< srpanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2014 (1)
Svibanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Siječanj 2011 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (10)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (11)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (8)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (11)
Studeni 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Design © Morrigan Komentari On/Off

In laugh and in sorrow...

One, two, Freddy's coming for you.
Three, four, better lock your door.
Five, six, grab your crucifix.
Seven, eight, gonna stay up late.
Nine, ten, never sleep again.


Image Hosted by ImageShack.us




Moj mail:

elegija@net.hr




free web counter

free web counter



Free Music

Free Music



Free Music





Šapni mi na uho i povest ću te...


Image Hosted by ImageShack.us


MARTINA


-dijete ljubavi

-zaljubljeni djevojčurak

-ponekad dobro iznervirana

-buntovnica

-gimnazijalka

-glasna i elokventna

-začuđujućeg smijeha

-uvijek za pravdu

-visine od 180 cm

-odana martama

-sa crvenom špagom u kosi

-uvijek u crnom

-sportašica i umjetnica

-sarkastična i ironična

-zaljubljena u književnost

-živi uz glazbu

-nacionalno osviještena

-zimogrozna

-vedra i nasmijana

-ponekad tužna i pokvarena

-najbolje funkcionira u muškom društvu

-svugdje gura svoj nos

-voli pomoći

-zlopamtilo

-zvijer

-vodi bitke s brojevima

-želi uspjeti u naumima

-ponekad sebi dovoljna

-zaluđena svojim svijetom

-voljena

-nestandardna



Image Hosted by ImageShack.us




Ona voli :


- Edgara Alana Poea
- maglu
- umjetničke fotografije
- nugat
- dugu kosu
- tople ruke
- sjediti na podu
- praviti grimase
- motore
- ogrlice s križevima
- zašorati nekoga
- metal i rock
- povijest i književnost
- gitaru
- jagode i šlag
- milku od ruma
- kada je sve savršeno
- nepravilnost pravila
- pisati
- pliš
- Real Madrid
- bakrene krovove
- sport
- filozofirati
- kada sijeva i grmi



Image Hosted by ImageShack.us



Ona sluša:


Disturbed
In flames
Slipknot
Drowning pool
Sabaton
Dimmu Borgir
Devil Driver
Ill Nino
Bullet for my valentine
The 69 eyes
The sisters of mercy
Sonata Arctica
Pantera
Metallica
System of a down
Linkin Park
Rammstein
Iron Maiden
AC/DC
Edguy
Apocalyptica
Hammerfall
Nightwish
Evanescence
Within Temptation





Image Hosted by ImageShack.us


Tako obična, a tako drugačija........



Ona čita:


Edgar Allan Poe
Charles Pierre Baudelaire
Wystan Hugh Auden
Lord George Gordon Byron
Franz Kafka
Federico Garcia Lorca
Gabriel Garcia Marquez

Antun Gustav Matoš
Miroslav Krleža
Viktor Car Emin
Josip Pupačić
Petar Preradović

Vesna Parun
Marija Jurić Zagorka
Irena Vrkljan


itd., itd......



Image Hosted by ImageShack.us





Linkovlje

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr





*Najdraži*


Gle, eno njenog princa
...T...
Matija lapan
Diabolis


A ostali, gotovo neaktivni


Ivonica
Adikica
Čagerica
skejter boj
Tonkica - Palonkica
Bracek moj
vampirya
Prx
Mataya


Gadura dizajn


Druga strana kolajne


Image Hosted by ImageShack.us

Let me take you far away,
you'd like a holiday




Image Hosted by ImageShack.us


TAKE YOUR HAND AND WALK AWAY...


Image Hosted by ImageShack.us


IT IS LOVE THAT IS NOT ENDING..


Image Hosted by ImageShack.us


...Ma što da želim, sve je tako daleko.
I sad mi žao, sve bih opet ponovo.
Najljepšu pjesmu, tebi bih pjevao,
ej kamo sreće da sam pjevat mogao...

Jesen u meni tuguje,
zašto sanjam čemprese,
moje ceste ne vode nikuda...

Jesen u meni caruje,
a u tebi proljeće,
ni sunce ne može,
ne može kroz oblake,
rano moja hej...


Image Hosted by ImageShack.us


..Jednom kad noć, ukrade nebu,
sve što si voljela na njemu,
bit će ti žao, bit će ti žao
što nisam tu,
ruke pamte samo ljubav najbolju..

..Jednom kad usne ne budu htjele,
u strancu utjehu tražiti,
suze će srcu šapnuti da je
pogriješilo jer nije ostalo tamo
gdje jedino voljelo...


Image Hosted by ImageShack.us



...Hoće li me nekad tvoje ruke
prepoznati kad u nama bude već
mnogo jeseni i zima, kad mi sjaj
u oku izblijedi od kiša i kad me
možda više neće biti...




Image Hosted by ImageShack.us




Black countess


...Povedi me u dvore
snova, baršunom
obavijene, crnim krilima
zakrite, da ih nitko ne vidi...
...samo za mene...



Image Hosted by ImageShack.us



...grad je danas tako pust,
grad je danas tako siv, tebe
nema pred tobom je put,
kilometre brojim kao i ti....

...tvoje ruke osjećam, tvoje
usne još me ljube, i sutra bit
ćeš tu znam te i biti moj...

Miris tebe ja nosim, dio tebe
ja želim biti, kao šapat koji
čuješ rado, dio tebe...........



Image Hosted by ImageShack.us




Mrtvi pijesci



Gledam dane kako venu
u ništavilu obojenom stradanjima.
Pojedene su i zadnje
naznake perfekcije.

Udavljena sjećanja,
besramna ja.

Ubojstva smjehova
u straćari broj trinaest.

Otplovila sam niz vrijeme.



Image Hosted by ImageShack.us



Puštam prste ka usnama.
Hladni poljupci klize niz obraze..
Podli smjehovi sa zločestim mislima.
Odlazi. Inače te više neće biti.........



Image Hosted by ImageShack.us





Edgar Allan Poe


Gavran


Jednom jedne strašne noći,
ja razmišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige,
koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao,
netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao
- zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah,
"koji bježi ispred kiše",
Samo to i ništa više.

Ah, da, još se sjećam jasno,
u prosincu bješe kasno
Svaki ugarak, što trne,
duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće,
uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče,
jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, o
d Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više

Od svilenog,
tužnog šuma iz zastora
od baršuna
Nikad prije osjećani
užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije,
ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije
od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata,
da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."

Ohrabrih se iznenada,
ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo,
izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate,
a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage,
vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo"
- Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.

Pogled mrak je prodrijet htio,
čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući,
sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina,
znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina,
šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho,
jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.

:::::::::::::::::::::::::::::

Ovaj stvor u crnom plaštu,
nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom,
kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi",
rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si,
što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu
hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".

:::::::::::::::::::::::::::::

Al taj stvor u crnom plaštu,
još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti,
gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone,
a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne;
kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica,
kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: "Nikad više".

::::::::::::::::::::::::::::::

"Zli proroče, ne znam pravo,
da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo,
il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena,
u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti,
- zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada,
što me izmučiše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Zli proroče, ne znam pravo,
da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom
obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu,
reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu,
od koje me rastaviše,
Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Dosta ti govorit dadoh,
crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se
kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži
kraj mog praga,
Meni je samoća draga
- usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi,
nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".

I taj Gavran, šuteć samo,
još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo,
što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha
što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava,
na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena,
što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više!



Image Hosted by ImageShack.us


Pjesma je strašno dobra,
no nisam je napisala cijelu jer je predugačka..
Stvarno me se dojmila..



"Najradije bih da mi netko prospe ovaj moj prokleti mozak!"
________________Edgar Allan Poe__________________



Image Hosted by ImageShack.us


Without fears

Without doubts

Free Raven

Alone in the Darkness…



Image Hosted by ImageShack.us



Wake in a sweat again,
another day's been laid to waste,
in my disgrace....


Image Hosted by ImageShack.us



Tek ponekad, davnije no sad,
uđosmo u svoje svjetove
ljubeći najdraže i razbijajući
trpke pokrete lažljivih usana
koje umješe pronositi zlobu.

Nesnosna jutra probudiše u
nama zvijeri vatrene načinjene
od vlastitih principa koji bijahu
zgaženi od strane ubogih
lažljivaca bez vlastitog obraza.

Tragamo za načinom.
Svoj sam davno pronašla.



Image Hosted by ImageShack.us



Pružam ruku. Uspijevam postići
željeno.
Želim zauvijek samo jedno.
Samo jednoga.


Image Hosted by ImageShack.us


Zgriješila bih s tobom
na dan ili dva............


Image Hosted by ImageShack.us



Strawberries, cherries and an
angel's kiss in spring,
my summer wine is really
made from all these things ...



...sopćem tamo gdje vile ukraše mi dah...

ponedjeljak, 06.07.2009.

Dear lady, can you hear the wind blow?


-> .dio prvi. <-


Znaš, to ti je ono kad osjetiš da u tebi ima čovječnosti.

I kad se sjetiš da sva djetinja lica jednom odrastu.
Osim Petra Pana. Moj alterego je Petar Pan.
To sam sad samo izmislila, zanimljivo je, zapravo.

Na kraju smo ipak ostale mi, koje smo tu, uz.
One nevaljale, odvratne, neodgojene.

Ne zaboravljam. Sve i ništa i opet sve i sve i sve.
Ali ipak ništa, naposljetku. Ništa eN, ništa.
Ni dobro ni loše. Ni Dobro.

Zato tu sam, koliko me god prezirala.
Možda samo želim pomoći, olakšati, ublažiti.
Iskreno, ne znam koliko je to moguće.
Ne znam ima li te.
Ne znam.
Ne znam.
Ne znam je li ikad sve to išta značilo.
Jesu li one riječi pred onom zgradom u
Rooseveltovoj zaista značile nešto?
Unaprijed spomenut događaj?
Ne znam.
Jesu li zaboravljene?
Ne znam.
Ali su sigurno ispunjene. Šteta.
Barem će biti lakše. Nisam sigurna u kolikoj mjeri.

Sentimentalnost.
Jebena sentimentalnost.



-> .dio drugi. <-


U ovom trenu, sve ono iznad napisano me pustilo.
Trenutnost, ta trenutnost. Zaguši.
Pa se vrati.

// There walks a lady we all know,
who shines white light and wants to show
how everything still turns to gold. //


Martina, vrlo diskutabilna je ta Martina.


Pozdrav,
eMDe

|01:42| Komentari 2| Isprintaj| #| Na Vrh|

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.