Naposletku..
Rekao je da je sve u redu. Da tako valjda i mora biti.
''Požurili smo''- šapnula sam. On se nasmiješio i rekao-''Imaš pravo''.
Meni je bilo krivo jer sam ga zapravo željela zadržati. No to bi bile prljave ruke i dani obojani krivim notama.
Stavio mi je ruku na rame i nesvjestan vremena u kojem jesmo prošao mi kroz kosu.
Pričao je o treningu, kako ga bole noge i nije dao da ga pogledam u oči.
Bio je to divan smiraj dana u kojem je sve bilo baš kako treba. Osim nas.
Linija busa u krivom smjeru i nepotreban poljubac u obraz.
''Javi se, ako želiš''.
čudno. Tek sada oči su pustile tugu.
|