su rekli da je limunova kora ima učinak tisuću puta snažnija od kemoterapije i to bez bilo kakvih štetnih nuspojava povezanih s kemoterapijom.

Farmaceutske tvrtke koje pokreću ovaj svijet žele zadržati ovu tajnu sve dok ne pronađu način da ga sintetiziraju i pretvore ga u lijek da na njemu mogu zaraditi novac, ali koliko ljudi će umrijeti do tada?
Ribani smrznuti limun je super lako kombinirati s hranom. Možete ga dodati na sladoled, salate, u juhe i tako dalje i iskoristiti sve prednosti koje posjeduje. Najbolja stvar o zamrznutom limunu je da je on nevjerojatno učinkovit protiv svih vrsta raka, cista i tumora.
Višestruke studije na tu temu su pokazala snažan učinak limuna protiv stanica raka i preporučuju ga kao tretman. Osim toga, kora od limuna ima snažno antibakterijsko i antimikrobno djelovanje što znači da je on učinkovit protiv bakterijskih i gljivičnih infekcija, također.
Limunova kora također regulira krvni tlak, ima antidepresivno djelovanje i uklanja osjećaj tjeskobe i razdražljivosti. Ako to nije dovoljno, limunova kora alkalizira vaše tijelo i regulira pH vrijednost krvi, promovirajući optimalno zdravlje.
Spojevi koji se naći u kori od limuna, kao što smo već rekli, su tisuću puta snažniji od adriamicina, lijeka koji se obično koristi u kemoterapiji, ali je još važnije da spojevi u kori od limuna djeluju samo na maligne stanice, uništavajući ih, a ostavljajući zdrave stanice netaknute.[1]
http://yournewswire.com/stanford-lemons-chemotherapy/
https://stanfordhealthcare.org/…/cancer/prostate-cancer.html"


- 00:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.02.2018.

Svi mi možemo mislima jedni druge – liječiti

Image and video hosting by TinyPic
Svi mi možemo mislima jedni druge – liječiti! Sjetite se eskperimenata kojima se proučavao utjecaj transcendetalne meditacije na kolektivnu svijet: ako jedan posto stanovništa nekog područja meditira, na kolektivnoj razini opadaju stres i napetost, a time opada i količina nasilja!
Započeli smo s pregledom istraživanja koja pokazuju mjerljiv utjeca misli na svijet oko nas i otkrivaju činjenicu da one doista imaju izravni stvaralački potencijal i utjecaj na materijalni svijet, znali mi to ili ne. Možda je bolje znati, jer je tako važan alat dobro imati pod kontrolom umjesto da nasumce naokolo „ispucava metke”.
I mada još donedavno nisu postojali alati kojima se može mjeriti taj utjecaj, kojemu nema mjesta u suvremenoj paradigmi, ipak mu je moguće ući u trag promatrajući njegov utjecaj, a u najnovije vrijeme čak i fotografirati ga.
Jedan od najistaknutijih istraživača na tom području je ruski fizičar Konstantin Korotkov s Tehničkog sveučilišta u St. Peterburgu, koji već više od trideset godina istražuje područje bioelektrografije, discipline koja mjeri zračenja objekata i živih organizama.
Takve energije su kombinacija fizikalnih, emotivnih, mentalnih i duhovnih manifestacija, a Korotkov nastoji utvrditi u kojoj mjeri prostor i događaji utječu na ravnotežu živih bića. U tu je svrhu usavršio stari postupak dobivanja „Kirlijanove fotografije” koja bilježi bioenergetsko polje na filmu. Pomoću računalnog programa i posebne GDV-kamere, on snima svjetlost oko cijelog tijela (najčešće oko prstiju, jer se to pokazalo najpraktičnijim) i prikazuje je u realnom vremenu na zaslonu.

Kratica GDV ili Gas Discharge Visualisation u prijevodu znači „Vizualizacija pražnjenja plina“. U nekim pokusima sudjelovao je Kristos Drosinakis, iscjelitelj iz Grčke, a evo i primjera. Dok je Kristos bio u Japanu, dr. Korotkov je svako jutro u laboratorij stavljao pet boca kupljenih u trgovini.
Bile su označene raznobojnim etiketama, a Kristos je trebao, u dane koje je sam odabrao, iz Japana utjecati na jednu bocu i zapisati na koju. Korotkov i kolege su boce svakoga dana nakon podneva podvrgavali mjerenju, a mjerenja pomoću GDV-kamere pokazala su da je Drosinakis uspješno utjecao na one boce na koje se namjerno koncentrirao.

Struktura ljubavnih poruka
No, puno zanimljivij primjer od utjecaja na bocu vode jest međuljudski utjecaj, posebno demonstracija slanja misli ljubavi i pažnje. Kroz ljudsku tradiciju poznato je da se ljubav povezuje sa srcem, a snimanja GDV-kamerom pokazala su da postoje fizikalna uporišta za takav stav.
Dvoje zaljubljenih (od kojih je svatko bio u svojoj sobi) trebali su jedno drugom odaslati ljubav. I doista, kamera je zabilježila kako od jedne osobe do druge „leti” raznobojna struktura, nalik bojama koje okružuju tijelo na tim snimkama.
U drugom slučaju, na Korotkovljevom predavanju, jedna je osoba položila deset prstiju na kameru i zračenja s njenih prstiju u realnom vremenu su bila vidljiva na zaslonu, jer se fotografija odmah prenosila na zaslon. Bliska osoba koja je bila s njom na predavanju imala je zadatak na udaljenosti od nekoliko metara slati joj ljubav i pažnju.
Snimke zračenja oko prstiju pokazale su da se zračenje intenziviralo i čak su oko prstiju nastali „procijepi” bez boja i vidljivog zračenja, jer je zračenje uslijed slanja pažnje i ljubavi poprimilo višu frekvenciju od one koju GDV-kamera može zabilježiti.
GDV-kamera je svakako pribavila dokaze da naše misli nisu tek neka zbrka električnih impulsa u našoj glavi, već stvari koje izravno i trenutno utječu na materijalni svijet i druge ljude, a sličan uređaj za snimanje suptilnih energija konstruirao je i britanski biolog Harry Oldfield. Ponukan istom idejom, da usavrši učinak „Kirljianove fotografije”, krajem 1980-ih izumio je tzv. PIP-kameru koja registrira „uzorke interferencije fotona“. Kao i Korotkov, u svojim je snimanjima zabilježio i energiju ljubavi, vidljivu na fotografijama na kojima majka „zrači” prema svom djetetu.

Skener lovi oblik misli!
U knjizi „Nevidljivi svemir Harrya Oldfielda” (AGM, 2012) naveden je i jedan drugi primjer stvaralačke moći misli. Dr. Richard Gerber, američki liječnik prepričao je događaj u kojem ga je Oldfield snimao PIP-kamerom i uočio na kameri da ima neki problem s leđima, koji je on zaista i imao. Tada je dr. Gerber odlučio napraviti mali eksperiment i, ne rekavši ništa Oldfieldu, zamislio struju bijelog svjetla koja se kroz vrh njegove glave spuštala u krlježnicu.
Gledajući slike koje je kamera davala na zaslonu kompjutera Harry Oldfield je rekao: „Zanimljivo, iza tvoje kralježnice se stvara stup bijelog svjetla“. PIP-kamera je prikazivala točno ono što je Gerber zamislio. „Fascinanto je da skener može uhvatiti oblik misli“, rekao je Gerber autorima knjige o Harryu Oldfieldu. No, ako je misao zaista stvar, zašto je ne bi bilo moguće fotogafirati, kao i svaku drugu stvar?

Postoje i naznake da se utjecajem na vlastitu svijest može utjecati na povećanje reda u svijetu. U tom svjetlu posebno je zanimljivo četrdesetak socioloških eskperimenata kojima se proučavao utjecaj transcendetalne meditacije na kolektivnu svijet, tj. teza da se, ako 1 posto stanovništa nekog područja meditira, može na kolektivnoj razini smanjiti stres, napetost, a time i količina nasilja.

Taj je učinak nazvan „Maharishijevim učinkom”, po osnivaču transcendentalne meditacije, a potvrđen je vrlo visokom statističkom značajnošću u nizu dvostruko slijepih pokusa, što znači da su podatke prikupljale i sređivale nezavisne ustanove, a osoblje koje je proučavalo i izračunavalo ukupne indekse parametara nije bilo upoznato s osnovnom hipotezom pokusa niti s datumima eksperimentalnih razdoblja.

Ukupno je na više od 200 sveučilišta i istraživačkih ustanova, u 30 zemalja, provedeno više od 500 znanstvenih studija koije su se bavile TM-om i TM-sidhi tehnikom, a studije o Maharishijevim tehnikama tiskane su u više od 100 vodećih znanstvenih časopisa i sabrane u pet debelih tomova.
Zašto nas druženje s nekim ljudima iscrpljuje, a s drugima krijepi?

Dr. William Braud iskovao je skraćenicu DMILS („Distant Mental Influence on Living Systems”) za izravno mentalno djelovanje na žive sustave. Nakon što je postao očit uspjeh mentalnog utjecaja na motorne aktivnosti sisavaca ili orijentaciju riba, žarište interesa se premjestilo ka djelovanju na fiziološke reakcije ljudi.
Upravo je William Braud u Mind Science Foundation u San Antoniju u Teksasu proveo daleko najveći broj takvih studija koje su pokazale da usredotočenjem naših misli možemo ne samo utjecati na fiziološke sustave vlastitog tijela (što se može objasniti djelovanjem centara u mozgu) već i na fiziološke sustave drugih ljudi. Možda se u tim istraživanjima krije odgovor na pitanje zašto nas druženje s nekim ljudima iscrpljuje, a s drugima krijepi?

Etnološka promatranja pokazuju da šamani i vračevi koriste svoje „psi-sposobnosti” jednako za zlo i za dobro. Stanislav Grof, slavni češko-američki transpersonalni psiholog pisao je o mnogim neobičnim pojavama kojima je bio nazočan u istraživanja psihe čovjeka izvan ograničenja same osobe. U nekim je slučajevim bio nazočan kad su vračevi doista na određenom vrlo uskom području, pomoću ritualnog plesa i usred sunčanog dana, stvorili kišu. Tko zna kakva su zapravo ograničenja snage naših misli?
Po pitanju naših izvanosjetilnih sposobnosti, dr. Braud se usredotočio na često opisan osjećaj ljudi da ih netko gleda, smatrajući da je možda riječ o jedva uočljivom „psi-učinku”. Tu je hipotezu provjerio eksperimentom u kojem je isključio svaku mogućnost prijenosa osjetilne informacije pa „gledatelju” nije dao da svoju „žrtvu” promatra izravno. Smještena je u drugu prostoriju i „gledatelj” ju je mogao promatrati samo na video ekranu. Ta osoba nije trebala izvijestiti kad je osjetila da se u nj gleda odostraga.
Zadaća je povjerena instrumentu za fiziološko mjerenje koji je bilježio elektrodermalnu aktivnost. Braud i njegov tim mogli su na temelju fiziološkog bilježenja zamijetiti da se osjećaj da netko zuri iskazuje kao emocionalna informacija, neka vrst reakcije jedva primjetnog straha u organizmu. Od tada su Braudovi eksperimenti o mentalnom utjecaju autonomnih fizioloških reakcija ponavljani u nekoliko drugih laboratorija sa sličnom razinom uspješnosti. Drugim riječima, kao što bismo osjetili nečiju ruku na ramenu, tako izgleda možemo osjetiti i nečiju pažnju na sebi.

Prijenos podsvjesne informacije
Još dalje u tom smjeru otišlo se u Japanu. Dojenčad u Laboratoriju za psihosomatiku u gradu Kobeu ponašala su se kako dječica u dobi od 3 do 21 mjeseca života znaju najbolje: spavala su. To je bilo sve što se od njih tražilo, s malom razlikom da su morala nositi nekoliko elektroda na svojim tankim udovima. Nisu trebala biti svjesna da se je u različita vremena tijekom noći jedna ruka natkrivala nad njima, s namjerom da pozitivno utječe na njihov organizam.
Sve vrijeme instrumenti su bilježili fiziološke podatke o djeci: periferni krvotok, mikrovibracije, elektrokardiogram i učestalost disanja. Rezultati nisu izostali. Znanstvenici su na temelju tih pokusa zaključili da je „ovaj tip sposobnosti prijenosa podsvjesne informacije zajednički ljudskoj vrsti.“
S ovim studijama ušlo se u područje s dalekosežnim posljedicama. Činjenica je da čak i ljudi koji se ne osjećaju paranormalnim niti iscjeliteljima dostižu mjerljive učinke, navodi na to da su njihove sposobnosti rasprostranjene. Čini se da svi mi možemo mislima jedni drugima pomagati zdravstveno. Ali to nikad ne radimo – jer ne znamo da misli uopće imaju tu mogućnost.

Iscjeljivanje
A iscjeljivanje mislima može imati i dramatične učinke. Ruski istraživač Dmitri Mirza i njegov kolega V. I. Karcer objavili su navještaj o intenzitetu interakcije svijesti s udaljenim biološkim sustavima. Mirza je na čelu istraživačkog odjela u moskovskom Nacionalnom središtu za tradicionalnu narodnu medicinu pokazao da su iscjeljitelji bez dodira smanjivali stopu smrtnosti miševa koji su u tri navrata bili izloženi smrtnim dozama gama zraka. Učinak je bio dramatičan: stopa smrtnosti u kontrolnim grupama bila je 100 posto; svih 40 životinja uginulo je unutar 19 dana izloženosti zračenju.
U eksperimentalnim grupama, međutim, nakon 19 dana stopa smrtnosti iznosila je u prvoj 90 posto, pa 50 posto, 44 posto i, najzad, 22 posto. Iznenađujuće kod tih rezultata nije samo činjenica da je u svim skupinama u kojima su iscjelitelji pokušali utjecati bilo još živih životinja, za razliku od kontrolnih grupa, nego je najuspješniji iscjelitelj radio na daljinu. Iscjelitelji prvih triju skupina obrađivali su životinje jednostavno držeći nad njima ruke. M. B. Fatkin, iscjelitelj odgovoran za četvrtu grupu, koji je i zabilježio najbolje rezultate, vršio je svoj utjecaj iz grada Jalte na Krimu, dok su se ozračeni miševi nalazili u Moskvi, udaljenoj 1300 kilometara.
Ovaj zadivljujući eksperiment je započeo sredinom kolovoza 1991. U siječnju 1993. godine 15 miševa (38 posto) iz eksperimentalnih skupina proživjelo je uobičajeni mišji vijek života. U trećoj seriji testova, kad su miševi bili obrađivani prije i nakon izloženosti zračenju, devet od deset miševa preživjelo je u jednoj testiranoj grupi, a u drugoj je preživjelo svih deset životinja.

No, i ta batina ima dva kraja. Dion Fortune je u knjizi „Psihička samoobrana” napisala sljedeće: „Moja je pažnja u početku bila usredotočena na psihologiju, ali sam se nakon osobnog iskustva psihičkog napada, koji me odveo u dugotrajnu bolest, okrenula okultizmu, stvarnom ključu za razumijevanje psihologije. Na samoj sebi sam doživjela užas svojstven ovakvom iskustvu, njegovu podmuklost, snagu i razorne utjecaje na duh i tijelo. Nije lako pronaći ljude koji će spremno istupiti i svjedočiti o psihičkim napadima.
Prvo, jer znaju da je teško očekivati da će im ljudi povjerovati i da će gotovo sigurno, prije nego išta dokažu, steći reputaciju neuravnotežene osobe. Drugo, jer svako uplitanje u temelje ljudske osobnosti nosi iskustvo takvog neobičnog i jakog straha da se duh susteže razmišljati i čovjek nije u stanju o njemu govoriti. Smatram da su psihički napadi daleko učestaliji nego što se to obično misli, pa čak i među samim okultistima. Naravno, javnost uopće nema predžbu o tome što su sve kadri učiniti ljudi upućeni u moći ljudskog duha, a u svrhu iskorištavanja svojih bližnjih…“

Golema moć unutarnjeg stava
Elmar Gruber, autor knjige „Parasihološki ratovi” napisao je: „Svako ljudsko biće ima svoje ciljeve i namjere, neke kojima teži velikom energijom i dosljednošću, druge koje su tek prolazne i povezane s nekom posebnom situacijom. Ako je sve što je potrebno za učinak izravnog mentalnog utjecaja na žive sustave zapravo namjera, postavlja se pitanje ne vrši li naš um neprekidan utjecaj na naš materijalni okoliš putem naših svjesnih ili nesvjesnih namjera, a da toga nije svjestan.
Promatrana iz takve perspektive, ‘psi-moć’ ne bi bila samo poseban dar koji posjeduju rijetki i primjer samo u ponekim slučajevima, nego funkcija nerazdvojiva od biološkog sustava organizma. Je li moguće da postoji neprekidna promjena istančanih ‘psi-interakcija’ koje se uobičajeno događaju ispod razine spoznaje i koje su tako sićušne u izravnim učincima da ne privlače našu pozornost? ‘Psi’ bi doista mogao biti fundamentalna biološka funkcija.“
Moguće je da na svijetu postoje interesne skupine koje to znaju i otuda sav trud da se oblikuju naše misli, namjere i osjećaji. U isto vrijeme, takvim skupinama ne bi išlo u korist da ljudi znaju kakvu moć utjecaja imaju na svijet, i to bez prostornih ograničenja i fizičkog djelovanja, nego kroz unutarnji stav i namjeru. Kad bi većina ljudi bila svjesni tih dijelova sebe, narudžba svjetskih manipulatora za emocionalno-energetski ručak bila bi otkazana.

Vjerojatno je to glavni razlog zašto sustav sva istraživanja te materije odbacuje bez razmatranja, kao neku lošu znanost. Usprkos tome, treba imati na umu da svoje stvari ne bacamo besciljno po kući, niti dopuštamo drugima da to rade. Ako su i misli stvari, možda bismo na njih mogli primijeniti barem kriterij koji koristimo za stvari u kući.

Pokusi u raznim dijelovima svijeta
– Jevgenij Bondarenko bio je iskusni rašljar, a za boravka u mornarici u St. Petersburgu stavljen je na raspolaganje biologu Juriju Tjagotinu. Pokazalo se da je Bondarenko bio kadar namjerom ili mislima utjecati na jednu nasumce odabranu staničnu kulturu između 24 i 96 staničnih kultura. Susjedne kulture, udaljene svega 2 centimetra od ciljane
kulture, nisu bile zahvaćene utjecajem.
– Iscjelitelj Oskar Estebany je s fizičarom Bernardom Gradom, sa Sveučilišta McGill, pokazao kadrim mislima utjecati utječe na molekularne strukture otopine i poništi njezine štetne učinke.
– Recentni eksperimenti ruskih znanstvenika L. N. Pjatnitskija i V. A. Fonkina, koji uključuju metodu raspršivanja svjetla, potvrdili su da se molekularna struktura vode može mijenjati psihokinetičkim djelovanjem.
– Prije skoro 40 godina znanstvenici Sveučilišta u Santiagu u Čileu prikazali su da su ljudi koje su odabrali za eksperiment bili kadri usporiti rast umjetno izazvanog raka u miševa ciljanim namjerama.

Oznake: bioenergija

- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

LIJEČENJE BIOENERGIJOM

Image and video hosting by TinyPic
U znanosti je poznato da se za gradnju ljudskog fizičkog tijela koristi samo 5% DNA unutar svake stanice. O ostalih 95% znanost ne zna ništa. Mislim da ostalih 95% imaju određenu posebnu funkciju, u odnosu prema energijama i u odnosu prema liječenju.

Sposobnost za liječenje nalazi u svima, ali je nekima dostupnija zbog mehanizma njihova razumijevanja. Dio DNA koristi se za kolektivnu svijest, strujanje energije, i ako se to ne razumije netko može povjerovati da je ono što nije. Ako to unutar te osobe nije pročišćeno, onda ona može vjerovati da je Napoleon. To je, dakle, nešto poput genetskog pamćenja uma.

Čini se, dakle, da u tih 95% koji postoje u svakoj stanici, fizičko očitovanje u DNA svih prošlih života, iskustava, kozmičkog znanja, kozmičke povezanosti. Također i znanje o arhetipovima i kako se oni iz toga počinju očitovati.

Kad iscjelitelji rade u trojkama sa Bogom, i kad imamo tri iscjelitelja i pacijenta, narav procesa liječenja, ono što zapravo struji je, u slučaju iscjelitelja koji su povezani s Bogom, energija koja dolazi iz civilizacija Ankore i Aragona. Ona je slična laserskoj zraci: u svijetu našeg jezika ne postoji narav onoga što imaju te civilizacije. To je zraka koja najprije prolazi kroz muške iscjelitelje, zatim prodire kroz ženu iscjeliteljicu, a onda pročišćava tijelo pacijenta.

Međutim, kad se liječenje odvija između dvoje (pacijenta i iscjelitelja), kad su polariteti muški i ženski, i kad se to dvoje nalazi blizu jedan drugoga, njihova dva eterička tijela se miješaju, u tom miješanju pročišćavaju, a to pročišćenje onda stvara visoku peć ili središte kroz koje Civilizacije mogu djelovati. Moguće je, također, da iscjelitelji rade u parovima, dva muškarca i dvije žene, koji bi radili kao tim, posebno kad se radi o vrlo ozbiljnim slučajevima. Sva bi energija, onda, bila lijevana kroz sva četiri bića da bi se tako obrnuo razorni proces u biću koje je bolesno. Tada je cijelo eteričko tijelo ono koje se pokušava vratiti u ravnotežu. Dijelovanje je eteričko, što, zauzvrat, naravno, djeluje na biokemijsku masu i to uklanja stvari iz eteričkog. To je poput laserske zrake koja uklanja otrove. To je divovski filter koji pročišćava i uklanja nečistoće. To je kao da uzmete pacijenta i potpuno ga preokrenete, ono što je unutra dovedete vani, onda ga pomno ispitate i uklonite iz njega sve otrove, sve ono što bismo nazvali tumorom, sve stvari koje ne pripadaju u fizičko tijelo, a onda ga vratite u prvobitni položaj. To bi bilo kao da imate lutku koja u sebi ima vrlo fino punjenje od svilenog pamuka, a onda u nju ušeta moljac koji, zatim, napravi svoje gnijezdo, a vi ga izvadite, lutku otvorite, prevrnete je, pročistite, i opet zašijete, onda bi moljac bio uklonjen. To je stvar iste naravi.

Treba znati da su većinu bolesti na ovom planetu prouzročili narodi greškom u svojem razmišljanju, svojoj prehrani, svojim zagađenjem tla i voda, zaraženošću onoga što stavljaju u sebe, prouzročili su ih oni koji prave posao na račun čovječanstva. Postoji jedan dio koji je stvorio osjećajni stres, a drugi je dio stvorio stres od ugađanja drugima, sada govorim o mladima. Postoji također dio stresa koji je stvorilo prilagođavanje mozga tijekom mladenačkog razdoblja, ali najveći dio stvorio je planet Zemlja. Bilo je zamišljeno da čovječanstvo bude rođeno da bi živjelo punim, plodnim, zdravim, nebolesnim životom i u prolaženju fizičkog tijela, ne da postoji starenje ili patnja kakvi sada postoje, već da izvrši prijelaz mirno, tijekom sna, nakon dobrih stotinu godina življenja. Uvijek se u posljednjim godinama spajaju znanje i mudrost. Ali, čovječanstvo je to zbog mnogih razloga izgubilo: zbog toga što je kolektivna misao postala da svi moraju biti bolesni i stariti. To je teško nadvladati.

Kad, na primjer, tijelo stvori kalcifikaciju zbog slabljenja kostiju, moguće je promijeniti materiju mislima i prehranom. Moguće je to učiniti pravilnom ishranom, nadoknadom vitamina, pomoću uzdizanja misli i rastvaranja tog kalcija, a također i iscjeljenjima. To je moguće. U procesu uklanjanja kalcija najbolje je neko vrijeme ne jesti životinjske proizvode. Jer, tijelo će onda započeti trošiti kalcij.

U početku je postojala čistoća i čistoća misli. Kad učinite neku veliku stvar koja je protiv vas samih, Svemira ili Stvoritelja, unutarnje znanje stanice počinje reagirati. To nazivamo krivicom, ali to je oblik protivničkog razaranja. A polazna točka svega toga je strah. Zbog toga to prodire u eteričko i zamućuje ga, tako da je magnetsko polje zamućeno, a u njega se onda može prodrijeti i zagaditi ga - ekstra nisko frekventnim valovima, oni oduzimaju energiju, i mogu onda prodrijeti i zagaditi eteričko. Ako na svoje tijelo stavite kristalnu svijest sa strukturom kristala, onda ga ELF ne može zagaditi. Ono što zagađuje i zamućuje magnetsko, i penetrira u eteričko je divlja stanica. Ona, zatim, u tijelu savija gnijezdo i započinje isušivati životnu energetsku snagu. To je, dakle početak karcinoma, a on se također može prouzročiti greškom u razmišljanju velike mase čovječanstva, što je povezano sa zagađenjem okoliša. Ako masa čovječanstva ima grešku u razmišljanju, to se odražava na okolišu.
Ako se zagađenje okoliša prouzroči vizualnim zagađenjem, to također, onda, prodire u eteričko. Može biti ovako: vi možda nemate grešku u razmišljanju, ali eteričko trpi bombardiranje i prodiranje - iz kolektivnog. Onda zagađenje može ući u čovjeka.

Oznake: Zdravlje

- 00:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 27.01.2018.

ULAZAK NA VIŠE STANJE SVIJESTI

Image and video hosting by TinyPic
Do nedavno, ulazak u više stanje svijesti, karakterizirano povišenom osjetilnošću, bio je rezerviran za discipliniranu manjinu, ljude koji su prakticirali stare tehnike meditacije, pjevanja mantri i joge, ili novije verzije starih tehnika poput progresivne relaksacije, hipnoze i autosugestije. Ove tehnike funkcioniraju, ali problem je što zahtijevaju veliku disciplinu i oduzimaju puno vremena.

Danas tehnologija omogućuje neke nove načine dovođenja osobe u priželjkivana stanja (bilo opuštenosti ili povećane koncentriranosti i sl.). Među ostalim, moguće je koristeći zvuk utjecati na vezu mozak-tijelo, i time mijenjati stanje organizma.

Mozak je elektrokemijski organ. Istraživanja su pokazala da mozak u punoj funkciji generira 10 W snage. Električna aktivnost mozga se opisuje pomoću moždanih valova (brainwaves). Više je tipova tih valova, različitih amplituda i frekvencija, pri čemu svaki tip predstavlja određeno stanje mozga, a time i organizma. Postoji više različitih brainwave stanja. Mozak konzistentno prolazi kroz svako od stanja više puta tijekom dana i noći. To je posve normalno za svako ljudsko biće.

Mozak se ne nalazi samo u jednom stanju u određenom trenutku, već pulsira u svim stanjima istovremeno, ali je u nekom trenutku uvijek jedno stanje dominantno. Dominantno stanje određuje 'stanje uma' ili razinu svijesti. Svako od ovih stanja se pojavljuje u specifičnom rasponu frekvencija.

Elektroencefalografija je neurofiziološko mjerenje električne aktivnosti mozga, pomoću elektroda postavljenih na glavu, ili u specijalnim slučajevima na koru mozga. Rezultati su poznati kao elektroencefalogram (EEG), i predstavljaju moždane valove (brainwaves). Amplitude EEGa su oko 100ĽV, kada se mjeri na površini glave, odnosno 1-2mV, kada se mjeri na površini mozga.

EEG ima neka ograničenja. Elektrode na glavi nisu dovoljno osjetljive, mogu očitati mnoštvo neurona, ali ne i samo jednoga (premala amplituda). Također EEG ima manju anatomsku specifičnost u usporedbi sa drugim metodama proučavanja moždanih aktivnosti (magnetska rezonanca itd.). To se djelomično može kompenzirati korištenjem velikog broja elektroda kako bi se «triangulirao» izvor električne aktivnosti.

Prednost EEGa je što, u usporedbi s ostalim metodama, može mjeriti u vrlo malim vremenskim intervalima. Vremenska rezolucija ostalih metoda je sekunde ili minute, a za EEG je manja od milisekunde. EEG je jedina metoda koja mjeri direktno električnu aktivnost mozga. Ostale metode se oslanjaju na krvotok ili metabolizam.

Frekvencijski se EEG dijeli na pet područja:
Alfa - 8-13 Hz
Beta - 13-40 Hz
Theta - 4-8 Hz
Delta - <4 Hz (uvijek više od 0)
Gama - >40 Hz

Beta

Kada je mozak uzbuđen i aktivno uključen u mentalne aktivnosti, dominiraju signali beta frekvencija. Beta valovi imaju relativno malu amplitudu, ali i najveću frekvenciju (osim gama valova). Karakteriziraju zaokupljen um. Osoba koja razgovara, rješava analitičke zadatke, prosuđuje ili analizira svijet oko nas nalazi se u beta stanju.

Beta frekvencijsko područje se dijeli na tri dijela: SMR, beta 1 i beta 2. SMR (sensorimotor rhytam) je područje od 13-15 Hz. Povezuje se sa kretanjem tijela. Povećavanje utjecaja ovih frekvencija može rezultirati opuštenom koncentracijom i povećanom pažnjom. Beta 1 je područje od 15-20 Hz. Povećanjem utjecaja može se povećati mentalne sposobnosti, IQ i fokus. Beta 2 (20-40 Hz) donosi sa sobom izuzetnu pažnju, ali takjođer i nervozu.

Alfa

Alfa valovi su sporiji od bete, ali i viših amplituda. Osoba čiji mozak proizvodi dominantno alfa valove je budna, ali opuštena. Alfa stanje se javlja često prilikom buđenja i neposredno prije spavanja. Kada sklopimo oči, mozak nam automatski počinje proizvoditi alfa valove.

Alfa frekvencijsko područje se dijeli na alfa 1 i alfa 2 područje. Alfa 1 (8-10 Hz) podrazumjeva unutarnju svjesnost, ravnotežu. Alfa 2 (10-13 Hz) podrazumjeva 'liječenje', jača vezu mozak-tijelo.

Theta

Theta valovi imaju veću amplitudu od alfa i beta valova, te manju frekvenciju. Dnevno sanjarenje je tipična aktivnost kojom dominiraju theta valovi. Zanimljivo je da se theta valovi mogu pojaviti i ako osoba obavlja neke aktivne poslove koji uključuju dosta ponavljanja, te su toliko automatizirani da se mozak može 'isključiti' (vožnja autocestom, joggiranje...). Theta stanje može biti vrlo kreativno, jer osobe u njemu često dolaze do dobrih ideja. Međutim, ono se može i zlorabiti pomoću hipnoze i mentalnog programiranja.

Theta područje se dijeli na theta 1 i theta 2 područje. Theta 1 je područje od 4-5 Hz. Smanjenje utjecaja ovog područja može dovesti do poboljšane koncentracije, pažnje i smanjenja hiperaktivnosti. Theta 2 (5-8 Hz) tipično obilježava vrlo opušteno spavanje sa puno sna. Paranormalna i duhovna iskustva su najčešća u ovom stanju.

Delta

Delta valovi su najveće amplitude i najmanje frekvencije. Duboko spavanje bez sna je tipična aktivnost kojom dominiraju delta valovi. Gotovo se nemoguće umjetno dovesti u ovo stanje, možemo se samo dovesti u nisko theta stanje i nadati da će mozak sam otići u deltu.

Gama

Gama valovi su najveće frekvencije. Do nedavno se nisu računali kao dio EEG-a, te se tek u posljednje vrijeme počinju više proučavati. Istraživanja pokazuju da mozak ulazi u gama stanje prilikom visokih razina procesiranja informacija.

Binauralni ritam

Binauralni ritam je originalno otkrio 1839. njemački znanstvenik H.W.Dove. On je otkrio da, kada se dva zvuka različite frekvencije dovode svaki na jedno uho, mozak 'čuje' treći fantomski zvuk. Mozak pritom počinje emitirati signal frekvencijski jednak razlici između dva signala koji se dovode do ušiju. Taj signal se naziva binauralni ritam.

Npr. ako na jedno uho dovedemo signal frekvencije 100 Hz, a na drugo uho signal frekvencije 108 Hz, mozak 'čuje' razliku dva signala tj. signal frekvencije 8 Hz.

Daljnje istraživanje je proveo tijekom 70-ih biofizičar Gerald Oster u bolnici Mount Sinai u New Yorku. Dokazao je da mozak počinje slijediti binauralni ritam i emitirati signal iste frekvencije, te da se tako može mozak dovesti u željeno stanje pomoću zvuka. Tu pojavu je nazvao Frequency following response. Osterov je rad na području utro put daljem proučavanju zvučne stimulacije mozga.

Brainwave entrainment

Princip brainwave entrainmenta je odavno poznat u fizici. Ako se udari vilica za ugađanje klavira koja proizvodi zvuk frekvencije 440 Hz, a onda se do nje donese ista takva vilica, druga vilica će početi oscilirati. To se može primjeniti na mozak.

Kada se mozak stimulira, putem ušiju očiju ili drugih osjetila, on emitira električni naboj kao odgovor koji se naziva Cortical evoked response. Ovi električni odgovori putuju mozgom, i postaju ono što čujemo i vidimo.

Image and video hosting by TinyPic
slika 1: signal kojim se mozak stimulira i mozgov 'odgovor'

Image and video hosting by TinyPic
slika 2: promatranje brain entrainmenta; nakon 6 minuta utjecaj signala frekvencije 10Hz je značajno
povećan

Hemi sync tehnologija

Kada obje hemisfere odgovaraju na binauralni ritam sinkronizirano, to se naziva 'whole brain synchronization'. Također se nekad naziva 'whole brain functioning' ili 'hemispheric synchronization'.

WBS se očituje u tome da različiti djelovi mozga počinju djelovati zajedno, oscilirajući na istoj frekvenciji, i uzrokujući povećani 'promet' neuronskim stazama.

Lijeva i desna polutka rade zajedno, električna aktivnost i energetski uzorci se šire kroz cijeli mozak, a ne samo u nekim dijelovima. Mozak ulazi u izuzetna stanja svijesti, koja se uobičajeno ne mogu postići bez godina vježbe.

Istraživanja su pokazala kako je WBS prisutan u trenutcima povećane kreativnosti, jasnosti i inspiracije. EEG mjerenja pokazuju da izuzetno uspješni pojedinci imaju povećanu razinu WBS-a.

Hemi sync tehnologija koristi kombinaciju multipleksiranih binauralnih ritmova i 'pink sound' (filtrirani bijeli šum) te verbalne sugestije pažljivo slkožene kako bi se slušatelja dovelo u traženo stanje.

Prilikom proučavanja primjećeno je pojavljivanje osjećaja neugodnosti kod ispitanika u početnim i završnim trenucima izvantjelesnog iskustva. Zbog toga se počeo koristiti 'pink sound' kao osjetilna veza sa izvantjelesnim stanjem. Dokazano je da ovo maskiranje binauralnih ritmova ne umanjuje njihov utjecaj.

'Pink sound' stvara ganzfeld stimulaciju (ganzfeld znači homogenizirano polje). Nakon određenog vremena, mozgov reticular activating system (RAS, tvar koja međusobno povezuje sve dijelove mozga) zaključuje da ta nemijenjajuća stimulacija ne sadrži korisne informacije, pa ganzfeld postaje perceptivno nepostojeći za svijest. Mozak se privikao na ganzfeld i okreće fokus ka nečemu drugom. Sami binauralni ritmovi mogu ne postići privikavanje, i nakon nekog vremena početi iritirati. Kombinirani sa 'pink soundom' oni tvore ganzfeld okruženje i samim time postaju učinkovitiji u mijenjanju stanja mozga.

Moguće uporabe BR tehnologije

Opuštanje – između 5 i 10 Hz za različite razine opuštenosti

Meditacija – između 4 i 7 Hz; mijenjanje između više različitih frekvencija

Spavanje – početi između 4 i 6 Hz, zatim ići niže od 3.5 Hz, i zaustaviti se
između 1.5 i 2.5 Hz

Kreativna vizualizacija – početi sa 6 Hz; penjati se do 10 Hz

Smanjenje stresa – bilo koja frekvencija ispod 11 Hz

Hipnoza – između 8 i 10 Hz prilikom vođene meditacije

Poboljšanje učenja – između 7 i 9 Hz tijekom čitanja gradiva

Poboljšanje intuicije – između 4 i 7 Hz

Dosezanje viših stanja svijesti – theta frekvencije; dnevne polusatne terapije


Pozitivni učinci BR-a i mogući rizici

Zahvaljujući BR stimulaciji, mozak počinje stvarati nove neuronske puteve. Živčana stimulacija potiče dendrički rast u mozgu. Dendrički rast omogućuje bržu i lakšu komunikaciju u mozgu, te daje mu veću moć procesiranja. Dendriti su tkiva koja se granaju iz tijela neurona. Ona povećavaju površinu upotrebljivu za primanje ulaznih informacija.

Dendrički rast je proces koji traje tijekom cijelog života. Svaki put kad nešto naučimo, događa se novi dendrički rast, kao rezultat stimulacije mozga na novi način. Istovremeno, moguće je i deaktiviranje starih dendričkih veza ili njihovo raspadanje (to se povezuje sa starenjem isenilnošću).

Ideja korištenja BR-a je povećati iskoristivi potencijal mozga, te zajedno sa sinhronizacijom hemisfera mozga, naučiti mozak da postiže željena stanja po volji.

Postoje dva ograničenja prilikom korištenja BR tehnologije. Jedno se odnosi na osobe s epilepsijom. Napadaj epilepsije se može izazvati zvukom, stoga te osobe ne bi trebale koristiti BR tehnologiju bez liječničkog nadzora. Drugo ograničenje se odnosi na izuzetnu opuštenost, koja se može postići korištenjem tehnologije. Stoga, nikako ne bi trebalo npr. voziti automobil, ili upravljati opasnim strojevima, dok se npr. sluša audio vrpca s BR zvukovima.

Binauralni ritam kroz povijest

Od tibetanskih napjeva, ritmičnog udaranja bubnjeva američkih indijanaca, zvuk je imao važnu ulogu u liječenju i duhovnoj vježbi kroz stoljeća. Primitivne kulture su bile svijesne pozitivnih učinaka BR-a puno prije moderne znanosti.

Proučavanjem upotrebe bubnjeva otkriveno je da je frekvencija udaraca odgovorna za vođenje šamana u više sfere svijesti. Nije slučajno da je frekvencija bubnjeva, dakle frekvencija koja dovodi šamana u stanje blaženstva i izuzetne opuštenosti, oko 4.5 Hz, što odgovara niskoj theta razini.

Korištenje repetitivnog ritma i napjeva za liječenje i postizanje izuzetnih stanja svijesti poznate su: sjevernoameričkim šamanima, hinduističkim liječnicima, tibetanskim svećenicima, sufijevskim dervišima, uvježbanim yogiima...
U Indiji postoje pjesme i mantre specijalno napravljene za liječenje bolesti. Uveježbavaju ih Babaji - hindu liječnici, a mogu pomoći čak kod artritisa ili vodenih kozica.

Primjena

Brainwave generator, freeware program za stvaranje vlastitog binauralnog ritma:

http://www.bwgen.com

Komercijalni brainwave:

http://www.brainwave-entrainment.com

Ovom tehnologijom gotovo svatko može doći u viša stanja svijesti, pomoći sebi i drugima.

Oznake: mozak

- 09:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.01.2018.

SEDAM PREBIVALIŠNIH SVJETOVA

Image and video hosting by TinyPic
Finalistički svijet br.1 i njegovih sedam satelita - prebivališnih svijetova

Dok je bio na Zemlji, Isus je govorio o "mnogim stanovima u Očevom svemiru." Svih pedeset šest svjetova koji orkužuju Jeruzem na određeni način omogućuju postojanje prijelazne kulture uzlaznih smrtnika, dok sedam satelita koji okružuju prvi svijet preciznije nose naziv "prebivališni svjetovi."

Prijelazni svijet broj jedan je sam po sebi posvećen isključivo uzlaznim aktivnostima, kako predstavlja glavno središte finalističkog zbora koji je pripojen Sataniji. Ovaj svjet trenutno služi kao glavno središte više od stotinu tisuća finalističkih skupina, dok svaka skupina obuhvaća tisuću proslavljenih bića.

Uprava nad sedam prebivališnih svjetova počiva pod odgovornošću morontija nadglednika i Melkizedeka. Na svakom svijetu djeluje aktivni upravitelj koji neposredno polaže račune jeruzemskim vladarima.

FINALISTIČKI SVJET
Dok na prvom prijelaznom svijetu žive jedino finalisti s određenim grupama spašene djece i njihovih skrbnika, ovaj svijet pruža uvijete za smještaj svih klasa bića duha, prijelaznih smrtnika i studenata koji dolaze kao posjetitelji. Dok mogu naslutiti prisutnost finalista, ova im bića nisu vidljiva. Prema njima se odnose uglavnom onako kako se ljudi odnosite prema anđelima u našem trenutnom fizičkom stanju.

Dok je finalistički svijet obilježen izvanrednom fizičkom ljepotom i nesvakidašnjim morontija ugođajem, predivna kuća duha smještena u centru aktivnosti, hram finalista, nije vidljiva prostim materijalnim i ranim morontijalnim očima. Ali zahvaljujući djelovanju energetskih transformatora, mnoge takve stvarnosti s vremena na vrijeme postaju vidljive uzlaznim bićima, kao recimo prilikom klasnih skupova svih studenata prebivališnih svjetova koji se održavaju na ovom kulturnom planetu.

Dok za cijelog razdoblja koji budete proveli na prebivališnom svijetu na određeni način posjedujete svjesnost prisutnosti svoje proslavljene braće koja su ostvarila postignuće Raja, s vremena na vrijeme možete istinski posvjedočiti njihovo djelovanje na središnjim svjetovima. Nećete biti u stanju spontano ugledati finaliste sve dok ne ostvarite viziju duha.

Na prvom prebivališnom svijetu sve preživjele osobe moraju zadovoljiti uvjete roditeljske uloge svojih rodnih planeta. Svi koji nisu zadovoljili uvjete roditeljskog iskustva moraju zadovoljiti službu u domovima Materijalnih Sinova na Jeruzemu ili djelomično aktivnostima u probnim vrtićima na finalističkom svijetu.

Ali neovisno o roditeljskom iskustvu, roditelji prebivališnih svjetova čija djeca rastu u probnim vrtićima imaju priliku na svaki način surađivati s skrbnicima takve djece u pogledu disciplinarnih i odgojnih aktivnosti. Roditeljima je dopušteno ići u ovakve posjete četiri puta godišnje. I ovo je jedan od najljepših i najdirljivijih prizora cijelog uzlaznog života, kad roditelji prebivališnih svjetova imaju priliku zagrliti svoju materijalnu djecu prilikom svojih povremenih posjeta finalističkom svijetu. Dok bilo jedan ili oba roditelja mogu napustiti prebivališne svjetove prije svoga djeteta, često je slučaj da se ova razdoblja poklope na određeno vrijeme.

Ni jedan materijalni smrtnik ne može izbjeći iskustvo podizanja djece, njihove ili tuđe, bilo na materijalnim svjetovima ili kasnije na finalističkom svjetu Jeruzema. Očevi moraju proći kroz ovo bitno iskustvo jednako kao i majke. Djeci trebaju očevi kao i majke, dok očevima treba ovo roditeljsko iskustvo jednako kao što treba i majkama.

PROBNI VRTIĆI
Satanijske škole koje podižu novorođenčad počivaju na finalističkom svjetu, prvom jeruzemskom svijetu prijelazne kulture. Ove škole za novorođenčad prvenstveno rade na podizanju i odgoju djece vremena, uključujući i djecu koja su umrla na evolucijskim svjetovima prije postignuća individualnog statusa u kozmičkim arhivima. U slučaju opstanka bilo jednog ili oba roditelja ovakvog djeteta, čuvar sudbine daje punomoć svom suradniku iz reda kerubima da djeluje kao čuvar djetetovog potencijalnog identiteta, predajući ovom kerubimu odgovornost izručenja ove nerazvijene duše u ruke Učitelja Prebivališnih Svjetova u probnim vrtićima morontija svjetova.

I upravo ovi napušteni kerubimi koji djeluju u ulozi Učitelja Prebivališnih Svjetova i pod nadzorom Melkizedeka, utemeljuju prostrane obrazovne institucije posvećene naobrazbi probnih finalističkih štićenika. Ovi finalistički štićenici, ova novorođenčad uzlaznih smrtnika, uvijek primaju personifikaciju u izvornom fizičkom statusu u vijeme smrti, jedno bez reproduktivne moći. I buđenje nastupa upravo u času dolaska njihovih roditelja na prvi prebivališni svijet. I ova djeca zatim primaju svaku priliku, u svom novom obličju, izabrati nebeski put jednako kao što bi to bila u stanju učiniti na svjetovima koji su posvjedočili preuranjeni svršetak njihovog života.

Mladež i djeca finalističkog svijeta u dobi od šest do četrnaest godina, jednako odrastaju u petočlanim obiteljima; ove obitelji obuhvaćaju djecu od šest, osam, deset, dvanaest i četrnaest godina. Nakon šesnaeste godine, čim donesu konačnu odluku, djeca prelaze na prvi prebivališni svijet i započinju ići Rajskim putem.

Anđeli čuvari nadgledaju ovu djecu u uvjetnim diječijim vrtićima finalističkog svijeta upravo kao što služe smrtnicima evolucijskih planeta, dok vjerne spornagije služe njihovim fizičkim potrebama. I djeca tako rastu na ovim prijelaznim svjetovima sve dok ne donesu svoju konačnu odluku.

Pri svršetku materijalnog života, ako biće nije donijelo odluku u pogledu uzlaznog života ili ako ova djeca vremena definitivno odbace pustolovno putovanje u smjeru Havone, smrt automatski prekida njihove uvjetne živote. Takvi slučajevi ne zahtijevaju presudu; nema buđenja iz ovakve druge smrti. Oni jednostavno postanu kao da ih nikad nije bilo.

Ali ako izaberu Rajski put savršenstva, istog časa mogu preći na prvi prebivališni svijet i mnogi stižu u pravom času kako bi se pridružili svojim roditeljima pri uzlazu na Havonu. Nakon prolaska kroz Havonu i postignuća Božanstava, ove spašene duše smrtničkog porijekla primaju status permanentnih uzlaznih državljana Raja.

PRVI PREBIVALIŠNI SVIJET
Na prebivališnim svjetovima smrtna bića koja se ovom prilikom podižu iz mrtvih nastavljaju svoje živote upravo tamo gdje ih je zatekla smrt. Dok pri prelasku s Zemlje na prvi prebivališni svijet možete primijetiti bitniju razliku, da ste bili rođeni na normalnijem i naprednijem vremenskom svijetu, teško da bi ste primijetili razliku izuzev što bi imali drugačije tijelo; čovjekov tjelesni hram ostaje na rodnom svijetu.

U samom centru aktivnosti prvog prebivališnog svijeta počiva centar za podizanje mrtvih, ogromni hram posvećen sklapanju ličnosti. Ova ogromna građevina u sebi nosi centralno sastajalište serafskih čuvara sudbine i arhanđela uskrsnuća.
Image and video hosting by TinyPic
Dvorana Uskrsnuća

Iz ovog Hrama Novog Života pruža se sedam radijalnih krila, dvorana za uskrsnuće smrtnih rasa. Svaka građevina je posvećena sklapanju jedne od sedam rasa vremena. U svakom krilu postoji stotinu tisuća osobnih stanica uskrsnuća i krila se u centru završavaju kružnim dvoranama grupne asemblaže koje u svojim stanicama za buđenje mogu ugostiti milijun osoba. Ove dvorane su okružene stanicama posvećenim ličnoj asemblaži miješanih rasa normalnih poslije-adamičkih svjetova. Neovisno o tome koja vještina može biti u upotrebi na individualnim svjetovima vremena vezano uz specijalna ili uskrsnuća sudbenog razdoblja, stvarna i svesna asemblaža istinske i potpune ličnosti se uvijek odvija u uskrsnim dvoranama prvog prebivališnog svijeta. Kroz cijelu vječnost nećete zaboraviti duboka sjećanja na prve događaje ovih jutarnjih uskrsnuća.

Iz dvorana uskrsnuća prelazite u melkizedeški sektor, gdje primate trajno prebivalište. Zatim slijedi deset dana osobne slobode. Slobodno možete istražiti neposreno okružje vašeg novog doma i upoznati se s programom koji vas neposredno očekuje. Pored toga možete zadovoljiti želju da pregledate arhivu i da potražite svoje najdraže kao i druge zemaljske prijatelje koji su prije vas stigli na ove svjetove. Na koncu ovog desetodnevnog slobodnog perioda započinje drugi korak vašeg rajskog putovanja, kako prebivališni svjetovi predstavljaju stvarne obrazovne centre, a ne samo smještajne planete.

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa) možete nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje ste bili prekinuti prilikom smrti. Između časa planetarne smrti i uskrsnuća na prebivališnom svijetu, smrtni čovjek ne prima ništa drugo izuzev spoznaje činjenice da je preživio smrt. Ovdje nastavljate upravo tamo gdje ste prekinuli na zemlji.

Gotovo cijelo iskustvo življenja na prvom prebivališnom svijetu počiva u otklanjanju nedostataka. Preživjela bića prvog smještajnog svijeta u sebi nose tako mnogobrojne i raznolike nedostatke u pogledu karaktera smrtnog bića i mjere ljudskog iskustva, da glavne aktivnosti ovog svijeta počivaju na korekciji i ispravci ovih mnogostrukih nasljeđa tjelesnog života na materijalnim evolutivnim svjetovima vremena i prostora.

Boravak na prvom prebivališnom svijetu u najmanju ruku nastoji proizvesti razvoj smrtnih preživjelih osoba do statusa poslije-adamičkog dijeljenja normalnih evolucijskih svjetova. Studenti prvog prebivališnog svijeta su naravno u duhovnom pogledu daleko napredniji od ovog posve ljudskog stadija postignuća.

Ako se ne trebate zadržati na prvom prebivališnom svijetu, na koncu desetodnevnog odmora ponovo odlazite na počinak i odlazite na drugi svijet, i nakon svakih deset dana nastavljate napredovati dok ne stignete do svog položaja.

U cerntru sedam glavnih krugova administracije prvog prebivališnog svijeta počiva hram Morontija Pratitelja, osobnih vodiča koji prate uzlazne smrtnike. Ovi pratitelji vuku porijeklo od Majčinskog Duha lokalnog svemira i više milijuna ovih bića živi na morontija svjetovima Satanije. Pored onih koji su pripojeni kao grupni pratitelji, dosta ćete kontaktirati s tumačima i prevoditeljima, čuvarima građevina i nadgledateljima ekskurzija. I ovi pratitelji prije svega surađuju s bićima koja rade na razvoju vaše ličnosti i njezinih činitelja uma i duha u okviru vašeg morontija tijela.

Kada počnete put na prvom prebivališnom svijetu, jedan Moronija Pratitelj prilazi tisućučlanoj grupi uzlaznih smrtnika, dok pri usponu kroz sedam prebivališnih svjetova imate priliku sresti sve veći broj ovih bića. Ova predivna i raznolika bića predstavljaju druželjubive suradnike i privlačne vodiče. Oni slobodno prilaze individualnim osobama ili odabranim grupama svakog svijeta prijelazne kulture, uključujući i svjetove njihovih satelita. Oni organiziraju ekskurzije i prate sve uzlazne smrtnike pri njihovim slobodnim aktivnostima. Vrlo često prate grupe preživjelih osoba pri povremenim posjetama Jerusemu i u svakom času svoga boravka možete otići do arhivskog centra glavnog sustavnog središta i tu sresti uzlazne smrtnike sa svih sedam prebivališnih svjetova, kako svi slobodno putuju između svojih rezidencijalnih svjetova i glavnog sustavnog središta.

DRUGI PREBIVALIŠNI SVIJET
Na ovom svijetu podrobnije ulazite u sastav prebivališnog života. Tu se počinju formirati grupacije morontija života; počinju djelovati radne grupe i društvene organizacije, mjesta počinju primati formalne proporcije, dok uzlazni smrtnici uvode nova društvena uređenja i upravne režime.

Kako se budete uspinjali jednim po jednim prebivališnim svijetom, možete susresti sve više morontija aktivnosti uzlaznih preživjelih osoba. Kako budete napredovali, na prebivališnim svjetovima možete opaziti sve više jeruzemskih obilježja. Stakleno more susrećete na drugom prebivališnom svijetu.

Pri svakom napretku s jednog prebivališnog svijeta na drugi, primate novoizgrađeno i prikladno prilagođeno morontijalno tijelo. Nakon što pođete na počinak sa serafskim prijevoznicima, budite se s novim ali nerazvijenim tijelom u dvoranama uskrsnuća, upravo kao što se bili stigli na prvi prebivališni svijet izuzev što Misaoni Isparvljač ostaje uz vas prilikom ovog prijelaznog sna između prebivališnih svjetova. Vaša ličnost ostaje nedirnuta nakon što pređete s evolucijskih svjetova na početne prebivališne svjetove.

Vaša sjećanja ostaju nedirnuta pri cijelom usponu prebivališnim svjetovima. Zajedno s fizičkim mozgom uništene su sve posve animalističke i u cjelosti materijalne menatalne asocijacije, dok sve vrijedne stvari vašeg mentalnog života kao i sve ono što je vrijedno opstanka postaje predmet Ispravljačevog dupliciranja i ulazi u sastav osobnog sjećanja tijekom cijelog uzlaznog puta. Bit ćete svjesni svih vrijednih iskustava kako budete napredovali s jednog prebivališnog svijeta na drugi i s jednog kozmičkog sektora na drugi, čak i do samog Raja.

Premda imate morontija tijela, kroz svih sedam svjetova nastavljate jesti, piti i odmarati se. Ovdje živite na morontija hrani, vrsti živuće energije koja nije poznata na materijalnim svjetovima. Morontija tijela potpuno koriste vodu i hranu; nema otpada. Razmislite o slijedećem: Prvi prebivališni svijet je uveliko materijalan planet koji predstavlja početke morontija režima. Vi ste tu još uvijek ljudsko biće i dok kao takvi niste daleko od ograničenih gledišta smrtničkog života, na svakom se svijetu može vidjeti jasan napredak. Sa svijeta na svijet postajete sve manje materijalni, sve intelektualniji i ponešto više duhovni. Najbitniji duhovni napredak nastupa na posljednja tri od sedam progresivnih svjetova.

Na prvom prebivališnom svijetu bitno se nadoknađuju biološki nedostaci. Ovi nedostaciju u planetarnim iskustvima spolnog života, obiteljskih veza i roditeljske uloge treba bilo korigirati ili planirati njihovu korekciju za budućeg života među obiteljima Materijalnih Sinova na Jerusemu.

Drugi prebivališni svijet prvenstveno pruža uvjete za uklanjanje svih faza intelektualnog sukoba i otklanjanje svih vrsta mentalne neusklađenosti. Ovdje se nastavlja nastojanje na spoznaji značaja morontija mote koje započinje na prvom prebivališnom svijetu.

TREĆI PREBIVALIŠNI SVIJET
Treći prebivališni svijet je glavni centar Učitelja Prebivališnih Svjetova. Premda ovi djeluju na svih sedam prebivališnih svjetova, njihov glavni grupni centar počiva na središtu školskih krugova trećeg svijeta. Na prebivališnim kao i na višim morontija svjetovima živi više milijuna ovih učitelja. Ovi napredni i proslavljeni kerubimi služe u ulozi morontija učitelja od prebivališnih svjetova do posljednjeg svijeta uzlazne obuke lokalnog svemira.

Za vrijeme boravka na prvom prebivališnom svijetu, imate dopuštenje posjetiti prvi prijelazni svijet, glavni finalistički centar i probni vrtići sustava koji postoje u cilju podizanja nepotpuno razvijene evolucijske djece. Kad stignete na drugi prebivališni svijet, dopušteno vam je povremeno posjetiti drugi prijelazni svijet gdje su smješteni morontija nadglednički centri cijele Satanije i obrazovne škole različitih morontija redova. Nakon što stignete na treći prebivališni svijet smjesta smijete otići u posjetu trećem prijelaznoom svijetu, glavnom centru anđeoskih redova na kojem se nalaze i različite sustavne institucije obrazovanja. S ovog svijeta uzlazni smrtnici idu u sve korisnije posjete Jeruzemu koje u njima bude sve veće zanimanje.

Treći prebivališni svjet je obilježen velikim osobnim i društvenim postignućem svih koji nisu uspjeli ostvariti ekvivalentno postignuće kulturnih krugova prethodno oslobođenju iz zemaljskog tijela na rodnim svjetovima. Na ovom svijetu započinje pozitivniji obrazovni rad. Obrazovni program prva dva prebivališna svijeta prevenstveno ima za cilj uklanjanje nedostataka, negativnost, nastojeći dopuniti životno iskustvo u tjelesnom obličju. Na ovom trećem prebivališnom svijetu preživjele osobe uistinu započinju progresivnu morontijalnu kulturu. Glavni cilj ove obuke počiva u produbljenju shvaćanja odnosa između morontija mote i smrtničke logike, koordinaciji morontija mote i smrtničke filozofije. Preživjeli smrtnici ovom prilikom stječu praktični uvid u istinsku metafiziku. Ovo je stvarni uvod u inteligentnu spoznaju kozmičkih značenja i svemirskih međuodnosa.

ČETVRTI PREBIVALIŠNI SVIJET
Nakon što stignete na četvrti prebivališni svijet, uveliko ulazite u morontija životni put; ovdje se imate prilike uveiko udaljiti od svoje početne materijalne egzistencije. Sada primate dopuštenje za posjetu četvrtom prijelaznom svijetu, gdje se možete upoznati s centrima i obrazovnim školama visokih anđela. Zahvaljujući uspješnoj službi ovih visokih anđela četvrtog prijelaznog svijeta, morontija posjetitelji mogu prići vrlo blizu različitim redovima Božjih Sinova za vrijeme periodičnih posjeta Jeruzemu, kako se novi sektori sustavnog središta postpuno otvaraju uzlaznim smrtnicima prilikom njihovih višestrukih posjeta svijetu glavnog središta. Nova se veličanstva neprestano otvaraju pred sve širim umovima ovih uzlaznih bića.

Na četvrtom prebivališnom svijetu individualna uzlazna bića nalaze svoje mjesto u radnim grupama i razrednim aktivnostima morontija života. Uzlazna bića ovdje razvijaju sve veće poštovanje razglasnnog sustava i drugih faza lokalnokozmičke kulture i napretka.

Za vrijeme obuke na četvrtom svijetu uzlazni smrtnici po prvi put istinski upoznaju zahtijeve i radosti istinskog društvenog života morontija stvorenja. I uistinu je ova evolucijska stvorenja nisu navikla sudjelovati u društvenim aktivnostima koje nisu zasnovane na samodopadljivosti i osvajačkom djelovanju egoizma. Ovdje se upoznaju s novim društvenim ustrojstvom koje počiva na susjećajnom razumijevanju uzajamnog poštovanja, nesebičnoj ljubavi prema uzajamnoj službi i snažnoj motivaciji u cilju ostvarenja zajedničke i visoke sudbine, Rajskog cilja obožavanja i božanskog savršenstva. Sva uzlazna bića postaju samosvjesna poznavanja, obznanjenja, traženja i pronalaženja Boga.

PETI PREBIVALIŠNI SVIJET
Prijevoz do petog prebivališnog svijeta predstavlja veličanstven korak naprijed u životu morontija progresivca. Život na ovom svijetu pruža nagovještaj jeruzemskog života. Ovdje počinjete ostvarivati visoku sudbinu odanih evolucijskih svjetova koji mogu posve normalno uznapredovati do ovog stadija za vrijeme prirodnog planetarnog razvoja. Kultura ovog prebivališnog svijeta uopćeno odgovoara ranom dobu stadija svjetla i života na planetima normalnog evolucijskog razvoja. I iz ovog možete zaključiti zašto je visoko kulturnim i progresivnim ljudskim bićima s odgovoarajućih naprednih evolucijskih svjetova nekom prilikom dopušteno propustiti pojedine, a nekom priliko i sve, prebivališne svjetove.

Nakon što ovladate jezikom lokalnog svemira i prije nego što napustite četvrti prebivališni svijet, možete provesti više vremena na usavršavanju uversa jezika kako bi ovladali znanjem oba jezika prije nego dođete na Jeruzem s prebivališnim statusom. Od glavnog sustavnog središta do Havone, svi uzlazni smrtnici govore dva jezika. I zatim je ponovo bitno uvećati supersvemirski riječnik kako trebate ovladati još jednim jezikom radi ostvarenja prebivališta na Raju.

Po dolasku na peti prebivališni svijet, hodočasniku je dopušteno da posjeti peti prijelazni svijet, Sinov glavni centar. Uzlazno biće ovdje postaje osobno upoznato s različitim grupama božanskih sinova. Dok je već čulo o ovim veličanstvenim bićima i dok ih je već imalo prilike upoznati na Jerusemu, ovom ih prilikom istinski upoznaje.

Na petom prebivališnom svijetu imate prilike naučiti o obrazovnim svjetovima zviježđa. Ovdje upoznajete prve učitelje koji vas počinju pripremati za buduće putovanje zviježđem. Ova se priprema nastavlja na šestom i sedmom svijetu, dok se zavšni potezi vuku na sektoru uzlaznih smrtnika na Jerusemu.

Stvarno rođenje kozmičke svijesti nastupa na petom prebivališnom svijetu. Ovdje postajete svjesni svemira. Ovo je uistinu razdoblje za proširenje vidika. Sve otvoreniji umovi uzlaznih smrtnika ovje počinju shvaćati da veličanstvena i slavna, uzvišena i božanska sudbina očekuje sve koji završe progresivni rajski uspon koji su započeli s takvom radošću i tako povoljnim znamenjem. I otprilike u ovom času prosječni smrtnik počinje ispoljavati taj iskreni iskustveni entuzijazam za havonski uzlaz. Studiranje postaje dobrovoljno, nesebična služba prirodna, a obožavanje spontano. Ovdje se rađa stvarni morontija karakter; tu se razvija stvarno morontija stvrenje.

ŠESTI PREBIVALIŠNI SVIJET
Bića koja borave na ovom svijetu primaju dopuštenje da posjete šesti prijelazni svijet gdje imaju prilike više naučiti o visokim nadkozmičkim duhovima, premda još uvijek nisu u stanju vidjeti veći broj ovih bića. Ovdje jednako tako primaju prve lekcije na temu budućeg puta u obličju duha koji neposredno prati diplomiranje s obrazovnih morontija institucija lokalnog svemira.
Pomoćni Vladar Sustava često dolazi u posjetu ovom svijetu i ovdje počinje uvodna obuka u vještini kozmičke administracije. Bića ovdje primaju prve lekcije koje obuhvaćaju pitanja vezana uz poslove cijelog svemira.

Ovo je izvanredno doba u životu uzlaznih smrtnika koje u većini slučajeva svjedoči o savršenom spajanju ljudskog uma i božanskog Duha. Dok se ovaj proces spajanja potencijalno mogao odigrati i ranije, stvarno djelovanje identiteta u većini slučajeva nije postignuto sve do boravka na petom ili čak šestom prebivališnom svijetu.

Sjedinjenje evolucijske besmrtne duše s vječnim i božanskim Duhom rezultira serafskim pozivom upućenim arhanđelima koji nadgledaju uskrsnuće preživjelih osoba kao i arhanđelu iz zapisa koji vodi računa o onima koji idu pred sud trećega dana; i zatim, u prisutnosti takvih morontija suradnika ove osobe koje je preživjela smrt, ovi potvrdni glasnici kazuju: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao." Ova jednostavna ceremonija obilježava ulazak uzlaznog smrtnika na put vječne Rajske službe.

Neposredno nakon potvrde spajanja s Duhom Boga Oca Svih ovo se novo moronija biće po prvi put predstvalja svojim suradnicima po novom imenu, nakon čega prima četrdesetodnevnu umirovljenost od svih rutinskih aktivnosti kako bi se posvetilo duhovnoj meditaciji i izabralo najpovoljniju alternativnu stazu havonskog puta i najpoželjniju metodu rajskog postignuća.

Ali ova veličanstvena bića još uvijek imaju više-manje materijalnu prirodu; oni se nalaze daleko od istinskog obličja duha; s duhovnog gledišta, više nalikuju nadsmrtnicima, dok još uvijek stoje niže od anđela. Ali oni se pretvaraju u istinski izvanredna stvorenja.

Za vrijeme borvka na šestom prebivališnom svijetu, učenici primaju status koji se može usporediti s uzvišenim stadijem koji obilježava evolucijske svjetove koji normalno uznapreduju do stadija koji nadilaze početnu fazu svjetla i života. Ovaj prebivalšni svijet ima višu društvenu organizaciju. Za vrijeme uzlaza s jednog svijeta na drugi, sve više iščezava sjena smrtne prirode. Bića postaju sve privlačnija i prijatnija kako se više udaljavaju od grubih ostataka planetarnog životinjskog porijekla. Zahvaljujući "dolasku iz velikih nevolja," ova proslavljena bića u sebi nose crte iskrene ljubaznosti i razumijevanja, suosjećanja i trpeljivosti.

SEDMI PREBIVALIŠNI SVIJET
Ono što se događa na ovom svijetu predstavlja krunidbeno postignuće neposrednog posmrtnog puta. Za vrijeme boravka na ovom svijetu primate pouke od višebrojnih učitelja, dok vas svi ovi učitelji zajednički nastoje pripremiti za postignuće prebivališnog statusa na Jerusemu. Sve uočljive razlike između smrtnika s izoliranih i retardiranih svjetova na jednoj i smrtnika s naprednijih i prosvjećenijih svjetova na drugoj strani, iščezavaju za vrijeme putovanja na ovom sedmom prebivališnom svijetu. Ovdje gubite sve ostatke svog nesrećnog nasljeđa, nezdravog okružja i neduhovnih planetarnih tendencija. Ovdje se brišu posljednji tragovi "žiga Zvijeri."

Za vrijeme boravka na sedmom prebivališnom svijetu, dobijate dopuštenje da odete u posjetu sedmom prijelaznom svijetu, svijetu Oca Svih. Ovdje započinje novo i duhovnije obožavanje nevidljivog Oca, navika koju ćete sve više prakticirati za vijeme svog dugog uzlaznog puta. Dok na ovom svijetu prijelazne kulture imate priliku otkriti Očev hram, tu nećete vidjeti Oca.

Ovom prilikom započinje formacija odjeljenja u cilju diplomiranja sa Jerusema. Dok ste do ovog časa putovali sa svijeta na svijet individualno, sada se pripremate za odlazak s Jeruzema u grupama, premda u okviru određenih granica uzlazno biće može ostati na sedmom prebivališnom svijetu kako bi pomoglo i ubrzalo napredak sporijih pripadnika njegove zemaljske ili prebivališne radne grupe.

Zahvaljujući staklenom moru osoblje sedmog prebivališnog svijeta ima priliku promatrati dolazak smrtnika na Jeruzem u prebivališnom statusu. Dok ste već mogli posjetiti Jeruzem stotinu tisuća puta, jedino ste bili gost; nikad prije niste imali priliku proći do glavnog središta sustava u pratnji grupe smrtnika koji su se zauvijek opraštali od cjelokupnog života prebivališnog statusa uzlaznih bića. Nedugo zatim trebate doći na prijemno polje glavnog svijeta u statusu Jeruzemskih državljana.

Jako ćete uživati u svom napretku kroz ovih sedam dematerijalizirajućih svjetova; ovo su uistinu svjetovi na kojima se uklanja smrtni status. Na prvom prebivališnom svijetu još uvijek imate uglavnom ljudsku prirodu, ljudski um u morontija obličju--materijalno tijelo morontija svijeta ali ne i smrtničku kuću ljudskog tjelesnog obličja. Dok se istinski opraštate od smrtničkog stanja besmrtnog statusa u času spajanja s Ispravljačem, pri završetku jeruzemskog života primate gotovo pravo morontija obličje.

DRŽAVLJANSTVO NA JERUZEMU
Primitak novog odjeljenja diplomaca s prebivališnih svjetova doznačava cijelom Jeruzemu da se pripremi za zborni izraz dobrodošlice. Čak i spornagije uživaju u dolasku ovih pobjedonosnih uzlaznih bića evolucijskog porijekla, onih koji su završili planetarni proces i napredak prebivališnim svjetovima. Jedino fizički upravitelji i Morontija Nadglednici Moći ne prisustvuju ovim povremenim proslavama.

Ivan u Otkrivenju govori o svojoj viziji dolaska uzlaznih smrtnika sa sedam prebivališnih svjetova na svoje prvo nebo, veličastveni Jeruzem. I on kaže: "Također spazih nešto kao stakleno more pomiješano s vatrom; i pobjednike zvijeri koja je bila u njima i njezina kipa koji se održao kroz prebivališne svjetove i posljednjeg žiga i traga, gdje stoje na staklenom moru s citrama Božjim, pjevajući pjesmu izručenja iz smrtničkog straha i smrti." (Na svim ovim svjetovima vlada usavršena prostorna komunikacija; i ma gdje se nalazili, možete primiti takvu komunikaciju zahvaljujući "citrama Božjim," morontija izumu koji služi korigaciji vaše nesposobnosti za neposredno podešenje svog nezrelog morontija senzornog mehanizma za prijem prostorne komunikacije.)

Pavao je također imao viziju zbora uzlaznih državljana usavršenih smrtnika na Jeruzem, kako je zabilježio: "Naprotiv, pristupili ste k Sionskoj gori, gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu, i k bezbrojnim anđelima, svečanom zboru Mihaela, i k duhovima pravednika koji su učinjeni savršenima."

Nakon što ostvare stalni status na središtu sustava, smrtnici više ne prolaze kroz dolsovna uskrsnuća. Morontija obličje koje primate prilikom odlaska sa svijeta prebivališnog života nosi formu koja ostaje s vama sve do kraja lokalnokozmičkog života. Unatoč povremenim promjenama, ostajete u ovom obličju sve dok se ne oprostite od ovog stadija i dok ne postanete duhovi prvog stadija prethodno prijelazu na supersvemirske svjetove uzlazne kulture i obuke duha.

Smrtnici koji idu cijelim putem prebivališnog života sedam puta imaju priliku proći kroz počinak usklađenja i buđenje uskrsnuća. Ali posljednja dvorana uskrsnuća, završno mjesto buđenja, ostaje za njima na sedmom prebivaličnom svijetu. Promjena obličja nakon ovog časa više ne zahtijeva gubitak svijesti ili prekid kontinuiteta osobnih uspomena.

Smrtnička ličnost koja započinje postojanje na evolucijskim svjetovima usađena u tjelesno obličje, u kojoj živi Tajanstveni Osmatrač i u koju ulazi Duh Istine, nije posve pokrenuta, ostvarena i ujedinjena sve dok ovaj jeruzemski državljanin ne primi oslobođenje od Edentije i dok ne bude proglašen istinskim članom lokalno svemirskog morontija zbora, besmrtna preživjela osoba koja djeluje u zajednici s Ispravljačem, biće koje uzlazi k Raju, ličnost morontija statusa i istinsko djete Svevišnjeg.
Smrtnička smrt predstavlja vještinu bijega iz materijalnog života u tjelesnom obličju; i iskustva prebivališnnog puta življenja na sedam svjetova korektivne obuke i kulturnog obrazovanja predstavljaju proces uvođenja smrtničkih preživjelih osoba na morontija put, prijelazni život koji posreduje između evolucijske materijalne egzistencije i višeg postignuća duha vremenskih uzlaznih bića pred kojima stoji sudbina postignuća portala vječnosti.

Oznake: svijet

- 19:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 06.01.2018.

PLANETARNI ŽIVOT

Image and video hosting by TinyPic

Postoje velike razlike između smrtnika različitih svjetova, čak i među onima koji pripadaju istoj intelektualnoj i fizičkoj vrsti, ali svi smrtnici koji imaju dostojanstvo volje su uspravane životinje i dvonožci.

Postoji šest osnovnih evolucijskih rasa: tri primarne – crvena, žuta i plava; i tri sekundarne – narančasta, zelena i indigo. Većina naseljenih svjetova imaju sve ove rase, ali mnogi od tromoždanih inteligentnih planeta imaju samo tri primarne vrste. Neki lokalni sustavi također imaju samo ove tri rase. Ljudska bića imaju u prosjeku dvanaest posebnih obdarenja fizikalnim osjetilima, iako su posebna osjetila smrtnika sa tri mozga proširena malo izvan onih od jednog i dva mozga; oni mogu vidjeti i čuti znatno više nego rase na Zemlji.

Djeca se obično rađaju pojedinačno, više rođenih je iznimka, a obiteljski život je uglavnom isti na svim tipovima planeta. Ravnopravnosti spolova prevladava na svim naprednim svjetovima; muškarac i žena su jednaki u obdarenju i duhovnom statusu. Ne smatra se da je planet izašao iz barbarstva tako dugo dok jedan spol nastoji gospodariti nad drugim. Ovo obilježje života stvorenih bića uvijek se uveliko poboljšava nakon dolaska Adama i Eve na dotični svijet.

Godišnja doba i varijacije u temperaturi pojavljuju se na svim planetama koje osvjetljuju i griju sunca. Poljoprivreda je univerzalana na svim atmosferskim svjetovima; obrada tla je jedina djelatnost koja je zajednička svim napredujućim rasama svih takvih planeta.

Svi smrtnici u svojim ranim danima prolaze kroz istu opću borbu s mikroskopskim neprijateljima kakvu sada bijemo na zemlji, iako možda ne tako opsežnu. Duljina života razlikuje se na različitim planetama od dvadeset pet godina na primitivnim svjetovima do blizu petsto na naprednijim i starijim sferama.

Sva ljudska bića su društvena, plemenski i rasno. Ovim grupama su svojstvena izdvajanja po njihovom porijeklu i konstituciji. Takve tendencije se mogu mijenjati jedino napredovanjem civilizacije i postupnim produhovljenjem. Društveni, ekonomski i administrativni problemi naseljenih svjetova variraju u skladu sa starošću planeta i stupnju razvoja koji je dostignut pod utjecajem niza božanskih Sinova.

Um je dar Beskonačnog Duha koji funkcionira dosta slično u različitim okruženjima. Um smrtnika je sličan, bez obzira na određene strukturne i kemijske razlike koje obilježavaju fizičke prirode stvorenja koja imaju slobodnu volju u lokalnim sustavima. Bez obzira na osobne ili fizičke planetarne razlike, mentalni život svih tih različitih redova smrtnika je veoma sličan i njihovi životi neposredno nakon smrti su vrlo nalik.

Ali smrtni um bez besmrtnog duha ne može opstati. Čovjekov um je smrtan; samo darovani duh je besmrtan. Preživljavanje ovisi o produhovljavanju djelovanjem Božanskog duha – o rođenju i evoluciji besmrtne duše; ako ništa drugo, važno je da čovjek ne razvije antagonizam prema misiji darovanog Duha koji izaziva duhovnu preobrazbu materijalnog uma.

Na naseljenim planetama svemira žive smrtnici koji su istovremeno svrstani u jednu ili više kategorija za svaku od tih sedam općih klasa evolucijskih stvorenih bića. Na naseljenim svjetovima žive evolucijska smrtna stvorenja, ali postoje i drugi oblici života.

1. Prilagodba na planetarni okoliš. Postoje tri opće skupine naseljenih svjetova sa stajališta usklađenja stvorenih bića na planetarni životni okoliš: grupe normalnog podešenja, grupe radikalne prilagodbe i eksperimentalne grupe.

Normalna prilagođavanja planetarnim uslovima slijede opće fizičke uzorke. Nedišući svjetovi predstavljaju radikalnu ili ekstremnu prilagodbu, ali i druge vrste također su uključene u ovu grupu. Eksperimentalni svjetovi obično su idealno prilagođeni tipičnim oblicima života. Budući da je naš svijet eksperimentalni planet, on se značajno razlikuje od svoje sestrinjske sfere u Sataniji; mnogi oblici života su se pojavili na Zemlji koji se ne nalaze drugdje; isto tako su mnoge uobičajene vrste odsutne na našem svijetu.

U svemiru, svi svjetovi na kojima su sprovedene životne promjene serijski su međusobno povezani i čine posebnu domenu svemirskih poslova kojoj daju pozornost određeni administratori; i sve te eksperimentalne svjetove periodično pregledava korpus direktora svemira.

2. Serije moždanih vrsta. Jedna fizička osobina koja je zajednička svim smrtnicima je mozak i živčani sustav; ipak, postoje tri osnovne organizacije moždanog mehanizma: jednomoždane, dvomoždane i tromoždane vrste. Žitelji Zemlje su dvomoždani red, nešto više maštoviti, avanturistički i filozofski od jednomoždanih smrtnika, ali nešto manje duhovni, etički i obožavateljski od tromoždane vrste. Te razlike u mozgu karakteriziraju čak i predljudska životinjska bića.

Od dvo-hemisferskog tipa moždane kore koja postoji na Zemlji može se po analogiji, donekle razumjeti jednomoždani tip. Treći mozak tromoždane vrste najbolje se može zamisliti kao evolucijski nastavak donjeg ili rudimentarnog dijela mozga, koji je razvijen do točke gdje najvećim dijelom kontrolira tjelesne aktivnosti, ostavljajući dva nadređena mozga slobodna za više aktivnosti: jedan za intelektualne funkcije, a drugi za duhovno-duplicirajuće aktivnosti božanskog duha.

Dok su dostignuća jednomoždanih kopnenih rasa u manjoj mjeri ograničena u usporedbi s rasama sa dva mozga, stariji planeti sa tromoždanom skupinom bića imaju civilizacije koje bi zaprepastitile žitelje Zemlje i koje bi donekle bile nama na sramotu. U mehaničkom razvoju i materijalnoj civilizaciji, čak i u intelektualnom napretku, dvomoždani smrtni svjetovi su uglavnom ravni tromoždanim. Ali u višoj kontroli uma i u razvoju intelektualne i duhovne razmjene, mi smo nešto inferiorniji.

Kako bi bilo kakva usporedna procjena intelektualnog napretka ili duhovnog dostignuća bilo kojeg svijeta ili skupine svjetova bila fer, onda treba uzeti u obzir planetarno doba; puno, jako puno, ovisi o starosti, pomoći bioloških uzvisitelja i o naknadnim misijama različitih redova božanskih Sinova.

Dok su tromoždani narodi sposobni za postignuće nešto višeg planetarnog evolucijskog napretka od bilo jednomoždanih ili dvomoždanih naroda, svi imaju isti tip životne plazme i sprovode planetarne aktivnosti na vrlo sličan način kao i ljudska bića na Zemlji. Ove tri vrste smrtnika su razasute diljem svjetova lokalnih sustava.

Ova tri naroda stoje na ravnopravnoj osnovi u karijeri uzlaza. Svaki mora proći istu intelektualnu ljestvicu razvoja i svaki mora svladati iste duhovne testove napredovanja.

3. Serije prijema duha. Postoje tri grupe moždanog dizajna u odnosu na dodir s poslovima duha. Ova klasifikacija ne odnosi se na jednomoždane, dvomoždane i tromoždane redove smrtnih bića; to se prije svega odnosi na kemijske žlijezde, a naročito na građu određenih žlijezda koje se mogu usporediti sa hipofiznim tijelima. Rase na nekim svjetovima imaju jednu žlijezdu, na drugim dvije kao i žitelji Zemlje, dok na nekim sferama rase imaju tri takve jedinstvene žlijezde. Ove kemijske žlijezde uveliko ispoljavaju utjecaj na maštu i duhovnu osjetljivost.

Šezdeset pet posto bića pripadaju drugoj skupini prijema duha, poput rasa Zemlje. Dvanaest posto pripada prvoj vrsti, koja je po naravi manje osjetljiva, dok su dvadeset tri posto više duhovno skloni tijekom zemaljskog života. No, takve razlike ne prežive prirodnu smrt; sve ove rasne razlike se odnose samo na život u tijelu.

Oznake: planete

- 12:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

NASELJENI SVJETOVI SVEMIRA

Image and video hosting by TinyPic

Svi naseljeni svjetovi u osnovi su grupirani u cilju svemirske uprave u lokalne sustave, i svaki od tih lokalnih sustava je ograničen na oko tisuću evolucijskih svjetova.
Svi smrtni naseljeni svjetovi u svemiru su evolucijski u porijeklu i prirodi. Te su sfere mrijestilišta, evolucijske kolijevke, smrtnih rasa vremena i prostora. Svaka planeta uzlaznog života je prava platforma za trening, škola obuke za fazu postojanja koja je neposredno pred inteligentnim bićima slobodne volje.
Naš lokalni sustav, Satanija je jedan nedovršeni sustav koji sadrži samo 619 naseljenih svjetova. Takve planete su numerirane serijski u skladu s njihovom registracijom kao naseljeni svjetovi, kao svjetovi naseljeni bićima slobodne volje. Tako je Zemlji dodjeljen broj 606 Satanije, što znači da je ona 606-i svijet u ovom lokalnom sustavu na kojem je dugi evolucijski životni proces kulminirao u pojavi ljudi.

U Sataniji postoji trideset šest nenaseljenih planeta koji se približavaju fazi životnog obdarenja. Postoji gotovo dvjesto evoluirajućih sfera koje će biti spremne za implantaciju života u narednih nekoliko milijuna godina. Nisu svi planeti prikladni kao luke smrtnog života. Male planete imaju visoku stopu aksijalne rotacije i u potpunosti su neprikladne kao životna staništa. U nekoliko fizičkih sustava Satanije planete koje se okreću oko središnjeg sunca prevelike su za stanovanje, kako njihova velika masa tlači velikom gravitacijom. Mnoge od ovih ogromnih sfera imaju satelite, ponekad šest ili više, a ti su mjeseci često u veličini vrlo blizu Zemlje, tako da su gotovo idealni za stanovanje.

Najstariji naseljeni svijet Satanije, svijet broj jedan, je Anova, jedan od četrdeset četiri satelita koji se okreću oko ogromnog tamnog planeta, ali koji je izložen diferencijalnom svjetlu triju susjednih sunaca. Anova je u naprednoj fazi progresivne civilizacije.
Svemiri vremena i prostora postupno se razvijaju; napredni razvoj života – zemaljskog i višeg svemirskog – nije ni proizvoljan niti čaroban. Svemirska evolucija ne mora uvijek biti razumljiva (predvidiva), ali taj proces definitivno nije nasumičan.
Svi svjetovi lokalnog sustava ukazuju na nesumnjivu fizičku srodnost; ipak, svaka planeta ima svoju skalu života, i ne postoje dva svijeta koja su ista u biljnom i životinjskom obdarenju.

Evolucija je pravilo ljudskog razvoja, ali sam proces se uveliko razlikuje na različitim svjetovima. Na atmosferskim svjetovima život obično ima morsko podrijetlo, ali ne uvijek; puno ovisi o fizičkom stanju planeta. U razvoju planetarnog života, biljni oblik uvijek prethodi životinjskom i uglavnom je u potpunosti razvijen prije nego se od njega odcijepe razni životinjski uzorci života. Sve životinjske vrste su razvijene od osnovnih uzoraka dizajna prethodno postojećeg biljnog svijeta živih stvari; one nisu posebno organizirane. U ranim fazama života, evolucija nije posve u skladu s našim današnjim pregledima. Smrtni čovjek nije evolucijska slučajnost. Tu je precizan sustav, univerzalni zakon, koji određuje razvijanje planetarnog životnog plana u domenama prostora. Brzina i proizvodnja velikog broja pripadnika pojedine vrste nisu presudni utjecaji. Miševi se reproduciraju mnogo brže nego slonovi, ipak slonovi evoluiraju brže od miševa.

Proces planetarne evolucije je uredan i pod kontrolom. Razvoj viših organizama iz niže skupine života nije slučajan. Ponekad evolucijski napredak bude privremeno odgođen uništenjem određenih povoljnih linija životnih plazmi u odabranim vrstama. To često zahtijeva stoljeće za stoljećem da se nadoknadi šteta prouzrokovana gubitkom neke superiorne loze ljudskog nasljeđa. Ove odabrane i vrhunske loze životne protoplazme trebate ljubomorno i inteligentno čuvati kad se jednom pojave.

Na većini naseljenih planeta žive disajuće vrste inteligentnih bića. No, tu se nalaze i smrtnici koji su u stanju da žive na svjetovima s malo ili ni malo zraka. U svim Satanijskim sustavima postoji samo devet takvih svjetova.
U Sataniji postoji toliko malo nedišućih tipova naseljenih svjetova jer taj skorije organizirani dio još uvijek obiluje meteorskim svemirskim tijelima; a svjetovi bez zaštitne atmosfere koja umanjuje trenje neprekidno su izloženi bombardiraju ovim lutalicama.
Milijuni i milijuni meteora svakodnevno ulaze u Zemljinu atmosferu brzinom od gotovo osam stotina kilometara u sekundi. Na nedišućim svjetovima napredne rase sebe moraju zaštititi od meteorskog oštećenja izgradnjom električnih instalacija koje djeluju kao štitovi ili uništavaju meteore.
U velikoj su opasnosti kada su prisiljeni raditi izvan tih zaštićenih područja. Ti svjetovi također podliježu katastrofalnim električnim olujama koje nisu poznate na Zemlji. Tijekom takvih doba ogromne energetske fluktuacije, stanovnici moraju potražiti utočište u svojim posebnim zaštitnim građevinama.
Život na nedišućim svjetovima je radikalno drugačiji od života na Zemlji. Nedišuća bića ne jedu hranu niti piju vodu kao što to čine ljudi na Zemlji. Reakcije živčanog sustava, regulacija topline i metabolizam ovih specijaliziranih naroda su radikalno drugačiji od ovih funkcija u smrtnika na Zemlji. Gotovo svaki čin života, osim reprodukcije, razlikuje se, pa čak i metode rađanja su nešto drugačije.

Na nedišućim svjetovima životinjske vrste se radikalno razlikuju od onih na atmosferskim planetama. Nedišući plan života razlikuje se od tehnike postojanja na atmosferskim svjetovima. No ipak, ta bića uživaju u životu i sprovode iste aktivnosti s istim relativnim kušnjama i radostima kroz koje prolaze smrtnici koji žive na atmosferskim svjetovima. Um i karakter nedišućih bića ne razlikuju se od ostalih smrtnih vrsta.

Ljudi bi bili više nego zainteresirani za planetarni život ove vrste smrtnika, jer takva rasa bića nastanjuje planetu u blizini Zemlje.

Oznake: svemir

- 00:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 03.01.2018.

UBRZANJE ZEMLJE

Image and video hosting by TinyPic
Zemljina Schumannova rezonancija ubrzava

Frekvenciju od 7,83 Hz drevni su indijski rišiji zvali frekvencijom OM. Ona je uz to i prirodni ritam otkucaja srca Majke Zemlje, poznat kao Schumannova rezonancija. Wikipedia kaže: „Schumannove rezonancije su globalne elektromagnetske rezonancije koje pobuđuju izboji munja u šupljini koju tvore površina Zemlje i ionosfera.“ Dugi niz godina frekvencija te rezonancije stabilno se održavala na 7,83Hz, uz neznatna odstupanja. U lipnju 2014. to se, čini se, promijenilo. Ekrani Ruskog sustava za promatranje svemira zabilježili su iznenadan nagao porast aktivnosti do razine od 8,5 Hz. Od tada je bilo dana kada je Schumannova rezonancija znala ubrzati i do 16,5 Hz. Isprva se mislilo da je problem u uređajima, ali kasnije je utvrđeno da su podaci ispravni. Svi su se pitali što je to što dovodi do tako naglih isprekidanih porasta?

Budući da se smatra da je Schumannova frekvencija „usklađena“ s alfa i theta stanjima ljudskog mozga, to ubrzanje moglo bi objasniti zašto se često čini da se vrijeme ubrzalo, a događaji i promjene u našem životu događaju se većom brzinom. Te nove rezonancije u prirodnoj su korelaciji s aktivnošću ljudskih moždanih valova. To dakle znači da se mijenjamo. To ubrzanje frekvencije govore o promjeni u ljudskoj evoluciji. Frekvencija od 7,83 Hz je alfa/theta stanje. Riječ je o opuštenom stanju-svojevrsnom neutralnom stanju neaktivnosti kada se čeka da se nešto dogodi.

Frekvencija između 8,5 i 16,5 Hz pomiče nas iz theta spektra u smirenije alfa stanje, pri čemu se pojavljuju brže i živahnije beta frekvencije. (To korelira s polaganim kognitivnim buđenjem). Budući da je Schumannova rezonancija pokazivala nagle poraste vrijednosti između 12 i 16,5 Hz, to znači ubrzanje. U neurofeedbacku vrijednosti između 12 i 15 Hz nazivaju se frekvencijom senzorno-motornog ritma (SMR). Riječ je o idealnom stanju „probuđene mirnoće“. Naši su misaoni procesi bistriji i usredotočeniji, ali smo još uvijek istovremeno „očaravajuće obuzeti onim što radimo“ i u „stanju budnosti“. Drugim riječima, Majka Zemlja mijenja frekvenciju vibracije, a to i mi činimo. To bi mogao biti jedan od mnogih znakova da se BUDIMO.

Naša svijest se uzdiže prema većoj istini
Znanstvenici ističu da Zemljino magnetsko polje, koje može djelovati na Schumannovu rezonanciju, polagano slabi posljednjih 2000 godina, što je još izraženije zadnjih nekoliko godina. Nitko ustvari ne zna zašto se to događa. Jedan stari indijski mudrac rekao mi je da su Zemljino magnetsko polje postavili drevni ljudi kako bi blokirali naša praiskonska sjećanja o našem stvarnom nasljeđu, a da bi duše mogle učiti iz iskustva slobodne volje te da ih pritom ne ometaju sjećanja na prošlost. On je tvrdio da promjene koje se događaju u magnetskom polju polagano otklanjaju prepreke prema tom sjećanju te se naša svijest uzdiže prema većoj istini.

To ubrzanje dovodi ljude do osjećaja umora, iscrpljenosti, vrtoglavice, potištenosti i nekih neobičnih stanja budući da svoje frekvencije „usklađujete s frekvencijama Nove Zemlje. Prilagodba nije uvijek lagan proces, ali imajte na umu da je sve to sastavni dio vašeg jedinstvenog BUĐENJA.

Da bi Svemir evoluirao, važno je da Zemlja evoluira. Duše koje su došle na ovaj planet postale su, u svojim fizičkim tijelima, neodgovorne. Ovo je postao planet želje. Duše koje se ovdje nalaze ponašaju se kao da su u živom pijesku i kao da se koprcaju i nestaju u toj želji. Važno je da ljudi evoluiraju, jer bez evolucije ovog planeta, ni drugi planeti u Svemiru ne mogu ići naprijed. On je zaustavio rast Svemira. Važno je da se podigne razina svijesti ovog planeta. Upravo ljubav s ovog planeta je ono što stvara energiju koja hrani Boga. A ovaj je planet zaustavio rast dijela Svemira, umjesto da evoluira onako kako treba, da postane jedno s Božanskim. Mnoge od ovih duša koje ovdje žive, kad umru, zarobljene su u atmosferi ovog planeta, a onda se stalno iznova rađaju u istom svijetu i čini se da nikud ne idu. Ovaj je planet prvotno stvoren da poduči ravnoteži između duhovnog i fizičkog svijeta. Ali, u tom fizičkom svijetu one su upale u materijalizam, i stoga ta bića nikad ne evoluiraju izvan pojasa ovog planeta. Njihove se želje još uvijek nalaze u njihovim mislima i osjećajima, a njihove ih želje drže prikovanima za ovaj planet i stoga se događa umnožavanje koje će se nastaviti dok ovaj planet ne potone.

Energija koja nas okružuje stvara vir iz kojeg isijava, a koji može podići svijest ovog planeta. Ljudi, koji su odabrali ovu situaciju, su se spremno posvetili povratku na ovu gustu, tešku Zemlju. Ljudi poput vas koji čitate ovaj tekst, mnogo su se puta reinkarnirali na ovom planetu, često ne zbog toga što je to bilo neophodno, već zato što ste trebali shvatiti i početi osjećati ovaj planet, da bi podigli razinu njegove svijesti. Tom se energijom stvara vir ljubavi, mira i sklada, a drugi će težiti prema vama, tako da im možete objasniti kako da vam pomognu u podizanju razine svijesti. Svakome je potrebna energetska osnovica. Ono što je bilo isplanirano za planet Zemlju, nije se dogodilo. Premda je otkriveno da od svih planeta u Svemiru ona ima najviše ljepote, najveću raznolikost promjene, otkriveno je da oni koji žive na planetu Zemlji imaju veliko fizičko svojstvo, kakvo ne postoji na drugim planetima.

Tu priljepljenost uzrokuje gravitacijska gustoća i privid da je ona stvarna. Priljepljenost je osjećajna: ona potiče od nesposobnosti da se tijelo ukloni iz sebe u gravitacijskoj gustoći. Kad uklonite tijelo iz sebe, ono se deblokira, tako da se može ublažiti osjećajna gravitacijska gustoća i ugledati prava stvarnost. Ovaj je planet stvoren da bi bio raj i da bi Zemlja imala svu svoju raznolikost bilo je neophodno stvoriti je gravitacijski gustom.

Ono što je važno je dovesti sebe u ravnotežu. Upravo je spajanje fizičkog s duhovnim ono što je očigledna svrha čovječanstva. Ali, čovječanstvo je sebe zbunilo ostajanjem u svojoj gustoći, ne shvaćajući ispravno narav svog duhovnog tijela.

Neki religiozni vođe, koji pokušavaju kontrolirati čovječanstvo, to pogrešno tumače i zavode vas na krivi put - a religije koje bi željele zanijekati fizičko nisu u ravnoteži, a također se u ravnoteži ne nalaze ni oni ljudi fizičkog koji žele zanijekati duhovno. Za neke duše, njihov izbor da budu rođene u ovo vrijeme nije služio evolutivnom procesu njihovog rasta, već je bio u službi ovog planeta, da bi istaknule važnost shvaćanja Zemljinog mjesta u Svemiru i ljudskih bića na njoj. Postoje mnogi koji su u ovo vrijeme došli na Zemlju, koji su izabrali doći ovdje zbog potreba Svemira, da bi pomogli.

Kad ljudi prihvate, kad u cjelosti shvatite, s potpunim povjerenjem i vjerom u sebe, svoju povezanost sa Svemirom, onda postižu ravnotežu i više se ne nalaze u zarobljeništvu. Kroz mentalni proces uma. Ako razdvojite um od onoga za što se on drži, on će biti slobodan. Ovo razdvajanje može se odvijati u fazama, tako da možete razviti povjerenje i vjeru u svoju sposobnost održavanja vaše unutarnje povezanosti sa Svemirom. Onda ćete biti slobodni, Kad čovječanstvo dostigne kritičnu masu, kad se dovoljno duša počne oslobađati, onda će svemirsko vozilo Zemlja krenuti prema svojem evolutivnom ispunjenju.

Znajte da će, s ubrzanjem koje nastaje uključenošću svakog pojedinog ljudskog bića, to doći vrlo brzo i neće rezultirati uništenjem, što bi se dogodilo kad bi to ubrzanje došlo samo po sebi, silom okolnosti, bez uključenosti ljudi. Kad postoji promjena koja dolazi na Zemlju i kad počne oslobađanje iz zatočeništva, onda ono što zarobljava očajnički pokušava još jače zatočiti. Važno je da ljudi shvate da nisu sami i da unutar sebe nose šifru pomoću koje planet Zemlja može evoluirati i postići svoju pravu svrhu. Zapamtite ovo: oni koji pokušavaju vladati visoko su iznad društva i vode ljude u smjeru koji im pomaže da izbjegnu vlastitu odgovornost. Ali, imajte na umu da je ubrzanje sada apsolutno važno. Došli smo do početka ubrzanja evolucijskog napredovanja planeta Zemlje.

Prihvatite činjenicu da LJUDI moraju obaviti svoj dio posla u postizanju ispunjenja Zemlje. Ljudi nemaju ograničenja. Ljudska ograničenja i granice stvaraju jedino njihovi strahovi. To ne znači da se trebate uspeti na planinu od tisuću metara i onda s nje skočiti. To znači da morate posjedovati istinsku, praktičnu primjenu razumijevanja sebe. To znači da morate početi proširivati sposobnosti vašeg uma i vaših misli. Vaša fizička tijela imaju ograničenja na ovom fizičkom planetu, ali vaši umovi i misli mogu se širiti i rasti, dodirnuti sve kutove Svemira. A kad vaše tijelo shvati istinu o sebi, ono može zbaciti teret ovog fizičkog svijeta koji ga je držao u zarobljeništvu. Ljudska bića su kaleidoskop, i katkad izgledaju zbunjeni - ipak, jednim okretom, ljudi mogu postati elementi ljepote i čistoće, a to je nešto s čime možete putovati svemirskim sferama.

- 13:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.01.2018.

RAJ

Image and video hosting by TinyPic
Raj je vječno središte svemira nad svemirima i prebivalište Oca Svih, Vječnog Sina, Beskonačnog Duha i njihovih božanskih suradnika i ravnopravnih bića. Ovaj središnji Otok je najveće gigantsko organizirano tijelo kozmičke stvarnosti u cijelom glavnom svemiru. Raj je materijalni planet i duhovno prebivalište. Sva inteligentna stvorena bića Oca Svih žive na materijalnim prebivalištima; stoga i apsolutno kontrolno središte također mora biti materijalno, doslovno. Opet treba ponoviti da su stvari duha i duhovna bića stvarni.

Materijalna ljepota Raja počiva u veličanstvenosti njegova fizičkog savršenstva; veličanstvenost Božjeg Otoka se otkriva u vrhunskim intelektualnim postignućima i umnom razvoju njegovih stanovnika; slava središnjeg otoka se iskazuje u beskrajnom obdarenju božanske ličnosti duha – svjetlu života. Ali dubine duhovne ljepote i čuda ove veličanstvene cjeline potpuno su izvan shvaćanja konačnog uma materijalnih stvorenih bića. Slava i duhovni sjaj božanskog prebivališta nadilaze smrtno razumijevanje. Raj postoji od vječnosti.

Raj služi u mnoge svrhe u administraciji svemirskih područja, ali sa stanovišta stvorenih bića postoji prvenstveno kao mjesto prebivanja Božanstva. Osobna prisutnost Oca Svih prebiva u samom središtu gornje površine ovog kružnog, ali ne posve okruglog, prebivališta Božanstava. Ova je prisutnost Oca Svih na Raju neposredno obavijena osobnom prisutnosti Vječnog Sina, dok su obojica obavijeni neizrecivom slavom Beskonačnog Duha.

Bog prebiva, oduvijek je prebivao i zauvijek će prebivati u samom ovom središnjem i vječnom prebivalištu. Tu ćemo ga uvijek nalaziti. Otac Svih je kozmički usredotočen, duhovno personaliziran i geografski nastanjen u ovom središtu svemira nad svemirima.

Mi nismo u stanju shvatiti puno toga u vezi božanskog prebivališta zbog svoje udaljenosti i neizmjernosti međuprostora, ali oni koji su u mogućnosti shvatiti značenje tih ogromnih udaljenosti poznaju mjesto i lokaciju Božjeg stanovanja jednako sigurno i doslovno kao što mi poznajemo lokaciju New Yorka, Londona, Rima ili Singapura, gradova koji su doslovce i zemljopisno smješteni na Zemlji. Svaki inteligentni navigator opremljen brodom, kartama i kompasom, lako može pronaći te gradove. Isto tako, da imate vremena i putničkih sredstava, da ste duhovno osposobljeni i da imate prikladnog vodiča, mogli bi ste putovati kroz svemir za svemirom i krug za krugom zvjezdanim carstvima prema unutrašnjosti svemira, sve dok konačno ne budete stigli do središnjeg sjaja duhovne slave Oca Svih. Uz sve što je potrebno za putovanje, mogli bi ste pronaći osobnu prisutnost Boga u središtu cijelog stvaranja, jednako kao što bi ste mogli pronaći udaljene gradove na našem planetu. To što niste posjetili ta mjesta ni na koji način ne osporava njihovu stvarnost ili doslovno postojanje. To što je samo mali broj stvorenih bića svemira pronašao Boga na Raju ni na koji način ne osporava ni stvarnost njegova postojanja niti aktualnost njegove duhovne osobe u središtu svega.

Otac se uvijek nalazi na ovom središnjem mjestu. Kad bi ga napustio, nastao bi opći poremećaj, jer u njegov prebivališni centar konvergiraju kozmičke linije gravitacije od najudaljenijih granica stvaranja. Bilo da pratimo krug ličnosti putujući kroz svemire ili da slijedimo uzlazne ličnosti na njihovu putovanju prema Ocu; bilo da slijedimo linije materijalne gravitacije koje se ulijevaju u niži Raj ili uviranje ciklusa kozmičke sile; bilo da slijedimo linije duhovne gravitacije Vječnog Sina ili da pratimo slijed Rajskih Sinova Boga od nižih prema višima; bilo da pratimo krugove uma ili da slijedimo trilijune za trilijuna nebeskih bića koja proizlaze iz Beskonačnog Duha – bilo kojim od tih gledišta da pođemo, sva vode izravno natrag do nazočnosti Oca, do njegova središnjeg prebivališta. Ovdje je Bog osobno, doslovno i stvarno prisutan. I iz njegova beskonačnog bića izviru struje života, energije i ličnosti u svim svemirima.

Budući da već počinjemo uviđati golemu veličinu materijalnog svemira koji se može raspoznati čak i s našeg astronomskog položaja, naše prostorne pozicije u zvjezdanim sustavima, trebalo bi postati jasno da takav ogromni materijalni svemir mora imati dovoljan i vrijedan glavni centar, sjedište u skladu s dostojanstvom i beskonačnosti sveopćeg Vladara svega ovoga ogromnog i prostranog stvaranja materijalnih područja i živih bića.

Vječni se otok sastoji od jednog jedinog oblika materijalizacije – stacionarnih sustava stvarnosti. Ova je doslovna supstancija Raja homogena organizacija prostorne potencijalnosti koja se ne može naći bilo gdje drugdje u cijelom prostranom svemiru nad svemirima.

Čini nam se da je Bog koncentrirao sve apsolutne potencijale za kozmičku stvarnost u Raju kao dio tehnike samooslobođenja od ograničenja beskonačnosti, kao sredstvo koje omogućuje podbeskonačna, čak vremensko-prostorna stvaranja. Ali iz toga ne slijedi da je Raj vremenski-prostorno ograničen samo zato što je to slučaj sa svemirom nad svemirima. Raj postoji izvan vremena i nema poziciju u svemiru.

Grubo rečeno: prostor naizgled izvire neposredno ispod donjeg Raja; vrijeme izvire neposredno iznad gornjeg Raja. Vrijeme, kako ga mi shvaćamo, nije značajka egzistencije Raja, iako su građani središnjeg Otoka potpuno svjesni nevremenog slijeda događaja. Kretanje nije svojstveno Raju; ono je stvar slobodne volje. Ali pojam udaljenosti, čak i apsolutne udaljenosti, ima bitno značenje jer se može primijeniti na relativne lokacije na Raju. Raj je bezprostoran; stoga su njegova područja apsolutna i mogu se koristiti na mnogo načina izvan shvaćanja smrtnog uma.

Neizbježivo privlačno djelovanje gravitacije učinkovito zahvaća sve svjetove svih svemira sveukupnog prostora. Gravitacija je svemoćno privlačno djelovanje fizičke prisutnosti Raja. Gravitacija je svemoguća nit na koju su nanizane blistave zvijezde, užarena sunca i rotirajući planeti koji su svemirski fizički ukrasi vječnog Boga koji je sve, koji ispunjava sve i u kojemu je sve sadržano. Središte i fokus apsolutne materijalne gravitacije je Rajski Otok.

Prostor ne reagira na gravitaciju, već djeluje kao ravnoteža gravitaciji. Bez prostornog štita, eksplozivna akcija bi zahvatila obližnja svemirska tijela. Prožeti prostor također ispoljava protugravitacijski utjecaj na fizičku ili linearnu gravitaciju; prostor može neutralizirati takvu gravitacijsku akciju iako je ne može osujetiti. Rajska gravitacija je apsolutna. Lokalna ili linearna gravitacija se odnosi na električni stupanj energije ili tvari; ona djeluje unutar središnjeg svemira, supersvemira i spoljašnjih svemira, gdje god je došlo do prikladne materijalizacije.

Raj je jedinstven u tome što je područje izvornog porijekla i konačni cilj sudbine svih ličnosti duha. Iako je istina da sva niža bića duha iz lokalnih svemira trenutno nisu neposredno predodređena za Raj, Raj je i dalje najpoželjniji cilj postignuća svih nadmaterijalnih ličnosti.

Raj je geografsko središte beskonačnosti; to nije dio svemirskog stvaranja, ni pravi dio vječnog svemira Havone. Obično govorimo o središnjem Otoku kao da pripada božanskom svemiru, ali to doista nije slučaj. Raj je vječno i eskluzivno postojanje.

Raj je univerzalno sjedište svih aktivnosti ličnosti i izvorno središte svih ispoljenja prostorne sile i energetskih manifestacija. Sve što je bilo, sada jeste ili će tek biti, došlo je, sada dolazi ili će doći iz ovog središnjeg boravišta vječnih Bogova. Raj je središte svega stvorenja, izvor svih energija i mjesto izvornog porijekla svih ličnosti.

Uostalom, najvažnije pitanje smrtnim ljudima vezano za vječni Raj je činjenica da je to savršeno prebivalište Oca Svih stvarna i daleka sudbina besmrtnih duša smrtnih i materijalnih sinova Boga, uzlaznih bića evolucijskih svjetova vremena i prostora. Svaki smrtnik koji poznaje Boga, koji je prihvatio karijeru obavljanja Očeve volje, već je krenuo na dugi, dugi put prema Raju koji se sastoji u ostvarenju božanskih težnji i postignuću savršenstva. I kada se takvo biće životinjskog porijekla bude našlo, kao što se njih bezbroj sada nalazi, pred Bogovima na Raju, nakon što se bude uspelo iz niskih sfera prostora, takvo postignuće predstavlja stvarnost duhovne transformacije koja dodiruje granice vrhovnosti.

- 22:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SMRTNI PRIJELAZ

Image and video hosting by TinyPic
Nakon smrti na evolucijskom planetu, pa tako i na Zemlji čovjekova duša (ličnost) se nakon suda dovodi na prvi prebivališni svijet na ponovnu asemblažu u Dvoranama Uskrsnuća.

Image and video hosting by TinyPic
Prvi prebivališni svijet

Iz Dvorane Uskrsnuća pruža se sedam radijalnih krila, dvorana za uskrsnuće smrtnih rasa. Svaka građevina je posvećena sklapanju jedne od sedam rasa vremena. U svakom krilu postoji stotinu tisuća osobnih stanica uskrsnuća i krila se u centru završavaju kružnim dvoranama grupne asemblaže koje u svojim stanicama za buđenje mogu ugostiti milijun osoba. Ove dvorane su okružene stanicama posvećenim ličnoj asemblaži miješanih rasa normalnih poslije-adamičkih svjetova. Neovisno o tome koja vještina može biti u upotrebi na individualnim svjetovima vremena vezano uz specijalna ili uskrsnuća sudbenog razdoblja, stvarna i svesna asemblaža istinske i potpune ličnosti se uvijek odvija u uskrsnim dvoranama prvog prebivališnog svijeta.

Image and video hosting by TinyPic
Dvorana Uskrsnuća

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa) možete nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje ste bili prekinuti prilikom smrti. Između časa planetarne smrti i uskrsnuća na prebivališnom svijetu, smrtni čovjek ne prima ništa drugo izuzev spoznaje činjenice da je preživio smrt. Ovdje nastavljate upravo tamo gdje ste prekinuli na zemlji.

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa) možete nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje ste bili prekinuti prilikom smrti. Između časa planetarne smrti i uskrsnuća na prebivališnom svijetu, smrtni čovjek ne prima ništa drugo izuzev spoznaje činjenice da je preživio smrt. Ovdje nastavljate upravo tamo gdje ste prekinuli na zemlji.

Gotovo cijelo iskustvo življenja na prvom prebivališnom svijetu počiva u otklanjanju nedostataka. Preživjela bića prvog smještajnog svijeta u sebi nose tako mnogobrojne i raznolike nedostatke u pogledu karaktera smrtnog bića i mjere ljudskog iskustva, da glavne aktivnosti ovog svijeta počivaju na korekciji i ispravci ovih mnogostrukih nasljeđa tjelesnog života na materijalnim evolutivnim svjetovima vremena i prostora. To je svijet poznat u Crkvi kao “čistilište”. Tu traje jako dugotrajan proces stvaranja bolje i više ličnosti. Ovo nije evolucijski svijet, ovdije nema brzog napretka kaon a Zemlji, ispravljanje nedostataka traje tisućama godina.

Boravak na prvom prebivališnom svijetu u najmanju ruku nastoji proizvesti razvoj smrtnih preživjelih osoba do statusa poslije-adamičkog dijeljenja normalnih evolucijskih svjetova. Studenti prvog prebivališnog svijeta su naravno u duhovnom pogledu daleko napredniji od ovog posve ljudskog stadija postignuća.

- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

RELIGIJA UMA I RELIGIJA DUHA

Image and video hosting by TinyPic
PONOVO SAM MORAO OBNOVITI POST O RELIGIJI UMA I RELIGIJI DUHA. TO TRAŽI VELIKI ZNAČAJ KOJI OVA TEMA IMA ZA SVAKOG POJEDINCA.

Stupanj u kojem sebi privlačimo tražitelje istine predstavlja mjerilo našeg obdarenja istinom, naše ispravnosti. Mjera u kojoj moramo nositi svoju poruku ljudima, na neki način predstavlja mjeru našeg neuspjeha da živimo život ispravnosti, usklađenja s istinom.

Istinska religija je osmišljena kako bi se umanjio pritisak postojanja; ona oslobađa vjeru i hrabrost za svakodnevni život i nesebično služenje. Vjera potiče duhovnu vitalnost i učinkovitost ispravnosti.
Isus je više puta učio svoje apostole da ni jedna civilizacija ne može dugo preživjeti gubitak onog najboljeg u svojoj religiji. I nikad nije posustao ističući dvanaestorici veliku opasnost od prihvaćanja religioznih simbola i ceremonija na mjesto religioznog iskustva. Cijeli je njegov život na zemlji dosljedno bio posvećen misiji odmrzavanja zamrznutih obličja religije u protočne slobode prosvijećenog sinovstva.

Dok religije svijeta imaju dvostruko porijeklo – prirodno i obznanjeno – u bilo koje doba i u bilo kojoj skupini ljudi, mogu se naći tri različita oblika religiozne odanosti. Ovo su ta tri ispoljenja religioznog nagona:

1. Primitivna religija. Poluprirodni i instinktivni poriv koji čovjeka navodi na strah od tajanstvenih energija i na obožavanje nadmoćnih sila, što je uglavnom religija fizičke prirode, religija straha.

2. Religija civilizacije. Napredujući religiozni koncepti i prakse svih civiliziranijih rasa – religija uma – intelektualna teologija autoriteta utemeljene religiozne tradicije.

3. Istinska religija – religije otkrivenja. Otkrivenje nadnaravnih vrijednosti, djelomičan uvid u vječne stvarnosti, letimični pogled dobrote i ljepote beskonačnog karaktera Oca na nebu – religija duha ispoljena u ljudskom iskustvu.

Isus je objašnjavao da se velika razlika između religije uma i religije duha sastoji u tome da se religija uma temelji na autoritetu crkve, dok se religija duha u potpunosti temelji na ljudskom iskustvu. Sve dok ljudske rase ne postanu inteligentnije i potpunije civilizirane i dalje će ustrajati mnogi od tih djetinjastih i praznovjernih obreda koji su tipični evolucijskim praksama primitivnih i zaostalih naroda. Sve dok ljudski rod ne uznapreduje na razinu višeg i općenitijeg priznavanja stvarnosti duhovnog iskustva, mnogi muškarci i žene nastavljaju pokazivati osobnu sklonost prema tim religijama autoriteta koje zahtijevaju samo intelektualni pristanak, za razliku od religije duha koja podrazumijeva aktivno sudjelovanje uma i duše u pustolovini vjere koja se hvata u koštac s rigoroznim stvarnostima progresivnog ljudskog iskustva.

Prihvaćanje tradicionalnih religija autoriteta predstavlja tehniku izbjegavanja stvarnosti u traženju zadovoljenja čežnji duhovne prirode. Okoštale, kristalizirane i fiksirane religije autoriteta pružaju sigurno utočište čovjekovoj zbrkanoj i izbezumljenoj duši od napadaja straha i muka neizvjesnosti. Takva religija zahtijeva od svojih poklonika, kao cijenu za ova zadovoljstva i uvjerenja, samo pasivni i čisto intelektualni pristanak.

Na Zemlji će dugo živjeti ti bojažljivi, uplašeni i neodlučni pojedinci koji prije svega traže ovaj način osiguranja duhovne utjehe, iako kroz svoju povezanost s religijama autoriteta kompromitiraju suverenitet svojih ličnosti, unizuju dostojanstvo vlastitog samopoštovanja i u potpunosti predaju svako pravo na sudjelovanje u tom najuzbudljivijem i najinspirativnijem od svih ljudskih iskustava: osobnoj potrazi za istinom, uzbuđenju suočavanja s opasnostima intelektualnog otkrića, ustrajnom istraživanju stvarnosti osobnog religioznog iskustva, vrhovnom zadovoljstvu doživljavanja osobnog trijumfa stvarnog ostvarenja pobjede duhovne vjere nad intelektualnom sumnjom koja se časno ostvaruje u najvišoj pustolovini cjelokupnog ljudskog postojanja – čovjekovoj potrazi za Bogom i njegovom pronalaženju Boga, za sebe i od sebe.

Religija duha znači napor, borbu, sukob, vjeru, odlučnost, ljubav, odanost i napredak. Religija uma – teologija autoriteta – zahtijeva od svojih formalnih vjernika malo ili ni malo napora. Tradicija je sigurno utočište i lagodan put za one bojažljive i neodlučne duše koje se instinktivno klone borbe duha i mentalne nesigurnosti povezane s ovim putovanjem vjere koje vodi u smionu avanturu na otvorenim pučinama neistražene istine u potrazi za dalekim obalama duhovnih stvarnosti koje otkriva progresivni ljudski um i doživljava ljudska duša u svojoj evoluciji.

U Rimu su religiozne vođe formulirale različite doktrine koje su koncipirali njihovi prvi učitelji i stari proroci, od kojih su ovi formirali sustav intelektualnih uvjerenja, religiju autoriteta. Sve takve religije apeliraju samo na ljudski um. A tadašnja Crkva umjesto da krene Isusovim putem i počne hrabro naviještanje nove religije – religije koja nije religija u današnjem smislu te riječi, religije koja prije svega apelira na božanski duh Boga Oca koji boravi u umu čovjeka; religija koja izvodi autoritet iz plodova prihvaćanja onoga šte se tako sigurno javlja u osobnom iskustvu svih koji istinski i iskreno postanu vjernici u istine ovog višeg duhovnog zajedništva.

Svima koji učine napor na duhovnom razvoju mijenja se religija od pukog intelektualnog vjerovanja u tradicionalni autoritet u stvarno iskustvo te žive vjere koja je u stanju shvatiti stvarnost Boga i svega što se odnosi na božanski duh Oca. Religija uma nas beznadežno veže za prošlost; religija duha se sastoji u progresivnom otkrivenju i uvijek nas mami prema višim i svetijim dostignućima u duhovnim idealima i vječnim stvarnostima.

Religija autoriteta može pružiti trenutni osjećaj utemeljene sigurnosti, ali za to prolazno zadovoljstvo plaćate gubitkom svoje duhove slobode i religiozne ovlasti. Bog Otac ne zahtijeva kao cijenu ulaska u kraljevstvo nebesko da sebe prisilite na vjerovanje u stvari koje su vam duhovno odbojne, nesvete i neiskrene. Od vas se ne traži da izgubite svoj vlastiti osjećaj milosti, pravde i istine pokoravanjem nekom zastarjelom sustavu religijskih formi i ceremonija. Religija duha vam zauvijek daje slobodu da slijedite istinu gdje god vas upravi usmjerenje duha.

Neka je sram svih lažnih vjerskih učitelj koji bi povukli gladne duše natrag u mračnu i dalju prošlosti i tamo ih ostavili. I tako su ti nesretni ljudi osuđeni na strah od svakog novog otkrića, dok su zbrkani svakim novim otkrivenjem istine.
stine.

Svaka ljudska rasa ima svoje jedinstveno gledište ljudske egzistencije; stoga religija uma uvijek mora odražavati ove različite rasne stavove. Religije autoriteta nikada ne mogu postići ujedinjenje. Ljudsko jedinstvo i smrtno bratstvo se mogu postići samo visokim obdarenjem religije duha. Ljudi različitih rasa mogu imati različite umove, ali u cijelom ljudskom rodu prebiva jedan te isti božanski i vječni duh. Nada ljudskog bratstva jedino može biti ostvarena samo kada i kako različite umne religije autoriteta postanu nadahnute i nadsvođene ujedinjujućom i oplemenjujućom religijom duha – religijom osobnog duhovnog iskustva.

Religije autoriteta jedino mogu podijeliti ljude i navesti ih da savjesno zauzmu protivne pozicije; religija postupno privlači ljude u zajednicu i navodi ih da jedni drugima pokažu suosjećajno razumijevanje. Religije autoriteta zahtijevaju od ljudi ujednačenost uvjerenja, ali to je nemoguće ostvariti s obzirom na današnje okolnosti u svijetu. Religija duha zahtijeva jedino jedinstvo iskustva – ujednačenost sudbine – potpuno dopuštajući raznolikost uvjerenja. Religija duha traži samo ujednačenost uvida, a ne ujednačenost gledišta i perspektive. Religija duha ne traži jednolikost intelektualnih pogleda, već samo jedinstvo osjećaja duha. Religije autoriteta se kristaliziraju u beživotna kreda; religija duha prerasta u sve veću radost i slobodu oplemenjujućih djela suosjećajne službe i milostivog posluživanja.

Oznake: ISTINA

- 19:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PROBLEMI TEOLOGIJE I MODERNE CIVILIZACIJE

Image and video hosting by TinyPic
Sve tri velike monoteističke religije koje imaju ključni duhovni učinak na zapadni svijet su sa vremenom dobile teološka tumačenja koja su ponekad radikalno izmjenila izvorni osnovni koncept i nauk tih religija. Prethodno je na ovom blogu razmatrana teologija kršćanstva, sad Islamska teologija.
Osnovni pojmovi koje bi svi trebali poznavati:

- Musliman = vjernik
- Islam = vjera u jednog Boga

Ovi pojmovi nisu postojali u predmuhamedovsko doba, oni su uvezeni u arapski jezik nakon pojave proroka Muhameda.

U Kuranu je bitno jedno od ključnih zakjučaka da „u vjeri nema prisile“, što znači da je vjera strogo odvojena od države jer država je aparat prisile.

Ponavljam iz prethodnih postova da u pogledu vjerovanja u Kuranu se ne objavljuje ništa novo i u njemu jasno piše, da je Kuran samo opomena. Grubo procjenjujući, u Kuranu je oko 40% prepričavanja starozavjetnih knjiga Biblije, oko 30% prepričavanje Evanđelja, dok je ostalo namijenjeno uspostavi svojevrsne civilizacije u jednom od najzaostalijih dijelova svijeta. Tu su propisi kako pisati ugovore, tko može svjedočiti na sudu, o razvodu braka i slično. u njemu izričito piše: Kuran je samo opomena ljudima! (81,27)

Veliki civilizacijski i kulturološki problem koji se javlja migracijom milona ljudi a koji su teološki u današnjem Islamu je pokušaj nametanja civilizacijskih vrijednosti Zapadu sa dijelovima Kurana koji su korišteni za uspostavu civilizacije najzaostalijim ljudima na Arapskom poluotoku prije 1400 godina. Tih 30% dijelova Kurana imali su veliku svjetovnu vrijednost u uspostavi civilizacije među Arapima, nisu donosili ništa novo vezano za vjeru, a u moderno doba njihova primjena (šerijatsko pravo) znači regresiju i nazadovanje moderne civilizacije. Ovo je naročito opasno za razvijena demokratska društva.

Zato su migracije pitanje opstanka razvijenih civilizacija - demokratskih društava Europe, one se moraju kontrolirati pod svaku cijenu.

Oznake: civilizacija

- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

RAJSKO TROJSTVO

Image and video hosting by TinyPic
Bog, kao Prvi Izvor i Središte, je prvotan u odnosu na cjelokupnu stvarnost – bezuvjetno. Prvi Izvor i Središte je beskonačan kao i vječan i stoga ograničen ili uvjetovan jedino vlastitom voljom.

Prvi Izvor i Središte je, dakle, prvotan u svim domenama: obožanstvljenim ili neobožanstvljenim, ličnim ili neličnim, aktualnim ili potencijalnim, konačnim ili beskonačnim. Nema stvari ili bića, relativnosti ili konačnosti, koje postoje osim u izravnom ili neizravnom odnosu i ovisnosti o prvotnosti Prvog Izvora i Središta.

U ovoj je izvornoj transakciji teoretski JA JESAM postigao ostvarenje ličnosti tako što je postao Vječni Otac koji je otac Izvornog Sina i istodobno Vječni Izvor koji je izvor Otoka Raja. Supostojeći s diferencijacijom Sina od Oca i u prisutnosti Raja, pojavila se osoba Beskonačnog Duha i središnji svemir Havona. S pojavom supostojećeg osobnog Božanstva, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha, Otac je, kao ličnost, izbjegao inače neizbježnu difuziju u potencijalu Ukupnog Božanstva. Otada na dalje, samo u povezanosti u okvirima Trojstva sa svoja dva ravnopravna Božanstva, Otac ispunjava sve potencijale božanstva, dok se sve iskustvenije Božanstvo aktualizira na razinama božanstvenosti Vrhovnosti, Krajnosti i Apsolutnosti.

Rajsko Trojstvo vječnih Božanstava omogućuje Očevo oslobođenje od apsolutizma ličnosti. Trojstvo savršeno povezuje bezgranični izražaj Božje beskonačne osobne volje s apsolutnosti Božanstva.

Image and video hosting by TinyPic
Amblen Rajskog Trojstva

Trojstvo je jedinstvo Božanstva, a to jedinstvo počiva vječno na apsolutnim temeljima božanskog jedinstva triju izvornih, ravnopravnih i supostojećih ličnosti, Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha.

Iz sadašnjeg stanja u krugu vječnosti, gledajući unatrag u beskrajnu prošlost, postoji samo jedna neizbježna neminovnost u kozmičkim poslovima, a to je Rajsko Trojstvo. Trojstvo je bilo neizbježno. Ovaj je veliki svemir, gledan unatrag ili unaprijed, nezamisliv je bez Trojstva. Pošavši od Rajskog Trojstva, možemo pretpostaviti alternativne ili čak višestruke načina djelovanja, no bez Trojstva koje obuhvaća Oca, Sina i Duha, ne možemo zamisliti kako Beskrajni može postići trostruku i istorednu personalizaciju unatoč apsolutnom jedinstvu Božanstva. Niti jedan drugi koncept stvaranja nije usporediv sa standardima Trojstva u potpunosti apsolutnosti jedinstva Božanstva i prepunosti dobrovoljnog oslobođenja sadržanog u trostrukoj personalizaciji Božanstva.

Bog Otac Svih se uvijek lišava svakog dijela sebe koji se može podariti bilo kojem drugom Stvoritelju ili stvorenom biću.
Tehnikom potrojstvljenja Otac sebe lišava te bezuvjetne ličnosti duha koja je Sin, te na taj način sebe čini Ocem ovog Sina, tako dajući samom sebi neograničenu sposobnost da postane božanski Otac svih inteligentnih bića s voljom koja će naknadno biti stvorena, dovedena u postojanje ili na druge načine personalizirana. Kao apsolutna i bezuvjetna ličnost Otac može djelovati samo kao Sin i sa Sinom, ali kao osobni Otac, on nastavlja darivati ličnost raznim skupinama različitih razina inteligentnih bića s voljom, uvijek održavajući osobne odnose ljubavi i povezanosti sa svojom velikom obitelji svemirske djece.

Nakon što Bog daruje puninu samoga sebe ličnosti svoga Sina i nakon što je ovaj čin samodarivanja potpun i savršen, od beskonačne moći i naravi koja sada počiva u uniji Oca i Sina, vječni partneri dogovorno daruju svojstva i atribute koji čine jedno novo biće poput njih samih; i ta objedinjena ličnost, Beskonačni Duh, upotpunjuje egzistencijalnu personalizaciju Božanstva.

Izvorno i vječno Rajsko Trojstvo je egzistencijalno i bilo je neizbježno. To Trojstvo koje nema početka, je svojstveno činjenici diferencijacije Očevom slobodnom voljom onoga što je lično od onoga što je nelično i pojavilo se je u času kad je njegova osobna volja koordinirala te dualne stvarnosti uz pomoć uma.

Na Zemlji vlada opća zbrka u pogledu pojmova Rajskog Trojstva, pomješani su pojmovi u pogledu Trojstva ko na primjer Izvornog i Vječnog Sina koji je zamjenjen za Sina Stvoritelja našeg Lokalnog svemira Isusa Krista, nadalje zamjenjen je pojam Beskonačnog Duha iz Trojstva i na njegovo mjesto dodat Sveti Duh ili Majčinski Duh našeg lokalnog svemira koji je potomak Beskonačnog Duha i prvi suradnik našeg Sina Stvoritelja - Isusa Krista. Ovo je važno znati jer mi živimo u vremensko-prostornom dualnom svemiru dok su raj i središnji svemir trostruka kreacija.

Oznake: trojstvo

- 10:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 31.12.2017.

TRI MONOTEISTIČKE RELIGIJE

Image and video hosting by TinyPic
Svete knjige tri monoteističke religije:

Tora

Biblija

Kuran

Između tri temeljne sv. knjige nema uzajamno osporavajućih sadržaja. Dapače: Isus u cijelosti prihvaća Pismo i proroke, a Kur'an prihvaća knjige Starog i Novog zavjeta. Na žalost, od samih se početaka javljaju različita tumačenja njihova sadržaja te se odvajaju posebne sljedbe unutar iste religijske zajednice, kao i česti čak i ratni sukobi među njima. U takvim okolnostima ne iznenađuju ni suvremeni sukobi između sljedbenika pojedinih sv. knjiga.

Podvrgavanje religijske duhovnosti suživljavanju sa državnom političkom vlašću, jedan je od temeljnih neprijatelja očekivanoj duhovnosti religija. Od toga je patio judaizam od samih početaka, kršćanstvo se počelo dijeliti na različite sljedbe nakon čudnih starih općih sabora od početka trećeg stoljeća, Islam se na čisto dinastičkoj osnovi podijelio odmah nakon smrti poslanika Muhameda. Dok su jedni željeli da Muhameda naslijedi njegov najbliži suradnik, drugi su željeli osnivanje dinastije izborom Muhamedova zeta Alija. To su Šiiti i Suniti, koji i danas često uzajamno krvavo ratuju, a u međuvremenu je nastao i niz novih sljedbi. Međutim, tri temeljne sv. knjige ostaju nepromijenjene.

Kao što su u prošlosti europske države svoje ratove često opravdavale “religijski”, tako to čine i islamske, pa večina zapadnih laika misli: “Kur'anu su svi ne-muslimani ustvari nevjernici pa stoga osuđeni na vječno prokletstvo. U toj perspektivi čini se da im je mnogo bliži džihad negoli međureligijski dijalog.” – što je potpuna neistina, a politikom zavedeni znaju da u Kur'anu ne postoji el džihad u smislu svetog rata, kojim opravdavaju i najveći zločini “protiv nevjernika”. U kontekstu svih odgovarajućih kuranskih tekstova, el. džihad znači: Nastojanje na Božjem putu molitvom, dobrim djelima, imovinom, pa i životima ako je to nužno.

Umjesto riječi “nastojanje”, može se u istom značenju staviti i riječ “borba”, ali su političari islamskih država vrlo brzo riječ “borba” zamijenili riječju “rat” i tako je nastao pojam “sveti rat”, u ime kojega se vrše i najveći zločini.

Muslimani u različitim dijelovima svijeta se razlikuju. Arapi su uglavnom veliki formalisti, dok su u ljudskom pogledu najbolji muslimani počevši od hrvatskih i bosanskih pa do tračanskih u evropskom dijelu Turske. Nekadašnji dominantni bosanski međureligijski pojam “dobrog komšije” gotovo da se izjednačuje sa drugom zapovijedi u Evanđelju o odnosu među ljudima.

Na žalost, zahvaljujući prljavim politikama u ovom minulom ratu mnogo toga je poremećeno, a dolazak i ostanak pripadnika vehabijske sljedbe, koja je izrazito netolerantna prema svima ostalima, otežava smirivanje. I sad se pojavljuju razni svećenici, koji svojom djelovanjem dolijevaju ulje na vatru.

Istina je da se sve od događaja nakon prvog svjetskog rata, kada su Englezi i Francuzi prevarili Arape, ne ispunjavajući ratna obećanja, Islam sve više pretvara u političku religiju, sve više postavljajući geostrateške uvjete kao da su vjerski. Spomenut ću samo njihove radikalne ideološke zahtjeve za Istočnim Jeruzalemom, na koji, osim čisto mitološkog, nemaju nikakvo povijesno pravo, a religijsko pravo prisustva im nitko ne osporava.

Iz arapskih zemalja, a posebno iz Irana, pristižu, rekao bih znanstveno fantastična tumačenja o Kuranu i poslaniku Muhamedu.

Oznake: knjige

- 18:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ISUSOVO ROĐENJE

Image and video hosting by TinyPic
Točno u podne 21. kolovoza 7. godine prije nove ere, uz pomoć i ljubaznu službu drugih žena koje su bile na putu, Marija je rodila dječaka. I tako je Isus iz Nazareta rođen u svijetu, i majka Marija je umotala djetešce u odjeću koju je donijela da joj se nađu na putu i položila ga u obližnje jasle.
Obećano dijete je došlo na svijet na isti nači na koji se rađaju sva druga djeca prije i poslije toga dana; obrezan je osmoga dana, prema židovskom običaju, i formalno nazvan Jošua (Isus).

Drugi dan nakon Isusova rođenja, Marija je poslala riječ Elizabeti o djetetovu rođenju, nakon čega je Josip primio poziv od Zakarija da dođe u Jeruzalem da rasprave svoje planove za budućnost. Josip je sljedeći tjedan otišao u Jeruzalem da se posavjetuje sa Zakarijem. Zakarije i Elizabeta su bili obuzeti iskrenim uvjerenjem da je Isus trebao postati židovski izručitelj, Mesija, i da je njihov sin Ivan trebao biti njegov glavni pomoćnik, desna ruka ovog čovjeka sudbine. A budući da je Marija dijelila ova uvjerenja, nije bilo teško nagovoriti Josipa da ostane u Betlehemu, Gradu Davidovu, gdje je Isus mogao odrasti da postane Davidov nasljednik na prijestolju Izraela. I tako su ostali u Betlehemu više od godinu dana, i Josip je u međuvremenu najvećim dijelom radio kao tesar.

U podne na dan Isusova rođenja, anđeli serafini Zemlje okupljeni pod svojim upraviteljima, su doista pjevali himne slave nad betlehemskim jaslicama, ali ove se himne nisu mogle čuti ljudskim uhom. Ni pastiri niti bilo koje drugo ljudsko biće nije došlo iskazati poštovanje betlehemskom novorođenčetu, sve do dolaska određenih svećenika iz Ura, koje je Zakarije poslao iz Jeruzalema.

Oznake: rođenje isusa

- 18:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 30.11.2017.

SVEMIRSKI UM

Image and video hosting by TinyPic
Činjenica kozmičkog uma objašnjava srodstvo različitih vrsta ljudskih i nadljudskih umova. Ne samo da srodni duhovi jedni druge privlače, nego su i srodni umovi također vrlo bratski i skloni suradnji jedni s drugima. Ponekad opažamo kako ljudski umovi teku u kanalima zapanjujuće sličnosti i neobjašnjivog slaganja. U svim asocijacijama ličnosti kozmičkog uma postoji kakvoća koja se može nazvati "reakcija na stvarnost." To univerzalno kozmičko obdarenje bića slobodne volju je ono što ih spašava da ne postanu bespomoćne žrtve podrazumijevanih a priori pretpostavki znanosti, filozofije i religije. Ta osjetljivost kozmičkog uma naspram stvarnosti reagira na određene faze stvarnosti baš onako kako energija-materija reagira na gravitaciju. Još je ispravnije reći da ove nadmaterijalne stvarnosti tako odgovaraju na um svemira.
Kozmički um nepogrešivo reagira (prepoznaje odgovor) na tri razine svemirske stvarnosti. Ti su odgovori očiti samo umovima jasnog i dubokog razmišljanja. Ove razine stvarnosti su:

1. Uzročnost – domena stvarnosti fizičkih osjetila, znanstveno područje logičke uniformnosti, diferencijacija činjeničnog od nečinjeničnog, reflektirajući zaključci zasnovani na kozmičkom odgovoru. To je matematički oblik kozmičkog raspoznavanja.

2. Dužnost – domena stvarnosti morala u filozofskom području, arena razuma, prepoznavanje relativno pravog i krivog. To je prosudbeni oblik kozmičkog raspoznavanja.

3. Obožavanje – duhovno područje stvarnosti religioznog iskustva, osobna realizacija božanske zajednice, priznanje vrijednosti duha, osiguranje vječnog preživljavanja, uspon od statusa Božjih sluga u radost i slobodu sinova Boga. Ovo je najviši uvid kozmičkog uma, štovalački i obožavalački oblik kozmičkog raspoznavanja.

Ti znanstveni, moralni i duhovni uvidi, ta kozmička reagiranja, urođena su kozmičkom umu koji obdaruje sva bića slobodne volje. Iskustvo življenja uvijek razvija ove tri kozmičke intuicije; one su konstitutivne u samosvijesti reflektivnog razmišljanja. Ali tužno je zabilježiti da tako mali broj ljudi na uživa u njegovanju tih osobina hrabrog i neovisnog kozmičkog razmišljanja.

U lokalno svemirskom obdarenju uma, ta tri uvida kozmičkog uma čine a priori pretpostavke koje omogućuju čovjeku da funkcionira kao racionalna i samosvjesna ličnost u područjima znanosti, filozofije i religije. Drugim riječima, prepoznavanje stvarnosti ovih triju manifestacija Beskonačnog je kozmička tehnika samo-otkrivenja. Matematička logika osjetila prepoznaje materiju-energiju; um-razum intuitivno poznaje svoju moralnu dužnost; duh-vjera (obožavanje) je religija stvarnosti duhovnog iskustva. Ta tri osnovna čimbenika u reflektivnom razmišljanju mogu biti ujedinjena i koordinirana u razvoju ličnosti, ili mogu postati nerazmjerna i praktički nepovezana u svojim pojedinačnim funkcijama. Ali kada postanu ujedinjeni, oni stvaraju snažan karakter koji se sastoji u korelaciji činjenične znanosti, moralne filozofije i istinskog religioznog iskustva. A te tri kozmičke intuicije daju objektivnu valjanost, stvarnost, čovjekovom iskustvu u stvarima, značenjima i vrijednostima, i sa istim.
Svrha je obrazovanja kako razviti i izoštriti ove urođene darove ljudskog uma; svrha je civilizacije kako ih izraziti; svrha je životnog iskustva kako ih ostvariti; svrha je religije kako ih oplemeniti; i svrha je ličnosti kako ih ujediniti.

Oznake: um

- 23:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 29.08.2017.

ŽIVOT NAKON SMRTI FIZIČKOG TIJELA - VIŠI SVIJETOVI

Image and video hosting by TinyPic


Najvažnija spoznaja koja se mora usaditi u ljudska bića je da život ne prestaje nakon smrti fizičkog tijela, tako da ne možemo pobjeći od posljedica onoga što smo učinili. To je najvažnije.

Ovaj post je namjenjen ljudima koji misle da su istinski pobožni ali većina njih nije istinski pobožna, jer ne shvaćaju istinu. Oni su, zapravo, fanatici, oni sumnjaju. Ovo što iznosim se tiče znanja i mudrosti jer među njima postoji razlika. Mudrost se ne može prenijeti, jer u mnogo prilika mudrost zvuči poput budalaštine, jer ne postoje riječi za prenošenje mudrosti - ona je upućenost.

Kakva bi to magija mogla biti u smrti, prirodnom raspadu materijalnog tijela, da bi takav jednostavan korak smjesta transformirao smrtni i materijalni um u besmrtni i usavršeni duh? Takva uvjerenja nisu ništa drugo nego ugodna bajanja koja proizlaze iz neznanja i praznovjerja. Na dugom, dugom rajskom putu preživjelo ljudsko biće prelazi sa fizičkog evolucijskog svijeta na također fizičke arhitetonske svijetove i kako napreduje na planetama na kojima živi su sve manje materijalne.
Uvijek ovakav prijelaz posreduje između smrtnog statusa i kasnijeg statusa duha preživjelih ljudskih bića.

Ova područja su lokalno-svemirske sfere koje povezuju materijalne i duhovne razine egzistencije stvorenih bića. Svi ovi svjetovi su arhitektonske sfere i oni imaju dvostruko više elemenata od evolcijskih planeta. Takvi svjetovi koji su napravljeni po narudžbi, ne samo da obiluju teškim metalima i kristalima načinjenim od sto fizičkih elemenata, nego isto tako imaju točno sto oblika jedinstvene energetske organizacije koja nosi naziv morontija materijal. Rani život preživjelih smrtnika u lokalnim sustavima je vrlo sličan životu na našem sadašnjem materijalnom svijetu, a postaje sve manje fizički i više doista morontijalan na studijskim svjetovima zviježđa.

Kada se napreduje kroz život na višim razinama sukcesivno će vam se pružiti 570 novih tijela u svakoj fazi vaše progresivne transformacije. Od vremena odlaska sa materijalnih svjetova dok ne budete konstituirani kao prvi stupanj duha, proći ćete kroz 570 odvojenih i progresivnih promjena. Osam njih javljaju se u sustavu, 71 u zviježđu, a 491 za vrijeme boravka na planetama koji okružuje glavni svijet lokalnog svemira.

Tijekom ranog života na prvim prebivališnim svijetovima morat ćete često pribjegavati upotrebi tumača i prevoditelja. Oni znaju i govore sve jezike lokalnog svemira; oni su lingvisti svemirskih domena.
Nećete učiti nove jezike automatski; naučit ćete jezik tamo onako kako ga učite i ovdje, a ova briljantna bića će biti vaši nastavnici jezika. Prvi predmet studija na prebivališnim svjetovima bit će jezik Sustava, a zatim jezik Lokalnog svemira. I dok budete ovladavali novim jezicima, Morontija Pratitelji će vam biti učinkoviti tumači i strpljivi prevoditelji. Vi nikada neće naići na bilo kojeg posjetitelja ovih svjetova, a da se neki Morontija Pratitelj ne ponudi da posluži kao prevoditelj.

Svako biće koje dođe na ove svjetove ima svoj dom, mjesto boravka i odmora. Većina prebivališnih svjetova su strukture bez krova, veličanstveno izgrađene zidine s finim ukrasima. Zbog klimatskih i drugih fizičkih uvjeta koji prevladavaju na arhitektonskim svjetovima, krovovi su u potpunosti nepotrebni.
.

VIDLJIVI FIZIČKI SVEMIR
Plinovito, tekuće i kruto stanja su pitanja atomskih i molekularnih odnosa, ali gustoća je odnos prostora i mase. Gustoća ovisi izravno s količinom mase u prostoru i obrnuto s količinom prostora u masi, prostor između središnje jezgre materije i čestice koje kovitlaju oko tih centara, kao i prostor unutar takvog materijala čestica.

Naša Zemlja je linija ogromne energije, mali planet u krugu ogromne mase, najgušći naseljeni planet u Svemiru, gdje se zbog toga fizičko iskustvo ispoljava najviše od svih naseljenih planeta. Bića na drugim planetama imaju isto fizičko iskustvo ali ne tako jako, njihovi planeti imaju daleko manju gustoću.

Naš lokalni sustav se sastoji od preko 7.000 astronomskih grupa, ili fizičkih sustava, neki od kojih su podrijetla slična onim u našem solarnom sustavu. Astronomski centar je ogroman tamni otok prostora koji se sa popratnim područjem nalazi nedaleko od sjedišta sustavne vlasti. U našem sustavu se trenutno nalazi 619 naseljeni planet a 200 ih je još u pripremi. Naša planeta Zemlja ima broj 606.

Postoje više od dvije tisuće sunaca koja izlijevaju dalje svjetlo i energije u Sustavu, a naše sunce je prosječna plamena kugla. Od trideset sunca najbližih našem, samo tri su svjetlija. Visoke Ciilizacije su pokrenule specijalizirane energije struje koje dijeluju između pojedinih zvijezda i njihovih sustava. Te solarne peći, zajedno s tamnim divovima prostora, služe središtima moći i fizičkim kontrolorima kao dio stanica za učinkovitu koncentraciju i direktionizaciju energije krugova materijalne kreacije.

Zemlja je relativno izolirana na rubu našeg Lokalnog Sustava, naš solarni sustav, sa jednim izuzetkom, kao najudaljeniji postavljen od centralnog planeta lokalnog sustava -Jerusema, dok je sam naš Sustav najudaljeniji sustav našeg Zviježđa koje ima oko tisuću sustava, i to zviježđe je sada poprijeko vanjskog ruba našeg Lokalnog Svemira. Mi smo doista među najmanjim od svega stvorenoga a nakon Isusovog darivanja povišen je naš planet na položaj i čast velikog svemirskog interesa. Ponekad posljednji je prvi, a uistinu najmanje postaje najveće.

NEVIDLJIVI FIZIČKI SVEMIR NAŠEG LOKALNOG SUSTAVA
Drugi, za naše materijalne oči nevidljivi također materijalni planeti egzistiraju na frkvenciji ili brzinskim ovojnicama višim od brzine svjetla naše stvarnosti. One planete se nalaze u različitoj frekvenciji stvarnosti. Zbog brzina.

Administrativno središte Sustava se sastoji od nakupina arhitektonskih sfera, njih pedeset sedam – sam Jerusem, sedam velikih satelita, i četrdeset devet subsatelita. Jerusem, glavna sfera sustava (u Bibliji spominjan kao Nebeski Jeruzalem), gotovo je sto puta veći od Zemlje, iako je njegova gravitacija malo manja. Jerusemovi glavni sateliti su sedam tranzicijskih svjetova, koji su oko deset puta veći od Zemlje, dok je sedam subsatelita tih prijelaznih područja veličine Zemlje. Takve sfere nisu evolucijske kao naša planeta, oni su stvoreni i kao takvi i funkcioniraju.

Image and video hosting by TinyPic
Naš lokalni sustav Satania sa upravnim planetom Jerusemom, sedam svjetova prijelazne kulture koji svaki ima sedam satelita. ukupno 56 svjetova satanijskog sustava.

Energija na Jerusemu je vrhunski kontrolirana i cirkulira oko sfere u zoni kanala, koji su izravno hranjeni iz energetske točke prostora i njom se stručno upravlja (Visoka Civilizacija koja posjeduje dosegnuto savršenstvo, potpunu poslušnost prema Bogu). Prirodnu otpornost na prolaz te energije kroz fizičke kanale vođenja donose topline potrebne za proizvodnju ujednačene temperature Jerusema. Puno svjetlo i temperaturu održava na oko 21 stupnjeva celzijusa, dok je tijekom razdoblja svjetlosne recesije pada na nešto manje od 10 stupnjeva.

Rasvjeta sustava Jerusema ne bi trebalo biti tako teška shvatljiva. Nema dana i noći, ni sezone topline i hladnoće. Energetski transformatori održavaju 100.000 centara od kojih se razrijeđene energije projiciraju prema gore kroz planetarnu atmosferu, prolazi kroz određene promjene, dok ne dođe električna klima na strop sfere, a zatim se te energije reflektiraju natrag i dolje kao blago prosijavanje, pa čak i svjetlost oko intenziteta Zemljinog sunca kad sija iznad glave u deset ujutro.

Pod takvim uvjetima osvjetljenja, svjetlosne zrake se ne čine da dolaze iz jednog mjesta, one se prosijaju iz neba, proizlaze podjednako iz svih smjerova prostora. To svjetlo je vrlo slično prirodnom sunčevom svjetlu, osim da ono sadrži puno manje topline. Tako će se priznati da su takva sjedišta svjetova nisu svjetlosni u prostoru, i ako bi Jerusem bio vrlo blizu Zemlji, ne bi bio vidljiv.

Ova rasvjeta sfere se ravnomjerno održava u sedamdeset pet posto Jerusemskog dana, a onda se postupno smanjuje do, u vrijeme minimalnog osvjetljenja, svjetlost je tada kao kod našeg punog mjeseca na vedroj noći. To je miran sat za sve na Jerusemu. Emitiranje primaju samo stanice u pogonu tijekom ovog razdoblja odmora i rehabilitacije.

Jerusem prima blijedo svjetlo iz nekoliko obližnjih sunca - vrsta sjajane svjetlosti zvijezda - ali ne ovisi o njima, svjetovi kao Jerusem ne podliježu hirovima poremećaja sunca, niti su suočeni s problemom hlađenje ili umiranja sunca.

Sedam tranzicijskih svjetova i njihovih četrdeset devet satelita su grijani, osvijetljeni, opskrbljeni energijom, i navodnjavani Jerusemskom tehnikom.

FIZIČKE OSOBINE JERUSEMA

Na Jerusemu nema gorskih raspona Zemlje i drugih evolucijskih svjetova jer ne postoje ni potresi ni kiša, ali ćetmo uživati u lijepim visoravnima i drugim jedinstvenim varijacijama topografije i krajolika. Ogromna područja Jerusema sačuvana su u "prirodnom stanju", a raskoš tih dijelova je sasvim izvan snage ljudske imaginacije. Postoje tisuće i tisuće malih jezera, ali ne i razbiješnjenih rijeka ni ekspanzivnih oceana. Nema kiše, ni oluje ni snježne oluje, na bilo kojem od arhitektonskih svjetova, ali postoje dnevne oborine od kondenzacije vlage za vrijeme najnižih temperatura koje se događaju za vrijeme svjetlosne recesije. (Rosišta je veće na tri plinska svijeta nego na dvije plinske planet poput Zemlje.) Fizičke biljke života i svijet živih bića zahtijeva vlagu, ali to uglavnom dobivaju od podzemnih sustava cirkulacije koji se proteže na cijelom području, čak i do samih vrhova gorja. Ovaj vodeni sustav nije u potpunosti podzemni, jer postoji mnogo kanala međusobno povezanih pjenušavih jezerima Jerusema. Atmosfera Jerusema ima tri plinske smjese. Ovaj zrak je vrlo slična onom na Zemlji uz dodatak plina prilagođenog za disanja tog poretka života. Ovaj treći plina ni na koji način ne onesposobljava zrak za disanje životinja ili biljaka materijalnih vrsta.

Prijevozni sustav je u savezu sa cirkulacijom kretanja potoka energija, to je glavna struja energije koji se nalazi na intervalima od 18 kilometara. Do podešavanja fizikalnih mehanizama materijalna bića na planetu mogu nastaviti kretanje različitim tempom četri do osamsto kilometara na sat. Prijevozne ptice lete na oko sto osamdeset kilometara na sat zrakom. Mehanizmi Materijalnih Civilizacija putuju oko petsto kilometara na sat. Materijalni i početna domaća bića moraju koristiti ova mehanička prijevozna sredstva, ali duhovne ličnosti nastavljaju uz vezu vrhunske snage i duhovnih izvora energije.

Jerusem i pridruženi svjetovi su obdareni sa deset standardnih podjela fizičkog života karakterističnih za arhitektonske sfere Lokalnog Svemira. A budući da nema organske evolucije na Jerusemu, nema sukobljenih oblika života, bez borbe za opstanak, ne opstaju najjači. Umjesto toga postoji kreativna adaptacija koja nagovješćuje ljepotu, sklad i savršenstvo vječnog svijeta središnjeg i božanskog svemira. I u sve to kreativno savršenstvo je većina nevjerojatno miješanje fizičkog i morontia života, umjetnički kontrast od nebeskih obrtnika i naših bližnjih.

Jerusem je doista predznak rajske skale slave i veličanstvenosti. Ali nikada se ne možemo nadati da ćemo dobiti adekvatnu ideju ovih slavnih arhitektonskih svjetova u pokušaju opisa. Tu je tako malo toga da se može usporediti sa ičim na svijetu, a čak i tada stvari na Jerusemu tako nadilaze stvari Zemlje da je usporedba gotovo groteskna. Dok ne stignete na Jerusem, teško možete zamisliti sve kao pravi koncept nebeskog svijeta, ali to nije tako dugo vremena u budućnosti kada dolazi iskustvo na sustavnom kapitelu u usporedbi s nekim vremenom dolazka na više udaljene trening sfere svemira i Havone. Proizvodnja ili laboratorijski sektor Jerusema je veliko područje, onaj koji če zemaljski ljudi teško prepoznati jer nema pušenja dimnjaka, ipak, tu je zamršeno materijalno gospodarstvo povezano sa tim posebnim svjetovima, a tu je savršenstvo mehaničkih tehnika i fizičkih postignuća koja će zapanjiti, pa čak i izazvati strahopoštovanje naših najiskusnijih kemičara i izumitelja. Zaustavljanje je uzeto u obzir za ovom prvom svijetu pritvora u Rajskom putovanju koji je daleko više materijalan nego duhovan. Tijekom svog boravka na Jerusemu i tranzicijiskim svjetovima ste daleko bliži našem zemaljskom životu materijalnih stvari nego kasnije u životu unapređenja duhovnog postojanja.

Dok je bio na Zemlji, Isus je govorio o "mnogim stanovima u Očevom svemiru." Svih pedeset šest svjetova koji orkužuju Jeruzem na određeni način omogućuju postojanje prijelazne kulture uzlaznih smrtnika, dok sedam satelita koji okružuju prvi svijet preciznije nose naziv "prebivališni svjetovi."

Prijelazni svijet broj jedan je sam po sebi posvećen isključivo uzlaznim aktivnostima, kako predstavlja glavni centar finalističkog zbora koji je pripojen našem lokalnom Sustavu. Ovaj svjet trenutno služi kao glavno središte više od stotinu tisuća finalističkih skupina, dok svaka skupina obuhvaća tisuću proslavljenih bića. Nakon što određeni sustav ostvari status svjetla i života i kako prebivališni svjetovi jedan za drugim prestanu služiti kao stanice posvećene smrtničkoj obuci, rastući broj finalista preuzima ove starije i usavršenije sustave.
Uprava nad sedam prebivališnih svjetova počiva pod odgovornošću odgovarajućeg nadglednika i Melkizedeka. Na svakom svijetu djeluje aktivni upravitelj koji neposredno polaže račune jeruzemskim vladarima.

Na prvom prebivališnom svijetu sve preživjele osobe moraju zadovoljiti uvjete roditeljske uloge svojih rodnih planeta. Ni jedan materijalni smrtnik ne može izbjeći iskustvo podizanja djece, njihove ili tuđe, bilo na materijalnim svjetovima ili kasnije na finalističkim svjetovima Jeruzema. Očevi moraju proći kroz ovo bitno iskustvo jednako kao i majke. Vrlo je žalosno i pogrešno što suvremeni narodi na Zemlji smatraju da podizanje djece predstavlja prvenstveno majčinsku dužnost. Djeci trebaju očevi kao i majke, dok očevima treba ovo roditeljsko iskustvo jednako kao što treba i majkama. Škole koje podižu novorođenčad počivaju na prvom jeruzemskom svijetu prijelazne kulture. Ove škole za novorođenčad prvenstveno rade na podizanju i odgoju djece vremena, uključujući i djecu koja su umrla na evolutivnim svjetovima prije postignuća individualnog statusa u svemirskim arhivima. U slučaju opstanka bilo jednog ili oba roditelja ovakvog djeteta, čuvar sudbine daje punomoć svom suradniku iz reda kerubima da djeluje kao čuvar djetetovog potencijalnog identiteta, predajući ovom kerubimu odgovornost izručenja ove nerazvijene duše u ruke Učitelja Prebivališnih Svjetova u probnim vrtićima ovih svjetova.

Ovi štićenici, ova novorođenčad uzlaznih smrtnika, uvijek primaju personifikaciju u izvornom fizičkom statusu u vijeme smrti, jedno bez reproduktivne moći. I buđenje nastupa upravo u času dolaska njihovih roditelja na prvi prebivališni svijet. I ova djeca zatim primaju svaku priliku, u svom novom obličju, izabrati nebeski put jednako kao što bi to bila u stanju učiniti na svjetovima koji su posvjedočili preuranjeni svršetak njihovog života.

Na dječjem svijetu, uvjetna bića se djele u grupe ovisno o tome da li imaju Fragmente Boga-Tajanstvenog Osmatrača, jer oni dolaze u umove ove materijalne djece jednako kao što to čine na svjetovima prostora. Djeca koja nisu dostigla dob primitka Osmatrača žive u petočlanim obiteljima i mogu biti bilo mlađa ili staria od godinu dana, sve do otprilike pet godina ili sve do Osmatračevog dolaska.

Sva djeca evolucijskih svjetova koja imaju Tajanstvene Osmatrače ali koja prije smrti nisu donijela odluku u pogledu Rajskog puta, jednako tako primaju personifikaciju na tom svijetu sustava, gdje jednako tako rastu u obiteljima Materijalnih Civilizacija i njihovih kao i djeca koja su pristigla bez Osmatrača, a koja s vremenom primaju Tajanstvene Promatrače nakon što dostignu dob koja predstavlja uvjet donošenju moralnih odluka.
Mladež i djeca finalističkog svijeta koja imaju Osmatrače (Izvorni fragment Boga), u dobi od šest do četrnaest godina, jednako odrastaju u petočlanim obiteljima; ove obitelji obuhvaćaju djecu od šest, osam, deset, dvanaest i četrnaest godina. Nakon šesnaeste godine, čim donesu konačnu odluku, djeca prelaze na prvi prebivališni svijet i započinju ići Rajskim putem. Dok postoje djeca u nekim slučajevima donesu odluku prije šesnaeste godine smjesta prelazeći na uzlazne svjetove, prema standardima Urantije vrlo mali broj djece ispod šesnaeste godine pristiže na prebivališne svjetove.

PRIJELAZ SA ZEMLJE NA PRVI SVIJET

Na prebivališnim svjetovima smrtna bića koja se ovom prilikom podižu iz mrtvih nastavljaju svoje živote upravo tako gdje ih je zatekla smrt. Dok pri prelasku sa Zemlje na prvi prebivališni svijet mogli bi primijetiti bitniju razliku, da smo bili rođeni na normalnijem i naprednijem vremenskom svijetu, teško da bi primijetili razliku izuzev što bi imali drugačije tijelo; čovjekov tjelesni hram ostaje na rodnom svijetu.

U samom centru aktivnosti prvog prebivališnog svijeta počiva centar za podizanje mrtvih, ogromni hram posvećen sklapanju ličnosti.

Na prvom prebivališnom svijetu (ili na nekom drugom u slučaju naprednijeg statusa) možete nastaviti s intelektualnom obukom i duhovnim razvojem upravo na istoj onoj razini gdje ste bili prekinuti prilikom smrti. Između časa planetarne smrti i uskrsnuća na prebivališnom svijetu, smrtni čovjek ne prima ništa drugo izuzev spoznaje činjenice da je preživio smrt. Ovdje nastavljate upravo tamo gdje ste prekinuli na Zemlji.

Gotovo cijelo iskustvo življenja na prvom prebivališnom svijetu počiva u otklanjanju nedostataka. Preživjela bića prvog smještajnog svijeta u sebi nose tako mnogobrojne i raznolike nedostatke u pogledu karaktera smrtnog bića i mjere ljudskog iskustva, da glavne aktivnosti ovog svijeta počivaju na korekciji i ispravci ovih mnogostrukih nasljeđa tjelesnog života na materijalnim evolucijskim svjetovima vremena i prostora.

Ako se ne trabate zadržati na prvom prebivališnom svijetu, na koncu desetodnevnog odmora ponovo odlazite na počinak i odlazite na drugi svijet, i nakon svakih deset dana nastavljate napredovati dok ne stignete do svog položaja.
Pri svakom napretku s jednog prebivališnog svijeta na drugi, primate novoizgrađeno i prikladno prilagođeno tijelo. Nakon što pođete na počinak sa serafskim prijevoznicima, budite se s novim ali nerazvijenim tijelom u dvoranama uskrsnuća, upravo kao što se bili stigli na prvi prebivališni svijet izuzev što Fragment Boga (Duša) ostaje uz vas prilikom ovog prijelaznog sna između prebivališnih svjetova. Vaša ličnost ostaje nedirnuta nakon što pređete s evolucijskog svjeta (Zemlje) na početne prebivališne svjetove.

Premda imate nova tijela, kroz svih sedam svjetova nastavljate jesti, piti i odmarati se. Ovdje živite na novoj hrani, vrsti živuće energije koja nije poznata na materijalnim svjetovima. Ta tijela potpuno koriste vodu i hranu; nema otpada. Razmislite o slijedećem: Prvi prebivališni svijet je uveliko materijalan planet koji predstavlja početke novog režima. Vi ste tu još uvijek ljudsko biće i dok kao takvi niste daleko od ograničenih gledišta smrtničkog života, na svakom se svijetu može vidjeti jasan napredak. Sa svijeta na svijet postajete sve manje materijalni, sve intelektualniji i ponešto više duhovni. Najbitniji duhovni napredak nastupa na posljednja tri od sedam progresivnih svjetova.

PROBLEMI SA PRIJELAZOM NAKON SMRTI
Međutim, duše koje su došle na ovaj naš planet Zemlju postale su, u svojim fizičkim tijelima, neodgovorne. Ovo je postao planet želje. Duše koje se ovdje nalaze ponašaju se kao da su u živom pijesku i kao da se koprcaju i nestaju u toj želji. Važno je da mi evoluiramo, jer bez evolucije ovog planeta, ni drugi planeti u Svemiru ne mogu ići naprijed. On je zaustavio rast Svemira. Važno je da se podigne razina svijesti našeg planeta. Upravo ljubav s ovog planeta je ono što stvara energiju koja hrani Boga. A naš je planet zaustavio rast dijela Svemira, umjesto da evoluira onako kako treba, da postane jedno s Božanskim. Mnoge od ovih duša koje ovdje žive, kad umru, zarobljene su u atmosferi ovog planeta, a onda se stalno iznova rađaju u istom svijetu i čini se da nikud ne idu. Naš je planet prvotno stvoren da poduči ravnoteži između duhovnog i fizičkog svijeta. Ali, u tom fizičkom svijetu duše su upale u materijalizam, i stoga ta bića nikad ne evoluiraju izvan pojasa ovog planeta. Njihove se želje još uvijek nalaze u njihovim mislima i osjećajima, a njihove ih želje drže prikovanima za ovaj planet i stoga se događa umnožavanje koje će se nastaviti dok ovaj planet ne potone.

Ono što je bilo isplanirano za planet Zemlju, nije se dogodilo. Premda je otkriveno da od svih planeta u Svemiru ona ima najviše ljepote, najveću raznolikost promjene, otkriveno je da oni koji žive na planetu Zemlji imaju veliko fizičko svojstvo, kakvo ne postoji na drugim planetima. Duše su se prilijepile na planet Zemlju.

Tu priljepljenost uzrokuje gravitacijska gustoća i privid da je ona stvarna. Priljepljenost je osjećajna, ona potiče od nesposobnosti da se tijelo ukloni iz sebe u gravitacijskoj gustoći. Kad uklonite tijelo iz sebe, ono se deblokira, tako da se može ublažiti osjećajna gravitacijska gustoća i ugledati prava stvarnost. Ovaj je planet stvoren da bi bio raj i da bi Zemlja imala svu svoju raznolikost bilo je neophodno stvoriti je gravitacijski gustom.

Za neke duše, njihov izbor da budu rođene u ovo vrijeme nije služio evolucijskom procesu njihovog rasta, već je bio u službi ovog planeta, da bi istaknule važnost shvaćanja Zemljinog mjesta u Svemiru i ljudskih bića na njoj. Postoje mnogi koji su u ovo vrijeme došli na Zemlju, koji su izabrali doći ovdje zbog potreba Svemira, da bi pomogli.

Baš kao što je Stvoritelj sveznajući, i svaka pojedina duša je sveznajuća i postoje različiti putevi kojima svaka pojedina duša može krenuti. U vrijeme dolaska na planet Zemlju, duše izrade svoju kartu, one se ograniče u svom izboru, ali sa sobom donesu kartu, tako da imaju izbor oko toga slijediti tu kartu ili ne. Zbog toga što Stvoritelj zna sve, to ne znači da postoji miješanje u živote ljudskih bića.

To je ujedno jedan od ključnih problema opstanka ovog našeg planeta koji je postao usko grlo napretka za duše i velika prijetnja populacijskog prenapučavanja i ekološkog urušavanja.

Oznake: religija

- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 09.08.2017.

Isus i Muhamed - slabo poznato porijeklo islama

Image and video hosting by TinyPic
Image and video hosting by TinyPic
Seyyid Lokman (1583) - Isusa Krista nose dva anđela s minareta u Damasku / Topkapi Palace Museum, Istanbul /

Suvremeno zapadno mišljenje o islamu hranjeno je pretpostavkom o nespojivim razlikama između islama i kršćanstva koje se dokazuju dugom poviješću njihova rivalstva. Suprotno tome, novija istraživanja pokazuju kako su počeci islama usko povezani s kršćanskom tradicijom, pa je i sam Isus, neovisno o kasnijem, politički motiviranom potiskivanju, u Kuranu zauzimao važno mjesto.

Nije lako baviti se pitanjem islama i njegova porijekla i pri tom izbjeći aktualnosti i teme koje se ponavljaju i nameću, poput neizostavnog “džihada”. Multidisciplinarna studija Kurana – dakle ono što nije samo teološki komentar – znanost je u nastajanju. Sveta knjiga muslimana često se predstavlja kao “tekst bez konteksta”, zbog svoje kompleksne literarne strukture i nemogućnosti da se odredi vrijeme nastanka sura (poglavlja), ili čak da se odredi cjelokupni kronološki redoslijed njihove objave. Ulog je velik jer bolje poznavanje historijskog i društvenog konteksta u kojem se pojavila posljednja od tri velike monoteističke religije bi moglo pomoći da se prevladaju suvremeni političko-religijski izazovi.

U pogledu vjerovanja u Kur'anu se ne objavljuje ništa novo i u njemu jasno piše, da je Kur'an samo opomena. Grubo procjenjujući, u Kuranu je oko 40% prepričavanja starozavjetnih knjiga Biblije, oko 30% prepričavanje Evanđelja, dok je ostalo namijenjeno uspostavi svojevrsne civilizacije u jednom od najzaostalijih dijelova svijeta. Tu su propisi kako pisati ugovore, tko može svjedočiti na sudu, o razvodu braka i slično. u njemu izričito piše: Kuran je samo opomena ljudima! (81,27)

Dijalogu između kršćana i muslimana, baš kao i odvajanju svjetovnog od duhovnog, može samo koristiti ovakav podsjetnik na izvornu bliskost između križa i polumjeseca. Kako govore brojni istraživači različitih nacionalnosti i horizonata, za islam je Isus jednako bitna ličnost kao Adam, prvi čovjek. Isa, sin Merjemin, dakle Isus sin Marijin, jest onaj koji dolazi na kraju vremena ubiti Antikrista. No iako znaju da onaj kojeg nazivaju mesih, drukčije rečeno “mesija”, zaista jest jedan od “njihovih” proroka, veliki broj muslimana nije svjestan temeljnog i jedinstvenog mjesta koje on zauzima u Kuranu.
Naime, predstavljen je kao “duh”, “dah” i “riječ” Božja. To je prekrasan i izniman čovjek, sposoban činiti čuda. S druge strane, sveta knjiga o Muhamedu govori više lakonski: običan čovjek (ne čini čuda), “samo” poslanik (resul) Alaha, i jedan prorok (nabi) među mnogima. Bliskost između dvije religije ilustrirana je također važnošću koja se pripisuje Mariji koja je u Kuranu jedina žena označena imenom i spomenuta u više navrata, čak joj je posvećena sura 19.

Dok se rječnik koji stvara podjele konsolidira – mislim naročito na vraćanje termina “križari” koji radikalni islamisti koriste za kršćane, ili konfuziju između islama i političkog islamizma kod velikog broja Zapadnjaka – isticanje ovog srodstva moglo bi doprinijeti smirivanju napetih odnosa. Isto tako, u društvu obilježenom rastućim nepoznavanjem religije, ono diskreditira uobičajeni mišljenje o drukčijem islamu u odnosu prema judeokršćanstvu. Naravno, može se prigovoriti da su teološke razlike značajne. Tako Kuran odriče božansku narav Isusu, iako zadržava – i brani – bezgrešno začeće. Isto tako, tvrdi da Isus nije umro razapet gdje su mu posvećuje dva ajeta (157. i 158.) sure IV. gdje je naročito rečeno da su oni koji vjeruju da su vidjeli mesiju na križu žrtve iluzije: “[To raspeće] im se pričinilo”. Štoviše, islam je vrlo nepopustljiv u odnosu na kršćanstvo, koje optužuje da je raskinulo sa strogim monoteizmom (širk) dodajući Bogu Isusa i Duha Svetog.

Razlike nisu bezazlene jer izazivaju mnogobrojne polemike i sukobe. Tako sa treba pokazati da islam nije rođen u opoziciji s kršćanstvom, nego se na izvjesni način na njega nastavlja, dakle nastaje kao pokušaj reforme. Ustvari, islamska religija nastavlja ili preformulira kršćanske doktrine kakve su postojale u VII. stoljeću. To je slučaj s doketizmom, herezom s početaka kršćanstva koja je Kristovu smrt na križu smatrala nemogućom. A mjesto Marije u Kuranu rasvjetljuje se čitanjem nekih apokrifnih tekstova, dakle onih koji se suprotstavljaju “kanonskim”, koje Crkva ne priznaje i u kojima se ona uopće ne spominje.
Na historijskom planu islam u nastajanju uopće nije stran teološkim debatama svojeg doba. Na neki način on zatvara beskrajne prijepore o naravi Krista. Istaknuto mjesto Isusa u Kuranu daje naslutiti da se Muhamed obraća i kršćanima, ne samo politeistima Meke i arapskog poluotoka, kako bi ih pridobio za svoju stvar. To je uostalom jedan od razloga – nipošto jedini – munjevite brzine kojom kršćansko stanovništvo Levanta usvaja ovu novu religiju.

Je li islam izniknuo kao presađena reznica kršćanstva? Sasvim sigurno da odgovor izveden iz znanstvenih i historijskih argumenata nije moguć. No jasno je da postoji odnos “intertekstualnosti” između islama u nastajanju i kršćanstva kakvo je postojalo u VII. stoljeću.
U muslimanskom svijetu raširen je judeofobni osjećaj koji se raspiruje sudbinom Palestinaca, ali koji se također oslanja na određeno čitanje Kurana. Zbog toga treba uzeti u obzir kontekst u kojem su se pojavili određeni ajeti. Kad optužuje Židove da su zahtijevali Kristovu smrt, Kuran i ondje preuzima kršćanske ideje vrlo raširene u VII. stoljeću, ideje koje će još dugo i žilavo opstajati. Trebat će sačekati 1963. kako bi papa Ivan XXIII. izgovorio molitvu: “Oprosti nam za prokletstvo koje smo nepravedno nanijeli Židovima. Oprosti nam jer smo te svojim grijehom, razapeli po drugi put.”

Isto tako, veliki broj stručnjaka podsjeća da je sukob između Muhameda i dvaju židovskih plemena iz Medine – grada u kojem je pronašao utočište nakon bijega iz Meke (Hidžra, 622., dakle dvanaest godina od početka objave) – bio političkog, ali i teološkog karaktera. Na historijskom planu poslanik je, nastavljajući Mojsija i Isusa i smatrajući da reformira judaizam i kršćanstvo koji se u Kuranu smatraju alteracijama u odnosu na izvornu religiju, vjerojatno došao u sukob s rabinima. To ove specijaliste navodi na tvrdnje da knjiga nije antižidovska, nego antirabinska.

Jedno stoljeće nakon nastanka, islam – sada u punoj teritorijalnoj ekspanziji – oslobodit će se malo po malo zaštitničke figure Isusa i dati istaknuto mjesto Muhamedu. Razlike u odnosu na kršćanstvo produbit će se tijekom stoljeća. Ali jasno je da je potrebno novo čitanje Kurana koje uzima u obzir historijski i socijalni kontekst u kojem je nastao. To je neophodna etapa koja bi mogla obnoviti islamsku misao. Zaustavljen još od XI. stoljeća, ovaj idžtihad, ili drukčije rečeno interpretacija tekstova, koja je bila bogata tijekom nekoliko stoljeća nakon smrti proroka 632., danas je tek duga iterativna petlja u kojoj se slijede isti komentari komentara svete knjige.

U ovoj nužnoj reviziji mogu nam pomoći još neke znanosti: lingvistika – za detaljnu studiju kuranskog arapskog i njegovih brojnih pozajmica u drugim jezicima, naročito sirjačkom, semitskom jeziku izvedenom iz aramejskog – kao i antropologija, dragocjena su oruđa. Uz to i arheologija, čija će otkrića omogućiti da se bolje shvati historijski kontekst objave – pod uvjetom da, naravno, Saudijska Arabija dozvoli veći broj istraživanja na svojem tlu. Potom će trebati popularizirati poruke koje donose reinterpretacije kuranskog teksta. No možemo pretpostaviti da se to neće dogoditi bez poteškoća.

Oznake: isus i muhamed

- 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.06.2017.

ALLAH

Image and video hosting by TinyPic
Povjest riječi Allah dolazi od najstarije pisane riječi za Boga, El, koja je korištena još u starozavjetnim spisima. Daljnjni razvoj riječi je išao: El- Eloah(- Elohim pl.)- Elloah- Ellah- Allah. U prastara vremena (10 000 godina prije nove ere) El je bila najčasnija riječ.
Mnogi muslimani koji su nepoznavatelji svoje religije smatraju da Allah znači i doslovni termin za riječ: Bog. No, to nije točno. Učeni muslimani znaju da je Allah osobno ime Boga. Poznata izjava među muslimanima "nema Boga osim Allaha" na arapski se čita: La illah illa allah.
U rečenici riječ "illah" je riječ koja znači "bog", a Allah je osobno ime tog boga. Riječ (La) illah je dakle općeniti termin za Boga. Muslimani u nekim prijevodima Kur'ana na hrvatski/bosanski prevode iz izvornika "U ime Allaha" kao "U ime Boga". U Kur'anu - u izvorniku ne piše u ime "illah" (boga, općeniti termin), nego u ime Allaha (osobno ime). Takav prijevod Kur'ana je plod želje nearapskih muslimana da se Allah prihvati kao općenita riječ za Boga. Svi anđeli u islamu imaju nastavak "El", umjesto "Ah", ili "Allah" (Gabrij-El, umjesto Gabri-Allah) i Kur'an tu ima za anđele preuzete nazive Starog zavjeta koji je sadržavao Božje ime u sebi: ime ("El") i ne svjedoče za isto islamsko ime Boga i isti izvor koji je arapskog jezika kao riječ: Allah. O izvoru tog osobnog imena riječi Allah više će reći ovaj prevedeni tekst o predislamskoj poganskoj Meki. Jedan od razloga zašto je glavni moto Muhameda "nema Boga osim jednoga" je upravo i mnogobrojno pogansko stanovništvo sa raznim poganskim bogovima, kao svakodnevnica tadašnjih arapskih prostora.
Allah je ime jedinoga Boga u Islamu. Ime ''Allah'' je predislamska složenica arapske riječi ''La-ilah'' koja znači Bog, s članom ''il'' i izvedenica je od (la) illah (božanstvo). Arapsko ime za Boga je riječ ''La-ilah''. To je općeniti pojam za bilo kojeg boga koji se smatrao najvišim bogom. Različita arapska plemena su upotrebljavala riječ ''Allah'' u odnosu da bi izrazili svoga osobnog najvišeg boga. Allah je bio štovan u Kabi, odnosno u Meki od poganskih Arapa puno prije vremena nego se pojavio Muhamed. Isto tako to je bilo ime glavnoga boga među brojnim idolima (360) u Kabi, tj. Meki prije nego ih je Muhamed okrenuo u monoteiste. Povjesničari su dokazali da za boga mjeseca imenom ''Hubal'' kojemu su se arapi molili u Kabi, koristili riječ Allah za vrijeme molitve.
Danas, musliman je onaj koji se podređuje volji Boga - Allaha.
Islam znači podređenje/podložnost (Allahu), ali izvorno značenje jest snaga koja je karakterizirala pustinjskog ratnika koji se je suočen s nemogućim okolnostima, borio do smrti za svoje pleme.

Mnogi vjeruju da je riječ ''Allah'' izvedenica od srednjoistočne riječi ''el'' koja u Ugaritskom, Kananskom i Hebrjeskom može značiti bilo istinskog, bilo lažnog Boga. Međutim izgleda da ovdje slučaj nije takav, jer "izvor imena Allah datira u vrijeme prije muslimana. Allah nije uobičajeno ime koje znači ''Bog'' pisano velikim, ili ''bog'' pisano malim početnim slovom." (Encyclopedia of Religion and Ethics (ed. Hastings), I:326.)
Prema Enciklopediji Religija, Allah se podudara s babilonskim bogom Baalom kojeg su Arapi poznavali puno prije nego ga je Muhamed počeo štovati kao vrhovnog Boga. Prije Islama, Arapi su priznavali puno bogova i božica, a svako je pleme imalo svoje osobno božanstvo. Isto tako su postojala prirodna božanstva. Allah je bio bog lokalnog plemena Quarish, koje je bilo Muhamedovo pleme prije nego je utemeljio Islam i odveo svoje ljude van politeizma. Allah je tada bio poznat kao ''Bog Mjeseca'', koji je imao tri kćeri koje su bile posrednice ljudima do Allaha. Njihova imena su bila Al-at, Al-uzza i Al-Manat, i bile su tri božice. Prve dvije Allahove kćeri imale su imena, tj ženski oblik imena Allah. Hubal je bio glavni bog Kabe među 360 božanstava. Hubal je bio kip naličjem na čovjeka čije je tijelo bilo izrađeno od crvenih dragih kamenja, a ruke su bile izrađene od zlata. (Referenca Islam George Braswell Jr.)
Zbog knjige "Sotonski stihovi" koja je govorila o stihovima Kur'ana i stihovima hadisa koji ukazuju kako je Muhamed priznao Allahove kćeri kao poganske božice koje su i tada bile smatrane Allahovim kćerima (Muhamed je to učinio prije nego je imao vlast nad tim poganima), taj autor je dobio fetvu na smrt 1989. od ajatolaha Homeinija).
"Povjesničari kao Vaqqidi su smatrali da je Allah u biti vrhovni od tih 360 bogova koji su bili štovani u Arabiji kad je već Muhamed postao nadmoćan. Tako Ibn Al-Kalbi daje 27 imena predislamskim bogovima. Zanimljiva činjenica jest da je malo muslimana htjelo prihvatiti da je Allah već bio štovan u Kabi u Meki od arapskih pogana prije dolaska Muhameda. Čak neki muslimani bi se razbijesnili kada bi se susreli s ovom činjenicom. Ali nažalost, povijest nije na njihovoj strani, jer pre islamska literatura govori o ovome. " (G. J. O. Moshay, Who Is This Allah? (Dorchester House, Bucks, UK, 1994), pg. 138).

Povijest je pokazala da su Meka i sveti kamen Kaba, bila svetišta za predislamske pogane Arape. Štoviše, bivše ime za Kabu bilo je Beit-Allah, što znaći Kuća Allahova. Rečeno je da je to prvo što je izgrađeno u raju. Ovo je kontradistinkciji s onim što je Mojsije naredio da se sagradi. Dakle to je nešto što muslimani namjerno izostavljaju u svom čitanju Biblije.
Kur'an nam kaže da je Muhamed izbacio druge idole van i učinio jednoga boga vrhovnim i sebe stavio za glasnika. Zadržao je Kabu kao sveto mjesto i potvrdio da crni kamen ima moć oprati grijehe. Zadužio je svakog vjernika da napravi hodočašće crnom kamenu makar jednom u životu. (Sura 22:26-37). Nijedan svetac Staroga zavjeta nikada nije napravio hodočašće prema Kabi i poljubio crni kamen, unatoč pričama kako su Abraham i Išmael obnovili to svetište.
Muhamed je upotrijebio ime Allah, koje je prije bilo ime određenog idola bez da ga je ikad razlučio od idola koje su ljudi Meke u to vrijeme već štovali. To je bila modifikacija prijašnjeg štovanja poganskih arapa bez ikakve potpune promjene. Nikada nije ukazano ljudima da prestanu štovati lažnog od pravog Allaha.

Al-lat u kojem je T na kraju imena Allah, bilo je predstavljeno u obliku četvrtastog kamena čije je glavno svetište bio grad Taif. U svetištu je bio crni kamen u gradu imenom Qudayd između Meke i Medine. Bila je božica sudbine, odnosno ženski duplikat Allaha. Al-uzza je bila božica istoka Meke. Izvori govore da je bilo čak žrtvovanja ljudi njoj u čast i islamska tradicija govori priču o Muhamedovu djedu koji je zamalo žrtvovao svoga sina, tj Muhamedovog oca toj božici. Ono što je spriječilo da se to dogodi bilo je traženje savjeta od jedne proročice koja mu je rekla da napravi zamjenu, tj da svoga sina zamjeni za stotinu deva. Muslimani ovo vide kao volju Allaha da bi se mogao roditi Muhamed. (Referenca Muhammad husain haykal, Hayat mohammed)
"Ime Allah, kao što je Kur'an sam svjedok tome, bilo je dobro poznato u preislamskoj Arabiji. Doista, oboje, kao i njegova ženska forma, Allat, su pronađeni nerijetko među deriviranim Božjim imenima u natpisima iz Sjeverne Afrike." (Arthur Jeffrey, ed., Islam: Muhammad and His Religion (1958), p. 85.).

Doslovno ime Muhamedova oca u arapskom je Abd Allah. Ime njegova ujaka je Obred Allah. Ova imena pokazuju odanost Muhamedovih obitelji poganskim korijenima, a isto tako dokazuju da je Allah bio dio politeističkog sistema štovanja prije nego je izabran za vrhovnog i jedinog boga naspram ostalih bogova. Ovo bi trebao biti dokaz za pre islamske korijene imena Allah za muslimane. Treba imati na umu da su oni bili pogani kada su koristili ovo ime. Obiteljsko ime je držao iznad svih ostalih imena. Muhamed je imao dobre namjere da izbavi svoj narod od politeističkog štovanja, ali nije išao dovoljno daleko s reformom.

Meka je bila mjesto gdje je idol Allah lociran, tako da bi se ljudi mogli okrenuti u tom smjeru za vrijeme molitve. Isto tako, prije Islama ljudi bi molili 5 puta na dan okrenuti prema Meki (The Encyclopedia of Islam p.303). Prije početka Islama, svako arapsko pleme koristilo je ime Allah za vlastitoga velikog boga. Ovo je razlog zašto je Hubal, bog mjeseca (znan i po drugim imenima, te se Hubal po nekim povjesničarima izgovarao kao Hu-baal), bio središnji fokus molitve u Kabi, i ljudi kada bi se molili Hubalu, koristili su riječ Allah. Nadalje, polumjesec bio je simbol boga mjeseca Allaha (Hubal) i dalje je simbol Islama dan danas (iako su mu muslimani promijenili značenje - od Meke do mjeseca Islam će se proširiti). Danas teško da će se naći musliman koju poznaje svoje drevne korijene. Povijest ga bilježi kao drevni poganski simbol plodnosti koji se može naći kroz cijeli bliski istok. Dakle, Muhamed je razvalio idole koji su vodili ljude u idolatriju, ali je zadržao crni kamen koji muslimani dan danas štuju poljupcem. Stoga ovo je još jedna praksa koja potječe prije vremena nego li se pojavio Muhamed.

Muhamed je učinio Allaha jednim bićem koje, za razliku od Biblijskog Boga koji se naziva ocem, nema sina. Zbog ovakvog prikazivanja, nepostoji ljubav ili prijateljstvo između božanstva prije nego je Bog stvorio čovjeka. Stoga su stvaranje i čovjek postali nužnost da Bog izrazi svoje atribute ili karakteristike. Ovaj Bog nikada nije otkrio samoga sebe čovjeku, nego jedino kroz svoju volju. Ovaj Bog je razdvojen od čovjeka da ga je nemoguće spoznati na osoban način, jer se jedino obraća čovjeku kroz svoj zakon i volju. To je religija poslušnosti bez razlike od bilo koje ostale slične religije.

Muslimanima je Bog striktno singularan, sve videći, sve čujući, svemogući, on je prvi i posljednji. Ali ono u čemu se razlikuje jest da on nema Sina i ne može ga se zvati Ocem koji je u odnosu sa svojim Sinom na jedinstveni način. Od 99 imena za ime Božje u Islamu, ni jedno nije ''Otac'' ili da čak ima osobne konotacije. Ta razlika se ne smije prijeći. Biblijski Bog je osoban i želi prijateljstvo s svakim. Islam prikazuje Boga kao onoga koji očekuje da izvršavamo religijske dužnosti, ili će se u protivnom naljutiti. Postoje pravila za poslušnost i pojedinac može udovoljiti ali nikada ga osobno upoznati. Nikada ni jedan musliman se nije našao koji bi smatrao da bi mogao imati osobni odnos s njime, pričajući Mu i ljubeći Ga. Isus je nasuprot tome naučio kršćane moliti. ''Oče naš koji jesi na nebesima''. (Mt 6,9). Kroz cijeli Stari zavjet, Bog je bio realan prorocima kojima se osobno obraćao i oni Njemu isto tako. ''Nemamo li svi jednoga Oca? Nije li nas jedan Bog sve stvorio? (Mal 2,10)

U Islamu neki tvrde ukoliko pojedinac zapamti 99 imena koja se pridaju Allahu i nauči ih, ući će u raj jer ona daju vjerniku moć, čineći ga svjesnim Boga. Ali niti Kur'an niti hadisi ne govore o tim imenima na takav način. U Kur'anu sure počinju s ''U ime Allaha, mlostivog, samilosnog''. Ipak u islamskoj praksi bog je prikazan kao neumoljiv, grub, imajući milosti samo onima koji ispravno djeluju, a veoma tvrdo postupajući s ostalima.

Za muslimana Bog Biblije koji je opisan kao trojstven, je uvredljiv i poganski, podsjećajući ga na idole koje je Muhamed uništio. To je zabilježeno u Kur'anu, i to se interpretira kao 3 različita boga ujedinjena u jednome. ''Nevjernici su oni koji kažu Bog je jedan od trojice. Nema Boga doli jednoga Boga''. I dok muslimani priznaju Isusovo bezgrešno začeće, niječu Mu preegzistenciju koja bi implicirala da je Bog. Nazivati proroka Bogom bi bilo bogohulno. ''Zaista Allah neće oprostiti da mu se neko drugi smatra ravnim...''.

Oznake: allah

- 22:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.06.2017.

ZNAČAJ DUHOVA

Image and video hosting by TinyPic
Na dan 04.lipnja 2017 katolička crkva obilježava dan duhova. Evo što to znači

Isus je živio na Zemlji i učio evanđelje koje je otkupilo čovjeka od praznovjerja da je dijete đavla i povisilo ga na dostojanstvo sina Božjeg po vjeri. Ova je poruka, koju je Isus propovijedao i živio u svoje doba, učinkovito ublažavala čovjekove duhovne teškoće u vrijeme svoje objave. A nakon što je osobno napustio ovaj svijet, Isus je na svoje mjesto poslao svoj Duh Istine koji je osmišljen kao utjecaj koji će živjeti u ljudima i koji će iz generacije u generaciju nuditi novu i svježu formulaciju Isusove poruke, tako da svaka nova skupina smrtnika koja se pojavi na Zemlji može primiti novu i aktuelnu verziju evanđelja, upravo takvo osobno prosvjetljenje i grupno vodstvo koje učinkovito ublažava čovjekove nove i višestruke duhovne poteškoće.

Prva misija ovog duha je, naravno, potaknuti i personalizirati istinu, jer je razumijevanje istine najviši oblik ljudske slobode. Ovaj duh pored toga nastoji uništiti vjernikov osjećaj sirotanstva. Nakon što je Isus živio među ljudima, svi vjernici bi doživjeli osjećaj usamljenosti da Duh Istine nije došao živjeti u ljudskim srcima.

Ovo darivanje Sinova duha je učinkovito pripremilo sve mentalno zdrave ljude za univerzalno darivanje Očeva duha cijelom čovječanstvu. U određenom smislu, ovaj Duh Istine je duh Oca Svih kao i duh Sina Stvoritelja.

Nemojte napraviti grešku očekujući da postanete duboko intelektualno svjesni izlivenog Duha Istine. Duh nikada ne stvara svijest o samom sebi, već jedino svijest o Isusu. Isus je od samog početka tvrdio kako duh neće govoriti o sebi. Stoga dokaz odnosa s Duhom Istine ne počiva u vašoj svijesti tog duha, nego u vašem doživljaju sve dubljeg prijateljstva s Isusom.

Duh je došao da pomogne ljudima da se sjete Učiteljevih riječi i da ih bolje razumiju, te da osvjetli i nanovo protumači njegov zemaljski život.

Pored toga, Duh Istine je došao pomoći vjernicima da posvjedoče stvarnosti Isusovih učenja i njegova života u ljudskom obličju, koji on nanovo i iznova živi u individualnim vjernicima svake nove generacije Božjih sinova koji su ispunjeni duhom.

Tako izgleda da je Duh Istine došao da povede sve vjernike u svu istinu, u rastuće poznavanje iskustva življenja i porasta duhovne svijesti stvarnosti vječnog i sve naprednijeg statusa Božjeg sina.

Isus je živio život otkrivenja čovjekovog pokoravanja Božjoj volji, a ne primjer koji ljudi doslovce trebaju pokušali slijediti. Taj zemaljski život, smrt na križu i prateće uskrsnuće, su s vremenom postali novo evanđelje o cijeni otkupnine koju su ljudi morali platiti za iskupljenje od kobnog stiska zla – od osude uvrijeđenog Boga. Ipak, iako je to evanđelje postalo jako iskrivljeno, ostaje činjenica da je ova nova poruka o Isusu u sebi nosila mnoge temeljne istine i učenja njegovog ranijeg evanđelja kraljevstva. I ove se skrivene istine o Božjem očinstvu i bratstvu ljudi prije ili kasnije moraju podići i djelotvorno preobraziti civilizaciju cijelog čovječanstva.

Ali ove greške intelekta ni na koji način nisu stale ne put velikom napretku vjernika u njihovom rastu u duhu. U nešto manje od mjesec dana nakon darivanja Duha Istine, apostoli su ostvarili veći osobni duhovni napredak nego tijekom gotovo četiri godine osobnog i prisnog odnosa s Učiteljem. A to što je ova činjenica Isusovog uskrsnuća postavljena na mjesto istine evanđelja koja kaže da je čovjek sin Boga, ni na koji način nije omelo brzo širenje njegovih učenja; naprotiv, čini se da je naglašavanje ovog novog učenja o Isusovoj osobi i smrti nauštrb njegove poruke značajno olakšalo širenje i prihvaćanje radosne vijesti.

Izraz "krštenje duhom" koji je u ovo doba ušao u takvu opću upotrebu, samo govori o svjesnom prihvaćanju tog darovanog Duha Istine i osobnom priznanju ove nove duhovne snage kao pozitivnog dodatka svim drugim duhovnim utjecajima već dobro poznatim u iskustvu ljudskih duša koje poznaju Boga

Na određeni način, čovječanstvo se nalazi pod dvostrukim dodirom sedmostrukog djelovanja kozmičkih utjecaja duha.

I tako je darivanje Duha Istine donijelo svijetu i njegovim narodima posljednje obdarenje duha osmišljeno da pomogne čovjeku u njegovoj uzlaznoj potrazi za Bogom.

Mnogi događaji ljudskog života se teško mogu objasniti i pomiriti s idejom da živimo u svemiru u kojem prevladava istina i pobjeđuje ispravnost. Tu tako često prevladavaju kleveta, laži, neiskrenost i neispravnost –jednom riječju, grijeh. Može li vjera, naposljetku, pobijediti zlo, grijeh i nepravdu? Može. A Isusov život i smrt zauvijek svjedoče o neminovnom trijumfu istine dobrote i vjere stvorenog bića koje slijedi usmjerivački utjecaj duha. Isusa su vrijeđali i ismijavali na križu, govoreći, "Da vidimo hoće li Bog doći da ga oslobodi." Na svijet se spustila tama na dan raspeća, ali sutradan je osvanulo jutro u punom sjaju; a dan Duhova je bio još vedriji. Religije pesimističkog očaja traže oslobođenje od životnih tereta; one traže prestanak postojanja u vidu vječnog sna i odmora. To su religije primitivnog straha i bojazni. Isusova religija je novo evanđelje vjere koje je proglašeno napaćenom čovječanstvu. Ova nova religija počiva na temeljima vjere, nade i ljubavi.

Smrtni život je Isusu zadao najteže, najokrutnije i najžešće udarce; a taj je čovjek dočekao sve ove udarce očaja u vjeri, hrabrosti i nepokolebljivoj odlučnosti da nastavi činiti Očevu volju. Isus je upoznao život u punini njegove užasne stvarnosti i svladao ga – čak i samu smrt. On nije koristio religiju kao utočište od života. Isusova religija ne pokušava pobjeći od života i tražiti utočište u blaženstvu neke buduće egzistencije. Isusova religija donosi radost i mir jedne nove i duhovne egzistencije i koristi ih za obogaćenje i oplemenjenje čovjekovog današnjeg života u tijelu.

Ako je religija doista "opijum za narod," to nije Isusova religija. Viseći na križu, Isus je odbio narkozu i njegov duh koji je izliven na sve ljude nudi moćan svjetski utjecaj koji usmjerava čovjeka naprijed i naviše. Duhovni poriv koji čovjeka nagoni naprijed je najmoćniji pokretački utjecaj na ovom svijetu; vjernik koji uči istinu je jedna progresivna i agresivna duša na zemlji.

Na dan Duhova, Isusova religija je ukinula sve nacionalne podjele i rasne okove. Zauvijek je istina, "Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda." Na ovaj dan, Duh Istine je postao Učiteljev osobni dar svakom smrtniku. Ovaj duh je darovan kako bi dao moć vjernicima da propovijedaju evanđelje kraljevstva, dok su oni greškom protumačili iskustvo primanja ovog duha kao dio novog evanđelja koje su upravo nesvjesno formulirali.

Nemojte previdjeti činjenicu da je Duh Istine darovan svim iskrenim vjernicima; taj dar duha nije došao samo apostolima. Svih sto dvadeset muškaraca i žena koji su se okupili u gornjim odajama je primilo ovog novog učitelja, kao i svi časni ljudi širom cijelog svijeta. Ovaj novi učitelj je došao kao dar cijelom čovječanstvu i svaka duša je primila ovaj dar u skladu sa svojom ljubavi prema istini i sposobnosti shvaćanja i razumijevanja duhovnih stvarnosti. Naposljetku, istinska religija nalazi slobodu od svećenika i svetih klasa i postiže svoju pravu manifestaciju u individualnim ljudskim dušama.

Isusova religija potiče razvoj najvišeg oblika ljudske civilizacije tako što stvara najviši oblik duhovne ličnosti i proglašava njezinu svetost.

Zahvaljujući dolasku Duha Istine na dan Duhova, religija nije postala ni radikalna ni konzervativna; ona nije postala ni stara ni nova; njom ne dominiraju ni mladi ni stari. Činjenica Isusovog zemaljskog života daje fiksno uporište za sidro vremena, dok darivanje Duha Istine omogućuje vječno širenje i beskrajan rast religije koju je Isus živio i evanđelja koje je proglašavao. Duh vodi u svu istinu; on je učitelj šireće i rastuće religije beskrajnog napretka i božanskog razvoja. Iz dana u dan ovaj učitelj obznanjuje svakom vjerniku i tragatelju za istinom sve ono što je tako božanstveno obuhvaćeno u osobi i naravi Sina Čovječjeg.
Manifestacije povezane s darivanjem "novog učitelja" i činjenica da su pripadnici različitih rasa i nacija koji su se okupili u Jeruzalemu prihvatili apostolske propovijedi svjedoče o univerzalnosti Isusove religije. Evanđelje kraljevstva se ne može poistovijetiti s bilo kojom pojedinom rasom, kulturom ili jezikom. Ovaj dan Duhova svjedoči o velikom trudu duha da oslobodi Isusovu religiju od naslijeđenih židovskih okova. Čak i nakon ove demonstracije izlijevanja duha na sve ljude, apostoli su isprva nastojali nametnuti židovske zahtjeve na svoje nove obraćenike. Čak je i Pavao imao problema sa svojom braćom u Jeruzalemu jer se protivio nametanju ovih židovskih običaja na nežidove. Ni jedna obznanjena religija se ne može proširiti po cijelom svijetu ako učini ozbiljnu grešku dopuštajući sebi da postane prožeta nekom pojedinom nacionalnom kulturom ili povezana s nekim utemeljenim rasnim, društvenim ili ekonomskim običajima.

Darivanje Duha Istine je bilo neovisno o svim formalnostima, ceremonijama, svetim mjestima i posebnim postupcima u ponašanju onih koji su primili njegovu punu manifestaciju. Kad se duh nadvio nad okupljenima u gornjim odajama, oni su jednostavno sjedili duboko zaokupljeni tihom molitvom. Duh je izliven na sela kao i na gradove. Od apostola se nije tražilo da provedu više godina u samotnoj meditaciji da prime duh. Za sva vremena, Duhovi razdvajaju ideju duhovnog iskustva od nekih posebno povoljnih uvjeta.

Duhovi, s duhovnim darovima koje ljudi primaju ovom prilikom, su osmišljeni da zauvijek oslobode Učiteljevu religiju od ovisnosti o bilo kakvoj fizičkoj sili; učitelji ove nove religije su bili naoružani duhovnim oružjem. Išli su u osvajanje svijeta metodama neumoljivog oprosta, neusopredive dobre volje i neiscrpne ljubavi. Bili su spremni nadvaladati zlo dobrim, uništiti mržnju ljubavlju i suzbiti strah hrabrom i živućom vjerom u istinu. Isus je već pokazao svojim sljedbenicima da njegova religija nije bila pasivna; njegovi su učenici uvijek bili aktivni i pozitivni u svojoj službi milosti i u svojim ispoljenjima ljubavi. Oni više nisu gledali Jahvu kao "Gospodina vojski." Počeli su promatrati vječno Božanstvo kao "Boga i Oca Gospodina Isusa Krista." Ako ništa drugo, uznapredovali su u ovom pogledu, čak i ako su u nekoj mjeri u potpunosti podbacili u shvaćanju istine da je Bog također duhovi Otac svakog pojedinca.

Duhovi su svakom smrtniku dali moć da oprosti osobne povede koje su mu nanesene, da ostane dobar pred najtežom nepravdom, da ne izgubi glavu pred najozbiljnijim opasnostima i da odgovori na zla mržnje i bijesa neustrašivim djelima ljubavi i strpljenja. Zemlja je u svojoj povijesti prošla kroz pustošenja stravičnih i razornih ratova. Svi sudionici tih užasnih borbi su doživjeli poraz. Bio je samo jedan pobjednik; samo jedan čovjek je izišao iz ovih ogorčenih borbi s većim ugledom – Isus iz Nazareta i njegovo evanđelje o trijumfu dobra nad zlom. Tajna izgradnje bolje civilizacije počiva u Učiteljevom nauku o bratstvu ljudi, o dobroj volji ljubavi i uzajamnom povjerenju.

Do Duhova, religija je otkrila samo čovjeka koji traži Boga; od Duhova, čovjek još uvijek traga za Bogom, ali nad svijetom sada sjaji prizor Boga u potrazi za čovjekom, Boga koji šalje svoj duh da nađe čovjeka i da u njemu živi.

Prije Isusovih učenja koja su kulminirala u Duhovima, žene su imale vrlo malo ili ni malo duhovnog statusa u doktrinama starijih religija. Nakon Duhova, žene su stajale pred Bogom u bratstvu kraljevstva ravnopravno s muškarcima. Među sto dvadeset osoba koje su primile ovaj specijalni dar duha bilo je mnogo žena, učenica koje su jednako dijelile ove blažene darove s muškarcima. Muškarci više nisu mogli monopolizirati religioznu službu. Farizej je mogao zahvaljivati Bogu što nije rođen kao "žene, gubavci ili pogani," ali među Isusovim sljedbenicima žene su zauvijek oslobođene svakog oblika religiozne diskriminacije na temelju spola. Duhovi su izbrisali svaku religioznu diskriminaciju utemeljenu na rasnim i kulturnim razlikama, društvenom staležu ili spolnim predrasudama. Nije čudo što su ti vjernici nove religije glasno govorili, "Gdje je duh Gospodnji, ondje je sloboda."

Isusova majka i brat su bili prisutni među sto dvadeset vjernika i primili su izliveni duh jednako kao i svi drugi okupljeni učenici. Oni nisu primili ništa više ovog dobrog dara nego drugi ljudi. Isusova zemaljska obitelj nije primila nikakvih posebnih darova. Duhovi obilježavaju kraj bilo kakvog specijalnog svećenstva i vjerovanja u svete obitelji.

Oznake: duhovi

- 20:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #