html hit counter Opservatorij

Opservatorij

nedjelja, 19.04.2009.

Lumpen nacisti i puzajuća diktatura

"Da li će sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj?"

Branko Miljković


Pazite se ujedinjene Europe, ona nije ono što se misli. Molim razmotrite sljedeće, ali kritički i hladne glave. Ne tražim da mi se vjeruje nego neka svatko za sebe sprovede istraživanje. Hvala Bogu pa imamo internet koji (još uvijek) nije cenzuriran (obavezno pročitati!).

EU nije ništa drugo nego projekt totalitarne orvelijanske države koji nastupa u vidu trojanskog konja tzv. ljudskih prava i sloboda, a u stvari je posve suprotno. Akcija izvođenja tzv. neonacista u češkom gradu Usti (a u stvari običnih huligana koji o nacizmu ne znaju ništa, koje bi policija i obavještajne službe pohapsile i rastjerale za pet minuta kad bi im to bilo u interesu) dok istovremeno Havel kuka nad Lisabonskim sporazumom, a u Varšavi traje obljetnica ustanka u Varšavskom getu, koordinirana je direktno iz obavještajnog podzemlja koje uzgaja ove huligane i polusvijet. Akcija je usmjerena na prihvaćanje Lisabonskog sporazuma u Češkoj koji je glavna odskočna daska za uvođenje totalitarizma u EU, a Češka je uz Irsku još jedina u pitanju.

Pozivam sve da DOBRO prouče Lisabonski sporazum i inače legislativu EU pa ćete sami uvidjeti o čemu se tu radi. (Unaprijed vas upozoravam da je namjerno sačinjena kao pravni labirint koji će svakog normalnog obeshrabriti da uđe u to živo blato.) Kao jedan od posebnih bisera je uvođenje funkcije EU predsjednika za koju je jedan od glavnih kandidata nezaboravni zlikovac Tony Blair.

Evo primjera koji se zove "Legislative and Regulatory Reform Bill" a koji je Britanija uvela pod pritiskom EU (ma i to je travestija, to je jedna te ista elita okrenuta protiv građana, pa se kriju jedni iza drugih). Tim zakonom se vladi daje pravo da PRITVORI LJUDE GODINAMA, NAMETNE KUĆNI PRITVOR, A POLICIJI DADE PRAKTIČNO NEOGRANIČENO PRAVO ISPITIVANJA I HAPŠENJA, znači vladi se omogućava da uvede ratno stanje bez odluke parlamenta. Profesor John Spencer sa Pravnog fakulteta u Cambridgeu nazvao je to "Zakon o ukidanju parlamenta". Dakle, sad orvelijsko-kafkijanski citat (oprostite na ovoj dugoj digresiji, ali jako je važna):

Subsections (4) and (5) are transitional provisions. They deal with consultation which has taken place before the date on which these clauses come into force. If any consultation is undertaken before subsection (4) comes into force, and that consultation would to any extent satisfy any of the requirements of clause 11 (if the consultation had taken place after it comes into force), those requirements are, to that extent, taken to have been satisfied. It is not necessary therefore to repeat the consultation. Subsection (5) applies specifically where the power in the 2001 Act has been repealed at the time an order is to be made. In those circumstances, where proposals for an order under clause 1 of this Bill are the same as proposals for an order under section 1 of the 2001 Act and those proposals have been consulted upon under that Act, then consultation will be taken to have been satisfied for the purposes of this clause (even where the proposals have been varied following consultation under the 2001 Act and it was appropriate that no further consultation be undertaken). This means that such proposals do not need to be consulted on again where an order was going to be made under the 2001 Act but is now going to be made under clause 1 of this Bill.

Dakle, stvar je namjerno zakukuljena i zamumuljena da nikome ne bude ništa jasno. Time se izravno krši jedan od glavnih pravnih principa da zakoni i propisi moraju bit jasni onima koji su ih dužni poštivati.

Oni koji su posebno mazohistički raspoloženi mogu naći ostatak ove pravne travestije na sljedećem linku.

No vratimo se još malo na Lisabonski sporazum. I što je uopće sad tu sporno? Zar on nije odbijen na referendumu u Irskoj (eh, ti "nezahvalni" Irci koji se uvijek nešto bune možda stoga što slučajno dobro znaju što je totalitarna čizma) i kao takav bi trebao biti mrtav. Ali ne, elita će organizirati i sto referenduma (kad već mora) da bi proturila svoju agendu. Pa kakav je zaboga smisao referenduma ako se neće poštovati odluka naroda, nego će se non stop ponavljati dok se ne dobije odluka koja zadovoljava organizatore? Irska je rekla ne, ali to ne obavezuje eurofašističku elitu (jer nju ništa ne obavezuje osim njene totalitarne distopije) koja nikom ne polaže račune, a to je sve stoga jer ona građane prezire i namjenila im je totalitarni jaram. To je samo posljedica elitističkog i fašističkog stava da je narod taj koji se mora konstantno reformirati, a ne sama elita i njezini opskurni ciljevi. Naravno da je tako kad su ljudi roblje koje čitavo vrijeme mora opsluživati i izdržavati svoje tlačitelje..

A po mogućnosti i referendum će se izbjeći, kao npr. u Hrvatskoj oko ulaska u NATO, i time prekršiti Ustav što je poželjno, jer time se cinično demonstrira stupanj društvene besvijesti i apatije, a ujedno mjeri koliko je društvo (u ovom slučaju Hrvatska) daleko doguralo u uvođenju totalitarizma. Isti obrazac je akcija izvođenja lumpen fašista 25. svibnja u Hrvatskoj čiji je smisao (između ostalog) da zacementira tu činjenicu.

I nemojmo nasjedati na staru lažnu dihotomiju fašisti-liberali, komunisti, anarhisti ili šta se već koristi kao suprotni pol. Ovo je samo stari trik iz torbe neofašističke elite, a zove se problem - reakcija- rješenje (tribute to David Icke).

Prvo, PROBLEM: Sami stvore i izazovu problem (npr. uzgoje i nahuškaju ove manijake). Potom ih u datom trenutku puste na ulice.

Drugo, REAKCIJA: U javnosti se stvori reakcija: nešto se mora poduzeti, spasite nas od ovih kretena itd.

Treće, RJEŠENJE: Donese se rješenje koje je unaprijed pripremljeno kao sam cilj ove akcije s namjerom da se ograniče građanska prava, a građani sami prihvate ograničavanje vlastite slobode.

Meni je jasno da smo svi umorni od balkanskih političkih kretenoida. Ali moramo znati da su oni dio jedne veće piramide moći i samo lutke na koncu većih igrača.

I kaos na Balkanu je dio iste taktike. Problem - reakcija - rješenje. Znam da će mnogima ovo zvučati čudno, ali molim da se razmotri. Sanaderi, Tadići, Tačiji i ostali su čitavo vrijeme podržavani i financirani od strane te iste elite i nijedno sranje koje naprave neće omesti planove koji su unaprijed zacrtani. A sjećamo se i nekih politčara koji imali neke druge ideje, ali ih nisu doživjeli, jer su poginuli pod misterioznim okolnostima. Pucalo se u centru Beograda (osuđeni neki niži tipovi koji pišu pjesme i objavljuju zbirke poezije u zatvoru), avioni padali kod Mostara (a crna kutija nikad nije predana makedonskim vlastima) itd. itd.

Trebalo bi već jednom biti dosta.

- 12:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.04.2009.

O kolektivnoj akciji

Svi bismo voljeli da postoji neko instant rješenje - ravna linija koja vodi ka utopiji. U najboljem slučaju put pred nama se račva: ili ćemo promijeniti vlastitu svijest i time barem privremeno promijeniti svijet (privremeno, jer sve teče i svime vlada entropija) ili ćemo utonuti u neki vrstu novog srednjeg vijeka: mračnu i totalitarnu orvelijansku distopiju.

Kao ljudi prirodno naginjemo kolektivnim akcijama zato što smo društvena bića, ali i zato što je to jedna od iluzija koju nameće ego: njom se nesvjesno oslobađamo odgovornosti za vlastito stanje. Problem postavljamo izvan sebe, ali je on duboko u nama, unutar naše psihe (na starogrčkom - duše) koja nas, bivajući traumatizirana i potisnuta, jedina porobljava.

Razmotrimo sad činjenicu da riječ "svijest" ne postoji u množini ni u jednom barem meni poznatom jeziku. To izravno sugerira činjenicu da postoji isključivo jedna, jedina i jedinstvena svijest, bez obzira što smo u zabludi da svatko ima neku svoju pojedinačnu. Vođeni tom zabludom smatramo da bismo trebali osvještavati druge, umjesto da, mijenjajući (osvještavajući) sebe, mijenjamo tu jedinstvenu kolektivnu svijest, onu jedinu koja postoji. U toj zabludi se nalazi i korijen manipulacije koja nas drži u zatvoru nevidljivih zidova. Oni koji proizvode tu zabludu (a to smo svi mi) u njoj nalaze nepresušan izvor sukoba. Briljantna je slika u filmu "Zardoz" u kojoj glavni protagonist Zed (Sean Connery) tražeći onoga koji porobljava svijet na kraju priče u kristalnoj kugli ugleda svoj lik.

Na našu žalost i na radost "elite", ta zajednička svijest je kod nas gotovo potpuno zaključana u onom što je Jung nazvao kolektivna podsvijest. Kad smo već kod Junga dometnimo i to da je on rekao i sljedeće: "Ljudi će učiniti što bilo, bez obzira koliko apsurdno, samo da izbjegnu suočavanje s vlastitom dušom.". Moramo se okrenuti sebi, pomesti pred svojim pragom i dovesti u pitanje čitav sistem vrijednosti, prvenstveno vlastiti. Nitko ne može promijeniti način na koji razmišljamo i doživljamo svijet, naš Weltanschauung, izuzev nas samih. A u upravo u svjetonazoru i jest problem. Pitagora reče da svijet možemo shvatiti jedino ako shvatimo način na koji ga doživljavamo. To je na neki način i pitanje hrabrosti i vjere (pritom ne mislim na banalni antropomorfini religijski osjećaj, već na autentično transcendentalno iskustvo nadsvođujuće svrhe), jer kao svi bi napustili sistem, svi bi kao spustili puške, svi bi kao nešto žrtvovali, ali samo kad bi bili sigurni da će i drugi to napraviti. E, to tako ne ide. Kao što reče Gandi: "Be the change you want to see in the world." To je to.

Kolektivna akcija je u svakom slučaju bitna i ona će jedina donijeti prevagu u odlučnom času. No treba biti realan i priznati da u ovom času još nismo spremni za kolektivnu akciju. Kakva bi to bila kolektivna akcija apsolutno neosviještenih pojedinaca - zombija koji mahnitaju naokolo vođeni niskim strastima? Užasavam se i same pomisli na to. Imali smo priliku gledati i podržati mnoge takve akcije i nisu donijele ništa osim užasa i propasti. Onda smo se pitali u što su se to izrodile, a rijetko smo se ozbiljno upitali kako smo sami tome doprinijeli. Nisu li naša očekivanja bila nerealna? Nisu li naše nade bile potpuno krive? Nismo li se kladili na krivog konja? Nismo li svoju energiju usmjerili u krivom smjeru? Problem je, naravno, uvijek lociran negdje drugdje. Uvijek je bio netko drugi kriv.

U ovom svijetu, svijest se nažalost najčešće probudi tek onda kad, što naš narod kaže, "vile dođu pred oči". No treba biti realan, to je opći kozmički misterij i činjenica da se rađa i stvara jedino u muci. To je arhetipska energija Plutona koja je sad zaključana u našoj podsvijesti, dakle energija uništenja, razgradnje, transformacije i novog rađanja: staro mora umrijeti i nestati da bi na to mjesto došlo nešto novo. Na neki način energiju Plutona (odnosno arhetip Hada) moramo prestati potiskivati u podsvijest i prenijeti je u svijest da bi smo mi njom upravljali, a ne ona nama. Drugim riječima, moramo biti spremni umrijeti. Nespremnost na individualni rizik i žrtvu znak je hipertrofiranog ega, nedostatka svijesti, porobljene duše i ropskog svjetonazora.

No nisu sve vijesti tako loše. Dobra vijest je da je naša indivudualna akcija na vlastitom osvještavanju ujedno i najbolja kolektivna akcija. To funkcionira nešto kao sindrom stotog majmuna. Znači, kad kritičan broj majmuna bilo gdje na planeti nauči neki novi trik ili usvoji neko novo znanje, onda i ostali majmuni to jednostavno saznaju bez izravne komunikacije. (Osim sljedećeg linka en.wikipedia.org/wiki/Hundredth_Monkey preporučam i Ruperta Sheldrakea, najvećeg živućeg znanstvenika, po mom skromnom sudu, koji je mnogo napisao o podsvijesti i tzv. morfogenetičkim poljima u svom klasiku "Seven Experiments that Could Change the World". Interesantno bi bilo napomenuti i to da je Sheldrake bio godinama osporavan i ismijavan od znanstveno-tehničkog establishmenta kao i svaki onaj koji je iznio bar malo svijesti iz podsvijesti.) Mi jesmo hologram čitavog svemira (i obrnuto) i budući da je sve slika svega, mijenjajući sebe mijenjamo svijet. Mijenjajući vlastitu svijest, automatski mijenjamo opću svijest.

Dakle, moramo neprestano raditi na sebi i tako osnaženi pozvati na duhovnu i intelektualnu revoluciju. Pozvati ljude da se sami oslobode od tiranije zatupljivanja. Da bi društvo preživjelo, pojedinici koji ga tvore moraju se probuditi i odrasti. Oni moraju shvatiti na čemu se temelje njihova uvjerenja, koga slušaju - i zbog čega. Da bi revolucija uspjela, ljudi moraju prozreti i prezreti monolit koji se krije iza tzv. pluralizma i naučiti misliti sami i preuzeti potpunu odgovornost za vlastite ideje i akcije.

Nema više vrdanja. Bez obzira na trenutnu situaciju i ogroman pritisak kojem smo izloženi, samo oni koji to žele moraju ostati taoci sistema. Postoje brojni i bezbrojni alternativni izvori informacija i egzistencije, i dostupni su svakom na razmatranje. Nitko nije amnestiran od odgovornosti i nijedan razlog za odricanje od nje nije dovoljno dobar. Prestanimo se kriti iza slabijih.

I na kraju, što se još može napraviti osim konstantnog rada na sebi? Gnjavimo političare. Podignimo glas. Prestanimo se bojati. Pričajmo i opominjimo. Udružimo se s ostalima koji dijele slične i zajedničke ciljeve.

Krenemo li sad direktno na sistem, time će se on samo dodatno osnažiti, legitimirati i mobilizirati. Time ćemo ga sami vaditi iz agonije u koju je upao. Predlažem da ostanemo u rovovima još neko vrijeme i spokojno pratimo prizor autodestrukcije sistema (ma koliko užasan bio).

To što situacija nekom izgleda beznadno ne znači ništa. Usporedba jest malo nezgrapna, ali zaista, tko bi stavio pet para na Tita u Beogradu u julu 1941.? Nitko, a za samo 3 godine on je ponovo tamo bio i to neprikosnoven.

- 16:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.04.2009.

Dva aspekta puzajuće diktature

Što se tiče ulaska RH u NATO, najvažnije je primjetiti dva aspekta jednog te istog plana za uspostavljanje globalne diktature. Prvi je globalni, drugi je lokalni, ali oni pritom djeluju potpuno sinhronizirano.

Prvo, NATO nije ništa drugo nego buzdovan za utjerivanje Novog svjetskog poretka koji je u stvari tiranija okultnih centara moći koji svoj plan provode preko bankarskih, korporativnih, vojnih, političkih i medijskih "elita". A te "elite" su, u biti, potkupljeni i korumpirani nitkovi i manijaci koji će jednog dana, prije ili kasnije, odgovarati za veleizdaju. Kome to nije jasno, meni je iskreno žao, ali bez svijesti o tome ne može biti nikakve daljnje rasprave. Neka takvi posjete Irak, Afganistan, Čad, Kongo, Somaliju, Sudan i druge zemlje gdje djeluje NATO promičući "demokraciju i ljudska prava". Da stvar nije duboko podla i tragična, bila bi smiješna u svom licemjerju i laži.

Drugi aspekt je taj da je ovim i ovakvim ulaskom Hrvatske u NATO prekršen Članak 2 Ustava RH koji kaže:

"Hrvatski sabor i narod neposredno, samostalno, u skladu s Us­tavom i zakonom, odlučuje:
...
– o udruživanju u saveze s drugim državama."

Dakle, sastavni veznik "i" što znači Hrvatski sabor i narod NEPOSREDNO (znači, u pitanju je referendum kao jedini vid neposrednog odlučivanja) i zajedno (znači, Sabor može djelovati tek na odluku koja je donesena na referendumu). Ništa tu nije sporno: ne može Sabor samostalno odlučiti o ovom pitanju bez konzultiranja naroda odnosno referenduma. Dakle, odluka je protuustavna i pravno ništavna.

No, to izgleda nikoga zapravo ne zanima iako je time još jednom prekršen ustav i tako daljnje erodirana građanska prava. Upravo se o tome radi: flagrantno se krši ustav do te mjere dok se ne naviknemo da je on samo mrtvo slovo na papiru koje se može stalno ignorirati u ime tzv. "viših" interesa. On tako služi kao anestetik dok se odvija operacija uvođenja dikatature.

Bojim se da se već dogodilo. Širom je otvoren put prema totalitaciji i diktaturi, odnosno porobljavanju građanstva. Prema uvjerenju "elita" i njihovih gospodara, mi smo roblje kojim se može i, na neki način, mora stalno manipulirati dok se ne postignu konačni i vrlo mračni ciljevi. Od njih ništa drugo ne treba očekivati. Pravo je pitanje kako mi sebe vidimo i tretiramo.

Onaj koji otvori bilo kakvu firmu ili organizaciju u tzv. "slobodnom svijetu" vidjet će koliko je malo istinske slobode u društvu ostalo. Stvoren je svemoćan državni aparat, odnosno orvelijansko-kafkijanski levijatan, koji vlada putem kaosa, zakulisnih igara, diverzije i pravnog labirinta. Kad se tome doda još i sprega korporacija, međunarodnih organizacija, država i međunarodnih bankara, onda dolazimo do globalnog fašizma. Sjetimo se da je Mussolini rekao da bi fašizam, u stvari, trebalo nazvati korporizam, jer on nije ništa drugo do sprega države i korporacija. A budući da svijetom danas vladaju nadnacionalne institucije i međunarodni bankarski karteli, time je i fašizam dobio međunarodni karakter.

E sad. Propagiranjem opće gluposti, tupila, trivije i skaradnosti ljudi su konstantno anestezirani u smislu toga što se zapravo dešava, kakve su zapravo naše individualne i kolektivne moći i koja su naša prirodna prava. Dakle, buđenje! Desno-lijeva i ostala ovo-ono skretanja s teme su u stvari samo rasprave o tome tko je veći sluga. Time se voda navodi na mlin onih koji su nam pripremili najstrašnije scenarije za vrlo skoru budućnost.

- 13:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 23.01.2009.

Nada ne!

Jutros u glavnoj jutarnjoj emisiji na televiziji ukazao se neki Nadan, jedan od onih tipova koji se otimaju za kormilo torpediranog broda, odnosno ove neslane šale koja se naziva državom.

Arcidemagog i megaloman osebujnog morala (blago rečeno), usudio se kazati da ovaj narod ima vladu koju zaslužuje i da se ništa nije promijenilo u politici svih četiriju (??) vlada koje smo do sad imali.

Dakle, krajnji cinizam. Kao da mi ne znamo da je vlast oktorirana, a politička utakmica namještena. Kao da ne znamo da živimo u zatvoru nevidljivih zidova. Kao da ne znamo da je ovo u stvari tiranija pod vrlo labavom maskom demokracije. Kao da ne znamo da društvom upravljaju skrivene strukture i da, što je rekao čak i Woodrow Wilson

"Since I entered politics, I have chiefly had men's views confided to me privately. Some of the biggest men in the United States, in the field of commerce and manufacture, are afraid of somebody, are afraid of something. They know that there is a power somewhere so organized, so subtle, so watchful, so interlocked, so complete, so pervasive, that they had better not speak above their breath when they speak in condemnation of it."

Woodrow Wilson: The New Freedom: A Call for the Emancipation of the Generous Energies of a People (New York and Garden City: Doubleday, Page & Company, 1913)


Zato Nadane tvoje sadističke demagogije ne vrijede više od riječi bilo kojeg drugog mučitelja i tlačitelja čovječanstva kakvih smo već imali na bacanje. Budući da je sistem terminalno bolestan nikoga ne bi čudilo da čak i jedan isprazan i potpuno nevažan lik kao ti prođe na tzv. izborima (u stvari mega operaciji kontrole uma i pranja novca), jer iza takvih ostaje samo duhovna i materijalna pustoš.

Nada ne! A to i jest bit tiranije.

- 10:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 21.01.2009.

S bakljama u rukama

Gospodarska situacija u zemlji se rapidno progoršava. Upravo se raspao državni proračun. Nalazimo na torpediranom brodu u koji sa svih strana nadire voda dok sa svih strana pristižu nova torpeda. Međutim mnogi to još ne vide zahvaljujući kolosalnoj medijskoj operaciji proizvodnje alternativne „stvarnosti“. Radi se o tome da su svi sudionici te operacije počinili izdaju i zbog toga im jednog dana treba suditi. Dosta je vidjeti tko uopće i o čemu priča po novinama i televiziji pa da čovjeka istovremeno uhvati revolt, muka i strah.

Naime, neki luđaci još uvijek očito misle da se ovim brodom dade upravljati pa su se već ponovo počeli otimati za kormilo. Njihove sluge, razni Polančeci, idu do Bruxelessa da im se u teku izdiktiraju uvjeti pod kojima će se prodati NARODNA imovina i time zabiju posljednji čavli u lijes naše slobode i neovisnosti.

Već se pred vladom formira red hipnotiziranih plutokrata (a u stvari slugu, skorojevića i bezveznjaka) koji zahtjevaju naš novac ne bi li iz gabule izvadili svoja “poduzeća” koja ne bi izdržala niti jedan test ozbiljnog tržišta. Ona opstaju isključivo na manipulacijama i korupciji kao dio jedinstvene opće korporacije koja se zove država i pravi se da vlada u ime naroda. Vlast je u stvari od plutokracije za plutokraciju, a upravo traje operacija skidanja nacionalnih maski i otkrivanje prave prirode stvari, a to je da je plutokracija u stvari nadnacionalna. Našim političarima i trenutnim plutokratima (u stvari izdajnicima i slugama) privremeno su namijenjena gubernatorska mjesta već prema „zaslugama“, a nekima čak ni to. Ostatku naroda u najboljem slučaju namijenjena je uloga modernih kmetova.

Ali to i ne bi možda bio toliki problem da u javnosti ne postoji i dalje široko rašireno vjerovanje da jedino država iliti vlada (ova ili ona) može spasiti ekonomiju i da ona mora djelovati. To je vrlo vrlo opasna zabluda. Naime krizu nije izazvao nitko drugi nego država i suludo je misliti da ona može izvuči kola iz blata.

Država je zapravo kolosalni teret ekonomiji i stalni uzrok nereda. Državni proračun trenutno zaprema oko 60% BDP, a izgleda da i to nije dosta za njezin nezasitni apetit. Dok je proizvodnja zagušena porezima, davanjima i ostalim još podlijim iznudama, država i dalje puno više troši nego što uzima pa stalno rasprodaje narodnu imovinu i zadužuje se kod međunarodnih financijskih institucija. Istovremeno se brani tečaj kune, ne zato što to odgovara domaćoj proizvodnji i poštenom poduzetništvu, već upravo suprotno. (S tim u vezi vrijeme je i da se već jednom razotkrije mit o HNB-u.)

Upropaštene su brojne gospodarske mogućnosti zbog zlih namjera, mamutskih proporcija, gluposti i izdajstva državne administracije. Postoje neka (vrlo ograničena) područja u koja se država smije miješati u slobodnom društvu, ali to je kod nas toliko isperveritrano ustavnom i zakonima da je takav scenarij naprosto nemoguć. Praktično nema dana u kojem se ne dogodi da je još jedno od naših prava izigrano, ograničeno ili ukinuto. I još bi sad kao trebali vjerovati da se rješenje naših problema nalazi u državi i da zbog toga ona mora još porasti, otvoriti još neku instituciju, donijeti još koji suludi zakon, propis ili pravilnik. No bez obzira na svoje katastrofalne rezultate ona još uvijek raste i cvjeta, a uskoro će još dublje zavući ruku u džepove građana kao da Potemkinova sela sportskih dvorana, rastrošne infrastrukture i rasturenog zdravstvenog sustava već nisu dovoljni odljevi.

Gigantska država odnosno vlada je probala, sve upropastila i na kraju – zakazala. Ono što nama treba je mala država i – sloboda. Nama ne trebaju kojekakvi čarobni frulaši na čelnim pozicijama, kojekakve neznalice i propalice, nama treba sloboda da se sami izvučemo iz ove crne rupe. Ali probajte započeti svoj posao ili neku svoju nevladinu organizaciju i brzo ćete uvidjeti koliko nam je malo od te slobode ostalo. Sloboda, a ne tiranija, stvara preduvjete i mogućnosti razvoja. Ljudi ovog podneblja su pametni i sposobni. Mi se sami možemo izvaditi iz ove gabule, ali hoćemo da nam se država skloni s puta. Tek kad budemo spremni na tom planu djelovati, rješit ćemo probleme.

Ljudi su tako odgajani i jako bi voljeli da ih njihova država voli. Ali to na žalost nikada nije bilo tako i neće se promijeniti nikakvim molbama, procesijama ili paljenjem svijeća. Ali baklje možda pomognu. Drugim riječima trebat će im zalupati na vrata s bakljama u rukama.

- 08:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 20.01.2009.

O bezobrazluku

Ministrica pravosuđa Ana Lovrin rapisala je natječaj za tri nova suca Općinskog suda u Zadru točno 14 dana nakon što je njezina kći Iva stekla minimalne uvjete za kandidaturu, piše Jutarnji list.

Sudačko vijeće u Zadru nije je podržalo, ali je Iva Lovrin ipak na tom natječaju izabrana za sutkinju jer je tako odlučilo Državno sudbeno vijeće 18. prosinca na sjednici u Zagrebu.

Iva Lovrin stigla je vrlo brzo od vježbeničke do sudačke pozicije, trebale su joj samo dvije godine, i to sve u vrijeme kad je njezina majka bila ministrica.

Ne znam samo tko je lud od ovakvih bitangi tražiti pravdu.

- 15:59 - Komentari (6) - Isprintaj - #

O besramnosti

Prema jutrošnjim vijestima na HRT razlog poskupljenja goriva je "situacija u Gazi i promjena tečaja dolara". Tolika količina cinizma, gluposti i potcjenjivanja odavno je nečuvena.

Kad govore, lažu. Kad šute, kradu.

Idemo do dna.

- 07:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 17.01.2009.

O revoluciji

"Those who make peaceful evolution impossible make violent revolution inevitable."

- John F. Kennedy


Naravno da je geopolitika važna. Naravno da se igraju igre oko Ukrajine, Sirije, Irana, Turske i Centralne Azije. Naravno da je bitno kako će izgledati karta Balkana za dvije, pet, deset ili dvadeset godina. Naravno da je bitno tko je na vlasti i tko donosi odluke koje utiču na milijune i milijarde ljudi.

No u suštini se igra odavno ne vrti oko nekog teritorija ili ovog ili onog političara. Danas su stvari globalizirane i time jako zaoštrene. Prije su se sukobi i ubijanje odvijali na po nekoliko mjesta na planeti istovremeno, ali ovaj put se može istovremeno djelovati silom na svakom mjestu na svijetu. Kakvi su onda izgledi običnih ljudi protiv tako moćne sile? Možda je vrijeme da razmotrimo pojam revolucije.

Revolucije se ne događaju u društvima koja su stabilna i statična – u zemljama gdje su ljudi čvrsto na svojim mjestima, odnosno tamo gdje su oduvijek bili i gdje nitko ne očekuje neke naročite promjene. Nasuprot tome, moderne revolucije – posebno one progresivne kada se ljudi bore za veća prava i slobode – događaju se u ekonomski naprednim društvima, uvijek kada dugi period rastućeg životnog standarda doživi krah, a građani postanu ogorčeni i stjerani u kut.

Srednja klasa iznikla je na newdealovskim (odnosno socijalističkim) investicijama u obrazovanje, stanovanje, infrastukturu i zdravstvo koja su stvorila relativno dug period objektivnog ekonomskog i društvenog razvoja. Bitno je primjetiti da je tad po prvi put u povijesti stvorena srednja klasa te osjećaj društvene sigurnosti i solidarnosti. Ljudi su bili optimistični; generacije rastućeg prosperiteta očekivale su da će njihova djeca živjeti još bolje.

U to doba rasla je u ljudima vjera u vlastite snage što će biti iskra revolucije na kraju perioda propadanja. I doista, zahvaljujući 20-30 godina propadanja odnosno lošeg upravljanja, nalazimo se u točki u kojoj se očekivanja konačno razbijaju o hridi stvarnosti. Ljudi uviđaju da se realni životni standard konstantno srozava od 1970-tih. Radnička klasa je izgubila radna mjesta i stenje pod predatorskom kreditnim zaduženjima, a srednji sloj su pojeli visoki troškovi života, srozavanje realnih plaća i manjak radnih mjesta. Svi su ti ljudi sad u gabuli kamo god krenuli.

U međuvremenu društvo se potpuno raslojilo. Jaz između bogatih i siromašnih veći je no ikad, a radnici su ostavljeni na milost i nemilost poslodavaca. Radnička klasa i srednji sloj sve teže ostvaruju pravo na obrazovanje, vlasništvo nad nekretninama, zdravstvene usluge itd.

Sadašnje plutokratsko plemstvo bi se uskoro moglo suočiti s istim opcijama s kakvim su se svojevremeno suočili njihovi engleski, francuski i ruski prethodnici. Ili će napraviti sve što je potrebno da smanje jaz između sebe i običnog naroda (izabirući evoluciju umjesto revolucije, kako je to Kennedy primjetio). Ili će nastaviti tvrdoglavo insistirati na svojim elitističkim privilegijama dok se stvari ne zategnu do točke pucanja. Osobno mislim da su totalno nesposobni za ono prvo.

No obični revolt radničkog i srednjeg sloja ipak nije dovoljan. Revolucija treba lidere – a oni se uvijek nađu unutar profesionalne i intelektualne klase. Ove skupine (koje u sređenijim društvima uključuju i vojsku) obično imaju dobre veze s najvišim slojevima, a također i određenu vlast. Ali ako te veze postanu slabašne i krhke, i ako nezadovoljni intelektualci pronađu zajednički interes s nižim slojevima, revolucija postaje gotovo neizbježna.

Proveli smo djetinjstvo u solidnim školama. Odlični đaci iz raznih slojeva marljivo su učili i radili s idealom da društvo postave na razinu koju smo (zajedno sa svojim roditeljima i nastavnicima) očekivali i da, s tim u skladu, ostvare prava na uspješne i društveno korisne karijere. Imali smo dobrih razloga vjerovati da nas, bez obzira na startnu poziciju, čekaju važne uloge u obrazovanju, državnoj upravi, medijima, poslovanju i drugim institucijama.

Međutim, kada smo konačno napustili školovanje i počeli raditi, shvatili smo da su institucije rasprodane novostvorenoj skupini društvenih i ekonomskih propalica koji nikad nisu ni pomislili na naše ideale društvene pravde i zajedničkih društvenih dobara koje smo nasljedili od dobrih, poštenih i samozatajnih ljudi koji su nas podizali i učili. Tipovi koji danas sjede na čelnim pozicijama najčešće su toliko korumpirani i psihotični da su radne sredine kojima upravljaju jednostavno nepodnošljive. A kad se bogatstvo, prestiž i moć stiču pod cijenu principa, najbolji među nama često biraju lošije plaćene poslove i samoizolaciju. Živimo malene živote – a sve to da bismo ostali vjerni sebi i svojim idealima.

Za mnoge i premnoge od nas, slomljena očekivanja postala su središte naših zrelih godina. Ali pritom nikad nismo izgubili iz vida da nas društvo u kojem smo odrasli nikada ne bi stavilo pred takav izbor. Mi smo “napušteni intelektualci” – klasa koja uvijek potakne revoluciju – uvijek kad se pojavi u povijesti.

Konzervativne “elite” koje su na vlasti loše upravljaju društvom zato što u stvari misle da vlada uopće ne treba postojati – osim kao lijevak za prelijevanje narodnog poreza u džepove partijskog članstva. Takav u stvari neprijateljski stav prema upravljanju društvom nikako ne može voditi ničem drugom do katastrofalnoj upravi, jezivoj politici i na kraju takvim stravičnim društveno-ekonomskim rezultatima da su ljudi prisliljeni izići na ulice ne bili vlast prislili na polaganje računa.

Odavno u povijesti nije bilo nesposobnijih, korumpiranijih i kriminalno neodgovornijih vlada nego što su današnje (diljem svijeta) – kompletno nezainteresirane za svoje građane. Upitajte samo izbjeglice, povratnike, penzionere, nezaposlene, invalide ili bilo koju drugu ugroženu društvenu skupinu.

Smisao liberalne demokracije je u tome da se izbjegnu revolucije kroz izbore: ako nas političari ignoriraju da ih možemo zbaciti s vlasti na izborima. Ali tko više vjeruje izbornim procesima u kojima se manipulira biračkim spiskovima, glasove krade, glasačke listiće falsificira i evidencije uništava, a financiranje stranaka i izbornih kampanja je i dalje totalni tabu.

Revolucija je potrebna kada vladajuća klasa totalno zataji na svojoj dužnosti. Većina revolucija izbije kada se svijet ubrzano mijenja – a vlast te procese negira i drži se starog, profitabilnog i poznatog statusa quo. Novo vrijeme, nove tehnologije, nove ideje i nove mogućnosti su se rađale, a revolucije su izbijale onda kad bi ignoriranje postalo nemoguće i neizdrživo.

Danas naše države vode dinosaurusi koji ne mogu shvatiti da je devetnaesto stoljeće završilo. I zato svaki put kad naši takozvani lideri otvore usta da predlože neke mjere, politiku ili da nam nešto objasne, bolno je jasno da nemaju ni vizije ni pameti ni hrabrosti suočiti se s budućnošću koju svatko od nas može jasno vidjeti. Njihovo neznanje nas plaši i frustrira u isti mah. Kristalno je jasno da su ti ljudi samo štetočine: oni nas neće odvesti nikamo drugdje nego u propast. Ljutnja na nekompetentne tipove i kukavice – i spoznaja da naš opstanak ovisi o preuzimanju stvari u vlastite ruke – iskra je koja je upalila mnoge ustanke.

Kao što smo već kazali, revolucije izbiju onda kada ekonomija krahira. Slomovi se gotovo uvijek događaju kad nesposobne i korumpirane strukture upropaste gospodarstvo, a narod dovedu do krajnje granice zaduženosti i bankrota.

Sve je jasnije da se neuzaustavljivo krećemo prema totalnom ekonomskom slomu, još gorem od onih koji su nas ranije zadesili. Vladajuće strukture su sistematski razgradile ekonomske temelje. Dobro plaćeni poslovi odavno se ne mogu dobiti bez stravičnih kompromisa, dakle postoje samo unutar sistema koji generira psihopatsko ponašanje. Infrastuktura tamo gdje je građena, građena je na rastrošan način koristeći nepovoljne kredite i generirajući korupciju.

U današnje vrijeme privreda se ne može uspješno voditi bez konzervatizma pri zaduživanju i trošenju, te bez namjere da se proračun sreže do točke u kojoj je moguće, kao što je predložio Grover Norquist, državu-zvijer odvući do kupaonice i udaviti je u kadi. Postojeće stanje je u stvari račun koji nam se ispostavlja za višedecenijsko upropaštavanje privrede i državnih financija. Time je još jedan od preduvjeta za revoluciju ispunjen.

Konačni preduvjet je sljedeći: država više ne primjenjuje silu pravedno i dosljedno. A ovo se može manifestirati na razne načine.

Domaće pravosuđe je upropašteno: nekima odrežu drakonske kazne, a drugima progledaju kroz prste – a sve to nema blage veze s okolnostima povrede zakona (ali ima veze sa politikom, nacionalošću, klasnim položajem i imovinskim stanjem). Policijska nesposobnost i brutalnost izaziva neterpeljivost kod građanstva. Arbitrarni policijski nadzor građana i pravno maltretiranje čak i onih koji gledaju svoja posla. Različit pristup policije različitim klasama. Upotreba tajnih službi i sredstava prisile da se utiša kritika vlasti. I da ne zaboravimo neustavnu restrikciju slobode govora i prava na okupljanje.

Na inozemnom planu, naše trupe šalju se u sumnjive ratove da tamo prolijevaju krv i novce u sukobima koji nemaju veze ni s čim osim s geopolitičkom igrom u svrhu uspostave globalne diktature.

Rastuća solidarnosti i neustrašivost – zajedno sa sviješću o tome da ćemo svi zajedno ionako završiti u loncu, pa je onda bolje biti mrtav lav nego mrtav jaganjac, konačni je faktor koji obične građane prekaljuje u odvažne revolucionare.

A vodstvo mora biti prava avangarda i voditi primjerom: zato nema više manipulacija i laži. Istina će nas sve osloboditi i iscijeliti.

- 20:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 14.01.2009.

O globalnom fašizmu, miševima i ljudima



"Nitko nije beznadnije porobljen, od onih koji lažno vjeruju da su slobodni."

Johann Wolfgang von Goethe



Danas u Gazi i još ponegdje, a možda već sutra ponovo u Vašem gradu...

Svijetom upravlja okultna fašistička kabala okupljena u tajnim društvima i bankarskom kartelu. Ona svoju moć projicira preko rasčovječenih poslušnika i veleizdajnika koji su regrutirani i raspoređeni po državnim i nadnacionalnim institucijama, strankama, medijima, korporacijama i ostalim polugama vlasti. Jednom kad je ova mreža uspostavljena, ona se hrani i razvija gotovo automatski. Što prije shvatimo da smo sa svih strana napadnuti (mediji, ekonomija, hrana, lijekovi, cjepiva, represivni aparat, politika, orvelijanska legislativa, obrazovni sustav, religija itd.) i kakva je zapravo priroda matrixa kojeg zovemo stvarnim svijetom, prije ćemo doći u poziciju da se oslobodimo tiranije.

Oni koji se ne probude bit će ubijeni na spavanju. To je na žalost doslovno tako i nije ni prvi, a vjerojatno ni zadnji put. Zasigurno će i mnogi od onih koji su se probudili završiti na sličan način, ali tek oni imaju nekakvu šansu da izbore slobodu. Za one koji su ne tako davno svojevoljno stupali u redovima konc logora ne može se reći ni da su bili budni niti da su imali ikakvu šansu.

Scenarij s čipom je izvjestan stoga što je tiranstvu prijeko potreban. On prethodi ustoličenju orvelijanske utopije po mjeri globalne elite. Problem je internacionalan, a nacionalna prizma je jedan od glavnih trikova koji nas sprječava da vidimo o čemu se tu zaista radi. Radi se o tome da uspjeh globalne fašističke države ovisi o potpunoj horizontalnoj i vertikalnoj rascjepkanosti čovječanstva. Ljudi bez prošlosti i budućnosti beznadno razdvojeni po nacionalnim, vjerskim, klasnim, političkim, profesionalnim i svim ostalim kriterijima lak su plijen okultnih majstora koji ljude pretvaraju u oruđa. Napad je prvenstveno psihološke i okultne prirode pri čemu je bit u tome da ljudi sami doprinose vlastitom uništenju.

Društveno-politički sustav je zapravo travestija: jednopartijski sustav pod krinkom višestranačja. Korporizam i insitucionalizirana korupcija pod krinkom slobodnog tržišta. Diktatura tajnih udruženja i zakulisnih igara pod krinkom transparentnosti. Kafkijanski monolit pod krinkom trodiobe vlasti. Drakonsko oporezivanje i suzbijanje ekonomskih sloboda pod krinkom socijalne države. Sustavno zaglupljivanje pod krinkom društva znanja.

Pritom gotovo svi to aktivno podržavamo i u tome sudjelujemo - svatko na svoj način. Većina se ponaša neodgovorno: prodaju djedovinu te zadužuju sebe i svoje potomstvo. Zapravo su ovisni o svakakvim stimulansima: o kladionici, trashu, sportskim priredbama, drogi, alkoholu, pornografiji, sadržajno jeftinoj, a financijski preskupoj i trivijalnoj zabavi. Drugi su pak beznadno ovisni o sustavu i nemaju snage da mu se odupru ili proturječe.

"Intelektualne elite" zapravo su smokvin list koji prikriva tiraniju. One su zapravo "intelektualne kurve" koje stavljaju šećerni preljev na okultnu agendu prekrivajući je zavodljivim floskulama o ljudskim, nacionalnim, rodnim, rasnim, socijalnim itd. pravima. Priča se predvidljivo uvijek svodi na prava: na taj način ljudi se odriču odgovornosti i drže u stanju permanentne adolescencije. Ljudi koji su beznadno lišeni odgovornosti potpuno su nemoćni i uvijek spremni prihvatiti diktat svojih sadističkih gospodara.

Međutim globalna fašistička kabala okupljena oko banaka sad se žuri pretvoriti svoju ekonomsku dominaciju u totalni ekonomski, politički, kulturni, duhovni i intelektualni monopol. Zato su orkestrirali globalni ekonomski kolaps iz kojeg će pokušati stvoriti globalnu fašističku državu. Medijsko bombardiranje trivijalnim i skaradnim, laži, spin, restriktivni zakoni, politička korektnost, orvelijanski duplogovor, raspirivanje mržnje i međusobno huškanje (Slovenci, Srbi, Židovi, Palestinci, Hrvati, Muslimani, muškarci, žene, ljevica, desnica, itd. već ovisno o lokalnim okolnostima i trenutnoj potrebi), ratovi, nestašice, ekonomska kriza, podržavanje općeg nereda i ratne katastrofe služe prvenstveno da se ljudi dezorijentiraju i obeshrabre, a onda prihvate i sami provedu totalni monopol. Najveći broj ovih pojava su režirane akcije koje nemaju nikakvog temelja u autentičnoj stvarnosti.

Živimo u koloniziranom, totalitarnom društvu koje nam se prikazuje pod krinkom slobodnog društva. To bi nam svima trebalo biti jasno samo ako se sjetimo kakvi su sve zločini diljem svijeta počinjeni bez milosti i odgovornosti: ratovi, politički atentati, napadi na novinare, sadističko iživljavanje na civilima, izazivanje kolektivnih trauma, zatiranje kompletnih naroda i civilizacija, masovna raseljavanja, kolosalna pljačka resursa, udar na slobode, izazivanje “prirodnih” katastrofa itd.

Živimo u totalitarizmu koji žudi za tim da strgne svoju masku. Kad se to desi tiranija će konačno izgledati prirodna i potrebna, a mase će prihvatiti daljnju degradaciju, ropstvo i uništenje "prekobrojnih".

Masovno buđenje i otpor jedina su alternativa. Tiranija ima onoliko vlasti koliko joj ljudi sami predaju i nijedna nije pala sama od sebe.

Za početak nam treba buđenje, svijest, hrabrost, poštenje i čast. Napuštanje materijalizma i mita o “društvenom uspjehu” unutar sistema koji sve porobljava te povratak trajnim vrijednostima skromnosti, marljivosti, moralnosti i poniznosti. Prestanak nadanja da će suradnici sistema biti pošteđeni. Odricanje od “blagodati” sistema koji se svode na skupe ispraznosti koje se plaćaju zaduživanjem to jest vlastitim ropstvom i ropstvom budućih generacija. Prijeko nam je potrebna zajednička svijest i spremnost na žrtvovanje za buduće generacije.

Oni koji to ne shvate neprijatelji su ljudstva bez obzira na svoj položaj u piramidi tiranije i osuđeni su na propast.

Dokaza imamo napretek, znakovi su pored puta. Svi smo stalno upozoravani. Pitanje je samo što želimo vidjeti i u što vjerovati.

Nada je svodilja smrti, opasniji ubojica nego mržnja.

Meša Selimović


"The Matrix is a system, Neo, and that system is our enemy. When you are inside, you look around, what do you see? Businessmen, teachers, lawyers, carpenters, the very minds we are trying to save. Until we do, these people are part of that system and that makes them our enemies. You have to understand that most of these people are not ready to be unpled and many are so hopelessly dependent on the system, they will fight to protect it. The Matrix is everywhere. It is all around us. Even in this very room. You can see it when you look out your window or when you turn on your television. You can feel it when you go to work, when you go to church, when you pay your taxes. It is the world that has been pulled over your eyes to blind you from the truth."

- Morpheus, in the movie, "The Matrix"

- 18:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 19.01.2007.

Dva lica Srbije

Pred srbijanske izbore, onima koje interesira kratak i slikovit prikaz dva lica Srbije o kojima je bio toliko riječi na ovom blogu, preporučujem da pogledaju sljedeći link.

Naime, radi se o usporednom interviewu tzv. dvouglu TV B92. U glavnim ulogama nastupaju Brana Crnčević, pisac, akademik i radikalska ikona i Nenad Prokić, jedan od čelnika LDP, redovni profesor Univerziteta umetnosti u Beogradu, dugogodišnji dramaturg-pisac Jugoslovenskog dramskog pozorišta u Beogradu i Slovenskog narodnog gledališča u Mariboru.

Crnčević predstavlja najjaču, a Prokić jednu od najslabijih parlamentarnih stranaka, u smislu broja glasača.

- 10:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se