...sopćem tamo gdje vile ukraše mi dah...

Tek ponekad poželim...

Usnuli i mrtvi
K'o slike su: Tek oko djetinje se boji
Od naslikanog đavla.

Macbeth








Stavimo na stranu sve one osobine koje su mi prišili.
Sve dobre i sve loše.
Jer danas umijem biti posebno zlobna.



Evo, danas je prošla točno godina dana otkad
otvorih ovaj blog.
I danas, kad pogledam stare postove, vidim
koliko se toga zapravo promijenilo.
Koliko je stvari pošlo na bolje, koliko je toga
nestalo, koliko je uspjeha postignuto, koliko
zapravo postoji stvari koje me uveseljavaju.

Svi napisani stihovi, pjesme, fotografije, tu
su da me podsjete na neke davne.
Davne, no ne i zaboravljene.









"Tad volimo se! Nek to vječnost bude mala:
ljubav ja i ti!
Jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala,
prolaznici mi!"

Alphonse de Lamartine




Pozdrav,
eMDe

In the shadows cast on devotion

____________________________

Jedini koji će moći vidjeti
mene kroz zamagljena
stakla studenog
prečesto sam šapće moje ime.

Nekim drugim imenom će se zvati
i pokoravat će proteklu vječnost
uvidjevši da sam to zaista druga ja.
Uistinu druga ja.

Tužna je moja ulica otkad
prozori studenog upotpunjuju
monotoniju predodređenu
bezimenošću proteklih snova.

Jedini koji će moći imati
mene kroz zamagljena
stakla studenog
poklanja mi vječnost.
Neporecivu istinu.
____________________________









Želim sve nastaviti ovako kako zapravo i je.
Još me ima dovoljno za sve nadolazeće.
Još me ima dovoljno za pokloniti drugima.
Naravno, samo onima koji uistinu zaslužuju.




My satisfaction.
He is.




He is the one that I adore,
creed of my silent suffocation.
Break this bittersweet spell on me,
lost in the arms of destiny.

Bittersweet









Posežem za svime onim što pripada meni.
Bez oklijevanja kazujem svoje misli.

Ostala sam dijete koje voli hodati cestom
zasutom snijegom.
Za ruku držim posebnog.
Pahulje padaju iz mraka i završavaju na
licu s razvučenim osmijehom.
Kosa prosuta niz ramena.


Sanjam.


Pozdrav,
eMDe

Lica bez tijela, od akvarela

Voditi ljubav sa ženom i spavati sa ženom
dva su protuslovna pojma;
ono prvo je žudnja, a ovo drugo je ljubav.

Franz Kafka




...............................................on je bio taj....................................................
.......................................koji me naučio da..............................................
................................poljubac ima dušu i boju..................................





I confess, I still believe.
And you make me wonder.









Zasada deset.
Ubuduće i više.
Zasigurno.




"Treba se veoma malo voljeti,
da bismo mogli ostati prijatelji i onda kada se više ne volimo."

Tako reče Charles Baudelaire.
U jednu ruku se i slažem s njim.
No ipak, nekako ne.
Treba voljeti. I to ne samo malo.




eMDe i eMGe




"Volim te jer si mi dao ljubav. Volim ljubav jer si mi je ti dao.*

Charles Pierre Baudelaire




Zaplovimo.




Trenutno svira: Sonata Arctica - Shy




Ostanite mi dobri, pametni, zadovoljni,
ustrajni, tvrdoglavi, nepokolebljivi,
duhoviti, impulzivni, zanimljivi.
Budite jednostavno ono što zapravo jeste.


Pozdrav,
eMDe

Los Moros

Želim otići u Španjolsku.
Već ohoho vremena.

Pero esta muy lejos.
A što ćeš.


Želim otići na stadion Real Madrida.
Između ostalog.
I otići na jednu cervezzu.


___________________________________

El cojera de perro y en lacrimas de mujer,
hay no que creer.
___________________________________



Želim naučiti španjolski.
Ablati tu i tamo.



I evo, jedna, onako usput....




Nivesićka i ja u vlaku



Trenutno svira: Bullet for my valentine - Hand of blood



Pozdrav,
eMDe

All my love.

U zamci smo, zaključani unutra

_____________________________

Ne očekujem pravilne crte
na njegovom licu.
Ne očekujem izigravanje
dobrostivog.

Prizivam noćne more užasa
položena duboko u tvojim buđenjima.

Ne želim ostati zapamćena,
a ne potrgavši preostalo umijeće
udaranja glasova o stjenke
nemara strušenog s bedara
koje je toliko volio.

Nećeš kupiti moju naivu
izloženu ponekim nesigurnim
dodirima i dodirima zraka
koje su pobijedile sumnjičavost.

Nešto je koraknulo naprijed
skrivajući njegov pogled,
koji zapravo i nije tako hladan.
Tako topao.

Nije vrijedno vjeruj mi,
nije vrijedno.
____________________________







A kada izgubiš sebe, imaš dvije mogućnosti;
Naći osobu kakva si bio.
Ili je se potpuno riješiti.



Društvo je maskenbal.



"Pod maljem sudbine
moje čelo krvavo je, no časno.
Onkraj ovog svijeta gnjeva i suza
samo jezovita sjena vlada.
Ali godine što prijete
strah mi neće uliti ni sad ni ikada.

Koliko god pokora meni pisano je,
ja sam sudbine svoje gospodar,
kapetan sam duše svoje."







Ne postoji očaj tako apsolutan kao onaj poslije
prvih trenutaka naše žalosti.
Kad još nismo spoznali što to znači patiti pa
zacijeliti, što znači očajavati pa vratiti nadu.



Trenutno svira: Dimmu Borgir - The Serpentine Offering



Svijet je lopta prešarena...



Ljubi vas,
eMDe

Kao nekad, u prostoriji iza zelenih vrata...

Feštica mala.
Mogla je biti i velika da se određena teta nije upetljala u
cijelu situaciju. Ali nema veze. Zboga svega toga inat
je proradio te sam ipak odlučila proslaviti taj famozni
šesnaesti. Garaža. Zika. Alkohol. Gomila alkohola.





Trebalo je obaviti još par sitnica. Kvartovska ekipa se
skupila i ranije. Ubrzo su nam se pridružili i ostali.





Moja mala-velika krizmana kuma je razočarana što
nitko ne želi plesati





No, ubrzo je i ona bila zadovoljna. Nakon par čaša
(čitaj: litara) društvo se opustilo. Ako se nisu lomili
padajući sa stolica, držali su ruke u zraku i pjevali.
I plesali. Ovdje Prka možda malo teže održava
ravnotežu. Ali nije ništa popio. Ma neee.





Tena i Marta poziraju.U pozadini su zDena i Prka
za to vrijeme nabacili čagicu na stolicama.





Marta i Marko na prepad uslikani. Ali, nitko se nije bunio.





Hm, čini mi se da je Tena ugledala nešto jako, jako
zanimljivo. Ej, ej, makni te prljave misli iz glave......





Kićo se uporno nabacivao Ani. I Nivesićki tu i tamo.
Ali neuspješno. Treba još puno žganaca papati.





Čini se da ih objektiv zaista voli, a i oni njega. Eno
Bunje u pozadini i zaista je čudno što nije nabacio
Hell horns ili isplazio jezik. Danas je teško pronaći
neku normalnu Bunjinu sliku. Ali zato ga i volimo.





Smatram da je Hrc odličan u nazdravljanju. Nakon
što je shvatio da su male čašice za žesticu ipak
premale, uzeo je čašu od dva deci. Tako treba.





Bunjo. Rekao je da se obavezno moramo ulit'.
"Ipak je ovo šesnaesti" - kaže. " Nema šanse
da se izvučeš a da nešto ne popiješ." Ok, rekoh.
Neću se pretjerano buniti.





Njegovo Visočanstvo Soxi je očito predobar za
slikanje. Jedino tog čovjeka od cijelog društva
nikad nema na slikama.





Eto, tek toliko, u prolazu. Kao i Meri Cetinić.






Kad smo Bunjo i ja pustili Dimmu Borgir i DevilDriver
i pojačali do maximuma, u garažu je uletila moja mama
rekavši da napokon svira dobra 'zika. I eto, usput,
isplela je Bunji pletenice. No tada je većina bila na izmaku
snage.





Bilo je oko pola četiri. Gomila alkoholiziranih tinejdžera.
Dobro je to. 'zika je još uvijek bila na maximumu.
Bunjo i Kićo su bili gotovi, kao što se može vidjeti
i iz priloženog.





A ni mali Šeki nije bio ništa bolje...




Gotovo je. Gotovo.




Sve u svemu, ljudi su otišli zadovoljni. A i današnje
izmjenjivanje dojmova je bilo pozitivno. Kuma je bila
zadovoljna. I Topari. I frendovi iz razreda. A i dragi.
I dobro je.
Dobro je.


Pozdrav,
eMDe