< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2014 (1)
Svibanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Listopad 2012 (1)
Siječanj 2011 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (10)
Prosinac 2007 (7)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (11)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (8)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (11)
Studeni 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Design © Morrigan Komentari On/Off

In laugh and in sorrow...

One, two, Freddy's coming for you.
Three, four, better lock your door.
Five, six, grab your crucifix.
Seven, eight, gonna stay up late.
Nine, ten, never sleep again.


Image Hosted by ImageShack.us




Moj mail:

elegija@net.hr




free web counter

free web counter



Free Music

Free Music



Free Music





Šapni mi na uho i povest ću te...


Image Hosted by ImageShack.us


MARTINA


-dijete ljubavi

-zaljubljeni djevojčurak

-ponekad dobro iznervirana

-buntovnica

-gimnazijalka

-glasna i elokventna

-začuđujućeg smijeha

-uvijek za pravdu

-visine od 180 cm

-odana martama

-sa crvenom špagom u kosi

-uvijek u crnom

-sportašica i umjetnica

-sarkastična i ironična

-zaljubljena u književnost

-živi uz glazbu

-nacionalno osviještena

-zimogrozna

-vedra i nasmijana

-ponekad tužna i pokvarena

-najbolje funkcionira u muškom društvu

-svugdje gura svoj nos

-voli pomoći

-zlopamtilo

-zvijer

-vodi bitke s brojevima

-želi uspjeti u naumima

-ponekad sebi dovoljna

-zaluđena svojim svijetom

-voljena

-nestandardna



Image Hosted by ImageShack.us




Ona voli :


- Edgara Alana Poea
- maglu
- umjetničke fotografije
- nugat
- dugu kosu
- tople ruke
- sjediti na podu
- praviti grimase
- motore
- ogrlice s križevima
- zašorati nekoga
- metal i rock
- povijest i književnost
- gitaru
- jagode i šlag
- milku od ruma
- kada je sve savršeno
- nepravilnost pravila
- pisati
- pliš
- Real Madrid
- bakrene krovove
- sport
- filozofirati
- kada sijeva i grmi



Image Hosted by ImageShack.us



Ona sluša:


Disturbed
In flames
Slipknot
Drowning pool
Sabaton
Dimmu Borgir
Devil Driver
Ill Nino
Bullet for my valentine
The 69 eyes
The sisters of mercy
Sonata Arctica
Pantera
Metallica
System of a down
Linkin Park
Rammstein
Iron Maiden
AC/DC
Edguy
Apocalyptica
Hammerfall
Nightwish
Evanescence
Within Temptation





Image Hosted by ImageShack.us


Tako obična, a tako drugačija........



Ona čita:


Edgar Allan Poe
Charles Pierre Baudelaire
Wystan Hugh Auden
Lord George Gordon Byron
Franz Kafka
Federico Garcia Lorca
Gabriel Garcia Marquez

Antun Gustav Matoš
Miroslav Krleža
Viktor Car Emin
Josip Pupačić
Petar Preradović

Vesna Parun
Marija Jurić Zagorka
Irena Vrkljan


itd., itd......



Image Hosted by ImageShack.us





Linkovlje

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr





*Najdraži*


Gle, eno njenog princa
...T...
Matija lapan
Diabolis


A ostali, gotovo neaktivni


Ivonica
Adikica
Čagerica
skejter boj
Tonkica - Palonkica
Bracek moj
vampirya
Prx
Mataya


Gadura dizajn


Druga strana kolajne


Image Hosted by ImageShack.us

Let me take you far away,
you'd like a holiday




Image Hosted by ImageShack.us


TAKE YOUR HAND AND WALK AWAY...


Image Hosted by ImageShack.us


IT IS LOVE THAT IS NOT ENDING..


Image Hosted by ImageShack.us


...Ma što da želim, sve je tako daleko.
I sad mi žao, sve bih opet ponovo.
Najljepšu pjesmu, tebi bih pjevao,
ej kamo sreće da sam pjevat mogao...

Jesen u meni tuguje,
zašto sanjam čemprese,
moje ceste ne vode nikuda...

Jesen u meni caruje,
a u tebi proljeće,
ni sunce ne može,
ne može kroz oblake,
rano moja hej...


Image Hosted by ImageShack.us


..Jednom kad noć, ukrade nebu,
sve što si voljela na njemu,
bit će ti žao, bit će ti žao
što nisam tu,
ruke pamte samo ljubav najbolju..

..Jednom kad usne ne budu htjele,
u strancu utjehu tražiti,
suze će srcu šapnuti da je
pogriješilo jer nije ostalo tamo
gdje jedino voljelo...


Image Hosted by ImageShack.us



...Hoće li me nekad tvoje ruke
prepoznati kad u nama bude već
mnogo jeseni i zima, kad mi sjaj
u oku izblijedi od kiša i kad me
možda više neće biti...




Image Hosted by ImageShack.us




Black countess


...Povedi me u dvore
snova, baršunom
obavijene, crnim krilima
zakrite, da ih nitko ne vidi...
...samo za mene...



Image Hosted by ImageShack.us



...grad je danas tako pust,
grad je danas tako siv, tebe
nema pred tobom je put,
kilometre brojim kao i ti....

...tvoje ruke osjećam, tvoje
usne još me ljube, i sutra bit
ćeš tu znam te i biti moj...

Miris tebe ja nosim, dio tebe
ja želim biti, kao šapat koji
čuješ rado, dio tebe...........



Image Hosted by ImageShack.us




Mrtvi pijesci



Gledam dane kako venu
u ništavilu obojenom stradanjima.
Pojedene su i zadnje
naznake perfekcije.

Udavljena sjećanja,
besramna ja.

Ubojstva smjehova
u straćari broj trinaest.

Otplovila sam niz vrijeme.



Image Hosted by ImageShack.us



Puštam prste ka usnama.
Hladni poljupci klize niz obraze..
Podli smjehovi sa zločestim mislima.
Odlazi. Inače te više neće biti.........



Image Hosted by ImageShack.us





Edgar Allan Poe


Gavran


Jednom jedne strašne noći,
ja razmišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige,
koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao,
netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao
- zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah,
"koji bježi ispred kiše",
Samo to i ništa više.

Ah, da, još se sjećam jasno,
u prosincu bješe kasno
Svaki ugarak, što trne,
duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće,
uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče,
jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, o
d Lenore rastaviše,
Ah, nje sada nema više

Od svilenog,
tužnog šuma iz zastora
od baršuna
Nikad prije osjećani
užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije,
ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije
od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata,
da se skrije ispred kiše.
Samo to je, ništa više."

Ohrabrih se iznenada,
ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo,
izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate,
a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage,
vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo"
- Tu se vrata otvoriše -
Mrak je tamo, ništa više.

Pogled mrak je prodrijet htio,
čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući,
sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina,
znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina,
šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho,
jeka mi je vrati tiše,
Samo to i ništa više.

:::::::::::::::::::::::::::::

Ovaj stvor u crnom plaštu,
nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom,
kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi",
rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si,
što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu
hadske noći otkud stiže?"
Reče Gavran: "Nikad više".

:::::::::::::::::::::::::::::

Al taj stvor u crnom plaštu,
još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti,
gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone,
a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne;
kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica,
kakvu meni sudba piše
Grakćuć stalno: "Nikad više".

::::::::::::::::::::::::::::::

"Zli proroče, ne znam pravo,
da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo,
il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena,
u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti,
- zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada,
što me izmučiše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Zli proroče, ne znam pravo,
da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom
obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu,
reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu,
od koje me rastaviše,
Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"
Reče Gavran: "Nikad više".

"Dosta ti govorit dadoh,
crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se
kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži
kraj mog praga,
Meni je samoća draga
- usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi,
nek ti trag se ovdje zbriše!"
Reče Gavran: "Nikad više".

I taj Gavran, šuteć samo,
još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo,
što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha
što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava,
na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena,
što mi cijelu sobu skriše
Ustat ne će - nikad više!



Image Hosted by ImageShack.us


Pjesma je strašno dobra,
no nisam je napisala cijelu jer je predugačka..
Stvarno me se dojmila..



"Najradije bih da mi netko prospe ovaj moj prokleti mozak!"
________________Edgar Allan Poe__________________



Image Hosted by ImageShack.us


Without fears

Without doubts

Free Raven

Alone in the Darkness…



Image Hosted by ImageShack.us



Wake in a sweat again,
another day's been laid to waste,
in my disgrace....


Image Hosted by ImageShack.us



Tek ponekad, davnije no sad,
uđosmo u svoje svjetove
ljubeći najdraže i razbijajući
trpke pokrete lažljivih usana
koje umješe pronositi zlobu.

Nesnosna jutra probudiše u
nama zvijeri vatrene načinjene
od vlastitih principa koji bijahu
zgaženi od strane ubogih
lažljivaca bez vlastitog obraza.

Tragamo za načinom.
Svoj sam davno pronašla.



Image Hosted by ImageShack.us



Pružam ruku. Uspijevam postići
željeno.
Želim zauvijek samo jedno.
Samo jednoga.


Image Hosted by ImageShack.us


Zgriješila bih s tobom
na dan ili dva............


Image Hosted by ImageShack.us



Strawberries, cherries and an
angel's kiss in spring,
my summer wine is really
made from all these things ...



...sopćem tamo gdje vile ukraše mi dah...

srijeda, 27.12.2006.

Bit ćeš tu kada te budem željela.. Morat ćeš.

...Life it seems will fade away,
driffting further every day...

Mogao je biti i kraj svijeta.
Moglo je sve drugačije završiti.
Pametnije. Bolje.
Možda za nekoga drugoga.





Navikla sam na negodovanja.
Okretanje leđa. Prigovaranje.
Ne jer sam loša.
Jer me ne kuže.

Brineš kako se osjećam, no ja ne.
Barem pokušavaš.
No ne ide ti baš najbolje.
Mariš za nešto drugo.
A ja ostala postrance...
Ne zamjeram.

Nezahvalno mrtva.

Pogodi opet.
Čini se drugačije, smirenije, jednostavnije.
Zatočena u vlastitim namjerama.
Jesi li?
Jesam.
Ponovo. Iznova. Opet.
Rođena iz pepela.
Feniks?!?
Nikako.





Možeš li uopće sa mnom na kraj?
Možda je kasno.
Muški ne plaču.
Trebao bi to znati.

Opet sam ovdje.
Tako prokleto uporna.
Nedostižna.
Ma zar?

Želiš me? Uvjeri me.
Ne želim biti još jedna.
Kakav je to uopće niz?!?
Da su barem bile
nešto.
Kako možeš?




|23:52| Komentari 29| Isprintaj| #| Na Vrh|

ponedjeljak, 25.12.2006.

Napokon Božić!

Eto ga.
Došao je i taj dan.
BOŽIĆ!!!

Baš smo ga svi očekivali nekako s
nestrpljenjem i očekivanjem
nečega što možda
već dugo potajno
želimo.

Zima je.
No šteta je što ipak
za Božić nema snijega. Baš šteta.

Noćas smo moji frendovi i ja
Božić dočekali u parku
pred crkvom.
Svi su bili nekako sretniji
no obično.
Izljubili smo se i izgrlili te smo
išli jedan do drugoga i čestitali si Božić.
A park je bio krcat.

No nisu svi sretni.
Neki pate za nekim s kim bi htjeli koračati
kroz snijeg,
smrzavati se iza zida kuće ljubakajući se,
pate za držanjem za ruke.
Neki jer su sami.

Takvih se rijetki sjete.

Dobila sam upravo ono što
sam htjela.
Iako svoje ni nisam tražila.
Samo mi je žao što njima nisam ništa kupila.
No sad je gotovo.

Nećemo o tužnim stvarima.
Trebamo malo izbaciti
tužne misli
i uvesti što više smjehova.
Ako je već većina stvari oko nas
blještava i sretna,
da pokušamo i mi?

Da.

Držite mi se.
Uživajte.
(nemojte završiti na hitnoj od silnog prežderavanja.. hehe..)

I,
što je najvažnije..

SRETAN BOŽIĆ SVIMA!!!

|19:04| Komentari 10| Isprintaj| #| Na Vrh|

subota, 23.12.2006.

Čovječe, toliko je hladno da se i ona lokvica blatnjave vode smrznula..

Sljepilo života.
Predmeti spoticanja bačeni
iz džepova. Zaboravljeni?
Ni slučajno..

Ranjave ruke skrivene
ispod dekoltirane majice.
Nekakvi prokleti šareni uzorci.
Luđaci namiguju
kroz rupice na hulahopkama.

Sramoćenje zapisano
na klupi.
Smije se na glup način.
I ne odustaje.

Neprestano prigovaranje.
Idemo unatrag.
Vršci prstiju izviruju
iza vrata.
Ništa.

Gušimo se u vlastitim glupostima.
Malo će nas ostati.
Kako za koga;
sutra
neće svanuti.





Hm.
Nije prošlo dugo.

Kod kuće sam.
Nismo otišli do grada.
Bili malo kod frenda, igrali PES,
pilo se, pjevali smo na karaokama..
Malo zabave.
A mene zub tako boli..

Otšla sam nešto prije deset.
Nije mi se više dalo.
Duram i duram i duram.
Tj, trpim. (izrazimo se pravilno..)
Sva sam u klincu.
Zaspala sam kraj kamina.
Tako mi je godila toplina.
Popila tabletu.
Ne pomaže.
Probala sve i svašta.
Ne pomaže.
I rakiju grgljala..

Dođe mi da napišem novu pjesmu,
no neda mi se.
Ovo gore mi je sad palo napamet, pa, eto toliko,
da zapišem.
Iako i nije baš nešto.

Još mi je sve to nestvarno.
Sutra je Badnjak.
Baš super.
Obožavam Božić. Tako se osjećam lijepo.
Šteta je što je većina upropastila
pravi smisao Božića.

Glavni im je cilj kupiti i dobiti savršeno
odabran poklon (što skuplji, to bolji?!?),
pretvoriti svoju okolinu u grozan kič
(ja sam za umjerenost), nažderati se do bola
i kasnije završiti na hitnoj.

Baš na televiziji slušam kako
ima ljudi koji pate od blagdanske
depresije.
Ma daj molim te..

"Sindikalna košarica je poskupila,
iskopčat će vam struju,
stari će ti po tko zna koji put ostati bez posla,
stara krpa kraj s krajem i pita se
ZAŠTO DOVRAGA JOŠ DIŠEŠ?!?"
(par riječi iz našeg skeča o smislu Božića)
Pokušali smo prikazati pravu ljudsku glupost
i neznanje. Lakomost. Pohlepu.
Pokušaje pronalaska onog pravog smisla Božića.

Zna li još uopće tko zašto zapravo slavimo Božić?!?!
Očito da ne.
Barem se tako ponašaju.
Cijela strka.

Sve je ovo rečeno "s brda s dola".
Što god mi je padalo na pamet.
Moja neshvaćanja, ljutnje,
zadivljenosti, sreća,
ludosti, mišljenja..
Što trebam misliti?

Zasad ništa. hehe..
Nema nastave.
Samo opuštenost,
različita viđenja ovog svijeta
i glupost.

Glupost.
Koja je strašno neizmjerna.

|22:26| Komentari 7| Isprintaj| #| Na Vrh|

srijeda, 20.12.2006.

Funkcija srednjeg prsta

Srednji prst ruke obavlja mnogobrojne funkcije.
Možeš njime skidati snijeg s auta.
Šarati po zamagljenom prozoru.
Srednjim prstom grabiš filu s kolača.
Nožnim srednjim prstom možeš udariti
o rub kreveta ili ne daj Bože dasku
za peglanje.
Srednji prst ruke je najduži prst.
Zato i strši.
Zato i obavlja najefikasniju ulogu.
Veli - fuck off!

|22:11| Komentari 10| Isprintaj| #| Na Vrh|

Šiške prebačene preko dubokih očiju..

Grizemo se..
Savjest.
Predodređeni za glupost.

Telefon u ruci.
Po dlanovima razlivena zelena tinta.
Prinosim prste usnama.
Opće zgražanje.

U zjenicama opet crni obrisi.
Nacrtani osmjesi.
Purpurno obojene usne.
Plač.

Ogrlica je kliznula ni bijeli vrat.
Završila na tepihu.
Neka leži. Dolje.
Sama, crna.
Otežano disanje.
Tamni korzeti stisnuti uz tjelesa
djevojaka. Najtužnijih.
Nadasve drugačijih.

Nazovi i ti mene.
Želim. Opušteni prsti
niz rub kreveta.
Pokrivači od baršuna.
Tinta. Crvena ovaj put.

Gotovo je.
Gotovo je

E da. Ovo nije pjesma.
Samo izljev trenutne inspiracije.
Riječi. Jedna do druge.
Sklad.





Ne želim se svađati.
Pokušavam biti dobra.
No ne ide.

Ne preseravam se pred mesarima.
Niisam najljepša u razredu.
Ipak meni nije od životne važnosti odabrati
odgovarajuću maskaru.

Cure, nemojte se odmah pronaći u ovome..
Ne mislim na vas.. hehehe...
Inače se želim družiti sa cajkama..
Daa. I ja mislim. Hehe..

Pokušala sam biti dobra.
Ne buniti se. Ne vikati. Htjela sam im reći to u lice.
Sve što mislim. No neda mi se
nadglasavati.

Družim se s kim hoću.
S takvima neću.
Moja osobnost ne
odgovara cajkama.
Ni njihova mojoj.
Ja sam svejedno drugačija.
Nisam namrljana najnovijim
sjajilom i ne nosim
naj minicu iz New yorkera i nisam udaljena milijun
svjetlosnih godina od stvarnosti.



Vrijeme prolazi.



Glazba Sonate Arctice tako opušta.
NE CAJKE!!

|10:04| Komentari 13| Isprintaj| #| Na Vrh|

petak, 15.12.2006.

Neželjene mrvice na tuđem stoljnjaku

Evo me upravo sam došla izvana.
Nisam više mogla ostati koliko je hladno.
Smrzla sam se.
Sad su mi ruke počele trnuti.
Neugodan osjećaj.
Nos mi crven, ne osjećam noge,
kosa mokra od magle (a kapa negdje na žutoj polici u sobi).

Ali lijepo je sve to.
Pogotovo kada imaš nekoga tko je toplokrvan
koji te grije dok si vani.
I koji ima frćkavu kosu.. hehe...

Hitna je prolazila.
Samo sam se nekako čudno naježila.
Ruka u ruci.
Ispucane usne (gdje je labelo?).
Smiješci na licima.
Iako je prokleto hladno.

Strašno je to kako su ljudi zavidni i prokleti.
Guraju svoje velike noseve
u tuđe živote.
I uspijevaju napraviti pomutnju.
Iako pokušavamo ostati normalni.

Što znači biti normalan?!?
Hm...?

Neželjene smo mrvice na tuđem stoljnjaku.
Trn u oku.
Mrlja na betonu koje se treba riješiti.
Kome je potrebna prazna kutija cigareta ako u njoj
nema cigareta?

Ne trebamo ih.
Ne zaslužuju ispunjavati prostor u našim
srcima koji je predviđen
za dragost.
Nešto lijepo.
Blještavo. Šajni.

Dođeš pred njih.
Ne kažu ti ništa u lice.
Daju ti bezvrijedan poljubac.
A kasnije te satru.
No ne damo se.
Barem ne
još.
Ima nas za osvetu.
Iz nas umije izaći ono najgore.

Crni lak i krv koja curi
iz zanoktice.
Boje se dobro slažu.
Ne smijem prinositi prste ka ustima.
Pronašla sam mačku.
I dala joj ime.
Mirica.
Prilično fensi ime za jednu mačku.
Ee, da.

Na neke ljude uvijek mogu računati.
Na neke ne.
Nekima ne smijem ni vjerovati.
Neki nisu dostojni da im vjerujem.

Sve treba zaslužiti.
"Lijepe oči" više baš i ne prolaze.
Trebaš se isprsiti.
Biti glasan.
Buniti se.

Ne dati da te pokopaju,
a da to
nisi ni
primjetio.

|22:49| Komentari 25| Isprintaj| #| Na Vrh|

utorak, 12.12.2006.

Postoji li nešto ljepše od dvojke iz matike?!?

Evo upravo sam došla iz škole.
Nisam ostala na fizici.
Još sam jučer rekla da ako dobijem
dva da neću ostati na satu koji je poslije matematike.
je... još u četvrtak moram dobiti dva iz testa.
tako je dobar osjećaj..

Tri žemske nisu uspjele,
te već imaju zaključenu jedinicu.
matematičarka
i ja smo uspjele. hehe..
svi su nam bili ogromna podrška.
Pogotovo frend s kojima sam pod latinskim
sjedila na podu.
I mama i tata i dečki iz ulice..
I dora
koja me sinoć još ohrabrivala.
ma svi
koje volim..

Cijeli sat sam odgovarala.
I bila je zadovoljna. napokon.

E sad mi samo treba pisati
2 u onoj kockici gdje ide zaključna.
bi će to sve dobro.

Ohrabrilo me sve ovo.
Samo se smijuljim i nosam sa sobom
gomilu papira na
kojima sam vježbala
zadatke.

Tako sam zadovoljna.
Još u četvrtak izlet.
Ima li boljeg?
Ima?

Post je bezveze.
Ali morala sam ga napisati.
Morala sam
reći koliko sam sretna.
Zbog jedne male stvari (za mene je ogromna...)

Gladna sam.
Idem nešto jesti.

Odoh.

i usput,
držim instrukcije iz matematike
za samo 30 kuna po školskom satu..

hehe..
malo sutra.

|13:32| Komentari 11| Isprintaj| #| Na Vrh|

petak, 08.12.2006.

Ab ovo (u prijevodu s latinskog; Od jajeta, tj. od početka)

Eto mene.
Sve je super (i sve je za pet)..
Lijep dan danas.

Ona reklama za plidentu je tako bezveze.

Živcira me moja stolna lampa koja se pritiskom
na dugme neće ugasiti.
A danas sam se smijala i smijala i smijala...
Igrala nogomet s dečkima
na ulici.

Rekli su mi da bih za život mogla zarađivati
od stand-up nastupa
(ili kako se to već zove?!?).
Oponašala sam ženskice iz razreda
kada pričaju o novim čizmama, minici
i šminki..

(Wow, gdje si kupila te čizme?
tako su fenomenalne.. joj, jesi vidjela onu žensku kako se
udebljala? nešto prestrašno..
ups, moram ići popraviti šminku, sad će odmor,
dečki me ne mogu vidjeti ovakvu, frizura mi je totalni mess-up..)

Nešto grozno...

Frend i ja pola latinskog prosjedili
u dnu razreda na
podu dok
je ženska ispitivala.
I napričali smo se..
I naslikavali..

Napokon sam skužila kako promijeniti dizajn.
jee!! super..
bit će i od mene nešto.. hehe..
(koji je to problem bio..)

Kod nas cijela strka..
Škola, zaključivanje ocjena,
božićna priredba..
svi šize,
svi su u svom svijetu,
svi razmišljaju o Božiću.

I mi isto.
I sanjamo o dvojci iz matike.
A, bit će i to.
Nadam se.
Još ove godine..
hehe..

Ma sve će biti u redu (joj, kako smo optimistični..)
Ee, da.
Čujemo se,
vidimo se,
čitamo se (ovo ČITAMO SE tako glupo zvuči...)

zdravPo

|23:04| Komentari 14| Isprintaj| #| Na Vrh|

utorak, 05.12.2006.

Nešto, skriveno iza kapaka.. Samo moje..

Nestati.. Jednostavno nestati..
Skutriti se negdje, sama.. I maštati..
Neda mi se više biti
jaka. I izdržljiva.
Misliti na neke ljude.. koje baš i ne poznam..
a željela bih..
A željela bih..

Luda sam. Čudna u zadnje vrijeme.
Rekli su mi da se sve manje smijem,
iako nije istina.
Smijem se. Samo oni to ne vide.

Hoću nekoga određenog.
Koji to ne vidi. Grozna sam.
Nekoga s plavim ili zelenim okama i dugom kosom.
S dugom kosom..

Puklo me nešto. I ja bih voljela znati što to.
Želim nekoga drugačijeg.
A sličnog meni.

Neprestano sam okružena dečkima. Starijim dečkima.
Jedina sam cura u društvu.
I lijepo mi je s njima. Ne smatraju me klinkom.
I predivno se osjećam.
Ali to nije to.

Fali mi netko.. koji ima ono nešto..
Ma kako da to objasnim?!
Ni neću. Znam na što mislim.

No zar je i važno?

Neću i ja sad razvesti priču
kako mi nešto treba. Kako nešto želim.
Ne želim tužan post.
Ovaj će nekako upravo to i biti.

Ma glupost.
Previše osjećaja je izbačeno van.
Ne valja.
Flegma?
Ne uvijek. Ne svuda. Ne za svakoga.

Nema ovo smisla.

Ili ipak ima?!?

|08:19| Komentari 11| Isprintaj| #| Na Vrh|

nedjelja, 03.12.2006.

Gledam reklamu za Axe efekt.. (la la na na lala..)

Hm, već je nedjelja. Vrijeme tako brzo prolazi.
Dobro je samo što se uspijem
zabaviti petkom i subotom
i u potpunosti zaboraviti na školu, osobito na
matematiku.

Sinoć smo bili u "dotičnom bircu".
Tako sam se dobro zabavila.
Potrošili smo novaca i novaca.
Cijelu večer je svirala muzika po mom ukusu
i zbog toga je bilo sve još bolje.

U tom dotičnom bircu inače ne puštaju narodnjake
i zbog toga mi je strašno drago.
Tu se pretežito skupljaju gimnazijalci, metalci, rockeri, a ne cajkuše.
Nisam sigurna, ali samo u džuboks
je ubačeno oko tridesetak kuna.. hehe..

Upoznala sam i dvojicu novih, dotičnih likova.
A takvih kod nas i nema puno.
I to je veelika šteta. Barem za mene.

Jedan ide sa mnom u školu, ali ga baš nisam poznavala.
Ima DUGU CRNU KOSU, crvene starke i baš je
simpa. Baš super.



Drugi mi je, kada sam frendove žicala kovanice
za džuboks, istresao kovanice
u ruke i rekao da ovu on časti. Ee, da.
Imao je marte, lance na hlačama,
kožni kaput i kozju bradicu,
tamnu kosu i
plave oči.

Neko vrijeme smo pričali,
onako o glupostima i na plazmi
gledali spotove AC/DC-a i Iron maidena.
Baš mi je bilo lijepo biti
u društvu nekoga tko je sličan meni,
mome oblačenju i tko je u svijetu u kojem sam i ja.

ZAŠTO TAKVIH LJUDI OVDJE NEMA VIŠE?!?!

Baš sam danas mami rekla kako bi bilo dobro da se odselimo.
Nekud. Gdje nisu svi ovako jadni i svi
na isti kalup. Gdje svi i sve mora biti isto.
Rekla je da će se to dogoditi prije ili kasnije.
Ali hoće. Nadam se.

Ali ne bih voljela ostaviti sve svoje frendove i
drage osobe.
Mjesta za koja me vežu neki posebni događaji.
Ipak sam tu odrasla.

Imam neke besmislene želje.
Besmislene za druge.
Meni su sasvim ok. haha..

Nikada neću uspjeti promijeniti svijet
i napuhane glave drugih ljudi.
Ne volim kada me žele promijeniti,
niti sigurno oni vole kada ih se pokušava promijeniti,
ali bi trebali skužiti
da se ponašaju šašavo, glupo i nedostižno.
Gluposti.

Neću ni pokušavati.
Jednostavno ću truditi se izbjegavati takve ljude.
Ili nešto.

Danas sam u trgovini vidjela lika
u kožnoj jakni, s dugom kosom, majicom
na kojoj piše
AC/DC i s martama.



Od tada me nešto puklo i
odlučila sam skupiti novce i kupiti si marte.
Već me živcira kako mi se
starke brzo raspadnu.

Ne mogu opisati kako sam sretna.
Neznam, takvi ljudi me jednostavno čine sretnom.

I moja mama. hehe..
Priznajem, strašno sam vezana za nju,
a i sluša isto što i ja, spaljena je do ibera i
razlika u godinama među nama nije baš velika.
Tako da se super kužimo.
I tako..

Dosta bi bilo za danas. Rekla sam što sam htjela.

Osjećam se super.

|18:53| Komentari 10| Isprintaj| #| Na Vrh|

subota, 02.12.2006.

Ah, lupila me filozofija..

Ee, da. Što je s ljudima?
Što se to događa u ovom prljavom svijetu?
Izmaklo je kontroli.. Sve..

Svi su nekako depresivni, jadni.
Poraženi od prljave, rutinske okoline.
Bezvoljni..
To je tako otužno.
Skloni depresijama i crnim mislima.

Ali ne i ja.

Iako ima dana kada bih samo spavala.
Da me nitko ne dira. Da me puste na miru.
Da budem sama. Ali to je nekada.

Kada mi ne ide sve od ruke,
Kada nije sve onako kako sam planirala,
kada nije nešto onako kako zamislim.
Čudno je sve to.

A nekada mi treba samo malo razumijevanja
Koje mi jako pomogne.
Nečije razumijevanje koje mi ubije sve
gluposti nataložene u mojoj glavi.

Ne volim stanje stalne i potpune samoće.
Niti želim pokušavati biti u tom stanju.
Mislim, zauvijek.

Uvijek mi kraj glave čuči ona trunka
sigurnosti, hrabrosti i načina kako dalje.
Kako smjelo stupati dalje.
U nepoznato.

Ne volim kada nešto previše uzmem k srcu.
To ubija.
Treba biti flegma. No ne baš neprestano.

Nažalost, tako je.

A puno njih ima koji su trenutno sami..
Koji cmolje zbog gluposti.
Koji ne znaju što bi sa sobom koliko im je dobro..

Sretna sam. Veeliku većinu svoga postojanja.
I to je najvažnije.

Sreća.

Bez obzira na ostale napuhane gadove.
Bez obzira na ušminkane šminkerice u minjacima
i frajere sa skupim viskijem u čaši.

Bez obzira.

Ostanimo onakvi kakvi jesmo,
svoji, i samo svoji,
i NE DAJMO IM DA NAS PROMJENE!!!

|15:08| Komentari 8| Isprintaj| #| Na Vrh|

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.