Ringišpil

suza je pala na jedno malo slovo tipkovnice, večeras je i bol naučila novu lekciju, na meni...odustajem, nestajem. Boli me. Zaboravljam disati.

10 minuta za tebe

Kako si?
Sjediš li još uvijek na svom malom mjestu uz more i ponekad sa strahom pomisliš kako nikada neće prestati...ljubav?
Prođu li te onda bolni trnci kroz ruke pa kroz maglu pridigneš tijelo negdje, gdje će manje misliti na nju?
Na kojoj strani kreveta spavaš? Da li uopće imaš krevet dovoljno velik da bi birao strane? Onaj maleni ne bi podnio dva nesretna tijela...ne vrijedi, tada i neživo trpi s vama.
A ja bih voljela kupiti tišinu. Prije nego što legnem u purpur i pustim koljenima da mi ljube grudi..samo još da joj šapnem....ne postoji mirno more. Lagala sam. A ruke, ruke su bile suviše uprljane, to ni moje oči nisu mogle oprati. Varka Samoće kada kaže da odlazi na duže vrijeme.
Neka, jesen će hodati samnom. Ponekad, zbog male pakosti u njenim skutima učinit će da vidim tvoje lice u sjeni tamnocrvenih listova, tamo negdje, znaš.
Što da kažem..ne osjećam se. Nasmijat ću se..kažu da mi pristaje.

reći ću ti u mraku..

Želim to. Da poljubiš svaki pedalj moga tijela dok vani pada snijeg. Možda će neki tvoji poljubci spušteni na moja leđa izmamiti uzdah taman...taman kad se otopi pahulja na oknu prozora..
Ja želim ljubiti tvoje ruke. Gledati te u oči dok ljubim članke tvojih prstiju. Moj mali zavjet vjernosti. Ruke se ne ljube samo tako..olako. Ti to znaš..
To je mala djevojčica u meni. Sada je na vrtuljku i doima se ponekad, u trenucima kao što je ovaj, kao da nikada neće stati. Ali ti osjećaš da bih voljela sići, samo sam zaboravila kako. Možda, ako mi pomogneš naslutiti..šapni mi na uho kako znaš da volim jorgovane i miris nadolazeće sreće.
Ja bit ću tvoj mali vojnik iako se ne igramo rata..
I kako kažu u reklamama--sve ovo i još mnogo mnogo toga, ako samo..uvidiš koliko sam jaka u svojoj slabosti da te primim na svoja njedra...i poslije svih brodoloma u našim očima, spremni smo za novo more. Mirno more..