Ringišpil

Mislim da smo zapele draga moja..reklo mi je jučer moje drugo Ja..
Reci...
Kuda se žuriš?......utrka je tek počela.
Zašto šutiš?..........znaš da oni to ne vole.
Jesi li shvatila gdje je kvar?..............mnogi su već otišli prema cilju.
Pusti me da dišem, rekla sam.
Nismo zapele, netko je zabunom zamijenio znakove kraj puta....netko.....nisam Ja.
Naučila sam jučer lagati dok šutim......a šutjeti ne znam..

laku noć..

Preko teških riječi neću moći prijeći..
Stavljam ruke na oči kao dijete kad se srami...da ne uočim tolike greške u svom hodu.
Neću kopati ispod ruševina lažne nade...vidjela sam, postoje neka druga sunca.
Naći ću ruke sigurne, tople..oči, da me ljube pogledom vjere.
Dugo sam bila sama..zaboravila sam gdje treba gledati kad prelaziš cestu..
U potpunoj neshvaćenosti, na suncu mirišem mir sa sitnih cvjetova čežnje..
Obećajem, neću više buditi demone što me ponize, učine malom svaki put..
Više neću vjerovati u nemoguće pobjede....neke pruge ipak nisu moje da ih slijedim..
..samo zalutam..i borim se sa vjetrenjačama..previše poraza.
Otvorit ću oči za laku noć..



''...Mi smo se ipak negdje sreli
izvan života izvan kruga
iako sami još nas veže
od misli most od suza duga...''
(E. Kišević, ''Poslije kruga'')

Iskrena pjesma

Ne mogu promijeniti tvoje sne,
a o sebi ljepše dosanjati ne umijem.
Ne znam buditi jutro prije svitanja,
ni zapaliti suton prije dana.

Cvijeće ne poklanjam u samo jednoj boji,
niti darove da nisu kratkotrajni.

Ne umijem doći bez odlazaka,
radostiti se bez suza.

Ne znam stisak otkriti u pruženoj ruci,
ni svu priču čuti meni kazanu.
Ne naučih još sresti sve tvoje dolaske
i ne znam tražiti te u traganju.

Znam voljeti na logu od mjesečine,
čuvati te u sebi kao tajnu
i novim bježanjem tebi se vraćati.

Znam slušati kad pričaš s mojom samoćom
i zvati te kad posrćem umoran.

Umijem voljeti drukčije i krivo,
nekako tuđe, iz daljine kadikad.
Voljeti šutke do sretnosti,
i kad misliš već da sve je ugaslo..

M. Kovačević



Budite mi pozdravljeni..rekli su.. sutra će biti sunčano..

...ma daj..

Nisi to ti..daj, samo kiši danas..
Rekli su ..sutra će sunce..
Nemoj tako, pa držim ti ruku, zajedno ćemo proći još jedan dan pepeljastih oblaka..
Zar si zaboravio sreću..stežeš znojne dlanove do boli..samo, samo da ne osjetiš..
Ali ja to znam..
Moje suze su kompromis, miraz za pomirene, sažaljenje je izbrisano suhom spužvom smijeha..
Ostali su samo tragovi..
Pusti, ako ja znam izmamiti osmijeh svom lažno narumenjenom licu u suton, onda reci, što te priječi da
mi se pridružiš u tajni Osjećanja?..
Jer dragi, to je usprkos svemu, divna dama...

Čemu suze?

Pitaš me...
Pitam se...
Koji bi odgovor zadovoljio tebe, mene..i ostavio nas mirne u mračnim i glasnim noćima, gdje se zapravo ne vidimo..gdje se ne čujemo?
Ne znam, pomisliš li ponekad da propuštaš znakove kraj puta?
Da, znam, večeras postavljam previše pitanja..
Sorry darling, osjećam se kao da sam uperila prstom u tebe kao glavnog osumnjičenog jer si ih, onako nespretne u padu, ovlaš obrisao s mog lica..
Negdje oko 3 ujutro, uz muziku i dim bezbrojnih cigareta našla sam svoje srce.
Prestrašila sam se..moje ruke izgledale su tako same, otužne, grube skice u mraku.
Ne znam gdje sam ga putem zagubila, ali sada me dostiglo, pa hodamo zajedno..moje srce i ja.
Mislim da ćemo ovoga puta naći zajednički jezik..svaki dan sve se bolje slažemo..otkrili smo čak i neke kompromise za koje prije nismo znali..
Ali, kako da ti objasnim kad ti kažeš da ne znaš kako je to..
Oči su ti nekako čudne ovih dana..ili ne gledam dovoljno dobro?
Puno je bolje sada. Bilo je to moje malo otkrivenje.
Pitao si, pa zašto onda da ga ne podijelim s tobom.
Pssst..nemoj nikome reći.
I da, ako ti ne prijeđe lako preko usana, zanemari ga.
U ovim sunčanim danima koji dolaze nazirem nove ceste..žedno čekaju tvoje plesne korake.