OPSA blog

Podaci Odbora za referendum pokazali su da je peticiju za referendum o pristupu Hrvatske NATO Savezu potpisalo 124 457 građana. Ovaj broj još treba dodatno utvrditi zbog mogućnosti dvostrukih potpisivanja i nevažećih matičnih brojeva. Uzmemo li u obzir i ovaj broj, pokazalo se da je Odbor potpuno podbacio u očekivanjima. Već u početku je broj potrebnih potpisa u 15 dana bio problem organizatorima, ali glasnogovornik Odbora Aleksandar Hatzivelkos je naveliko izjavljivao kako vjeruju da je zainteresiranost i motiviranost građana ove zemlje za tu temu dovoljno visoka, pa ni broj od 10 posto glasača u Hrvatskoj ne mora biti nedostižan. Pokazalo se da nije tako. No, iako su građani svojim malim izlaskom na inicijativu pokazali što misle, Odbor svaljuje odgovornost na iznimno restriktivan Zakon o referendumu, obvezu prikupljanja matičnog broja građana, nerealno veliki broj glasača u Hrvatskoj te druge prepreke i opstrukcije nekih lokalnih samouprava i državnih tijela.

Bez obzira na neke možebitne otegotne okolnosti poput Zakona o referendumu koji će se mijenjati kroz pola godine zbog istovjetne bojazni kod obvezatnog referednuma za ulazak Hrvatske u Europsku uniju, očito je da se prikupio toliko malen broj potpisa da ni s „olakšicama“ Odbor ne bi uspio prikupiti dovoljan broj potpisa. Iz svega toga proizlazi da su građani u velikom broju prepoznali značaj ulaska Hrvatske u NATO. Razlog se također može potražiti i u činjenici da je Odbor vrlo često djelovao protiv svog statuta koji je izričito napominjao kako ne djeluje ni protiv ni za ulazak Hrvatske u NATO, pa je posredstvom svojih istaknutih voditelja bio jednim dijelom i anti-NATO raspoložen. Odbor očito nije našao za shodno da javnosti da jasan znak da se te osobe ne trebaju smatrati službenim stavom Odbora; dapače, njihovim slobodnim istupanjem Odbor za referendum je pridobio njihov imidž i stav.

S druge strane, hrvatski građani su svojim (ne)odazivom iskazali mišljenje da referendum za NATO nije potreban, slijedeći ustavne pravnike i politologe koji su jasno označili da hrvatski Ustav ne zahtjeva referendum za ulazak zemlje u saveze država. Tako nismo imali referendum za Ujedinjene nacije, niti za CEFTU, a s obzirom na ove političke i trgovačke saveze, nije potreban ni referendum za političko-vojni savez kao što je NATO jer on ni u kojem pogledu ne zadire u suverenitet države i legitimno donošenje odluka, neovisno o samom Savezu, ili nekih njenih država članica. Napokon, ne može se tvrditi da je vojni savez važniji ili dalekosežniji od političkih i trgovačkih saveza, iako svaki od njih zahtjeva određena pravila kojih se treba pridržavati i koji utječu na dotičnu državu.

Broj građana koji su potpisali peticiju odražava se i u nezavisnim anketama ispitivanja javnog mnijenja. Legitimno je pravo mišljenje svakog građanina liberalne demokracije iskazati javno i to je, kao i uloga oporbe u bilo kojem sustavu, konstruktivno. U današnjim predstavničkim demokracijama taj se stav provlači kroz predstavnike naroda u skuštinama i parlamentima, pa tako i u Hrvatskom Saboru. Ne valja pritom zaboraviti da niti jedna politička stranka, čije su članove građani izabrali kao svoje predstavnike, nije bila protiv ulaska naše zemlje protiv NATO Saveza. Svi ovi elementi zajedno doprinijeli su neuspjehu Odbora za referendum, jer, da je volja građana istovjetna volji odborskih vođa, prikupljanje potpisa ne bi bio nikakav problem.

Vedran Obućina
Foto: Odbor za referendum