< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2014 (1)
Svibanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Siječanj 2011 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (10)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (11)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (8)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (11)
Studeni 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Design © Morrigan Komentari On/Off

In laugh and in sorrow...

One, two, Freddy's coming for you.
Three, four, better lock your door.
Five, six, grab your crucifix.
Seven, eight, gonna stay up late.
Nine, ten, never sleep again.


Image Hosted by ImageShack.us




Moj mail:

elegija@net.hr




free web counter

free web counter



Free Music

Free Music



Free Music





Šapni mi na uho i povest ću te...


Image Hosted by ImageShack.us


MARTINA


-dijete ljubavi

-zaljubljeni djevojčurak

-ponekad dobro iznervirana

-buntovnica

-gimnazijalka

-glasna i elokventna

-začuđujućeg smijeha

-uvijek za pravdu

-visine od 180 cm

-odana martama

-sa crvenom špagom u kosi

-uvijek u crnom

-sportašica i umjetnica

-sarkastična i ironična

-zaljubljena u književnost

-živi uz glazbu

-nacionalno osviještena

-zimogrozna

-vedra i nasmijana

-ponekad tužna i pokvarena

-najbolje funkcionira u muškom društvu

-svugdje gura svoj nos

-voli pomoći

-zlopamtilo

-zvijer

-vodi bitke s brojevima

-želi uspjeti u naumima

-ponekad sebi dovoljna

-zaluđena svojim svijetom

-voljena

-nestandardna



Image Hosted by ImageShack.us




Ona voli :


- Edgara Alana Poea
- maglu
- umjetničke fotografije
- nugat
- dugu kosu
- tople ruke
- sjediti na podu
- praviti grimase
- motore
- ogrlice s križevima
- zašorati nekoga
- metal i rock
- povijest i književnost
- gitaru
- jagode i šlag
- milku od ruma
- kada je sve savršeno
- nepravilnost pravila
- pisati
- pliš
- Real Madrid
- bakrene krovove
- sport
- filozofirati
- kada sijeva i grmi



Image Hosted by ImageShack.us



Ona sluša:


Disturbed
In flames
Slipknot
Drowning pool
Sabaton
Dimmu Borgir
Devil Driver
Ill Nino
Bullet for my valentine
The 69 eyes
The sisters of mercy
Sonata Arctica
Pantera
Metallica
System of a down
Linkin Park
Rammstein
Iron Maiden
AC/DC
Edguy
Apocalyptica
Hammerfall
Nightwish
Evanescence
Within Temptation





Image Hosted by ImageShack.us


Tako obična, a tako drugačija........



Ona čita:


Edgar Allan Poe
Charles Pierre Baudelaire
Wystan Hugh Auden
Lord George Gordon Byron
Franz Kafka
Federico Garcia Lorca
Gabriel Garcia Marquez

Antun Gustav Matoš
Miroslav Krleža
Viktor Car Emin
Josip Pupačić
Petar Preradović

Vesna Parun
Marija Jurić Zagorka
Irena Vrkljan


itd., itd......



Image Hosted by ImageShack.us





Linkovlje

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr





*Najdraži*


Gle, eno njenog princa
...T...
Matija lapan
Diabolis


A ostali, gotovo neaktivni


Ivonica
Adikica
Čagerica
skejter boj
Tonkica - Palonkica
Bracek moj
vampirya
Prx
Mataya


Gadura dizajn


Druga strana kolajne


Image Hosted by ImageShack.us

Let me take you far away,
you'd like a holiday




Image Hosted by ImageShack.us


TAKE YOUR HAND AND WALK AWAY...


Image Hosted by ImageShack.us


IT IS LOVE THAT IS NOT ENDING..


Image Hosted by ImageShack.us


...Ma što da želim, sve je tako daleko.
I sad mi žao, sve bih opet ponovo.
Najljepšu pjesmu, tebi bih pjevao,
ej kamo sreće da sam pjevat mogao...

Jesen u meni tuguje,
zašto sanjam čemprese,
moje ceste ne vode nikuda...

Jesen u meni caruje,
a u tebi proljeće,
ni sunce ne može,
ne može kroz oblake,
rano moja hej...


Image Hosted by ImageShack.us


..Jednom kad noć, ukrade nebu,
sve što si voljela na njemu,
bit će ti žao, bit će ti žao
što nisam tu,
ruke pamte samo ljubav najbolju..

..Jednom kad usne ne budu htjele,
u strancu utjehu tražiti,
suze će srcu šapnuti da je
pogriješilo jer nije ostalo tamo
gdje jedino voljelo...


Image Hosted by ImageShack.us



...Hoće li me nekad tvoje ruke
prepoznati kad u nama bude već
mnogo jeseni i zima, kad mi sjaj
u oku izblijedi od kiša i kad me
možda više neće biti...




Image Hosted by ImageShack.us




Black countess


...Povedi me u dvore
snova, baršunom
obavijene, crnim krilima
zakrite, da ih nitko ne vidi...
...samo za mene...



Image Hosted by ImageShack.us



...grad je danas tako pust,
grad je danas tako siv, tebe
nema pred tobom je put,
kilometre brojim kao i ti....

...tvoje ruke osjećam, tvoje
usne još me ljube, i sutra bit
ćeš tu znam te i biti moj...

Miris tebe ja nosim, dio tebe
ja želim biti, kao šapat koji
čuješ rado, dio tebe...........



Image Hosted by ImageShack.us




Mrtvi pijesci



Gledam dane kako venu
u ništavilu obojenom stradanjima.
Pojedene su i zadnje
naznake perfekcije.

Udavljena sjećanja,
besramna ja.

Ubojstva smjehova
u straćari broj trinaest.

Otplovila sam niz vrijeme.



Image Hosted by ImageShack.us



Puštam prste ka usnama.
Hladni poljupci klize niz obraze..
Podli smjehovi sa zločestim mislima.
Odlazi. Inače te više neće biti.........



Image Hosted by ImageShack.us





Edgar Allan Poe


Gavran


Jednom jedne strašne noći,
ja razmišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige,
koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao,
netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao
- zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah,
"koji bježi ispred kiše",
Samo to i ništa više.

Ah, da, još se sjećam jasno,
u prosincu bješe kasno
Svaki ugarak, što trne,
duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće,
uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče,
jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, o
d Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više

Od svilenog,
tužnog šuma iz zastora
od baršuna
Nikad prije osjećani
užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije,
ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije
od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata,
da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."

Ohrabrih se iznenada,
ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo,
izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate,
a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage,
vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo"
- Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.

Pogled mrak je prodrijet htio,
čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući,
sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina,
znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina,
šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho,
jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.

:::::::::::::::::::::::::::::

Ovaj stvor u crnom plaštu,
nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom,
kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi",
rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si,
što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu
hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".

:::::::::::::::::::::::::::::

Al taj stvor u crnom plaštu,
još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti,
gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone,
a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne;
kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica,
kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: "Nikad više".

::::::::::::::::::::::::::::::

"Zli proroče, ne znam pravo,
da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo,
il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena,
u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti,
- zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada,
što me izmučiše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Zli proroče, ne znam pravo,
da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom
obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu,
reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu,
od koje me rastaviše,
Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Dosta ti govorit dadoh,
crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se
kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži
kraj mog praga,
Meni je samoća draga
- usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi,
nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".

I taj Gavran, šuteć samo,
još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo,
što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha
što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava,
na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena,
što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više!



Image Hosted by ImageShack.us


Pjesma je strašno dobra,
no nisam je napisala cijelu jer je predugačka..
Stvarno me se dojmila..



"Najradije bih da mi netko prospe ovaj moj prokleti mozak!"
________________Edgar Allan Poe__________________



Image Hosted by ImageShack.us


Without fears

Without doubts

Free Raven

Alone in the Darkness…



Image Hosted by ImageShack.us



Wake in a sweat again,
another day's been laid to waste,
in my disgrace....


Image Hosted by ImageShack.us



Tek ponekad, davnije no sad,
uđosmo u svoje svjetove
ljubeći najdraže i razbijajući
trpke pokrete lažljivih usana
koje umješe pronositi zlobu.

Nesnosna jutra probudiše u
nama zvijeri vatrene načinjene
od vlastitih principa koji bijahu
zgaženi od strane ubogih
lažljivaca bez vlastitog obraza.

Tragamo za načinom.
Svoj sam davno pronašla.



Image Hosted by ImageShack.us



Pružam ruku. Uspijevam postići
željeno.
Želim zauvijek samo jedno.
Samo jednoga.


Image Hosted by ImageShack.us


Zgriješila bih s tobom
na dan ili dva............


Image Hosted by ImageShack.us



Strawberries, cherries and an
angel's kiss in spring,
my summer wine is really
made from all these things ...



...sopćem tamo gdje vile ukraše mi dah...

utorak, 30.01.2007.

Ne brini, znaš da ne grizem.. Hm, zavisi u kojem smislu

Pokušavam doseći svoje
snove.
Ljepše je nego plakati.

Prezirem.
Bilo mi je drago.
Zadržat ću ponešto i za sebe.

Crna mamba.
Utjelovljena smrt.
Lupanje šakama o jasikovo drvo.
Nitko nije ništa pitao.

Izmigoljit ću se iz
bezizlazne situacije.
Ništa nisam čula.

Groteskno poimanje
mene.
Ne razumijem.
Ne poznaju me zapravo.

Sudbina određena despocijom.

Suptilne glave izviruju iz
nepregledne gomile.
Žele van.
Trenutno skrivena pobješnjelost.

Molim vrijeme.
Neka me ostavi za sobom.
Ne želim na koljena.
Smisli poteze.

Ostaje još lažna dragost.
Tek poneka kletva
i više ništa nema smisla.

Ne sanjamo više.



Image Hosted by ImageShack.us



Šamari ne pridonose boljitku. Zavisi. Ali nije zaslužio.
Ta svakidašnja netrpeljivost posljednjih tjedana.
Ne razumije što se zapravo događa. Neće govoriti o
tome. Šuti. Pokušava ostati naizgled hladan. Iznutra
kipi. Sigurno. Nabijena kapa na glavu i teško priznanje.
Ruke u džepovima. Zagrljaj. Raznježenost na djelu.
Slučajno nabačen smiješak. Drugačija nada. Odlazak.

Pisanje o Istini. Neprestano pokušavanje u svojim
namjerama. Uspjet će jednog dana. Živo vjerujem.
Držim mu fige. Bit će sretan. A i ja s njim.

Zacrtane neke nove stvari. Proradio je inat. Dosta je
više odugovlačenja. Rješenja nadohvat ruke. Ali tako
prokleto malo nedostaje. Silni brojevi. Besmisleno.
Barem za mene. Pomažu. Daju nadu. Žele isto što i ja.
Tako sam zahvalna. Svima njima. Vidjet ćete, bit će sve
u savršenom redu. Jednom. Samo se trebam trgnuti...



Image Hosted by ImageShack.us

|09:10| Komentari 53| Isprintaj| #| Na Vrh|

nedjelja, 28.01.2007.

Uspavan

Miriše na kraj.
Bliže je.
Pronađimo način umiranja.
Nije me strah.

Nešto atipično za mene.
Sve moje zgaženo.
Čuvstva spremljena u džep.
I dalje postojim.

Pogledi uprti ka zvijezdama.
Staklene nerazumne oči
Ne bi smjele osuđivati.
Nije svejedno.

Beskrajno daleko,
među vrtovima savjesti.
Jeđupke traže
žrtve.

Svirepe namjere
na svitcima postojanja.

Bijedna traženja izgubljenih ljubavi.
Nije jednostavno,
tek ponekad zaprepašćujuće.

Vjerujemo u kontraste.
Graktanje nadglasuje kucanje srca.
Pomirimo se s tim.
Ostajemo, na kraju, sami,
sa spuštenim
pogledom, i korovom
među nogama.



Image Hosted by ImageShack.us



Ponekad je strašno teško ostati normalan.
Uz sve gluposti i nepromišljene geste.
Opet je strašno hladno. Barem meni.
Pogotovo sinoć. Ali, osjećaj bijednosti i
hladnoće šutnula sam nogom u stranu.
Sagledala stvari iz druge perspektive.

Neprestano traganje za nečim boljim, nama
nedostižnim. Pomirimo se s tim da smo obični
jadnici na dvije noge. Pohlepni, zadrti,
bezosjećajni. Bez smisla za humor, bez savjesti.
Zapravo, kako tko. No zapravo nema smisla.

Dobar je. Uveseljava mi dane. Svoje probleme
drži za sebe. Dok ne poludi i ne saspe svima u
facu što ih zapravo ide. A dogodit će se i to.
Volim i njih. Nepromišljene lude glave koje su
mi sinoć u dvanaest i nešto sitno došle na vrata
s isprikom. Zapravo nije bilo ništa strašno.
Kako bih se na njih mogla ljutiti..



Image Hosted by ImageShack.us

|10:38| Komentari 25| Isprintaj| #| Na Vrh|

utorak, 23.01.2007.

Zatupljujuće

Ponekad je najlakše
jednostavno zaspati.
Pustiti svijet da pokvaren prolazi
kraj tebe.
A ti, u svojoj agoniji,
čekaš
nova svitanja.


Image Hosted by ImageShack.us


--------------------------------


Čudno vučeni potezi.
Umorni od svega.
Od proteklih tjedana.

Ruke u ranama.
Bit će opet ono staro.
Umorni od svega.

Pokušava počistiti
prašinu proteklih pojavljivanja.
Plačljivo preispituje
posljednje postupke..
Ponovo.

Iza slike s nasmiješenim ljudima izviruje melankolija.

Događa se to u prosincu.
Svileni pokreti
odaju nježnosti.
Gospođe tajnovitije od drugih.
Rospije.

Ne znate kako treba.
Neuki, nimalo naivni promatrači.
Samo opak mjesec,
kaljuža
i ja.



Image Hosted by ImageShack.us


Baš je čudan dan danas. Jednostavno nekako
težak. Zatupljujuć. Sve je čudno počelo. Sve.
Jedva dočekala veliki odmor. Kupila neki napola
sirov slanac. Ugazila martama u blato u parku.
Ne, ja ne mogu ići stazom, moram preko trave.

Nisam željela raspravljati o vjeri. S Njom se
uvijek zakačim oko toga. Čudni glasovi na holu.
Vučem torbu za sobom, uživila se u objašnjavanje
nečega. Tresnula se smijati. Pola sata. Prijekorni
pogledi. Smiješak za nekoga određenog.
Neobjašnjiv osjećaj tupoće. Izgubljenost. Povratak.

Poštovanje suparnika. Iznošenje duševnog stanja.
"Srce nije kamen..." Srdžba zarivena noktima u
dlanove. Lagano peckanje. Neprestani smijeh pred
očima važnih. Za mene. Uspjeli su. Dostojanstven
odlazak. Pred očima zavidnih, omamljivača moje sreće.


|18:54| Komentari 31| Isprintaj| #| Na Vrh|

petak, 19.01.2007.

Meme?! Wtf?!?!

Uvaljaše i mene u nešto što se zove
Meme. Nisam sigurna što bi to trebalo značiti
niti što bih trebala napraviti.
Bila sam oduševljena. Neee...
Nisam sigurna što pisati..
Pa evo, slijedit ću primjer ostalih
koji su u ovo uvaljani kao i ja..
Pa evo, krećem..

1. Opsjednuta

Čokolada.. S rumom, punčem, keksom, limetom,
jagodama, rižom, narančom, šerijem..
Nugat.. Dado i Goga.. Kandi extra.. Mars.. Twix..
Samo mi se one bosanske baš i ne sviđaju. Od
njih odoše zubi. Ali dobra je kad nema druge..
E onda "tata, daj mi tupi lade.." I tata kupi.
Obično se za vrijeme malog odmora trči u
kiosk preko puta škole po čokoladu. Za svaki slučaj.
Ako šećer padne. Joj, da mi je sad..
Tata, daj novce!!!


2. Cigarete

Dođem izvana. Stanem pred mamu kako bih
prošla rutinsku inspekciju. Kaže mi da sam pušila.
Tvrdim suprotno. Ne vrijedi. Puhnem, smrdi.
Majica i kosa zaudaraju. Dah zaudara. Ne možeš
dokazati. Odustane od optužbi, ali se i dalje smješka
u nevjerici. Ja gotova. Govorim da nisam pušila.
Ivan i Marko su. Ja sam samo sjedila kraj njih. Hm..
Vjeruje li mi itko?


3. Da, ne ili možda?


Teško povjerujem u nešto u što se sama nisam
uvjerila. Iako se kaže da je bolje vjerovati nego
uvjeravati se. Vjerujem u one važne i glavne
stvari. Ali sitnice.. No, uglavnom.
Lijepo je vjerovati u Djeda Mraza. Djeca u njega
vjeruju u prosjeku do drugog ili trećeg razreda.
E, pa ja sam vjerovala do petog! Imala sam 11
godina. Tu strašnu činjenicu sam saznala od svoje
nastavnice hrvatskog. Grozno. Još sam se s klincima
svađala zbog toga.
Zvuči smiješno. I je. Ali neka.


4. Nekako bih sve kukce zatukla šlapom

Ne podnosim kukce. Sve one male, zelene, crne,
ružnih trupova i ogromnih ticala.. Ni pauke..
Iako su mi oni fora.. Jedini kukac s kojim sam
se skompala i kojeg mogu držati na dlanu je
Smrdljivi Martin. Nikako mi nisu mogli dokazati
da mi kukci neće ništa (kako koji). No, pronašla
sam učinkovito rješenje. Uzmeš šlapu i tres..
I onda ostane odvratna mrljetina na bijelom
stoljnjaku, zavjesi ili zidu.. Neka..
Ima praška.


5. Besmisleni snovi

Svi sanjamo. Neki sanjaju zelene livade, neki svoje
dečke ili cure, događaje koji su im se dogodili u nekom
određenom danu, glumce, pjevačice.. Ali ja ne sanjam
ništa od navedenog. Sanjam bedastoće. Vječito me
progone, ubijaju, režu, čupaju, dave.. Kao da me netko
vječno maltretira. Grozno. A u životu mi je i više nego
odlično. Hm, bar mi po noći dosadno. (ako ništa drugo).


Etogac.
Koga bih sad mogla uvaljati?
Da razmislim..

Nivesićka
Tonka
Vlasnica kućnog pakla

|11:50| Komentari 21| Isprintaj| #| Na Vrh|

subota, 13.01.2007.

Iz dna

Nikad se ne pronalazim u pitanjima.
Ne želim znati istinu
umjesto laži.
Ovako je sasvim dobro..
Pitam se zašto.

Treba zalupiti vratima
i zauvijek reći zbogom.
Na kraju svega.

Sve počinje bez smisla.
Sve što sam ikada
mislila.
Još uvijek pazim.
Trudim se.

Ne prepoznajem.
Ne pamtim.
Ne vjerujem.

Trebala bih znati nešto.
Tek je jedno
što bih trebala.
Ostalo nije važno.

Pokušavamo ne disati.

Još me ima.
Svaki dan. Iz dna.
Izaberi dan.

Učini nešto krivo.
Ne dira me.
Doći će dan.

Više te neće biti.


Image Hosted by ImageShack.us

|12:14| Komentari 14| Isprintaj| #| Na Vrh|

petak, 05.01.2007.

Nitko drugi

Pričala sam jednom
o nekim drugim stvarima.
Prestanak iščekivanja.
Nikad više.

Upliću svoje koščate prste
u kosu.
Nesklad.
Nikoga ne poznaju.
Nikad se ne pokazuju.

Zašto si uopće došao?
Pa otišao.
Rekao drugačije.
I sada bih trebala oprostiti?
Možda.
Možda je i vrijedan.

Nitko drugi.
Ne vjerujem više.
Oslobodi me laži.

Samo propali pokušaji.
NItko drugi. Samo ja.
Vjerujem.
S kockicom marcipana među prstima.

Pokušaj poslušati.
Možda nešto napokon i bude.

Moj ponos zgažen,
koprca se ispod tvojih nogu.
A ti bi trebao patiti.

Ovo mora biti iscrpljujuće.
Obnovi mi snove.
Nemoj me voljeti.
Ja tebe ionako neću.

A mislila sam nešto drugo.
S cigaretom u džepu.
Napola popušenom.
Tvoj "Phillip Morris".

Neću.
Kako mi god bilo.
Previše očekivanja.
Još uvijek.

Dolazi.
Okrećem leđa.
Nedostižno frktanje nosom.

Možda, ipak, jednog dana...




Image Hosted by ImageShack.us



Tek toliko, pjesma ne opisuje
moje trenutno stanje ili raspoloženje..
Ne radi se o nikakvoj mojoj nesretnoj ljubavi
ili nečemu sličnom...

Samo mi je došlo i morala sam je napisati.

No dobro sad,
uživajte mi.





|16:11| Komentari 20| Isprintaj| #| Na Vrh|

utorak, 02.01.2007.

Misliš da je sve ovo nešto posebno? Krivo misliš.

Svijet prolazi kraj mene.
Ionako nemam ništa za izgubiti.
Ne osjećam.
Trebam pokušati.

***

MIsliš da svi moji budući trebaju
ličiti na tebe.
Da još žudim.
Da je na dlanu zapisana priča.

Ne više.
Ne vidim.
Treba izaći u mrak.
Treba vremena da opet budem tamo.

Misliš da ćeš me dobiti?
Ponovno?
Vraćamo se na početak.

***

Sve je tako dobro krenulo.
Novi dani godine
zapisane drugačijim brojkama.
Nov čovjek.
Nova ja.

Preokret.
Psovke iz nas.

Nedovršene čini.

Tko će više vjerovati?
Evo ga, tu je,
došao,
ne shvativši
da više ništa nije
kao prije.







Evo me napokon.
Novogodišnji tulum bio je predobar.
Gomila alkohola, kolača,
muzika, karaoke, plesanje, pjevanje...
Nekako mi je baš dobro krenula ova 2007.-a.

Najbolji događaj koji mi se prvi dogodio
u novoj godini bio je taj kad sam
u osam ujutro izula marte
i bacila se na krevet.

Tulum je počeo u sedam navečer i
trajao je sve do osam ujutro.
Krepana sam.
Spavala sam svega četiri sata jučer.
A sad sam se maloprije probudila.

I tako. Zadovoljna sam.

I da..

SRETNA VAM NOVA LJUDI MOJI!!!

|13:12| Komentari 18| Isprintaj| #| Na Vrh|

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.