< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Ožujak 2014 (1)
Svibanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Siječanj 2011 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (10)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (11)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (8)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (11)
Studeni 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Design © Morrigan Komentari On/Off

In laugh and in sorrow...

One, two, Freddy's coming for you.
Three, four, better lock your door.
Five, six, grab your crucifix.
Seven, eight, gonna stay up late.
Nine, ten, never sleep again.


Image Hosted by ImageShack.us




Moj mail:

elegija@net.hr




free web counter

free web counter



Free Music

Free Music



Free Music





Šapni mi na uho i povest ću te...


Image Hosted by ImageShack.us


MARTINA


-dijete ljubavi

-zaljubljeni djevojčurak

-ponekad dobro iznervirana

-buntovnica

-gimnazijalka

-glasna i elokventna

-začuđujućeg smijeha

-uvijek za pravdu

-visine od 180 cm

-odana martama

-sa crvenom špagom u kosi

-uvijek u crnom

-sportašica i umjetnica

-sarkastična i ironična

-zaljubljena u književnost

-živi uz glazbu

-nacionalno osviještena

-zimogrozna

-vedra i nasmijana

-ponekad tužna i pokvarena

-najbolje funkcionira u muškom društvu

-svugdje gura svoj nos

-voli pomoći

-zlopamtilo

-zvijer

-vodi bitke s brojevima

-želi uspjeti u naumima

-ponekad sebi dovoljna

-zaluđena svojim svijetom

-voljena

-nestandardna



Image Hosted by ImageShack.us




Ona voli :


- Edgara Alana Poea
- maglu
- umjetničke fotografije
- nugat
- dugu kosu
- tople ruke
- sjediti na podu
- praviti grimase
- motore
- ogrlice s križevima
- zašorati nekoga
- metal i rock
- povijest i književnost
- gitaru
- jagode i šlag
- milku od ruma
- kada je sve savršeno
- nepravilnost pravila
- pisati
- pliš
- Real Madrid
- bakrene krovove
- sport
- filozofirati
- kada sijeva i grmi



Image Hosted by ImageShack.us



Ona sluša:


Disturbed
In flames
Slipknot
Drowning pool
Sabaton
Dimmu Borgir
Devil Driver
Ill Nino
Bullet for my valentine
The 69 eyes
The sisters of mercy
Sonata Arctica
Pantera
Metallica
System of a down
Linkin Park
Rammstein
Iron Maiden
AC/DC
Edguy
Apocalyptica
Hammerfall
Nightwish
Evanescence
Within Temptation





Image Hosted by ImageShack.us


Tako obična, a tako drugačija........



Ona čita:


Edgar Allan Poe
Charles Pierre Baudelaire
Wystan Hugh Auden
Lord George Gordon Byron
Franz Kafka
Federico Garcia Lorca
Gabriel Garcia Marquez

Antun Gustav Matoš
Miroslav Krleža
Viktor Car Emin
Josip Pupačić
Petar Preradović

Vesna Parun
Marija Jurić Zagorka
Irena Vrkljan


itd., itd......



Image Hosted by ImageShack.us





Linkovlje

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr





*Najdraži*


Gle, eno njenog princa
...T...
Matija lapan
Diabolis


A ostali, gotovo neaktivni


Ivonica
Adikica
Čagerica
skejter boj
Tonkica - Palonkica
Bracek moj
vampirya
Prx
Mataya


Gadura dizajn


Druga strana kolajne


Image Hosted by ImageShack.us

Let me take you far away,
you'd like a holiday




Image Hosted by ImageShack.us


TAKE YOUR HAND AND WALK AWAY...


Image Hosted by ImageShack.us


IT IS LOVE THAT IS NOT ENDING..


Image Hosted by ImageShack.us


...Ma što da želim, sve je tako daleko.
I sad mi žao, sve bih opet ponovo.
Najljepšu pjesmu, tebi bih pjevao,
ej kamo sreće da sam pjevat mogao...

Jesen u meni tuguje,
zašto sanjam čemprese,
moje ceste ne vode nikuda...

Jesen u meni caruje,
a u tebi proljeće,
ni sunce ne može,
ne može kroz oblake,
rano moja hej...


Image Hosted by ImageShack.us


..Jednom kad noć, ukrade nebu,
sve što si voljela na njemu,
bit će ti žao, bit će ti žao
što nisam tu,
ruke pamte samo ljubav najbolju..

..Jednom kad usne ne budu htjele,
u strancu utjehu tražiti,
suze će srcu šapnuti da je
pogriješilo jer nije ostalo tamo
gdje jedino voljelo...


Image Hosted by ImageShack.us



...Hoće li me nekad tvoje ruke
prepoznati kad u nama bude već
mnogo jeseni i zima, kad mi sjaj
u oku izblijedi od kiša i kad me
možda više neće biti...




Image Hosted by ImageShack.us




Black countess


...Povedi me u dvore
snova, baršunom
obavijene, crnim krilima
zakrite, da ih nitko ne vidi...
...samo za mene...



Image Hosted by ImageShack.us



...grad je danas tako pust,
grad je danas tako siv, tebe
nema pred tobom je put,
kilometre brojim kao i ti....

...tvoje ruke osjećam, tvoje
usne još me ljube, i sutra bit
ćeš tu znam te i biti moj...

Miris tebe ja nosim, dio tebe
ja želim biti, kao šapat koji
čuješ rado, dio tebe...........



Image Hosted by ImageShack.us




Mrtvi pijesci



Gledam dane kako venu
u ništavilu obojenom stradanjima.
Pojedene su i zadnje
naznake perfekcije.

Udavljena sjećanja,
besramna ja.

Ubojstva smjehova
u straćari broj trinaest.

Otplovila sam niz vrijeme.



Image Hosted by ImageShack.us



Puštam prste ka usnama.
Hladni poljupci klize niz obraze..
Podli smjehovi sa zločestim mislima.
Odlazi. Inače te više neće biti.........



Image Hosted by ImageShack.us





Edgar Allan Poe


Gavran


Jednom jedne strašne noći,
ja razmišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige,
koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao,
netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao
- zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah,
"koji bježi ispred kiše",
Samo to i ništa više.

Ah, da, još se sjećam jasno,
u prosincu bješe kasno
Svaki ugarak, što trne,
duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće,
uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče,
jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, o
d Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više

Od svilenog,
tužnog šuma iz zastora
od baršuna
Nikad prije osjećani
užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije,
ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije
od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata,
da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."

Ohrabrih se iznenada,
ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo,
izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate,
a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage,
vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo"
- Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.

Pogled mrak je prodrijet htio,
čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući,
sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina,
znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina,
šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho,
jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.

:::::::::::::::::::::::::::::

Ovaj stvor u crnom plaštu,
nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom,
kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi",
rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si,
što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu
hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".

:::::::::::::::::::::::::::::

Al taj stvor u crnom plaštu,
još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti,
gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone,
a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne;
kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica,
kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: "Nikad više".

::::::::::::::::::::::::::::::

"Zli proroče, ne znam pravo,
da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo,
il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena,
u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti,
- zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada,
što me izmučiše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Zli proroče, ne znam pravo,
da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom
obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu,
reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu,
od koje me rastaviše,
Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Dosta ti govorit dadoh,
crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se
kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži
kraj mog praga,
Meni je samoća draga
- usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi,
nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".

I taj Gavran, šuteć samo,
još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo,
što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha
što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava,
na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena,
što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više!



Image Hosted by ImageShack.us


Pjesma je strašno dobra,
no nisam je napisala cijelu jer je predugačka..
Stvarno me se dojmila..



"Najradije bih da mi netko prospe ovaj moj prokleti mozak!"
________________Edgar Allan Poe__________________



Image Hosted by ImageShack.us


Without fears

Without doubts

Free Raven

Alone in the Darkness…



Image Hosted by ImageShack.us



Wake in a sweat again,
another day's been laid to waste,
in my disgrace....


Image Hosted by ImageShack.us



Tek ponekad, davnije no sad,
uđosmo u svoje svjetove
ljubeći najdraže i razbijajući
trpke pokrete lažljivih usana
koje umješe pronositi zlobu.

Nesnosna jutra probudiše u
nama zvijeri vatrene načinjene
od vlastitih principa koji bijahu
zgaženi od strane ubogih
lažljivaca bez vlastitog obraza.

Tragamo za načinom.
Svoj sam davno pronašla.



Image Hosted by ImageShack.us



Pružam ruku. Uspijevam postići
željeno.
Želim zauvijek samo jedno.
Samo jednoga.


Image Hosted by ImageShack.us


Zgriješila bih s tobom
na dan ili dva............


Image Hosted by ImageShack.us



Strawberries, cherries and an
angel's kiss in spring,
my summer wine is really
made from all these things ...



...sopćem tamo gdje vile ukraše mi dah...

srijeda, 28.02.2007.

Mrak na licu i glas pušten među borove


Jedna odlična pjesma. Predobri likovi. Super riječi. Zakon muzika.
Što još reći, osim da pogledate spot...



Pantera - Respect








Tako samo jadni u svojoj nemoći...


Jedan pljesak molim. Sve je sada u redu. Najboljem.
Ili možda nije. Napokon se pojavilo malo sunca. Malo
uživanja. Ima i ljutnje. Razočaranosti i prijezira. Sreće.
Pomiješano s umorom. Bespomoćnosti u nekim stvarima.
Pretvaranje da nam je svejedno. Odlazak u nepoznato.


Tako je sve trulo. Kvarimo svijet. Tako lijepog, šarenog,
ranolikog ga unakazujemo svaki božji dan. Padaju teške
riječi, obećanja se rasplinu u zrak, fotografije u vatri, prsti
izdajnički upereni u nekoga koji je svoju priliku propustio.
Krajičkom oka virimo drugima kroz ključanicu, no u svoju
smo nagurali besprijekornost i novinski papir od jučer.
Čini se da je sve savršeno. No ipak nije. Ne primjećujete
gadosti na svojim kućnim pragovima. Mrlje na posteljini s
tigrastim uzorkom. Želimo biti voljeni. Bez laži. Otvorenih
očiju probijati se kroz prašnjavu rutinu. Ići dalje i ne odustati.
Nemamo muda suočiti se sa samim sobom, a kamoli s ostatkom
svijeta. Prvo trebamo naučiti biti odlučni u svojim htijenjima.

|09:17| Komentari 43| Isprintaj| #| Na Vrh|

četvrtak, 22.02.2007.

You can't lock me into your cage...

Simfoničari čine ono što inače ne bi.
Sve je nekako drugačije.
Bolje je bez tebe.

Kako prije nisam primjetila?

U potrazi za svojom vožnjom iz snova.
Vlakovi smrti puni zagubljenih
smiješaka.

Puzećke preživljavamo dane.
Nije preteško.
Tamošnje večeri čine
se drugačijima.

Čuvari mojih snova u neprestanoj
borbi za preživljavanje.
Nije tako lako.
Odlaženje bez svijesti,
s potrganim komadićima nadanja u naručju;
odlazak u praznoću.

Neke druge čine svijet boljim mjestom.
Meni samoj ne uspijeva,
no nisam digla ruke.
Ponekad se i zalomi.
Danas je nekako posebno.

Nekako normalnija, mirnija.
Samopouzdanija.
Prevarena. U sebe.
Napokon opipala sreću.

Želim nastaviti.
Sama.
Uspjet ću.



Image Hosted by ImageShack.us





A lesson learned in life, known from the dawn of time...



Misija obavljena. Matika ispravljena, prvo polugodište.
Jes. Sve točno. Zadovoljna, pre. Još mi sve nekako
nestvarno. A baš sam nekako sumnjala. Uvijek bude
kontra nego što mislim da će biti. Da. Svi me izljubili
i izgrlili. Jasmina me čopila na hodniku i pet minuta me
grlila i govorila da je znala da ću uspjeti. Sinoć me puklo.
Baš sam se čudno osjećala. Gledala motore na internetu.
Slali su mi poruke da će sve bit u redu... Nisam vjerovala.
Prevarila sam se. Drago mi je da jesam. Četvero patnika
iz mog razreda još treba ispraviti. Valjda će uspjeti. I
Marko je uspio ispraviti digitalnu elektroniku. Da jasmina, je.
E ovo se sad treba proslaviti. Živimo za vikend. Jedva čekam.





You wanted to get under my skin...



Nedostaje mi ekipica iz ulice. Još neki ljudi sa strane.
Nedostaju mi praznici. Oni silni tulumi. Nedostaje mi
sunce i stajanje na sred mosta na Petrinjčici dok prži
sunce. Nedostaju mi moje poderane traperice koje ne
mogu nositi jer je još hladno. Odlasci na treninge.
Nadam se da će mi koljeno uskoro biti u redu. Izgaram
od želje za rukometom. Neki to ne mogu shvatiti.
Očekuju od mene da odustanem samo zbog ozljede.
Koja, usput rečeno, nije bila mala. Ali neka. Zacijelit će.
Nastavit ću dalje bez obzira slomila se ja opet. Željela bih.



Image Hosted by ImageShack.us




Be yourself, by yourself, stay away from me...



Prošlo je dosta vremena. Napokon sam napisala post.
Bio je ovo živčenjački tjedan. S blesavim snovima.
Neprospavanim noćima. A dobro, sad baš...Tko još u
pola dva poslije ponoći piše putopis, a prije toga je
vježbao matiku?!?! Besciljno švrljanje internetom.
Šišala se. Na lijevoj strani kosa mi je malo ispod brade,
a na desnoj do pola leđa. Onako, ukoso. Čak imam i
šiškice. Nagovorili me danas da idem u Gardaland. A
stvarno nisam mislila ići. Iako sam ispravila matiku.
Rekla sam da ako u utorak ne ispravim, da ne idem.
Danas sam tek ispravila i rekla sam da ne idem jer nisam
ispravila onda kada sam si zadala rok. Rekli su mi da sam
tvrdoglava, luda, da nisam normalna. E smiješno mi je bilo
kada su rekli da ni oni neće ići ako ne idem i ja.. hehe.. ajd
dobro onda. Tako da na kraju ipak idem. Nivesićka je sretna.
Kako sam mogla odbiti kada je nabacila onakvu facu??



Ljudi moji, čujemo se, vidimo se. Držite mi se. Ne nervirajte
se, budite najbolja i najposlušnija djeca na svijetu.. Hm,
prilično teško za ostvariti, hehe..


|15:55| Komentari 34| Isprintaj| #| Na Vrh|

četvrtak, 15.02.2007.

Another brick in the wall (misli se na post)..


Doda mi je proslijedila štafetu. Iako sam je već napisala,
napisat ću opet par kratkih stvari..



1. Imam smeđe oči, ali kada plačem onda su zelene

2. Obožavam knjige i književnost, te namjeravam
jednog dana studirati komparativnu književnost

3. Idem u Glazbenu školu i sviram klavir

4. Neostvarena želja mi je naučiti svirati gitaru

5. Imam ružičastu spavaćicu (strašno.. hehe...)


-------------------------------------------------------


Eto ga. Prošlo i Valentinovo. Dan kao dan. Samo što
svi rade frku oko svega toga. Besmisleno. Sretnem
sinoć dvije frendice, hodaju zajedno ruku pod ruku
i kažu da se idu napit jer nemaju nikoga za Valentinovo.
Ne treba to tako ozbiljno shvaćati. Sv. Valentin je ionako
pogubljen još kad-ikad. Mislim, lijepo je to sve, ali ipak...
Ne shvaćam to sve pretjerano ozbiljno. Ono, mora mi
kupiti savršen poklon ili bolje da ga nema. Ne. Samo da
bude tu. Taj dan. Svaki dan. I sve će bit ok. Zadovoljna sam.



Image Hosted by ImageShack.us



Nisam se dugo nikome javljala jer sam bila bolesna pa
nisam baš previše visila na netu. Samo mi je bilo do
spavanja. Čovječe, već mi je i televizija dosadila. Napokon
mi je ok. Neke ljude nisam vidjela sto godina. Nisam imala
ništa pametnije za pisati. Glupo mi je to reći. Čak nema ni
pjesme. A bit će je. Nemam volje za ništa. Treba se bacit
u nove pobjede (ali tek od idućeg tjedna..).



Pisat ću nešto kad me jednostavno pukne. Pozdrav svima
koji čitaju ovo ovdje, frendovima, ljudima iz parka, mami,
društvancu iz kantine (danas, 16.25).. ii, svima vama ostalima.
Uživajte, držite se, pijte puno čaja s limunom i medom,
ne nervirajte ljude oko sebe, budite vedri, dobri, nasmijani...

|09:42| Komentari 46| Isprintaj| #| Na Vrh|

subota, 10.02.2007.

Where the wild roses grow...

Odvedi me jednom
daleko, daleko odavde.
Zatvorenih očiju i s mrtvilom
na usnama ovaj put.
Samo guščje perje mrtvo okolo leži.
Neki davni...
Pokoje prozirne uspomene.

Ostani tamo za mene.
Nemoj pokušavati biti ono što i ja.
Ionako nitko ne mari.
Ne sluša.

Znaš samo jednom
pronaći ono što one žele.
Zadovoljiti.
Neiskusnjak. Gubitnik.
Stani postrance.
Da te ne vide.

Znaš odustajati i trgati
srca na komadiće. A kasnije
ih nećeš skupljati.
Sama pronađi rame za plakanje.
Ovaj put tako nije
bilo.
Obrnuto.

Ne smijem reći tko je ovaj put plakao.
Gledali bi na tebe
sa sažaljenjem. Neću biti
baš takva.
Sada sam. Pokušava.
Sjeća se.
Ne uspijeva baš.

Svanut će i njemu jednom.
Uskoro nadam se.
Ionako mi je
svejedno.




Image Hosted by ImageShack.us




Kažu da će ljubav jednoga dana slomiti svijet...



Tako daleko. Agonija šeće s njim. Osjeća se tako.
Ja ne mogu shvatiti. Nije ništa posebno. Ženska
ništa ne kuži (ili se samo pretvara..). Ona i samo
ona. Postao je nekako drugačiji. Možda je cijelo
vrijeme i bio upravo takav. Samo je sada pokazao
pravog sebe. Možda i griješim. Ne bih se željela
miješati. Glupo mi je gledati frenda takvog. Željela
bih pomoći nekako. No nema smisla. Ionako.
"And nothing else matters..." Zavisi. Kako kada.




Ressurection


Trgnula sam se. Gadno je ovako. Vjerovala ja ili
ne. Nije najbolje rješenje braniti se uvijek riječima
i lupanjem. Puno puta dobiješ po nosu. Ali neka.
Barem za razliku od nekih kažeš što zapravo
misliš. Iako nekad treba prešutjeti. Ali baš ne
uspijem svaki put skužiti kada treba zašutiti. Ok.
Ovo nije bila poanta svega. Odmaknula sam se od
onoga što sam zapravo htjela reći. Dosta je bilo
čučanja u svom sretnom svijetu. E sada ću vikati.
Ne. Pokušat ću riješiti nerješene stvari. Da mi ih
više prestanu nabijati na nos. E onda mi nema kraja.



Image Hosted by ImageShack.us




Nakon svega, svi komadići su napokon na mjestu...



Bili smo na izletu. Mogu reći da je bilo stvarno
super. Skompali se s nekim likom koji dijeli
novine. Cjenkala se s likovima koji prodaju
kožnate narukvice. Tražila kestene likove koji
ih peku na ulici. Što je najbolje, dobila sam ih.
Bili pred sex-shopom. Gadno nešto. Bili u
metal-shopu. Tamo sam uživala iako sam bila
samo minutu. Kasnije se nitko nije htio vratiti.
Ne.. Šetali po gradu i smijali se (nešto novo?).
I još dosta toga. Nije fora kada se prepričava,
Sve u svemu, sve je ok, sve je opet na mjestu,
svi opet nisu s onim s kim bi htjeli biti. No dobro.
Sad će srijeda, još malo. Svanut će. Sve će se srediti.

|08:39| Komentari 45| Isprintaj| #| Na Vrh|

utorak, 06.02.2007.

Through the fire and flames

Možda treba preskočiti polja.
Plesati s mandragorama
i crnim dalijama.
Možda nesparivim.

S jetkošću crtam opsjene
po svom zidu
mržnje.
Postoji li išta drugačije od ovoga?

Skrivene tajne iza
mojih leđa.
Ledeno smješkanje i stupanje
uz pitanja o
postojanosti.

Put ka spalionicama snova.

Gar na pragu sa čuvarom
tajne.
Izgovoreno s otvorenim usnama.

Prolivena bademovača
po bijelom pruću.
Zamišljeno bez greške.

Još samo košuljari
svoje snove spremaju u džepove.
Nemogućnost gledanja.
Prekrižena polja.
Opet početak.



Image Hosted by ImageShack.us




Za početak, mogli biste pročitati ovaj cijeli post.
Možda i nije tako loš. Da ne odustanete odmah
kada vidite koliko toga ima..





Baš sam nekako ludo raspoložena. Destruktivno.
Samo se smijem. Potrebno je tako jako malo.
Ne treba preveliki razlog. Prikrivanje neuspjeha.
Malo mi dođe da budem dobra, a malo.. hm.

Živcira me to kada prođeš gradom a ljudi te onako
gledaju s facama koje vrište "pogledaj je samo"..
Predrasude. Obično tako i je. No ne vrijedi za sve.
Puhnulo mi je nešto u glavu. Ne treba biti zatucan.
Svatko je ono što on želi biti. Ne ono što mu drugi
nameće. A upravo to nisam kužila. Nekako se stalno
borim protiv toga "poprijekog" gledanja "nešminkera".
No ne mogu jedina promijeniti svijet. Briga me ako je
netko šminker, cajka, hipi, darker, sotonist. Neću ga
dirati, pljuvati po njemu, kritizirati. Samo ako on ne dira
mene. Trpit ćemo se. Radi očuvanja dobrosusjedskih
odnosa. I bit će sve ok. Bez želje da netko bude nešto
drugo nego ono što zapravo je. Iako.. ali dobro sad..
Ako želiš da te gledaju još čudnije prođi gradom, pojačaj
mob na najglasnije i pusti Nightwish. Po mogućnosti neku
žestoku. E onda samo pratiš grozne izraze lica primitivčina.
Zatucanih ljudi koji znaju samo jedno. A drugo ne prihvaćaju.





Image Hosted by ImageShack.us




Sada malo škole. Opet problemosi s profom iz matike.
Standardno. Ubijanje u pojam. Bijes. Vikanje. Bacanje
stvari po sobi. Lupanje. Obrazi trnu. Smirivanje. Nekako.
Bila treća iz geografije od trinaest. S tim da je ženska
koja je bila prva imala dva boda više od mene, a lik koji
je bio drugi bod više. Ma pojela se živa. Možda mi nekako
malo krivo. No ipak mi je drago. Sad sam prolupala. Iduće
godine idem na natjecanja za koje se god uspijem pripremiti.
Haha.. Kako ambiciozno Ma još će se sve preokrenuti za 360.


Evo nešto poduži post koji nije pisan baš u mom stilu.
Naša AdriJanči će ga sigurno shvatiti ovaj put. Hehe..
Držimo joj fige da što prije ozdravi. I Jaci isto. Čovječe,
svi bolesni u zadnje vrijeme. Želim mojim luđacima da
uspiju ispraviti matiku napokon. I digitalnu elektroniku,
da. Razumljivo je na koga se odnosi. Da se provedemo
sutra na izletu (valjda se ovaj put neće nitko napiti...)
Da me Mata napokon pusti na miru s tim Šakanovićem.
Liku se ni ne sjećam face najbolje. Ali najvažnije da me
zafrkava.
Želim popraviti neke stvari. Koji mi uporno ne
idu. Možda sam i ja kriva. Djelomično. Nikad ne priznaj.


No, sve u svemu, osjećam se super. Unatoč nekim
gadostima i gadovima. Pokušavam biti flegma. No
baš i ne uspijevam. Nama živčenjacima ne ide to baš
najbolje od ruke. Ali držimo se. Ali budimo realni.
Kako se kaže: "Nigdar ni bilo da nekak ni bilo."
Znate, mame svašta provaljuju kada tješe svoju
djecu. I lupaju u sred noći s njima tanjure. Psuju
one koji su naživcirali njihovu djecu. Plaču zajedno
sa svojom djecom. Tješe. Govore da će sve biti
u redu. I bit će. Samo što djeca trenutno to ne vide.

Čovječe, tko će ovo uopće čitati? Ma nitko...



Image Hosted by ImageShack.us

|19:48| Komentari 38| Isprintaj| #| Na Vrh|

subota, 03.02.2007.

Jednom kad noć ukrade nebu...


Dobro razumijem što se događa.
Paučina u uglovima
prostorije.
Crni baršun
se povlači po pločicama.

Sa stropa vise zamišljene žrtve.
Sami kolerici.
Dobrodošli u klub.
Miris
parafina.

Opskurnost teška,
kao omča oko vrata..

Opsidijan u srcu.




Image Hosted by ImageShack.us



Ajmo sad ovako.
Mata mi kaže da napokon napišem
nekakav normalan post. Očito hoće da nabacim neku svoju
filozofiju. Ili već nešto. Popljuvao me zbog pjesama. hehe...
Mislim, mogu napisati neki bezobrazno dugačak post, ali
stvar je u tome što ga sigurno nitko ne bi čitao. Možda.

Što htjedoh reći? Napokon vikend. Štrebam geografiju.
Idem na natjecanje. Prijavila se bezveze. Bar neću biti
na tri školska sata. Meni odgovara. Glupo mi je tu
pisati o školi. Ionako je ne volim.

Bili smo sinoć kod frenda. Nije bilo kao i obično, no,
bilo je ok. Opet nekakva naguravanja oko onoga što
je netko rekao nekome iza leđa. Pljuvanje. Lupanje.
Igranje PES-a. I da. Nisam igrala. Kartala sam Uno
( u nedostatku kreativnosti..). Svu negativnu energiju
izbacila na frendu. Sad je super. Izašli van. Smrzli se.

Zvao je. Doći će. Valjda. Rezervacija za sedam.
Unaprijed planirani događaji. Kaže nešto drugo.
Kaže da je sretan. Vidi me i kad ga ja ne vidim.
Nije fer. Misli, misli. Sve je u savršenom redu.
Nema više frke. Sve se posložilo. A bilo je i vrijeme.



Image Hosted by ImageShack.us

|11:39| Komentari 48| Isprintaj| #| Na Vrh|

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.