< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Ožujak 2014 (1)
Svibanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Siječanj 2011 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (10)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (11)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (8)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (11)
Studeni 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Design © Morrigan Komentari On/Off

In laugh and in sorrow...

One, two, Freddy's coming for you.
Three, four, better lock your door.
Five, six, grab your crucifix.
Seven, eight, gonna stay up late.
Nine, ten, never sleep again.


Image Hosted by ImageShack.us




Moj mail:

elegija@net.hr




free web counter

free web counter



Free Music

Free Music



Free Music





Šapni mi na uho i povest ću te...


Image Hosted by ImageShack.us


MARTINA


-dijete ljubavi

-zaljubljeni djevojčurak

-ponekad dobro iznervirana

-buntovnica

-gimnazijalka

-glasna i elokventna

-začuđujućeg smijeha

-uvijek za pravdu

-visine od 180 cm

-odana martama

-sa crvenom špagom u kosi

-uvijek u crnom

-sportašica i umjetnica

-sarkastična i ironična

-zaljubljena u književnost

-živi uz glazbu

-nacionalno osviještena

-zimogrozna

-vedra i nasmijana

-ponekad tužna i pokvarena

-najbolje funkcionira u muškom društvu

-svugdje gura svoj nos

-voli pomoći

-zlopamtilo

-zvijer

-vodi bitke s brojevima

-želi uspjeti u naumima

-ponekad sebi dovoljna

-zaluđena svojim svijetom

-voljena

-nestandardna



Image Hosted by ImageShack.us




Ona voli :


- Edgara Alana Poea
- maglu
- umjetničke fotografije
- nugat
- dugu kosu
- tople ruke
- sjediti na podu
- praviti grimase
- motore
- ogrlice s križevima
- zašorati nekoga
- metal i rock
- povijest i književnost
- gitaru
- jagode i šlag
- milku od ruma
- kada je sve savršeno
- nepravilnost pravila
- pisati
- pliš
- Real Madrid
- bakrene krovove
- sport
- filozofirati
- kada sijeva i grmi



Image Hosted by ImageShack.us



Ona sluša:


Disturbed
In flames
Slipknot
Drowning pool
Sabaton
Dimmu Borgir
Devil Driver
Ill Nino
Bullet for my valentine
The 69 eyes
The sisters of mercy
Sonata Arctica
Pantera
Metallica
System of a down
Linkin Park
Rammstein
Iron Maiden
AC/DC
Edguy
Apocalyptica
Hammerfall
Nightwish
Evanescence
Within Temptation





Image Hosted by ImageShack.us


Tako obična, a tako drugačija........



Ona čita:


Edgar Allan Poe
Charles Pierre Baudelaire
Wystan Hugh Auden
Lord George Gordon Byron
Franz Kafka
Federico Garcia Lorca
Gabriel Garcia Marquez

Antun Gustav Matoš
Miroslav Krleža
Viktor Car Emin
Josip Pupačić
Petar Preradović

Vesna Parun
Marija Jurić Zagorka
Irena Vrkljan


itd., itd......



Image Hosted by ImageShack.us





Linkovlje

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr





*Najdraži*


Gle, eno njenog princa
...T...
Matija lapan
Diabolis


A ostali, gotovo neaktivni


Ivonica
Adikica
Čagerica
skejter boj
Tonkica - Palonkica
Bracek moj
vampirya
Prx
Mataya


Gadura dizajn


Druga strana kolajne


Image Hosted by ImageShack.us

Let me take you far away,
you'd like a holiday




Image Hosted by ImageShack.us


TAKE YOUR HAND AND WALK AWAY...


Image Hosted by ImageShack.us


IT IS LOVE THAT IS NOT ENDING..


Image Hosted by ImageShack.us


...Ma što da želim, sve je tako daleko.
I sad mi žao, sve bih opet ponovo.
Najljepšu pjesmu, tebi bih pjevao,
ej kamo sreće da sam pjevat mogao...

Jesen u meni tuguje,
zašto sanjam čemprese,
moje ceste ne vode nikuda...

Jesen u meni caruje,
a u tebi proljeće,
ni sunce ne može,
ne može kroz oblake,
rano moja hej...


Image Hosted by ImageShack.us


..Jednom kad noć, ukrade nebu,
sve što si voljela na njemu,
bit će ti žao, bit će ti žao
što nisam tu,
ruke pamte samo ljubav najbolju..

..Jednom kad usne ne budu htjele,
u strancu utjehu tražiti,
suze će srcu šapnuti da je
pogriješilo jer nije ostalo tamo
gdje jedino voljelo...


Image Hosted by ImageShack.us



...Hoće li me nekad tvoje ruke
prepoznati kad u nama bude već
mnogo jeseni i zima, kad mi sjaj
u oku izblijedi od kiša i kad me
možda više neće biti...




Image Hosted by ImageShack.us




Black countess


...Povedi me u dvore
snova, baršunom
obavijene, crnim krilima
zakrite, da ih nitko ne vidi...
...samo za mene...



Image Hosted by ImageShack.us



...grad je danas tako pust,
grad je danas tako siv, tebe
nema pred tobom je put,
kilometre brojim kao i ti....

...tvoje ruke osjećam, tvoje
usne još me ljube, i sutra bit
ćeš tu znam te i biti moj...

Miris tebe ja nosim, dio tebe
ja želim biti, kao šapat koji
čuješ rado, dio tebe...........



Image Hosted by ImageShack.us




Mrtvi pijesci



Gledam dane kako venu
u ništavilu obojenom stradanjima.
Pojedene su i zadnje
naznake perfekcije.

Udavljena sjećanja,
besramna ja.

Ubojstva smjehova
u straćari broj trinaest.

Otplovila sam niz vrijeme.



Image Hosted by ImageShack.us



Puštam prste ka usnama.
Hladni poljupci klize niz obraze..
Podli smjehovi sa zločestim mislima.
Odlazi. Inače te više neće biti.........



Image Hosted by ImageShack.us





Edgar Allan Poe


Gavran


Jednom jedne strašne noći,
ja razmišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige,
koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao,
netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao
- zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah,
"koji bježi ispred kiše",
Samo to i ništa više.

Ah, da, još se sjećam jasno,
u prosincu bješe kasno
Svaki ugarak, što trne,
duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće,
uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče,
jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, o
d Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više

Od svilenog,
tužnog šuma iz zastora
od baršuna
Nikad prije osjećani
užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije,
ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije
od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata,
da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."

Ohrabrih se iznenada,
ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo,
izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate,
a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage,
vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo"
- Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.

Pogled mrak je prodrijet htio,
čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući,
sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina,
znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina,
šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho,
jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.

:::::::::::::::::::::::::::::

Ovaj stvor u crnom plaštu,
nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom,
kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi",
rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si,
što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu
hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".

:::::::::::::::::::::::::::::

Al taj stvor u crnom plaštu,
još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti,
gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone,
a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne;
kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica,
kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: "Nikad više".

::::::::::::::::::::::::::::::

"Zli proroče, ne znam pravo,
da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo,
il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena,
u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti,
- zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada,
što me izmučiše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Zli proroče, ne znam pravo,
da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom
obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu,
reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu,
od koje me rastaviše,
Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Dosta ti govorit dadoh,
crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se
kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži
kraj mog praga,
Meni je samoća draga
- usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi,
nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".

I taj Gavran, šuteć samo,
još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo,
što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha
što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava,
na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena,
što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više!



Image Hosted by ImageShack.us


Pjesma je strašno dobra,
no nisam je napisala cijelu jer je predugačka..
Stvarno me se dojmila..



"Najradije bih da mi netko prospe ovaj moj prokleti mozak!"
________________Edgar Allan Poe__________________



Image Hosted by ImageShack.us


Without fears

Without doubts

Free Raven

Alone in the Darkness…



Image Hosted by ImageShack.us



Wake in a sweat again,
another day's been laid to waste,
in my disgrace....


Image Hosted by ImageShack.us



Tek ponekad, davnije no sad,
uđosmo u svoje svjetove
ljubeći najdraže i razbijajući
trpke pokrete lažljivih usana
koje umješe pronositi zlobu.

Nesnosna jutra probudiše u
nama zvijeri vatrene načinjene
od vlastitih principa koji bijahu
zgaženi od strane ubogih
lažljivaca bez vlastitog obraza.

Tragamo za načinom.
Svoj sam davno pronašla.



Image Hosted by ImageShack.us



Pružam ruku. Uspijevam postići
željeno.
Želim zauvijek samo jedno.
Samo jednoga.


Image Hosted by ImageShack.us


Zgriješila bih s tobom
na dan ili dva............


Image Hosted by ImageShack.us



Strawberries, cherries and an
angel's kiss in spring,
my summer wine is really
made from all these things ...



...sopćem tamo gdje vile ukraše mi dah...

četvrtak, 28.06.2007.

Margan Tadeon


Jučer je preminuo jedan od velikana hrvatske književnosti,
predsjednik i tajnik Društva hrvatskih književnika,
Dragutin Tadijanović.


Simpatičan, pognut djedica, drhtavog glasa i ruku.



Počeo je pisati s otprilike 17 godina. Pjesma Tužna jesen,
napisana 1922. prva je pjesma koju je napisao. Zaslužan
je za otprilike petstotinjak pjesama, što kvalitetnijih, što
manje kvalitetnih. U mladosti si je nadjenuo pseudonim,
tj. prozvao se Margan Tadeon, za kojeg rijetki znaju.

Ostao mi je u sjećanju. Dobrom sjećanju. Pamtim njegov
dolazak u Petrinju kada smo se svi trgali dobiti njegov
autogram i kupiti njegovu knjigu Devedeset i devet pjesama
i još jedna, koja mi i danas stoji na polici iznad radnog stola.
Pamtim kada mi je stavio ruku na rame, izgovorivši par riječi,
da ne odustajem, da pišem i dalje, da se borim.
Osjećala sam se tada posebno važno.


Iskreno govoreći, ljudi mu ne bi pridavali baš toliku pozornost
da nije napunio sto godina. Odjednom si ga mogao vidjeti po
svim mogućim novinama, na Internetu, Dnevniku, gostovao je
gdje god su ga zvali, iako je bio bolestan. Rijetki su zapravo
pridavali pažnju baš njegovim pjesmama. Rijetki, od svih tih
zaluđenika, su i pročitali koju njegovu knjigu.
To me posebno smetalo.

Još kao osnovnoškolka, kao petašica, bila sam zaluđena
njime. Sjećam se da sam, dok još nisam imala njegove
knjige, sjedila kod mame u knjižnici, čitala njegove zbirke
te neke pjesme prepisivala na posebne papire. Tada je u
mojim očima bio zaista velik. No, kako sam rasla, sve više
čitala, nekako me napustilo toliko zanimanje za njega.
Evo, danas, iako možda i nemam pravo davati svoje
mišljenje o tako velikom književniku, smatram da postoje
puno kvalitetniji, bolji i veći pjesnici od njega. Usporedivši
ga s Kranjčevićevim domoljubljem, Matoševim sonetima,
Kaštelanovim intimnim pjesmama, Pupačićevom alegorijom,
shvatiš kako je zapravo jednostavan. No, upravo u toj
jednostavnosti obavijenoj vrlo jakim emocionalnim slikama
i retorikom, leži ono što njegove pjesme čini posebnima.


Nisam podržavala objavljivanje onih njegovih nikad objavljenih
pisama. Ne znam, tu leži dokaz kako mu je sve ovo zapravo
možda i puhnulo u glavu. Nekako zbog svih tih događanja vezanih
za njega i njegovih sto godina u zadnje dvije godine, sam ga
prestala voljeti. Čitati. No, to je trenutno totalno sporedna stvar.


No u jedno sam sigurna. Hrvatska je izgubila jednog velikog
književnika, ogromnu dobričinu, dječarca u srcu, velikog veseljaka.
To ne bi trebala biti velika žalost, jer će on, zajedno sa svojim
pjesmama, popunjavati police knjižnica diljem Hrvatske, i sa
sigurnošću, police moje sobe.



Image Hosted by ImageShack.us



Počivao u miru.


|13:50| Komentari 10| Isprintaj| #| Na Vrh|

srijeda, 27.06.2007.



Marko, sretan rođendan!



Doživio ih još mnogo.



|23:59| Komentari 1| Isprintaj| #| Na Vrh|

utorak, 26.06.2007.

Osobnost umotana vrlinama i manama


Meri
mi je proslijedila neku novu štafetu. Trebam sročiti nešto
rečenica o sebi, odgovoriti na ili/ili pitalicu i 4 pitanja.
Eto ga, drugačije ne bih danas napisala novi post. Krenimo.


Željela bih svijet učiniti boljim mjestom. Kako otrcano.
Željela bih ostvariti svoje snove, nadanja i očekivanja.
Želim voljeti i biti voljena. Nastojim imati razumijevanja
i strpljenja. Elokventna sam, goropadna, uvijek nasmijana
prgavica koja realno gleda na svijet. Mene ili volite ili ne
volite. Po prirodi sam kreativka koja ne barata baš najbolje
s brojevima, volim hvatati hrušteve, gađati se čičcima,
kočiti biciklom na šljunku, igrati igrice, družiti se s dečkima.
Osvetoljubiva sam, lako planem, glasno pričam i smijem se,
zlopamtilo sam.

Neprestano kasnim, koliko se god trudila doći na vrijeme.
Volim uzimati ljudima upaljače, volim miris jeseni, crveno
i crno donje rublje, horore, noć, književnost, opuštenost.
Želim naučiti svirati gitaru, otići na stadion Real Madrida,
studirati komparativnu književnost.

Volim biti raščupana (uvijek mama za mnom trči sa češljem
u nadi da će me počešljati), biti odjevena u crno u kojem
se osjećam tako hrabro, volim nokte nalakirane crnim lakom i
oči obrubljene crnom olovkom, volim marte i starke, lančiće s
križićima, narukvice. Ne vjerujem pretjerano niskim nepoznatim
ljudima. U meni čuči mali pritajeni perfekcionist. Gušt mi je
nekad uzeti rječnik u ruke pa iščitavati neke dijelove, pisati,
diskutirati, pjevati na karaokama, penjati se po drveću,
neprestano se provlačiti negdje, preskakati ograde i vijaču,
igrati nogomet s dečkima, igrati hokoš-bokoš, fotografirati
ljude u svim mogućim pozama, ostajati budna do kasno.

Uz tvojih 15 i nešto kusur godina dobra većina te ne shvaća o
zbiljno kada si zacrtaš neke ciljeve. To me tako nervira.
Želim uvijek ostati nasmijano dijete bez obzira na sve, iako
postoje trenuci kada se jednostavno moraš držati određene
doze ozbiljnosti. Ne volim cajke, prozirnost, povodljivost,
neutemeljene konstatacije, labilnost, okrivljavanje bez
iznesenih razloga. Škorpionka u horoskopu, rođena početkom
rata, zimogrozna, živim za određene ljude, glazbu, Hrvatsku.
Borim se. Preživljavam. Živim. Volim. Ne želim biti kao drugi.
Želim pamtiti neke stvari zauvijek. Ne zaboravljati.
Živjeti svoju budućnost, na svoj način, u svom djeliću svemira.



…ostalo ionako imate u boxu sa strane…

____________________

ljeto ili zima - ljeto
toplo ili hladno - toplo
crno ili rozo - crno
narodnjaci ili metal -metal
motor ili auto – motor
_____________________




Pitanja i odgovori



1. Koji je tvoj savršen dan
2. Što vas na ljudima prvo privuče
3. Koje vas stvari kod ljudi živciraju ili smetaju
4. Da morate birati, biste li izabrali ulogu čovjeka
koji ima novac i karijeru a nema voljenu osobu
kraj sebe ili čovjeka koji nema novac a ima pokraj
sebe voljenu osobu..


1. Zapravo, svaki dan može biti savršen, ne treba
ga sačinjavati nešto pretjerano, uglavnom ono što
je za tebe važno, ono što uveseljava tvoj svijet..
Uglavnom, boravak s najdražim ljudima, slušanje
glazbe, gomila smijeha. Obitelj, Marko, Prskalo,
Nivesićka, Sokač, Klarićka, Bunjo, Damba, Denis…
S njima, svaki dan je savršen.

2. Na prvi pogled, oči i kosa. Volim dužu, po
mogućnosti frćkavu kosicu (khm,hm). A ovako,
kada malo i popričamo, privuče me rječitost,
otvorenost, te određeni stavovi tog čovjeka.

3. Svi kažu da ih živcira umišljenost, laž, dvoličnost,
mržnja, no ja to neću reći jer, iako to i mene nervira,
ne mogu biti sigurna da i ja u bilo kojoj situaciji jednom
neću biti takva. Svi ispadaju golemi čistunci iznervirani
ovim svijetom, a zapravo ga sami truju svojim beskrajnim
glupostima.

4. Definitivno bih izabrala uloga čovjeka koji nema
novac, a pokraj sebe ima voljenu osobu, jer,čemu
silno bogatstvo kada to bogatstvo nemaš s kim
uživati i dijeliti.


Štafetu dodjeljujem:

Teni

|15:04| Komentari 1| Isprintaj| #| Na Vrh|

nedjelja, 24.06.2007.

Heroes of the day, legends forever



Drži me proza u zadnje vrijeme.
Evo kratkog odlomka nastalog u
glavi za vrijeme slušanja pjesme
Templars of steel.


________________________________________

Zadihan stoji na rubu stepenica koje vode ka
ciglenoj kući. Nervozno kroz prste provlači
rijetke niti koje više nisu htjele ostati na njegovoj
majici. Gomila opušaka i jedno obećanje vrijedno
spomena. Žila kucavica dobro obavlja svoju zadaću.

Korakne naprijed s grizodušjem. Možda je trebao
već odavno naučiti nositi se s određenom dozom
svoje nevinosti, neznanja ophođenja sa ženama
i s konstantna dva promila alkohola u krvi. Možda.

Sunce ne jenjava. Još uvijek bezobrazno nogom
šuta otvorenu limenku u kojoj se nalazila crvena
boja. Spretno otare graške znoja sa čela te spremi
teške sunčane naočale u džep. Ovaj put je svezao
svoju dugu kosu. Ovaj put je to neki drugi čovjek.
Čovjek, kojeg ne prepoznajem.
_________________________________________



Image Hosted by ImageShack.us



Glasno odbijanje neodobravanja.
Nemojte se truditi.
Idem kako ja hoću.



...twinkle,twinkle little star...



Bezimena tragedija.
Početak drame.
Kraj lirike.
Mješavina.



Image Hosted by ImageShack.us



Krabulje na licima nesvrstanih.
Obični pozeri.
Pronađite svoj način života.



We sacrifice our blood, we kill for honour.
In glory we return, our destination's end,
we made it happen.


Pozdrav,
eMDe

|14:57| Komentari 3| Isprintaj| #| Na Vrh|

ponedjeljak, 18.06.2007.

Vuk dlaku mijenja...a ćud?

Punoljetan. Kak'ti frajer. Ne osporavam. Sam si to rekao.
Onda stvarno ne vidim smisla u tome da se kvačiš s petnaestogodišnjacima.

Pokušat ću ovo sročiti na lijep način. Pošto ste svi vi uspjeli reći što
ste htjeli, što ste uspjeli popljuvati ljude koje ste htjeli, mislim da
bi bio red i da ja kažem pokoju riječ. Mislim, mogli smo o ovome
pričati gledajući si u oči, ali vi ste htjeli preko komentara na blogu.
I kasnije, bez ikakve ljutnje, prihvatite i moje mišljenje.
Ako ste u stanju. U redu.

Vratimo se na početak.
Prvi si ostavio komentar na mom blogu. I popljuvao me.
U redu. No, za one koji ranije nisu shvatili, opskur.blog.hr
je više umjetnički blog na kojem se objavljuje poezija i
proza te ne postoji zato da bi se na njemu moglo
prepucavati i vrijeđati. I da, ne kaže se umjetnica za
književnost, već književnica. Ne mislim se sad pravdati
s vama. To definitivno ne.

Ne mislim biti kao NEKI, pa nabijati neke stvari na nos.
Ne, ne mislim ti nabijati na nos što si pao razred, što
imaš zdravstvenih problema, što te ni vlastita sestra
baš i ne cijeni. To je tvoj problem. A ti si bio toliko
bijedan da si mislio da ćeš uspjeti u namjerama
ocrnjivanja mene. I ako nisi shvatio da tvoji komentari
nemaju nikakve veze s mojim postovima, neka ti već
netko pokuša otvoriti oči. Vrlo je pohvalno što ostavljaš
takve komentare jer ljudi iz priloženoga doslovno mogu
shvatiti tebe kao tebe. Pazi, to samo govori o tome kakav si.

I ti definitivno nemaš nikakvog prokletog prava govoriti
nekome nešto o pismenosti. Trebao bi u ruke uzeti
Anićev rječnik hrvatskog jezika i Hrvatski pravopis
autora Babić-Finka-Moguš, prelistati ga. Znaš, ono
što si mi popljuvao Drač, vjeruj, nije ništa posebno,
jer kada takvo nešto izađe iz usta čovjeka koji nema
apsolutno nikakve veze s književnošću, umjetnošću
općenito, zapravo nije važno. Ako si me mislio
povrijediti onim šturim i krnjim, jednostavno složenim
rečenicama, trebat će ti mnogo više od uličnog žargonizma,
najobičnijih pejorativa te hiperboliziranja stvari.
O tebi
kao čovjeku baš i nemam preveliko mišljenje. Zapravo
nemam nikakvo. Imala bih ga da si mi se obratio kao
čovjek, a ne ovako. I imat ćeš mi pravo nešto reći kada
počneš posjedovati jednake elokvencijske sposobnosti
kao i ja. E tek onda ćemo, barem po ovome pitanju,
biti ravnopravni.

Kada će više shvatiti da me iskreno zaboli za Jasminu
i tebe. Uporno se petljaš u stvari u kojima te nitko
ne spominje. Uporno govoriš da vas pustimo na miru,
a nitko vas ne dira. Kao da želite konstantno biti u
središtu pozornosti, a to je nemoguće. Nemojte mi
laskati time što mi dajete do znanja da sam jedna od
glavnih tema vaših razgovora u zadnjih par dana.
Zaboravljate da nisam jedna od iskompleksiranih,
prepotentnih, ortodoksnih, iskoristivih ženskica.
I nisam dio najobičnijeg trulog inventara.
Ti si grosist uvjerljivih obmana.
Očito je da niste naučeni igrati prljavo. Ali frajerski prljavo.
Na pederski svi mi znamo. Prekratkog ste fitilja za
sprovesti to u djelo. Zato vam ni ne uspijeva.
Previše pozornosti pridajete irelevantnim fragmentima
cijele ove storije. I na kraju završite bez kolajne, a bili
ste uvjereni da ćete dobiti.


Kako je nisko ulijetati s tim otrcanim osnovnoškolskim
frazeologizmima koje jasno ocrtavaju naznaku one
stare: «Moj je tata jači od tvog.»
Curice u četvrtom razredu se svađaju oko prijateljica
(što ja ne mislim raditi) upravo na ovaj način :
«Ah, ti si ljubomorna, više nemaš najbolju prijateljicu,
ona je bolja od tebe…». Da ste 3 500 godina prije Krista
u francuskoj pokrajini Cro Magnon govorili takvo što,
smatrali bi vas velikanima. Ali sjetite se da smo u
Najnovijem dobu, a ne u neolitiku.

Da, rekla je da smo debeli, ružni i prištavi, ali kad
pogledaš, ne mogu svi biti hemofilični, kodžavi,
anatemistički nastrojeni sustavi kostiju zamotani u
bljedunjavo pokrovno tkivo oštećeno vanjskim irigacijskim
procesima u namjeri odmakanja gnojnih nametnika. Ali nema veze.




I kako bi se reklo: "PSI LAJU, KARAVANE I DALJE PROLAZE."



|17:56| Komentari 6| Isprintaj| #| Na Vrh|

nedjelja, 17.06.2007.

Omnia praeclara rara

_____________________________________________

Nazadnjaštvo prolazi nauštrb sofisticiranom ustrojenju.
Rasipništvo nesvrsihodnih kojima je sofistika temelj života.
Na kraju dobijete uzao. Nemoguć za razriješiti.
_____________________________________________



Image Hosted by ImageShack.us



Zadrtost do neba.
Asimetričnost odvratnih pojava zagađuju univerzum.
Doživimo katarzu.
Pa onda pričajmo o poštenju.

|16:01| Komentari 1| Isprintaj| #| Na Vrh|

subota, 16.06.2007.

Post nubila Phoebus



Jedna dnevna priča i osvrt


Sjedam u stolicu obloženu mrvicama duhana.
Kodžavi obrisi zatamnjenih likova ispuhuju
posljednje kolutove dima. Grimizni cvjetovi
obješeni na zidove prepune žutih mrlja.

Spretno provuče cigaretu kroz prste, nakrivi
usnu i ispusti glasan odobravajući "Hmmmm."
Nakrivi glavu i kaže da ne može bolje. U
pozadini se čuju naznake "Nothing else matters."

Odvratno prašnjave cipele okupiraju moje
poglede, te onako, neprimjetno, pokušavam
otresti lupivši cipelom od rub stola. Nisam za finjake.
Uporno mi se pokušava svidjeti vrtivši oko prstiju
kutiju, ovaj put, bijedne Opatije. Zabacim kosu,
zavežem žnirance na martama, izlazim ponosno van.

Kaže sam sebi u bradu: "Večeras ne znam voljeti."



Image Hosted by ImageShack.us


Trstika zaklanja prokleto prljavu ulicu sprječavajući
zamahe rukom s namjerom ostavljanja crvenih tragova
prstiju na prevarantskom licu. Trulo-crveni rokovnik sa
skrivenim tajnama ostavljen na metalik stolici s nadom
da će ga pronaći prokletnik. Palim cigaretu, otkopčavam
grudnjak, sjedam uz rub oronule ceste. Neminovne
okrutne činjenice smješkaju se kraj mojih prstiju u moju
korist. Kao da me dira, indiferencija. Prokletnik je umro.

Za kraj želi oprost.
E ovaj put ništa od toga.
Pokupi jebene prnje i odlepršaj daleko odavde.
Umri.


_____________________________________________
Interkulturalizam kao pojam ljudi očito ne poznaju.
Osjećaju se tako veliki i jaki kada uspiju složiti dvije
smislene i donekle gramatički točne rečenice. Nekakve
za njih veličanstvene bedastoće. Haha. Vrlo jako, vrlo.
Koliko samo moraš biti jadan da se neprestano vraćaš
na ono početno, što je odavno otpisano te pokušavaš
ispasti što veći gubitnik. A da jednom shvatite to? Ne.
Spuštati se na razinu manju od crva se baš i ne isplati.
Ali ne, ljudi su prepametni da bi to uočili. Još uvijek
ispadaju enormni jadnici. Bez afiniteta za bilo što. *:)



Image Hosted by ImageShack.us


Haha. Haaha.
Definitivno.

|14:01| Komentari 5| Isprintaj| #| Na Vrh|

srijeda, 06.06.2007.

Vjeđe prekrivene obmanom

...pokušaji pisanja na engleskom..
____________________________

Eternal love never lasts forever.
Cause nothing lasts forever.
It doesn't matter.
I hope you will see my persistance
and black oceans beneath my legs.
In chains, I will fall asleep forever.
Die in pain.
____________________________



Doživimo sinesteziju.
Odajmo se vlastitom hedonizmu i epikureizmu.
Ljubimo prokletnike, zloću svojih čini.



Image Hosted by ImageShack.us



Ressurection.
The chosen ones.


______________________________________

Daščare prljavih misli zametnute u neprohodno.
Zajapurenog lica prikuplja mrtvarinu.
Kosa opuštena niz vrat tugom.
Pandemonij je spreman.
Zimomora zavladala.
Mrtvilo.
_______________________________________



Why do birds suddenly appear
every time you are near?
Just like me, they long to be
close to you.



Image Hosted by ImageShack.us


Poglašnjavanje emocija.
Podizanje na višu razinu.
Strpljen - spašen.
Žudim.

|18:48| Komentari 27| Isprintaj| #| Na Vrh|

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.